16.01.2008. (18:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Najdraža moja Sandra, ja vjerujem da je teti jako, jako žao zbog Stele, jer jednostavno ne mogu vjerovati da može biti drugačije, da netko može toliko vremena provesti sa Stelom, a da se nije vezao uz nju, da ju nije zavolio, pogotovo što je ona itekako uzvraćala osjećaje. Stoga sam uvjerena da se tu opet radi o tome da teta ne zna kako bi se postavila, što bi ti rekla, kako bi se ponašala, jer nema teže situacije od ove i tako dani prolaze. Sigurna sam da je i njoj teško, a zar može biti drugačije, kada je Stela bila tako posebno djetešce koje je privlačilo ljude kao mali magnetić, njen smješak i pogled su otapali i najhladnija srca. voli te puno Vesna
16.01.2008. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
srdačan pozdrav. prije točno nekoliko dana mi je jedna mlada osoba rekla kako bih trebao doći na Vaš blog i nešto reći... istog časa sam kliknuo na vas tada sam ustknuo. iz nekoliko razloga. ja sam isto otac. imam dvije kćeri: Martu i Luciju. volim ih više od sebe. i mogu samo zamisliti koju bol vi sada prolazite. i u kojim kušnjama se nalazite. razmišljao sam nekoliko dana da li Vam se obratiti... da li ćete me shvatiti kako bih to želio? da li ćete imati snage razumjeti ono što držim temeljnom istinom? da li ću Vas razljutiti u boli Vašoj... na koncu, prepustih se molitvi. i odlučih Vam se obratiti. kao kršćanin prije svega.kao otac. zatim i kao vjeroučitelj. neću govoriti o onome što Vi proživljavate, jer mi koji smo roditelji možemo samo ćutiti koja je to bol. no, moram Vam reći... smrt nije kraj. nikada. nikako. smrt je samo novi početak. nemojte mi zamjeriti iskrenost. čvrsto sam uvjeren: vaš anđeo je sada s anđelima. čvrsto sam u to uvjeren. vaš anđeo je sada u jedinom pravednom Kraljevstvu Ljubavi. u jedinom Kraljevstvu koje je vječno Kraljevstvo, u jedinom Kraljevstvu koje donosi sveobuhvatnu i potpuno ispunjujuću Radost. u to sam čvrsto uvjeren svakom molekulom svoga bića. moja prva kćer Marta (danas sedmogodišnjakinja) došla je na ovaj svijet u velikim komplikacijama. porod je bio iznimno težak, rađala se na zadak 14 sati, slomljene su joj bile ključne kosti, nagutala se plodne vode, nije odmah reagirala... to mi je do tada bila najveća kušnja. plakao sam. vapio za životom svoje kćeri. živjela je. nedugo zatim je oboljela i završila u bolnici. tri mjeseca sam svaki dan bio po cijeli dan s njome... plakao i molio... tada sam prolazio mnoga pitanja... vjerujte mi, čovjek nema odgovor na sva pitanja. na mnoga pitanja. ali mora živjeti ovaj život što može kvalitetnije. davati se drugima. trajno izgarati. činiti dobro, a zlo izbjegavati. čvrsto sam uvjeren da vaša kćer, koja sada živi životom vječnosti, životom u punini Gospodinovoj moli za Vas s Neba. čvrsto sam u to uvjeren. nemojte mi zamjeriti, molim Vas. i sada moja duša dijeli s vašom dušom suze. volio bih da me vidite, tada bi to osjetili. nikada, nikada Vam nitko neće niti može uzeti sjećanja, ljubav Vaše kćeri. no, ona je sada na Nebu. to se ne može promijeniti. morate znati, koliko god je teško, ona je sada u Punini. zašto? ne znam. i ja sam se pitao zašto. i plakao zašto. i vapio zašto. i molio zašto. došao sam samo do toga da mi nije jasno, ali sam odlučio vjerovati. vjerujem. i ušao sam u potpuni smiraj. siguran u sutra. siguran da smrt nije kraj. već novi početak. u stanju vječne radosti. kako kažem svojim učenicima, tek kada nestanemo, tada nastanemo.
možda ćete se sada ljutiti na mene. učinite tako. ovo sam Vam morao reći. imat ću Vas u molitvama. stalnim.
(p)ostanite Kristovi! MM
16.01.2008. (19:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poštovani MM, nikako se neću naljutiti jer ste svoje mišljenje iznijeli pristojno i bez onog tona prodike. To mi je vrlo važno. Dobila sam jednom pismo od gospođe koja mi je isto tako pokušala ukazati na to da nikako ne smijem gubiti vjeru u Boga, ali je u istom pismu rekla kako ja nisam dobra majka kada pred svojim djetetom (pretpostavljam da je mislila na Tinu) pričam o samoubojstvu, što ja nigdje na blogu nisam na pisala niti sam ikada izgovorila, pa čak ni pomislila. Ta gospođa mi je čak rekla da ja gledam stvari subjektivno umjesto da gledam objektivno, uglavnom u nekoliko navrata me uvrijedila, bila vrlo arogantana prema meni koja sam pokopala svoje dijete, i uopće me ne pozna, a usta su joj bila puna vjere u Boga.
Ja ne mogu kako Vi sa sigurnošću govoriti o Punini, o Vječnosti, Radosti........jednostavno ne mogu. Ništa isto tako ne tvrdim osim toga da ja poznajem jedino ovaj život isto kao i Vi. Nitko ne zna što je nakon njega. Nitko. I nitko to ne može sa sigurnošću tvrditi i uporno nametati većini. Kažete da ste vapili za životom svoje djevojčice kada je prolazila svoje mučne dane, ...ja se pitam zašto? Zašto ste vapili za njenim životom? Zar nije ljepše u vječnosti gdje nema boli i patnje, gdje je sve prekrasno. Znate li kako bole te riječi majku koja umjesto da grli svoje živo dijete koje je rodila da živi i da raste, odlazi na njegov grob. Zašto ljudi oplakuju svoje najmilije koji ih napuste, zašto se ne vesele zbog njih, pa oni su konačno otišli na to bolje mjesto, njima je sada ljepše. Možete li Vi sebi predočiti vječnost o kojoj pričate. Ja ne mogu. I ne mogu se natjerati da vjerujem. Ja itekako vjerujem u dobrotu čovjeka, u ono davanje sebe o kojem isto pišete, to bi Vam mogli posvjedočiti ljudi koji me poznaju. Moja ljubav prema mojoj djeci je neizgovoriva, nema tih riječi kojima bi ju opisala. To je moj smisao života, gledati dva bića koja sam ja rodila i imati tu moć da im usadim sve ono što mislim i znam da je dobro - ljubav, poštenje, suosjećanje, radost, ljepotu......
Moja djevojčica je jedan dan htjela doći u školu, krenula je vesela kao i svaki dan, nakon napravljenih dvadesetak koraka na nju je naletio tonu težak kombi hitne pomoći u kojem su sjedila dva čovjeka. Bila je na zebri, na semaforu joj je bilo zeleno svjetlo. Udarena je, odbačena i pregažena s prvim i zadnjim kotačem....................................................
Ja tu nigdje ne vidim Boga. Niti mi on, ako ga ima, može nakon ovog dati utjehu. Moja utjeha nije niti moja Tina, ona je razlog zašto živim. Nitko mi ne može Stelu zamijeniti pa tako ni drugo dijete.Ovo govorim zbog svih onih silnih rečenica koje sam čula i pročitala u ovih 14 i pol mjeseci: IMATE DRUGO DIJETE (kao da ja to ne znam). Tina ima svoj život, ona je Tina, a Stela je bila Stela, i nje više nema. Ubijena je.
Vi kažete da nema odgovora na mnoga pitanja, da ni Vi ne znate odogovore na mnoga pitanja, ali da ste jednostavno odlučili vjerovati. I to je u redu. Ako je to način da Vama bude život lakši, naravno da imate na to puno pravo.
I nadam se da ja neću biti manje Čovjek u Vašim očima, ako iskreno kažem da ne mogu vjerovati kao Vi. Ja ne mislim da je čovjek automatski dobar čovjek samo zato što vjeruje u Boga. Mnogi ljudi žive kao da im ovaj život uopće nije vrijedan, ta ionako ih čeka vječnost, radost - kako Vi kažete, Bog ionako u svojoj dobroti i veličini sve prima i svima oprašta. Meni je ovozemaljski život ono u što vjerujem. I ne bojim se smrti i ne želim nikakvu vječnost. Milijarde ljudi je kroz povijest umrlo, milijarde ih se rodilo i to je tako.....a ima li čega ili nema izvan naših granica razuma koji nije to u stanju spoznati, ne znam..... Samo znam da roditelji nikako ne bi trebali pokapati svoju djecu. Nikako.
I ja se nadam da se ni Vi na mene nećete ljutiti.
Zahvaljujem na Vašem dolasku i suosjećanju.
Sandra, Stelina mama
16.01.2008. (23:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga Sandra, pozdravljam Vas i Vašeg supruga iz dubina srca. i ako Vas zamaram svojim riječima neću to više činiti. no, želio bih samo nekoliko rečenica reći. nažalost među nama vjernicima ima ljudi koji ne poznaju Boga. i koji ne žive Boga. Isus Krist jest povijesna ličnost, na koncu to je i znanstveno dokazano. razilazimo se s nekima, jer Isus za sebe tvrdi da je Bog. Isus sam kaže kako mu je dana sva vlast na Nebu i na Zemlji. kako je On i Otac jedno. kako nitko ne dolazi k Ocu osim preko Njega. kako je On, Put, Istina i Život... itd... želim Vam reći.. .ja sam vapio za životom svoje kćeri jer sam čovjek. ograničen. i to je ljudski da želimo život. i da želimo živjeti. ja sam molio da živim i dalje pored svoje kćeri. ali niti u jednom trenutku nisam posumnjao u vječnost. naime, kako bih Vam rekao... vjera je osobno prihvaćanje. odgovor na Božje kucanje. emocije su normalne... koliko puta sam se ja ljutio na svoga Boga... uh... a On je samo čekao. i bio sam mnom strpljiv. da ne govorim sada kako sam živio prije u ranoj mladosti... ne želim Vam uopće moralizirati. niti sam ja prava osoba za to. samo Vam želim reći da je Krist umro za sve ljude. za svakog čovjeka. kaže Pismo (2Tim) da Krist želi da se svi ljudi spase. i Bog to uistinu želi. molim da oprostite mojoj braći i sestrama kršćanima koji ne žive kako Bog od njih traži jer ga i sami ne poznaju. kaže Pavao da je iznad svega Ljubav. Ivan kaže Bog jest Ljubav. želim Vam samo reći... vaš anđeo je ušao u vječnost. ne zamjerite mi ovoliku slobodu, kako sam rekao, ako kažete, neću Vam više pisati. pokušavam cijelo vrijeme osjetiti koliko trpite... razumijem Vas. istina, nijedan čovjek nije dobar zato jer kaže da vjeruje. Isus kaže da nije dovoljno moliti 'Gospodine, Gospodine...' već činiti ono što Otac od nas traži... a to je ljubiti svakog čovjeka, dobro činiti, zlo izbjegavati... ljudi tuguju jer je to ljudski. jer su ljubili to svoje malo biće. jer su postali dio njega i ono dio Vas. i da nema tuge, nešto ne bi bilo u redu. ali... iza tuge, tamo na obzoru se nazire nada... nada da smrt nije kraj. da je ona samo novi početak. i da svako naše nestajanje ima svoje nastajanje. u jednome. u vječnosti.
draga Sandra. imate novog prijatelja. dvojicu. jednoga od prije. Isusa. i jednog novoga. Marina. nekada tek pri samom ispunjenju postanemo svjesni zašto se nešto dogodilo...
srdačno Vaš,
Marin Miletić
17.01.2008. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama
Oprostite što se mješam u ovaj razgovor, znam da je to između Sandre i Vas,ali morala sam se priključiti.. I ja sam sama jedna jako tužna majka,koja je prije skoro 6mjeseci izgubila svoje dijete, i nikada mi vjera u Boga nije bila previše jaka,ali mojoj okolini je i svi su nedjeljama odlazili u crkvu,samo što oltare nisu lizali doslovno,a kada je moj sin umro, zbog njih sam prolazila kroz još goru torturu od one nezamislive a to je da mog sina više neću grliti,neću više slušati njegov mili glas,neću više biti pored njega... I meni je kao (zaista DRAGOJ,IZVANREDNOJ osobi) Sandri ostalo još jedno dijete, ali nitko mi nemože zamjeniti mog pokojnika malenog,one bijele rukice,mršavo tijelo,to biće koje sam 9mjeseci nosila pod srcem... A moja okolina je moj osobni pakao,tu torturu, agoniju, te trenutke kada zaista nemožete udahnuti od silne boli, kada sa mjesecima napravite korak naprijed,samo sitni,sitni korak,a onda napravite 20skokova unazad... Svi ti veliki moralisti,veliki dobričine,ljudi kojima je crkva drugi dom nisu me niti pitali kako sam,dali mi što treba,nikad me se ne sjete, a djeca,generacija mog sina,tj. mladi ljudi,koji u crkvu niti ne odlaze,nego su jednostavno dobri ljudi su bili cijelo vrijeme uz mene,a drugi su me osuđivali da mi je sin narkoman,da je zbog toga došlo do svega,i tražili su razne grozote,od iskopavanja mog sina nadalje.... A normalna procedura je raditi testove,koji meni nisu ni trebali jer ja svom djeteu vjerujem, ali imam i dokaze da je bio negativan i na alkohol u krvi i na droge u organizmu... Ali nije pomagalo,jer to su zaista zli,zajedljivi ljudi,a i imam mišljenje ako Bog zaista pomaže,da bi prvo ukinuo instituciju crkve,jer vjera u Boga kao odlasci u crkvu ni nisu bitni,bitna je dobrota koju ljudi ili imaju ili nemaju u sebi... A veliki krščani su užasni licemjeri,a dobri ljudi su jednostavno dobri ljudi.... Za Vas,gospodine Miletić sam čula,imam rodbinu u Rijeci,nečakinja mi je išla u Sušačku gimnaziju,i zaista tamo svi imaju samo pohvale za Vas. I nemojte ovo moje pismo shvatiti kao napadaj,ovo je sve bilo prijateljski,samo pismo jedne tužne majke iz mjesta zadrtog crkvom,a u kojem nema dobrote... Topli pozdravi oboje...
17.01.2008. (11:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
prekrasna je stelica na ovoj sličici...i tako je sretna i nasmijana na svim drugima..vi ste zaista napravili posao sandra..i nemojte reći da je niste spasili, jer spasili ste je od svega što ste mogli, baš svega što ste mogli..ona je bila sretna...a rijetki roditelji to postignu ili naprave upravo suprotno...na sve što ste mogli utjecati jeste u potpunosti, a drugo nije bilo u vašoj moći.. tetu bi bilo lijepo čuti i dijeliti s njom uspomene i priče..čuti stvari koje niste znali o svojoj djevojčici od osobe koja ju je voljela i provela s njom dosta vremena..možda da ju pozovete..ne znam...ljudi su većinom sretni kad mogu pomoći, samo često ne znaju kako..pogotovo u ovakvoj situaciji..kada se jako boje da će povrijediti drugu osobu ako slučajno nešto krivo kažu..ali kada im se objasni što bi vam nešto značilo možda shvate...pa makar jedan put.. čini mi se da većina ljudi misli da je najveća utjeha vjera, iako osobno smatram da to nije tako..mada vjerujem..mislim da su to dvije odvojene stvari čak i ako jesi vjernik bilo koje vjere...jer ti si sada ovdje i u ovom životu ti nedostaje ta osoba i tu se suočavaš i živiš iz dana u dan s tom stvarnom patnjom koja razdire ..jer svakim novim danom je sve jasnija činjenica da osobu više NIKAD nećeš vidjeti, čuti, dodirnuti i osjetiti njen miris....to je stvarnost u jedinom postojanju koje poznajemo...i mislim da je pogrešno zatomljivati tu bol pod okriljem vjere kada ona neminovno postoji...ok, vjerujem..ali me svejedno strašno boli i ne tješi me što vjerujem..daje mi određenu nadu i određeni smisao, ali bol nije zbog toga manja...vjerujem da tek potpunim proživljavanjem boli koja je apsolutno neminovna u ovakvom slučaju možemo očekivati postepeni oporavak..da će jednog dana biti malo lakše..da ćemo naučiti živjeti s tim..naučiti prihvatiti taj novi život bez voljene osobe...ako je gurnemo pod tepih slaveći što je osoba sad u "nekom boljem svijetu" / što možda uistinu jest, ali nije više s nama i to boli! / ili nekim drugim oblikom utjehe : postojanjem nekog "dubljeg razloga svega" i sl. , mislim da će nas ta bol kad tad stići i proces tugovanja će krenuti opet ispočetka... lijep pozdrav i čuvajte se.. i da, želim vam da uspijete naći se s TETOM...
17.01.2008. (12:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izgubljena duša
DRAGA GOSOPĐO SANDRA, ČITAM VAŠ BLOG VEOMA ČESTO.ŽAO MI JE ŠTO STE IZGUBILI SVOJU STELICU,IAKO JU NISAM POZNAVALA.POZNAJEM VAŠU TINU I MORAM VAM REĆ DA JE ONA JEDNA PREDIVNA TOPLA I DRAGA OSOBA.SMATRAM DA JE VEOMA NEPRAVEDNO PREMA VAMA ŠTO VAM LJUDI STALNO PONAVLJAJU DA VI IMATE I DRUGO DIJETE (TINU).JA ZNAM KAKO JE TO KADA IZGUBIŠ OSOBU KOJA TI JE SVE NA SVIJETU IAKO SAM SAMO DIJETE.VEĆ SADA SAM IZGUBILA VJERU U BOGA...SADA ŽIVIM ZA DRUGE,JER ZNAM KAKO JE TO KADA IZGUBIŠ OBOBU KOJU VOLIŠ I NE ŽELIM DA MOJI BLIŽNJI MORAJU PROLAZITI KROZ TO ZBOG MENE,IAKO SVAKU NOĆ PLAČEM I NADAM SE DA ĆE UJUTRO SVE BITI KAO PRIJE.JA SAM IZGUBILA SVOJU SREĆU,SVOJ RAZUM I SVOJU DUŠU.VOLJELI SMO SE TAJNO ALI ISKRENO A SADA GA VIŠE NEMA.SVAKI DAN MI DUŠA TRUNE,JER GA NEMA I JER NE MOGU NIKOMU REĆ DA SAM GA VOLJELA VIŠE OD SVEGA...ON JE BIO MOJ ZRAK I BEZ NJEGA SE GUŠIM...ALI PREVIŠE GOVORIM O SEBI...ŽELIM VAM SAMO REĆ DA SAM UZ VAS,DA IMATE MOJU POTPORU I DA STE STVARNO DIVNA OSOBA
17.01.2008. (13:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poštovani G. Miletić, ja se pomalo osjećam kao da moje riječi nisu doprle do Vašeg srca, kao da ih niste ni pročitali ni osjetili. Teško mi je razgovarati s nekim tko se koristi frazama koje meni zaista ništa ne znače. Sve te riječi, što je tko rekao i što piše u svetim pismima ja nisam nikada proučavala jer za to nisam imala vremena, ja sam ih živjela. Ljubav poznajem. Ljubav prema čovjeku, prema slabom i bolesnom, prema nemoćnom i ožalošćenom. To mi je sve blisko. I sami ste rekli da nemate odgovore na sva pitanja, a možda niste ni svjesni kako svojim stavom dajete univerzalni odgovor koji Vama ima smisla kroz bezuvjetnu vjeru u Boga. Meni to nema smisla, jednostavno ga ne osjećam. Borim se sa svojom sudbinom na svoj način. Drži me na životu ljubav prema mojoj Tini i to je sve. Ako Boga zaista ima i ako je zaista tako dobar kao što se vjeruje on će meni oprostiti moju nevjeru. Zato jer je moj život moj svjedok. Nikada nisam nikome nanijela štetu ili zlo, barem ne svjesno. Pomagala sam i pomagati ću uvijek koliko ću moći. A vjerujte mi da sam pokušala. Mogu čak odvojiti crkvu od vjere same, crkve su za mene veličanstvene građevine koje odišu poviješću i ljudskim sudbinama. Vrlo sam često znala ući u njih, ali onda kada nema nikoga, sjesti u toj tišini i pokušati dokučiti, pokušati razumijeti, pokušati vjerovati. Nisam moga. I odlučila sam da se neću mijenjati samo zato jer to većina traži. Moram ostati vjerna sebi, a ne biti licemjerna i skrivati se iza Boga. Osobno mislim da naša katolička vjera ima svojih dobrih nauka, ali meni se ne sviđa onaj o općem oprostu, to ljudi doslovce shvaćaju, odlaze u crkvu, mole se i netko ih je uvjerio da će s tim doći do Boga. Dakle sve što čine ovdje na zemlji, pa makar to bilo i zlo jednog dana će im biti oprošteno, meni je to strašno. Ne mogu. Hvala Vam na Vašem trudu i suosjećanju, ali ja nemogu prihvatiti vjeru u Boga kao utjehu. A u vječnost ne vjerujem. To nikako. Žao mi je što se možda osjećate nemoćno kada naiđete na osobu poput mene i ne možete me uvjeriti u Vašu istinu. Takvi smo mi ljudi, različiti. Ja opet ponavljam, ne mislim da sam zbog toga manje vrijedna nego netko tko vjeruje u Boga. I nikome to zapravo i ne zamjeram. To je zaista kao što ste i sami rekli vrlo intimno i osobno, pa možda i nije tema za međusobna uvjeravanja. Lijepo Vas pozdravljam Sandra, Stelina mama
17.01.2008. (13:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Tessa, možemo li nas dvije na TI. Ti si uz mene već neko vrijeme, uvijek nađeš snage da mi ostaviš koju lijepu riječ, mada se i mi ispočetka nismo složile oko nekih gledanja. To smo prevazišle i ostavile si svaka svoje mišljenje, svoje uvjerenje i nastavljamo dalje, bez uvjeravanja jedna druge. Cijenim to izuzetno. Uvijek mi je drago kada vidim da si tu. Znam da i sama patiš za voljenim bićem. I znam da se čovjek nauči živjeti s tim, a opet lakše je s nekim razgovarati nego držati to u sebi, zar ne?
Izgubljena dušo Žao mi je jako zbog tvog gubitka, svaki je težak. Kažu liječnici da je bol jedino što se ne može izmjeriti. Ovisi o nama samima koliko imamo snage i motivacije nastaviti koliko toliko normalno živjeti. S boli u srcu, ali zbog svih drugih koje još imamo i koji nas vole i trebaju.
Drage moje Vesna i Danira... Vama šaljem poljupce i zagrljaje. Moje divne žene.
Dora, hvala ti, i ti se čuvaj.......
Sandra, Stelina mama
17.01.2008. (13:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dora...
...držite se...mnogi ne razumiju kako tu nema nikakve utjehe...da ništa neće biti isprika za ono što je učinjeno....držite se.....pozdrav....
17.01.2008. (14:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.......
Draga Sandra.... vidim da na ovom blogu ostavljaju komentare i djeca kao što sam i ja.... od 14 god....ali svi imaju nešto reći....napišu utjehu, napišu pjesmu, uspomenu....ali ja stvarno ne znam šta bih Vam rekla da Vas utješim.... Jer nisam poznavala Stelu....I svaka mi se riječ doima neprimjerenom..... Kao da bi Vas povrijedila.....a to nikako ne želim.....samo želim pružiti utjehu, a ne znam kako....slažem se da nitko (osim onih koji su izgubili djecu) ne zna kako se vi osjećate, jer, tko ima pripovijedati ( i prigovarati) do onoga čije je srce to doživjelo.......i da nitko ne može reći da postoji drugo dijete....vidim da ste divna majka i da obraćate pozornost i na Tinu....a osim toga, kao što ste Vi rekli, Tina je Tina, a Stela je Stela i svaka je posebna na svoj način.....in nitko ne može reći da je na boljem mjestu....jer gdje je bolje nego u majčinom zagrljaju..... Nadam se da sam rekla bar nešto razumno i da sam Vas bar malo utješila........
17.01.2008. (15:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na ovom blogu smo svakodnevno. Citamo postove i naravno sve komentare. Nase je misljenje kao i Vase draga nasa Sandra, a to da smo svi razliciti i nitko nema isto razmisljane i da je to osobna stvar da li netko vjeruje u Boga ili ne. Isto tako nase misljenje je da onaj koji ne vjeruje nije manje vrijedan od onoga tko vjeruje. Oprosti nam draga nasa Sandra sto smo eto malo "filozofirali" ali eto osjecali smo se da i mi kazemo poneku svoju rijec o vjecnoj temi o VJERI. Jer svatko na svoj nacin prozivljava svoju vjeru u Boga. Volimo Vas i u mislima stalno uz Vas obitelj male Anje!
17.01.2008. (16:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*****
Draga gospodo Sandra,svaki sam dan na ovom blogu iako Vam ne ostavljam komentare,jer nebih znala sto reci,strah me da ne kazem nesto krivo...ovaj put sam odlucila komentirati jer sam sanjala Stelicu vec dvije noci za redom,pa sam osjetila potrebu da Vam se javim...nisam Stelu upoznala ali preko ovog bloga mi je jako prirasla srcu i sad mi je jako zao sto je nisam upoznala...bila je predivna...i nemogu vjerovati da je vise nema...imam samo 13 godina,i mozda neke stvari jos nemogu razumjeti kao ni Vasu bol,mogu samo predpostavljati kako se osjecate...htjela bih Vas nekako utjesiti,iako utjehe nema...htjela bih Vam pomoc,a neznam kako...iako to vec znate,ipak sam i ja htjela to ponovit da ste divna i hrabra zena,i vjerujem jako dobra majka...iskreno mi je zao zbog Vase Stelice,bila je prekrasna....zaista prekrasna...procitala sam sve postove,pogledala sve videe,procitala sve komentare,i nebih se htjela mjesat sto se tice ovih prijasnjih komentara...napisala sam pjesmicu za Stelu i bila bih Vam vrlo zahvalna i sretna ako biste mi barem odgovorili dal Vam se svida...i znajte da iako ne pisem cesto komentare uvijek sam tu i cesto mislim na Stelu...saljem Vam topli zagljaj utjehe i lijepo Vas pozdravljam. Fabiana
SUZA
Suza jedna zmocila mi lice, jer znam da vise nikad necu vidjeti tvoje lice. U tuzi i patnji mislim na tebe, zasto te vise nema pored mene? Jecam posve tiho, mislima sam uz tebe, i pitam se zasto se to dogodilo? Shvatit to nikada necu, jer sam izgubila svoju najvecu srecu.
17.01.2008. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Stelina mama, uvijek dolazim na ovaj blog nadajući se da ću pročitati nešto novo, i kada nema ništa osjećam se isprazno. Želim da znate kako mi je ovo najdraži blog, i da stalno mislim na Stelu i vas! DIVIM VAM SE, VAŠEM ISKAZIVANJU TUGE, VAŠOJ SPREMNOSTI DA POMOGNETE DRUGOME IAKO JE VAMA NAJTEŽE, I ZAUZVRAT NADATE SE SAMO LIJEPOJ RIJEČI! Velika ste majka, velika je vaša bol, ali velika je i Anđeo Stelica koja vam daje snage, uspomene, slike, crteže, ljude!
18.01.2008. (00:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga Stellina mama :) po satu u kojem se javljam znaš koliko je sati ;) ništa ne radim pa nisam umorna, a ako nisi umoran, svašta čuvjeku prođe glavom. ja čekam hoće li vrijeme ublažiti sve, iskusila sam kako vrijeme nije baš što ljudi kažu meni svakim danom praznina sve veća kao što jedna moja draga blogerica kaže-u stvari, citira Einsteina -život je poput vožnje bicikla moraš neprestalno vrtit pedale ili padaš e pa ja ne samo da sam pala nego dozvoljavam si i ostati tako, ležeći nije mi to dobro i već me naguravaju nadam se snu strašan post! zatvorilo mi se grlo. ipak, ne mogu ne poželjeti stisnuti ti ruku i zagrliti te. jer ako ikada upoznam nekog s tvojom boli nedajbože, znam gdje ću ih uputiti! puno je to kako ti ostaviš korisne savjete tu. ja nisam practicing christian kako kažu u mojoj grupi potpore. ali pomolim se nebesima sada kada legnem, pomolit ću im se ...želim ti onaj san, onaj koji će te ujutro i rasplakati i nasmijati. želim ti susret s tvojom Anđelicom malom. tako me ovaj post dirnuo, nisam, bar volim mislit da nisam patetična, no ovaj put sam do dna duše osjetila tvoju bol, kako mora da ti FALI Bože moj! grlim te nježno, virtualno. budi mi najbolje što možeš, nadam se da će teta ipak jednom svratiti. jesi li ju ikada pozvala? možda ne zna, kako kažeš, kako bi...ima puno,puno ljudi koji ne znaju kako bi se ponašali i zato se drže dalje. ha, bar to znam :( ipak, ostavljam ti i smješak :) mene on drži danju
18.01.2008. (05:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-----
Draga gospođo Sandra,
Kada pročitam komentare gospodina Miletića i kad pročitam vaša razmišljanja stvarno se zapitam, zamislim... Mislim da vam nitko nebi treba držati prodike o vjeri, crkvi i tražiti od vas da mislite da je sada Steli negdje bolje, jer i najjačim vjernicima vjera bi se sigurno poljuljala u takovim trenucima. Ja znam kako vam je (sjetite se male Ane) kako da sad vjerujem da je ona Anđel da je na nebu kad znam da njeno mrtvo tijelo leži u grobu.. Puno je pitanja, ako su sada naši "Anđeli" na nebu kako oni izgledaju, šta rade, kako mogu biti sretni i zadovoljni kada nisu sa svojim najmilijima, jel misle nekad na nas, jel plaću, jel ime je hladno, jel su gladni..... Nitko se nikada nije vratio s onog svijeta i ništa to nije dokazano i potvrđeno i ako treba slobodno za sebe mogu reći da sam ja nevjerni Toma... Držite se gospođo Sandra i ja mislim da ste vi divna i jaka žena...
18.01.2008. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobar dan!!! Ne zelim polemizirati o vjeri,jer na kraju krajeva niste zato otvorili ovaj blog,bilo bi predivno da je razlog taj,dosla sam sa otvorenim srcem i cistom dusom kao i uvik,draga moja hrabra Zadranko,da znate da sam tu i da mislim na Vas....puno pozdrava Goga iz Zadra!
18.01.2008. (11:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snježana
Stela je u našim srcima!
naravno u srcima onih koji mogu osjetiti ljubav i bol za drugoga, a ne promovirati svoja uvjerenja i šibati nesretnu majku. Draga Sandra, ja ti se stvarno divim kako hrabro u svojoj beskrajnoj tuzi podnosiš ove udarce. I još nešto. Potpuno se slažem s tobom jer mislim da oni koji u vjeri pronalaze utjehu samo bježe od prave istine s kojom se ne žele ili nisu u stanju suočiti. Toliko o njihovoj snazi duha. Naša djeca jesu anđeli bilo gdje da su sada jer anđeo je simbol čistoće, ljubavi i svega najvrjednijega što mogu zamisliti, ali upravo zbog toga ih nikada nitko i ništa ne može zamijeniti ili nadoknaditi. Ni jednom djetetu ne može nigdje biti ljepše nego tamo gdje je prirodno da bude, na Zemlji s mamom i tatom, bratom i sestrom… Grli te Snježana
18.01.2008. (14:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
draga sandra, i meni je drago svaki put kad napišeš novi post, jako volim tvoja razmišljanja i način izražavanja, i najviše tvoju iskrenost...ne znam da li mi je lakše ili teže razgovarati..kako kada..kako si jednom rekla ima lakših i težih dana..nekako mi je najlakše pisati..i čitati knjige i slušati iskustva drugih ljudi i kako se oni nose s tim...i kao da tražim neku čarobnu formulu koja bi sve to nekako riješila, i to je u prvih par dana onog šoka i otupjelosti bila vjera..i njemu je sad sigurno dobro , anđeli , vječni život i sve to..i zato sam ti i napisala taj prvi post takav, jer me to držalo..ali poslije se pojavila ona prava razdiruća bol i sve je to palo u vodu..ok, nakon 40 godina nek mu bude tako ...ali zašto sad??? uglavnom , sad znam da čarobne formule nema i da se svako nosi i bori kako najbolje zna....... i načinom i tempom...ali da je prekrasno što si međusobno pomažemo... puno te puno pozdravljam..
18.01.2008. (20:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...znam kako boli izgubiti voljenu osobu... izgubiti nekog tko još nije ni počeo živjeti...tko još nije vidio ljepotu sunca... divotu noći...znam kako je teško živjeti s ranama na srcu....
18.01.2008. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dora
Držite se...pusa
16.01.2008. (18:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
04.02.
Najdraža moja Sandra,
ja vjerujem da je teti jako, jako žao zbog Stele, jer jednostavno ne mogu vjerovati da može biti drugačije, da netko može toliko vremena provesti sa Stelom, a da se nije vezao uz nju, da ju nije zavolio, pogotovo što je ona itekako uzvraćala osjećaje. Stoga sam uvjerena da se tu opet radi o tome da teta ne zna kako bi se postavila, što bi ti rekla, kako bi se ponašala, jer nema teže situacije od ove i tako dani prolaze. Sigurna sam da je i njoj teško, a zar može biti drugačije, kada je Stela bila tako posebno djetešce koje je privlačilo ljude kao mali magnetić, njen smješak i pogled su otapali i najhladnija srca.
voli te puno Vesna
16.01.2008. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ri apostol
srdačan pozdrav. prije točno nekoliko dana mi je jedna mlada osoba rekla kako bih trebao doći na Vaš blog i nešto reći... istog časa sam kliknuo na vas tada sam ustknuo. iz nekoliko razloga. ja sam isto otac. imam dvije kćeri: Martu i Luciju. volim ih više od sebe. i mogu samo zamisliti koju bol vi sada prolazite. i u kojim kušnjama se nalazite. razmišljao sam nekoliko dana da li Vam se obratiti... da li ćete me shvatiti kako bih to želio? da li ćete imati snage razumjeti ono što držim temeljnom istinom? da li ću Vas razljutiti u boli Vašoj... na koncu, prepustih se molitvi. i odlučih Vam se obratiti. kao kršćanin prije svega.kao otac. zatim i kao vjeroučitelj. neću govoriti o onome što Vi proživljavate, jer mi koji smo roditelji možemo samo ćutiti koja je to bol. no, moram Vam reći... smrt nije kraj. nikada. nikako. smrt je samo novi početak. nemojte mi zamjeriti iskrenost. čvrsto sam uvjeren: vaš anđeo je sada s anđelima. čvrsto sam u to uvjeren. vaš anđeo je sada u jedinom pravednom Kraljevstvu Ljubavi. u jedinom Kraljevstvu koje je vječno Kraljevstvo, u jedinom Kraljevstvu koje donosi sveobuhvatnu i potpuno ispunjujuću Radost. u to sam čvrsto uvjeren svakom molekulom svoga bića. moja prva kćer Marta (danas sedmogodišnjakinja) došla je na ovaj svijet u velikim komplikacijama. porod je bio iznimno težak, rađala se na zadak 14 sati, slomljene su joj bile ključne kosti, nagutala se plodne vode, nije odmah reagirala... to mi je do tada bila najveća kušnja. plakao sam. vapio za životom svoje kćeri. živjela je. nedugo zatim je oboljela i završila u bolnici. tri mjeseca sam svaki dan bio po cijeli dan s njome... plakao i molio... tada sam prolazio mnoga pitanja... vjerujte mi, čovjek nema odgovor na sva pitanja. na mnoga pitanja. ali mora živjeti ovaj život što može kvalitetnije. davati se drugima. trajno izgarati. činiti dobro, a zlo izbjegavati. čvrsto sam uvjeren da vaša kćer, koja sada živi životom vječnosti, životom u punini Gospodinovoj moli za Vas s Neba. čvrsto sam u to uvjeren. nemojte mi zamjeriti, molim Vas. i sada moja duša dijeli s vašom dušom suze. volio bih da me vidite, tada bi to osjetili. nikada, nikada Vam nitko neće niti može uzeti sjećanja, ljubav Vaše kćeri. no, ona je sada na Nebu. to se ne može promijeniti. morate znati, koliko god je teško, ona je sada u Punini.
zašto? ne znam. i ja sam se pitao zašto. i plakao zašto. i vapio zašto. i molio zašto.
došao sam samo do toga da mi nije jasno, ali sam odlučio vjerovati.
vjerujem.
i ušao sam u potpuni smiraj.
siguran u sutra. siguran da smrt nije kraj. već novi početak. u stanju vječne radosti.
kako kažem svojim učenicima, tek kada nestanemo, tada nastanemo.
možda ćete se sada ljutiti na mene.
učinite tako.
ovo sam Vam morao reći.
imat ću Vas u molitvama. stalnim.
(p)ostanite Kristovi!
MM
16.01.2008. (19:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Poštovani MM,
nikako se neću naljutiti jer ste svoje mišljenje iznijeli pristojno i bez onog tona prodike.
To mi je vrlo važno. Dobila sam jednom pismo od gospođe koja mi je isto tako pokušala ukazati na to da nikako ne smijem gubiti vjeru u Boga, ali je u istom pismu rekla kako ja nisam dobra majka kada pred svojim djetetom (pretpostavljam da je mislila na Tinu) pričam o samoubojstvu, što ja nigdje na blogu nisam na pisala niti sam ikada izgovorila, pa čak ni pomislila. Ta gospođa mi je čak rekla da ja gledam stvari subjektivno umjesto da gledam objektivno, uglavnom u nekoliko navrata me uvrijedila, bila vrlo arogantana prema meni koja sam pokopala svoje dijete, i uopće me ne pozna, a usta su joj bila puna vjere u Boga.
Ja ne mogu kako Vi sa sigurnošću govoriti o Punini, o Vječnosti, Radosti........jednostavno ne mogu. Ništa isto tako ne tvrdim osim toga da ja poznajem jedino ovaj život isto kao i Vi. Nitko ne zna što je nakon njega. Nitko. I nitko to ne može sa sigurnošću tvrditi i uporno nametati većini. Kažete da ste vapili za životom svoje djevojčice kada je prolazila svoje mučne dane, ...ja se pitam zašto? Zašto ste vapili za njenim životom? Zar nije ljepše u vječnosti gdje nema boli i patnje, gdje je sve prekrasno.
Znate li kako bole te riječi majku koja umjesto da grli svoje živo dijete koje je rodila da živi i da raste, odlazi na njegov grob.
Zašto ljudi oplakuju svoje najmilije koji ih napuste, zašto se ne vesele zbog njih, pa oni su konačno otišli na to bolje mjesto, njima je sada ljepše. Možete li Vi sebi predočiti vječnost o kojoj pričate. Ja ne mogu. I ne mogu se natjerati da vjerujem.
Ja itekako vjerujem u dobrotu čovjeka, u ono davanje sebe o kojem isto pišete, to bi Vam mogli posvjedočiti ljudi koji me poznaju.
Moja ljubav prema mojoj djeci je neizgovoriva, nema tih riječi kojima bi ju opisala. To je moj smisao života, gledati dva bića koja sam ja rodila i imati tu moć da im usadim sve ono što mislim i znam da je dobro - ljubav, poštenje, suosjećanje, radost, ljepotu......
Moja djevojčica je jedan dan htjela doći u školu, krenula je vesela kao i svaki dan, nakon napravljenih dvadesetak koraka na nju je naletio tonu težak kombi hitne pomoći u kojem su sjedila dva čovjeka. Bila je na zebri, na semaforu joj je bilo zeleno svjetlo. Udarena je, odbačena i pregažena s prvim i zadnjim kotačem....................................................
Ja tu nigdje ne vidim Boga. Niti mi on, ako ga ima, može nakon ovog dati utjehu.
Moja utjeha nije niti moja Tina, ona je razlog zašto živim. Nitko mi ne može Stelu zamijeniti pa tako ni drugo dijete.Ovo govorim zbog svih onih silnih rečenica koje sam čula i pročitala u ovih 14 i pol mjeseci: IMATE DRUGO DIJETE (kao da ja to ne znam). Tina ima svoj život, ona je Tina, a Stela je bila Stela, i nje više nema. Ubijena je.
Vi kažete da nema odgovora na mnoga pitanja, da ni Vi ne znate odogovore na mnoga pitanja, ali da ste jednostavno odlučili vjerovati. I to je u redu. Ako je to način da Vama bude život lakši, naravno da imate na to puno pravo.
I nadam se da ja neću biti manje Čovjek u Vašim očima, ako iskreno kažem da ne mogu vjerovati kao Vi. Ja ne mislim da je čovjek automatski dobar čovjek samo zato što vjeruje u Boga. Mnogi ljudi žive kao da im ovaj život uopće nije vrijedan, ta ionako ih čeka vječnost, radost - kako Vi kažete, Bog ionako u svojoj dobroti i veličini sve prima i svima oprašta. Meni je ovozemaljski život ono u što vjerujem. I ne bojim se smrti i ne želim nikakvu vječnost. Milijarde ljudi je kroz povijest umrlo, milijarde ih se rodilo i to je tako.....a ima li čega ili nema izvan naših granica razuma koji nije to u stanju spoznati, ne znam.....
Samo znam da roditelji nikako ne bi trebali pokapati svoju djecu. Nikako.
I ja se nadam da se ni Vi na mene nećete ljutiti.
Zahvaljujem na Vašem dolasku i suosjećanju.
Sandra, Stelina mama
16.01.2008. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ri apostol
draga Sandra, pozdravljam Vas i Vašeg supruga iz dubina srca. i ako Vas zamaram svojim riječima neću to više činiti. no, želio bih samo nekoliko rečenica reći. nažalost među nama vjernicima ima ljudi koji ne poznaju Boga. i koji ne žive Boga. Isus Krist jest povijesna ličnost, na koncu to je i znanstveno dokazano. razilazimo se s nekima, jer Isus za sebe tvrdi da je Bog. Isus sam kaže kako mu je dana sva vlast na Nebu i na Zemlji. kako je On i Otac jedno. kako nitko ne dolazi k Ocu osim preko Njega. kako je On, Put, Istina i Život... itd...
želim Vam reći.. .ja sam vapio za životom svoje kćeri jer sam čovjek. ograničen. i to je ljudski da želimo život. i da želimo živjeti. ja sam molio da živim i dalje pored svoje kćeri. ali niti u jednom trenutku nisam posumnjao u vječnost. naime, kako bih Vam rekao... vjera je osobno prihvaćanje. odgovor na Božje kucanje. emocije su normalne... koliko puta sam se ja ljutio na svoga Boga... uh... a On je samo čekao. i bio sam mnom strpljiv. da ne govorim sada kako sam živio prije u ranoj mladosti...
ne želim Vam uopće moralizirati. niti sam ja prava osoba za to. samo Vam želim reći da je Krist umro za sve ljude. za svakog čovjeka. kaže Pismo (2Tim) da Krist želi da se svi ljudi spase. i Bog to uistinu želi. molim da oprostite mojoj braći i sestrama kršćanima koji ne žive kako Bog od njih traži jer ga i sami ne poznaju. kaže Pavao da je iznad svega Ljubav. Ivan kaže Bog jest Ljubav. želim Vam samo reći... vaš anđeo je ušao u vječnost. ne zamjerite mi ovoliku slobodu, kako sam rekao, ako kažete, neću Vam više pisati. pokušavam cijelo vrijeme osjetiti koliko trpite...
razumijem Vas. istina, nijedan čovjek nije dobar zato jer kaže da vjeruje. Isus kaže da nije dovoljno moliti 'Gospodine, Gospodine...' već činiti ono što Otac od nas traži... a to je ljubiti svakog čovjeka, dobro činiti, zlo izbjegavati...
ljudi tuguju jer je to ljudski. jer su ljubili to svoje malo biće. jer su postali dio njega i ono dio Vas. i da nema tuge, nešto ne bi bilo u redu. ali... iza tuge, tamo na obzoru se nazire nada... nada da smrt nije kraj. da je ona samo novi početak. i da svako naše nestajanje ima svoje nastajanje. u jednome. u vječnosti.
draga Sandra.
imate novog prijatelja.
dvojicu.
jednoga od prije.
Isusa.
i jednog novoga.
Marina.
nekada tek pri samom ispunjenju postanemo svjesni zašto se nešto dogodilo...
srdačno Vaš,
Marin Miletić
17.01.2008. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mama
Oprostite što se mješam u ovaj razgovor,
znam da je to između Sandre i Vas,ali morala sam se priključiti..
I ja sam sama jedna jako tužna majka,koja je prije skoro 6mjeseci izgubila svoje dijete,
i nikada mi vjera u Boga nije bila previše jaka,ali mojoj okolini je i svi su nedjeljama odlazili u crkvu,samo što oltare nisu lizali doslovno,a kada je moj sin umro, zbog njih sam prolazila kroz još goru torturu od one nezamislive a to je da mog sina više neću grliti,neću više slušati njegov mili glas,neću više biti pored njega...
I meni je kao (zaista DRAGOJ,IZVANREDNOJ osobi) Sandri ostalo još jedno dijete,
ali nitko mi nemože zamjeniti mog pokojnika malenog,one bijele rukice,mršavo tijelo,to biće koje sam 9mjeseci nosila pod srcem...
A moja okolina je moj osobni pakao,tu torturu, agoniju, te trenutke kada zaista nemožete udahnuti od silne boli, kada sa mjesecima napravite korak naprijed,samo sitni,sitni korak,a onda napravite 20skokova unazad... Svi ti veliki moralisti,veliki dobričine,ljudi kojima je crkva drugi dom nisu me niti pitali kako sam,dali mi što treba,nikad me se ne sjete,
a djeca,generacija mog sina,tj. mladi ljudi,koji u crkvu niti ne odlaze,nego su jednostavno dobri ljudi su bili cijelo vrijeme uz mene,a drugi su me osuđivali da mi je sin narkoman,da je zbog toga došlo do svega,i tražili su razne grozote,od iskopavanja mog sina nadalje....
A normalna procedura je raditi testove,koji meni nisu ni trebali jer ja svom djeteu vjerujem,
ali imam i dokaze da je bio negativan i na alkohol u krvi i na droge u organizmu...
Ali nije pomagalo,jer to su zaista zli,zajedljivi ljudi,a i imam mišljenje ako Bog zaista pomaže,da bi prvo ukinuo instituciju crkve,jer vjera u Boga kao odlasci u crkvu ni nisu bitni,bitna je dobrota koju ljudi ili imaju ili nemaju u sebi... A veliki krščani su užasni licemjeri,a dobri ljudi su jednostavno dobri ljudi....
Za Vas,gospodine Miletić sam čula,imam rodbinu u Rijeci,nečakinja mi je išla u Sušačku gimnaziju,i zaista tamo svi imaju samo pohvale za Vas.
I nemojte ovo moje pismo shvatiti kao napadaj,ovo je sve bilo prijateljski,samo pismo jedne tužne majke iz mjesta zadrtog crkvom,a u kojem nema dobrote...
Topli pozdravi oboje...
17.01.2008. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
prekrasna je stelica na ovoj sličici...i tako je sretna i nasmijana na svim drugima..vi ste zaista napravili posao sandra..i nemojte reći da je niste spasili, jer spasili ste je od svega što ste mogli, baš svega što ste mogli..ona je bila sretna...a rijetki roditelji to postignu ili naprave upravo suprotno...na sve što ste mogli utjecati jeste u potpunosti, a drugo nije bilo u vašoj moći..
tetu bi bilo lijepo čuti i dijeliti s njom uspomene i priče..čuti stvari koje niste znali o svojoj djevojčici od osobe koja ju je voljela i provela s njom dosta vremena..možda da ju pozovete..ne znam...ljudi su većinom sretni kad mogu pomoći, samo često ne znaju kako..pogotovo u ovakvoj situaciji..kada se jako boje da će povrijediti drugu osobu ako slučajno nešto krivo kažu..ali kada im se objasni što bi vam nešto značilo možda shvate...pa makar jedan put..
čini mi se da većina ljudi misli da je najveća utjeha vjera, iako osobno smatram da to nije tako..mada vjerujem..mislim da su to dvije odvojene stvari čak i ako jesi vjernik bilo koje vjere...jer ti si sada ovdje i u ovom životu ti nedostaje ta osoba i tu se suočavaš i živiš iz dana u dan s tom stvarnom patnjom koja razdire ..jer svakim novim danom je sve jasnija činjenica da osobu više NIKAD nećeš vidjeti, čuti, dodirnuti i osjetiti njen miris....to je stvarnost u jedinom postojanju koje poznajemo...i mislim da je pogrešno zatomljivati tu bol pod okriljem vjere kada ona neminovno postoji...ok, vjerujem..ali me svejedno strašno boli i ne tješi me što vjerujem..daje mi određenu nadu i određeni smisao, ali bol nije zbog toga manja...vjerujem da tek potpunim proživljavanjem boli koja je apsolutno neminovna u ovakvom slučaju možemo očekivati postepeni oporavak..da će jednog dana biti malo lakše..da ćemo naučiti živjeti s tim..naučiti prihvatiti taj novi život bez voljene osobe...ako je gurnemo pod tepih slaveći što je osoba sad u "nekom boljem svijetu" / što možda uistinu jest, ali nije više s nama i to boli! / ili nekim drugim oblikom utjehe : postojanjem nekog "dubljeg razloga svega" i sl. , mislim da će nas ta bol kad tad stići i proces tugovanja će krenuti opet ispočetka...
lijep pozdrav i čuvajte se..
i da, želim vam da uspijete naći se s TETOM...
17.01.2008. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izgubljena duša
DRAGA GOSOPĐO SANDRA,
ČITAM VAŠ BLOG VEOMA ČESTO.ŽAO MI JE ŠTO STE IZGUBILI SVOJU STELICU,IAKO JU NISAM POZNAVALA.POZNAJEM VAŠU TINU I MORAM VAM REĆ DA JE ONA JEDNA PREDIVNA TOPLA I DRAGA OSOBA.SMATRAM DA JE VEOMA NEPRAVEDNO PREMA VAMA ŠTO VAM LJUDI STALNO PONAVLJAJU DA VI IMATE I DRUGO DIJETE (TINU).JA ZNAM KAKO JE TO KADA IZGUBIŠ OSOBU KOJA TI JE SVE NA SVIJETU IAKO SAM SAMO DIJETE.VEĆ SADA SAM IZGUBILA VJERU U BOGA...SADA ŽIVIM ZA DRUGE,JER ZNAM KAKO JE TO KADA IZGUBIŠ OBOBU KOJU VOLIŠ I NE ŽELIM DA MOJI BLIŽNJI MORAJU PROLAZITI KROZ TO ZBOG MENE,IAKO SVAKU NOĆ PLAČEM I NADAM SE DA ĆE UJUTRO SVE BITI KAO PRIJE.JA SAM IZGUBILA SVOJU SREĆU,SVOJ RAZUM I SVOJU DUŠU.VOLJELI SMO SE TAJNO ALI ISKRENO A SADA GA VIŠE NEMA.SVAKI DAN MI DUŠA TRUNE,JER GA NEMA I JER NE MOGU NIKOMU REĆ DA SAM GA VOLJELA VIŠE OD SVEGA...ON JE BIO MOJ ZRAK I BEZ NJEGA SE GUŠIM...ALI PREVIŠE GOVORIM O SEBI...ŽELIM VAM SAMO REĆ DA SAM UZ VAS,DA IMATE MOJU POTPORU I DA STE STVARNO DIVNA OSOBA
17.01.2008. (13:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Poštovani G. Miletić,
ja se pomalo osjećam kao da moje riječi nisu doprle do Vašeg srca, kao da ih niste ni pročitali ni osjetili. Teško mi je razgovarati s nekim tko se koristi frazama koje meni zaista ništa ne znače. Sve te riječi, što je tko rekao i što piše u svetim pismima ja nisam nikada proučavala jer za to nisam imala vremena, ja sam ih živjela. Ljubav poznajem. Ljubav prema čovjeku, prema slabom i bolesnom, prema nemoćnom i ožalošćenom. To mi je sve blisko.
I sami ste rekli da nemate odgovore na sva pitanja, a možda niste ni svjesni kako svojim stavom dajete univerzalni odgovor koji Vama ima smisla kroz bezuvjetnu vjeru u Boga. Meni to nema smisla, jednostavno ga ne osjećam. Borim se sa svojom sudbinom na svoj način. Drži me na životu ljubav prema mojoj Tini i to je sve. Ako Boga zaista ima i ako je zaista tako dobar kao što se vjeruje on će meni oprostiti moju nevjeru. Zato jer je moj život moj svjedok. Nikada nisam nikome nanijela štetu ili zlo, barem ne svjesno. Pomagala sam i pomagati ću uvijek koliko ću moći. A vjerujte mi da sam pokušala. Mogu čak odvojiti crkvu od vjere same, crkve su za mene veličanstvene građevine koje odišu poviješću i ljudskim sudbinama. Vrlo sam često znala ući u njih, ali onda kada nema nikoga, sjesti u toj tišini i pokušati dokučiti, pokušati razumijeti, pokušati vjerovati. Nisam moga. I odlučila sam da se neću mijenjati samo zato jer to većina traži. Moram ostati vjerna sebi, a ne biti licemjerna i skrivati se iza Boga. Osobno mislim da naša katolička vjera ima svojih dobrih nauka, ali meni se ne sviđa onaj o općem oprostu, to ljudi doslovce shvaćaju, odlaze u crkvu, mole se i netko ih je uvjerio da će s tim doći do Boga. Dakle sve što čine ovdje na zemlji, pa makar to bilo i zlo jednog dana će im biti oprošteno, meni je to strašno. Ne mogu. Hvala Vam na Vašem trudu i suosjećanju, ali ja nemogu prihvatiti vjeru u Boga kao utjehu. A u vječnost ne vjerujem. To nikako. Žao mi je što se možda osjećate nemoćno kada naiđete na osobu poput mene i ne možete me uvjeriti u Vašu istinu. Takvi smo mi ljudi, različiti. Ja opet ponavljam, ne mislim da sam zbog toga manje vrijedna nego netko tko vjeruje u Boga. I nikome to zapravo i ne zamjeram. To je zaista kao što ste i sami rekli vrlo intimno i osobno, pa možda i nije tema za međusobna uvjeravanja.
Lijepo Vas pozdravljam
Sandra, Stelina mama
17.01.2008. (13:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Stelina mama
Draga Tessa, možemo li nas dvije na TI.
Ti si uz mene već neko vrijeme, uvijek nađeš snage da mi ostaviš koju lijepu riječ, mada se i mi ispočetka nismo složile oko nekih gledanja. To smo prevazišle i ostavile si svaka svoje mišljenje, svoje uvjerenje i nastavljamo dalje, bez uvjeravanja jedna druge. Cijenim to izuzetno.
Uvijek mi je drago kada vidim da si tu. Znam da i sama patiš za voljenim bićem. I znam da se čovjek nauči živjeti s tim, a opet lakše je s nekim razgovarati nego držati to u sebi, zar ne?
Izgubljena dušo
Žao mi je jako zbog tvog gubitka, svaki je težak. Kažu liječnici da je bol jedino što se ne može izmjeriti. Ovisi o nama samima koliko imamo snage i motivacije nastaviti koliko toliko normalno živjeti. S boli u srcu, ali zbog svih drugih koje još imamo i koji nas vole i trebaju.
Drage moje Vesna i Danira...
Vama šaljem poljupce i zagrljaje. Moje divne žene.
Dora,
hvala ti, i ti se čuvaj.......
Sandra, Stelina mama
17.01.2008. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dora...
...držite se...mnogi ne razumiju kako tu nema nikakve utjehe...da ništa neće biti isprika
za ono što je učinjeno....držite se.....pozdrav....
17.01.2008. (14:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.......
Draga Sandra....
vidim da na ovom blogu ostavljaju komentare i djeca kao što sam i ja....
od 14 god....ali svi imaju nešto reći....napišu utjehu, napišu pjesmu,
uspomenu....ali ja stvarno ne znam šta bih Vam rekla da Vas utješim....
Jer nisam poznavala Stelu....I svaka mi se riječ doima neprimjerenom.....
Kao da bi Vas povrijedila.....a to nikako ne želim.....samo želim pružiti
utjehu, a ne znam kako....slažem se da nitko (osim onih koji su izgubili
djecu) ne zna kako se vi osjećate, jer, tko ima pripovijedati ( i prigovarati)
do onoga čije je srce to doživjelo.......i da nitko ne može reći da postoji
drugo dijete....vidim da ste divna majka i da obraćate pozornost i na
Tinu....a osim toga, kao što ste Vi rekli, Tina je Tina, a Stela je Stela
i svaka je posebna na svoj način.....in nitko ne može reći da je na boljem
mjestu....jer gdje je bolje nego u majčinom zagrljaju.....
Nadam se da sam rekla bar nešto razumno i da sam Vas bar malo
utješila........
17.01.2008. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mala Anja
Na ovom blogu smo svakodnevno. Citamo postove i naravno sve komentare. Nase je misljenje kao i Vase draga nasa Sandra, a to da smo svi razliciti i nitko nema isto razmisljane i da je to osobna stvar da li netko vjeruje u Boga ili ne. Isto tako nase misljenje je da onaj koji ne vjeruje nije manje vrijedan od onoga tko vjeruje. Oprosti nam draga nasa Sandra sto smo eto malo "filozofirali" ali eto osjecali smo se da i mi kazemo poneku svoju rijec o vjecnoj temi o VJERI. Jer svatko na svoj nacin prozivljava svoju vjeru u Boga.
Volimo Vas i u mislima stalno uz Vas obitelj male Anje!
17.01.2008. (16:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*****
Draga gospodo Sandra,svaki sam dan na ovom blogu iako Vam ne ostavljam komentare,jer nebih znala sto reci,strah me da ne kazem nesto krivo...ovaj put sam odlucila komentirati jer sam sanjala Stelicu vec dvije noci za redom,pa sam osjetila potrebu da Vam se javim...nisam Stelu upoznala ali preko ovog bloga mi je jako prirasla srcu i sad mi je jako zao sto je nisam upoznala...bila je predivna...i nemogu vjerovati da je vise nema...imam samo 13 godina,i mozda neke stvari jos nemogu razumjeti kao ni Vasu bol,mogu samo predpostavljati kako se osjecate...htjela bih Vas nekako utjesiti,iako utjehe nema...htjela bih Vam pomoc,a neznam kako...iako to vec znate,ipak sam i ja htjela to ponovit da ste divna i hrabra zena,i vjerujem jako dobra majka...iskreno mi je zao zbog Vase Stelice,bila je prekrasna....zaista prekrasna...procitala sam sve postove,pogledala sve videe,procitala sve komentare,i nebih se htjela mjesat sto se tice ovih prijasnjih komentara...napisala sam pjesmicu za Stelu i bila bih Vam vrlo zahvalna i sretna ako biste mi barem odgovorili dal Vam se svida...i znajte da iako ne pisem cesto komentare uvijek sam tu i cesto mislim na Stelu...saljem Vam topli zagljaj utjehe i lijepo Vas pozdravljam.
Fabiana
SUZA
Suza jedna zmocila mi lice,
jer znam da vise nikad necu vidjeti tvoje lice.
U tuzi i patnji mislim na tebe,
zasto te vise nema pored mene?
Jecam posve tiho,
mislima sam uz tebe,
i pitam se zasto se to dogodilo?
Shvatit to nikada necu,
jer sam izgubila svoju najvecu srecu.
17.01.2008. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
koliko tuge u ovome svijetu
Draga Stelina mama, uvijek dolazim na ovaj blog nadajući se da ću pročitati nešto novo, i kada nema ništa osjećam se isprazno. Želim da znate kako mi je ovo najdraži blog, i da stalno mislim na Stelu i vas! DIVIM VAM SE, VAŠEM ISKAZIVANJU TUGE, VAŠOJ SPREMNOSTI DA POMOGNETE DRUGOME IAKO JE VAMA NAJTEŽE, I ZAUZVRAT NADATE SE SAMO LIJEPOJ RIJEČI! Velika ste majka, velika je vaša bol, ali velika je i Anđeo Stelica koja vam daje snage, uspomene, slike, crteže, ljude!
18.01.2008. (00:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
7 dana
draga Stellina mama :)
po satu u kojem se javljam znaš koliko je sati ;)
ništa ne radim pa nisam umorna, a ako nisi umoran, svašta čuvjeku prođe glavom.
ja čekam hoće li vrijeme ublažiti sve, iskusila sam kako vrijeme nije baš što ljudi kažu
meni svakim danom praznina sve veća
kao što jedna moja draga blogerica kaže-u stvari, citira Einsteina
-život je poput vožnje bicikla
moraš neprestalno vrtit pedale ili padaš
e pa ja ne samo da sam pala nego dozvoljavam si i ostati tako, ležeći
nije mi to dobro i već me naguravaju
nadam se snu
strašan post! zatvorilo mi se grlo. ipak, ne mogu ne poželjeti stisnuti ti ruku
i zagrliti te. jer ako ikada upoznam nekog s tvojom boli nedajbože, znam gdje ću ih uputiti!
puno je to kako ti ostaviš korisne savjete tu.
ja nisam practicing christian kako kažu u mojoj grupi potpore. ali pomolim se nebesima
sada kada legnem, pomolit ću im se ...želim ti onaj san, onaj koji će te ujutro i rasplakati i nasmijati. želim ti susret s tvojom Anđelicom malom. tako me ovaj post dirnuo, nisam, bar volim mislit da nisam patetična, no ovaj put sam do dna duše osjetila tvoju bol, kako mora da ti FALI Bože moj!
grlim te nježno, virtualno.
budi mi najbolje što možeš, nadam se da će teta ipak jednom svratiti. jesi li ju ikada pozvala? možda ne zna, kako kažeš, kako bi...ima puno,puno ljudi koji ne znaju kako bi se ponašali i zato se drže dalje. ha, bar to znam :(
ipak, ostavljam ti i smješak :) mene on drži danju
18.01.2008. (05:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
-----
Draga gospođo Sandra,
Kada pročitam komentare gospodina Miletića i kad pročitam vaša razmišljanja stvarno se zapitam, zamislim...
Mislim da vam nitko nebi treba držati prodike o vjeri, crkvi i tražiti od vas da mislite da je sada Steli negdje bolje, jer i najjačim vjernicima vjera bi se sigurno poljuljala u takovim trenucima. Ja znam kako vam je (sjetite se male Ane) kako da sad vjerujem da je ona Anđel da je na nebu kad znam da njeno mrtvo tijelo leži u grobu..
Puno je pitanja, ako su sada naši "Anđeli" na nebu kako oni izgledaju, šta rade, kako mogu biti sretni i zadovoljni kada nisu sa svojim najmilijima, jel misle nekad na nas, jel plaću, jel ime je hladno, jel su gladni.....
Nitko se nikada nije vratio s onog svijeta i ništa to nije dokazano i potvrđeno i ako treba slobodno za sebe mogu reći da sam ja nevjerni Toma...
Držite se gospođo Sandra i ja mislim da ste vi divna i jaka žena...
18.01.2008. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vitarukosi
Dobar dan!!! Ne zelim polemizirati o vjeri,jer na kraju krajeva niste zato otvorili ovaj blog,bilo bi predivno da je razlog taj,dosla sam sa otvorenim srcem i cistom dusom kao i uvik,draga moja hrabra Zadranko,da znate da sam tu i da mislim na Vas....puno pozdrava Goga iz Zadra!
18.01.2008. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Snježana
Stela je u našim srcima!
naravno u srcima onih koji mogu osjetiti ljubav i bol za drugoga, a ne promovirati svoja uvjerenja i šibati nesretnu majku.
Draga Sandra, ja ti se stvarno divim kako hrabro u svojoj beskrajnoj tuzi podnosiš ove udarce.
I još nešto. Potpuno se slažem s tobom jer mislim da oni koji u vjeri pronalaze utjehu samo bježe od prave istine s kojom se ne žele ili nisu u stanju suočiti. Toliko o njihovoj snazi duha.
Naša djeca jesu anđeli bilo gdje da su sada jer anđeo je simbol čistoće, ljubavi i svega najvrjednijega što mogu zamisliti, ali upravo zbog toga ih nikada nitko i ništa ne može zamijeniti ili nadoknaditi.
Ni jednom djetetu ne može nigdje biti ljepše nego tamo gdje je prirodno da bude, na Zemlji s mamom i tatom, bratom i sestrom…
Grli te Snježana
18.01.2008. (14:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa
draga sandra, i meni je drago svaki put kad napišeš novi post, jako volim tvoja razmišljanja i način izražavanja, i najviše tvoju iskrenost...ne znam da li mi je lakše ili teže razgovarati..kako kada..kako si jednom rekla ima lakših i težih dana..nekako mi je najlakše pisati..i čitati knjige i slušati iskustva drugih ljudi i kako se oni nose s tim...i kao da tražim neku čarobnu formulu koja bi sve to nekako riješila, i to je u prvih par dana onog šoka i otupjelosti bila vjera..i njemu je sad sigurno dobro , anđeli , vječni život i sve to..i zato sam ti i napisala taj prvi post takav, jer me to držalo..ali poslije se pojavila ona prava razdiruća bol i sve je to palo u vodu..ok, nakon 40 godina nek mu bude tako ...ali zašto sad???
uglavnom , sad znam da čarobne formule nema i da se svako nosi i bori kako najbolje zna....... i načinom i tempom...ali da je prekrasno što si međusobno pomažemo...
puno te puno pozdravljam..
18.01.2008. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...bŁe§aČa...
Zdravo....
ja vas jako često posjećujem...
čitam vaše postove...sve te
tužne riječi koje oko navedu
da zaplače...svu tu neizbježnu
tugu u srcu...
18.01.2008. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...bŁe§aČa...
i hoću vam reći da znam
kako vam je...
18.01.2008. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...bŁe§aČa...
...znam kako
boli izgubiti voljenu osobu...
izgubiti nekog tko još nije ni
počeo živjeti...tko još
nije vidio ljepotu sunca...
divotu noći...znam kako je
teško živjeti s ranama na srcu....
18.01.2008. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...bŁe§aČa...
a opet...moram nastaviti
zbog njih...naših voljenih koji
više nisu tu kraj nas
da nas grle...pjevaju nam...
smiju se s nama...
18.01.2008. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...bŁe§aČa...
i lakše mi je podijeliti
ovu tugu s nekim...
i drago mi je što ste to baš vi...
hrabra žena...snažna...
18.01.2008. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...