Komentari

odgojsosmijehom.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing


  • bakin spomenar

    doista dobar post čitamo se

    avatar

    02.02.2008. (10:36)    -   -   -   -  

  • tratincicamala

    Da ,slažem se s tobom..nikakva uspoređivanja nisu potrebna jer svatko od nas,pa tako i naša djeca su jedinstvena,s raznim sposobnostima...netko za jedno,netko za drugo...
    I slažem se da s nekim postupcima i mišljenjima se nikad neču složiti jer također smatram da nisu pravilna...
    osmjehe ti ostavljam...

    avatar

    02.02.2008. (15:10)    -   -   -   -  

  • Mima

    Skoro u pravilu, tvojim predivnim postovima i ne treba komentar, toliko su potpuni ,zaokruženi i smisleni. Slažem se s njim u cjelini, a pasus u kojem spominješ koliko je teško odustati od kontrole nad nekom osobom, mislim da je stvarno podloga za razmišljanje svima nama, jer svi to činimo, " u ime ljubavi", pogotovo baš svojoj djeci i mladim osobama. No, teško je tu povući pravu crtu, jer mladim osobama ipak je potrebno vodstvo, to kažem, jer iako odavno nisam (tako)mlada, sjećam se da su baš one stvari koje su me u tinejdžerskim godinama smetale kod mojih roditelja, bile zapravo za mene dobre.Odustati od vodstva mlade osobe, znači prepustiti to vodstvo nekom drugom, tko možda nije dobronamjeran. A sad, kako to vodstvo učiniti pozitivnim, izbjegavajući da preraste u kontrolu, e, to je već malo teže....nitko nije savršen, ali trudimo se, zar ne ?

    avatar

    03.02.2008. (09:35)    -   -   -   -  

  • skaska

    dobar blog, dobro usmjerenje i zadovoljstvo što konačno netko osmijeh piše kak treba. pozdrav

    avatar

    03.02.2008. (10:07)    -   -   -   -  

  • ruski galeb

    Znas, na tvom blogu su UČI....po tome je jedinstven....
    Meni je pao na um citat Jimy Connorsa, poznatog tenisača, dok sam ovo čitao,
    a on navodi da je jedini problem u vremenu da se riješi problem u natjecanju....:
    Ja nikad ne gubim meč, ponekad samo nemam dovoljno vremena da riješim problem,
    ali tada i naučim svoje slabosti i znam na čemu još moram raditi....


    Lip pozdrav....

    avatar

    03.02.2008. (13:51)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    zanimljiva mi tema. navratit ću to proučiti :)
    do tada: velik pozdrav!
    i pusa!

    avatar

    03.02.2008. (14:02)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Ovaj dio tajne sam odma uočila i slažem se, treba bit svoj, ne natjecat se s nikim, samo ispunjavat tj.željet žarko nešto za sebe, a viđet ćemo što ću ja privuć.

    avatar

    04.02.2008. (15:02)    -   -   -   -  

  • marsi

    iskreno nisam sigurna da je natjecateljski duh zaslužan za
    napredak čovječanstva prije bih rekla da je to ljudska potreba
    za rastom,promjenama na bolje...

    avatar

    04.02.2008. (16:09)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Mislim da se odgaja otvorena srca ako se želi postići kakav takav rezultat. Djeca i vlastita i tuđa bez zabune znaju kad im netko pristupa iskreno, a kad u ime nekakve profesionalnosti iza koje stoji samo hladno nabrajanje pravila i mogućih puteva rješavanja problema. Dobro je kad se spoje profesionalnost i otvorenost, onda su mogućnosti da pronađemo odgovarajuće rješenje najveće. Stvar je u tome da je svaki čovjek unikat i pravila i postupci koji kod jednog funkcioniraju kod drugog će zakazati ako se ne prilagode ili čak potpuno promijene. E za to je već potrebna intuicija, a nje nema bez otvorenosti prema djetetu ili čovjeku kojemu nastojimo pomoći. Što se tiče poticanja natjecateljskog duha koje je tako popularno u današnje vrijeme, moram reći da sam zgrožena nad tim što se događa. Moje dijete ni u jednom športskom klubu ne može opstati kao rekretivac, nakon prvih pokušaja i uvođenja u neki šport odmah se počinje razgovarati o natjecanjima, roditeljima se ocrtava karijera budućeg šprtaša s perspektivom stalnog napredovanja prema vrhu - no što je to, taj vrh? Nije vrijedno pišljiva boba a ne beskonačnih napora i psihičkog pritiska na inače zdravo dijete. Svakom normalnom čovjeku je jasno da na pobjedničkom postolju bilo kojeg stupnja postoji samo jedno pravo prvo mjesto s dva utješna na kojima stoji dvoje s kiselim osmijehom na usnama. No ni onom prvom nije lako, jer iznad prvog postolja ima ih još mnogo, a tko kaže da će i ta uspjeti osvojiti. Jako volim Marlo Morgan, i onaj citat o piramidalnoj i plošnoj strukturi smatram žalosno točnim. Žalosno po nas koji smo se toliko otuđili od navodnog plemenskog primitivizma. Samo jedno još želim naglasiti - zdrava konkurencija nije isto što i natjecanje, ljudi uče i procijenjuju se kroz međusobno uspoređivanje. No to nikako ne smije dovesti do razmišljanja da samo oni prvi nešto vrijede a da su ostali škart. Odličan post :)

    avatar

    04.02.2008. (16:24)    -   -   -   -  

  • dražeN :)

    Što si konkretno učinila? Da li si uključenima iznijela svoje viđenje, ili uvod kao ovdje, i ako jesi, kako je prošlo? Jeli neshvaćanje i neprihvaćanje razlog osmišljavanja svog Centra? Usmjeravaš li to vrijeme, energiju i dobru volju na akciju koja će biti svrsishodna za razliku od poslovične promašenosti iznošenja iskrenog mišljenja onome koji se njime osjeća ugrožen ili optužen :)

    avatar

    04.02.2008. (20:26)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Super tema. Upravo je moj sin dijete koje se jednostavno NE ŽELI natjecati s drugima. Njemu je osnovni kriterij natjecanje sa samim sobom (iako usporedbe s drugima koristi kao izgovore:-). Ali, pitanje je složeno. Slažem se i s potrebom da se razlikuje konkurencija od natjecanja. Naime, konkurencija je neminovnost, a natjecanje nije.

    avatar

    06.02.2008. (16:47)    -   -   -   -  

  • bakin spomenar

    ugodan vikend

    avatar

    08.02.2008. (07:44)    -   -   -   -  

  • deepsea

    samo pozzz i osmijeh......:)

    avatar

    08.02.2008. (21:33)    -   -   -   -  

  • triesduja

    lijepo pišeš o odgoju....
    baci oko na moj blog...roman ima veze sa odgojem... tj ima socijalnu funkciju...
    možda budeš imala koji dobar komentar - za tinejdžere!

    avatar

    08.02.2008. (23:14)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Odličan blog.Čitati ću ga ubuduće zbog odgoja unučica jer kod vlastite djece što sam napravila,napravila sam...Moja djeca me vole i ako im prenesem o odgoju njihove djece,nešto u što vjerujem,oni će prenijeti svojoj dječici.
    Jako ste iskreni u ovom postu.Veliki pozdrav

    avatar

    09.02.2008. (17:16)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...