Komentari

broco.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing

  • Vitae...

    Ostavlja bez daha i zarobljava pozornost od prvog do posljednjega retka...jednostavnošću i istinitošću i nekom posebnom mirnoćom!

    Bio si vrijedan , a ja ti dala lufta , pa sad moram nadoknađivati propušteno gradivo..
    topli pozdrav Divančiću:-)

    avatar

    15.01.2008. (23:33)    -   -   -   -  

  • delfina

    Što sam ja tulumarila te noći!

    Jeka ti je dobra i sad i prije.

    avatar

    16.01.2008. (00:53)    -   -   -   -  

  • necutako

    sjecam se toga dana...... nisam imala stranu u tom ratu..... nisam imala nase i one druge.... svi su mi bili moji po zbunjenosti i razocaranju... i svi pomalo strani jer su nekoj strani pripadali po necemu sto su im drugi rekli.... meni nije bilo mjesta.....

    avatar

    16.01.2008. (01:39)    -   -   -   -  

  • happywedding

    jeka je odlična...trebalo nas je podsjetiti na nju...

    avatar

    16.01.2008. (07:55)    -   -   -   -  

  • file

    @necutako - meni nitko nije rekao koju stranu da odaberem, kojoj da se priklonim kao svojoj. Imala sam zdrave oči i razum. Tebi je očito netko trebao reći da je prava strana ona na kojoj stoji uteg pravde, ako to već sama nisi mogla vidjeti. A bilo je tako lako. Očito. I slijepci su mogli vidjeti.
    Neki još ne vide. Pa se još premišljaju koja je bila prava strana na Ovčari. Na Mitnici. U Škabrnji. Gospiću. Osijeku. Da ne nabrajam.
    Bilo je itekako mnogo prilika. Nažalost.

    avatar

    16.01.2008. (08:52)    -   -   -   -  

  • file

    Sorry, Divan, priča je super.

    avatar

    16.01.2008. (08:54)    -   -   -   -  

  • file

    15. siječnja 1991. bila sam već mjesec dana u Italiji s malom. Tog dana plakala sam i tulila, od sreće i tuge, i čežnje, i odlučila da idem DOMA. Pa što bude. I otišla za 10-ak dana. Priznanje Hrvatske bio mi je alibi. Kao, sad je sigurno. A tek je počinjalo...

    avatar

    16.01.2008. (09:11)    -   -   -   -  

  • file

    Dođi čas kod mene....

    avatar

    16.01.2008. (12:03)    -   -   -   -  

  • oldbat

    ovo je baš lipo ljudski napisano. Svaka čast.

    avatar

    16.01.2008. (13:33)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Priča je odlična i nije mi žao što je čitam ponovo.Hvala tebi M.Jurkoviću unaprijed za ono što ćete napisati ili napraviti o Kreši.

    avatar

    16.01.2008. (15:00)    -   -   -   -  

  • dida99

    dobra pričica.

    avatar

    16.01.2008. (15:36)    -   -   -   -  

  • ban_ana_nas

    zaista lijepo lijepo napisano.... iako misim da to nema potrebe isticati...
    ostavljam ti pozz, zagrljaj i osmijeh:)

    avatar

    16.01.2008. (16:36)    -   -   -   -  

  • primakka

    tog dana je moja starija kćer prohodala. simbolički?
    priču čitam prvi put. realna je, bez ornamentike poslijeratne. ljude uvijek nađeš i bez podjele na vjere, narodnosti, tematske pripadnosti. a istinu je lako prepoznati. samo ideš srcem i poštenjem.

    avatar

    16.01.2008. (17:11)    -   -   -   -  

  • Pero Panonski

    Pokoj dusi baki Jeki.
    Te veceri se isto pucalo u Zagrebu. Umjesto svecanosti, bio je jedan gadan osjecaj. Moja pokojna baka je isto rekla "Pa kaj su ponoreli, pa vele da nema municije, a oni pucaju" ...

    avatar

    16.01.2008. (18:06)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Tvoja priča je prekrasna i zaslužila je sve nagrade!
    Čovjek čovjeku treba biti čovjek, a ne zvijer, bez obzira na sve moguće podjele koje postoje na ovom svijetu. Pozdrav ostavljam!

    avatar

    16.01.2008. (18:54)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    lijepa priča. doživio sam sličnu stvar istog datuma u Zagrebu. slučajni prolaznik (mlad čovjek iz Bosne, na proputovanju) primijetio je kako se kod nas gadno ratuje, a da će i kod njih skoro krenuti

    avatar

    16.01.2008. (19:05)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Krasna priča. Ja sam se vratila doma prije priznanja jer mi je dodijala tuđina, bila sam 2 mjeseca u Sloveniji i jedan dan rekla dosta je, spakirala se i vratila.

    avatar

    16.01.2008. (19:17)    -   -   -   -  

  • fizikalac

    toga dana u 5 ujutro je moj kolega nastrijelio četnika,našli mu i vojnu knjižicu i legitimaciju-ima ju još--iz pančeva bio,a koji je vrag dolazio do linije-nemam pojma,ja sjedio i čačko štapom po cipelama,čistio blato,svitalo,a on se podigao iz rova da vidi jel smjena dolazi,,pogledali se u oči,a kolega nije imao snage da mi kaže,,htio je al mu se jezik svezao-dizali puške jedan prema drugom,,,no kolega je bio brži,,a šta je on tražio kod poljana-selo prema gradiški-nemam pojma,samo znam da pančevo nije u susjedstvu,,i nepeče me savjest za tim bradonjom,ja sam branio svoju kuću a on po čega je došao trebao je razmislit

    avatar

    16.01.2008. (19:35)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Naravno, ja sam uvijek bila blizu i na prvoj crte, nosala kolače, cigarete, smijeh, pa i taj dan.
    Priča je tako dobra, tako pitka...Može opit ko mladi opol.

    avatar

    16.01.2008. (20:51)    -   -   -   -  

  • Virtuela

    neka je laka zemlja baba jeki...

    avatar

    16.01.2008. (22:35)    -   -   -   -  

  • skiceSlavonije

    Dragi prijatelju, stvarno lijepa, simbolična i dirljiva priča. Široka j' ova naša duša slavonska, al' i prkosna, prpošna, a bogami, ponekad i tvrdoglava; a nadasve poštena i prema sebi, i prema drugima. Dokazali smo to u ratu, a dokazat ćemo to i u miru. Slavonija j' i plakala, i molila se, i ratovala, i hranila, i primala na svoje grudi sve koji s' došli, i uvijek bila mati koja nas čuva i 'rani, a zauzvrat samo tražila rad i poštenje. Još ti jednom zahvaljujem na ovoj prekrasnoj priči (a puno j' slavonske filozofije u njoj spakovano), lipi pozdrav šaljem, Zis.

    avatar

    17.01.2008. (11:59)    -   -   -   -  

  • pozegana

    Ponoc je davno prosla, sjedim u tisini i citam te, i sada se sjecam te pucnjave, sve se preplasilo...a baki Jeki, lahka nek bude zemljica.
    Hvala sto nas podsjecas, ne smije se zaboraviti,
    laaaaku noc zelim :)

    avatar

    18.01.2008. (01:35)    -   -   -   -  

  • brodjanka

    Dobro ti jutro!!Ovih dana nisam stigla do tebe,diglo me sa godišnjeg.A iskreno,kako pišeš najviše jedan post tjedno,nisam očekivala da te neću stići.Nješta si se provridnijo!Ova priča i jest za knjigu...pravi primjer životnih apsurda u nekim situacijama...!!Odraz i ljudskosti i neljudskosti istovremeno!!Weizsacker je rekao:ne zatvaraj oči pred prošlošću,da ne ostaneš slijep zabudućnost!Zato ove tvoje priče neka posluže za primjer kako trebamo učiti,da ne ostanemo slijepi kraj očiju!!Ugodan ti dan želim i pozdrav šaljem...!Svaštara

    avatar

    18.01.2008. (09:19)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Sjecam se nekoliko ljudi jos iz vremena kad su moji privremeno skloniste i utociste nasli u brdu iznad Podvinja sa kojega je i pok. Baba Jeka.
    Jako fini i gostoljubivi ljudi uvijek spremni pomoci. Barem su u to vrijeme takvi bili.
    Na zalost medjunarodno priznanje Hrvatske docekali smo kao prognanici bez kuce i doma, bez voljenog grada i sjecanjima na mrtve susjede i prijatelje, tako da je nasa radost za priznanje bila pomjesana i sa srecom i sa tugom u srcu.
    Danas, sa vremenskim odmakom ponosni smo sto imamo Domovinu i za sve sto smo tome doprinjeli.

    Ma rekao sam ti da se javis na mail pa da dogovorimo sta i kako hoces a ti se ne javljas :))
    javi mi se na Kenguur@gmail.com pa se dogovorimo i za vikend to sredimo :))

    avatar

    18.01.2008. (14:53)    -   -   -   -  

  • baca iva

    “Napustih svijet i potražih samoću jer postadoh umoran od susretljivosti one većine koja vjeruje da je poniznost neka vrst slabosti i milosrđe vrsta plašljivosti, a snobizam jedan oblik snage.
    Potražih samoću jer nikada od ljudi ne doživjeh ljubaznost, ukoliko moje srce ne plati punu cijenu.”
    K. Gibran

    Lip vikend , dragi moj druže, tebi i tvojima želim i sve srdačno pozdravljam!

    avatar

    18.01.2008. (16:56)    -   -   -   -  

učitavam...