Komentari

laughinggranny.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing


  • mushin munen

    kakav je zvuk jedne ruke ?

    avatar

    15.01.2008. (00:14)    -   -   -   -  

  • laughing granny

    "the sound of one hand clapping": za mene, taj "zvuk" iz zen koana predstavlja onu dimenziju predstave - ove ili neke druge = koja nadilazi verbalne opise i objasnjenja ...

    avatar

    15.01.2008. (00:34)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    da, jednog dana...
    hvala na komentarima,ovdje i na hagakure blogu
    ugodna noć

    avatar

    15.01.2008. (01:12)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, granny, duši je za pljesak dovoljna i jedna ruka, zar ne?

    avatar

    15.01.2008. (01:37)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Ru je prelijepo rekla sve sa malo riječi...

    avatar

    15.01.2008. (05:49)    -   -   -   -  

  • Y/Fuma

    deja vu - tu en as deja ecrit un sur ce theme. toi et rene, une liasion secrete...
    la bise
    vive bambou!!!

    avatar

    15.01.2008. (11:09)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Kao da sam pogledala kroz ključaonicu , te ugledala zadovoljna lica.
    Rene mi je jako drag, pratim ga već odavno. Zaslužuje pljesak od srca. :-))

    avatar

    15.01.2008. (14:44)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Draga LG,najljepše zahvaljujem na komplimentima za moje dvije najveće ljubavi.Željela sam donedavno preseliti u Samobor(valjda čovjeka što je stariji sve više privlače korijeni),međutim zbog njih nisam.Tješim se da ću si ostvariti nešto od onoga što želim,kada me one ne budu trebale,koliko me sada trebaju.Tebi pozdrav

    avatar

    15.01.2008. (15:05)    -   -   -   -  

  • kamper

    To me spominja na klofuto he he.

    avatar

    15.01.2008. (16:09)    -   -   -   -  

  • polona

    kako nabito s pomenom! tudi ta haiku je majhno razsvetljenje. hvala

    avatar

    15.01.2008. (20:25)    -   -   -   -  

  • Irida

    ovo je poput koana....

    avatar

    15.01.2008. (23:09)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    pohvala ruci
    potvrda predstave
    ushit nad ushitom

    avatar

    15.01.2008. (23:30)    -   -   -   -  

  • Dor

    Ovaj nas haiku podsjeća na jednu već davno pročitanu bajku «Dankovo srce» Maksima Gorkog. Uvjereni da vam je njen sadržaj poznat, ne bismo je, ovom prigodom, nadugo prepričavali. Bitno je da znamo da je u ovoj bajci, koju je naša poznata književnica Vesna Krmpotić, svojevremeno, bila uvrstila među najljepše bajke svijeta, a u kojoj je, ipak spomenimo, riječ o jednom plemenu kojemu je bilo suđeno životariti u predjelima močvare i mraka, kao biljkama bez sunca. Nemoćni i prespori, mada buntovnih namjera, glavinjali su unaokolo, pokušavajući pronaći izlaz ka svjetlu – sve do onog trena kad je, sada već odrasla i odlučna, Danka smućena rulja prisilila da istrgne iz grudi svoje srce koje im je, plamteći mu poput baklje u ruci, osvjetljavalo put …

    Predstavu «Vrata do …», nažalost, nismo imali prilike vidjeti u izvedbi glumačkog ansambla Zagrebačkog kazališta mladih. Iz medija smo tek saznali o čemu je tu riječ. Rene Medvešek, redatelj, posegao je za tekstom «Jedanaest uboda ljutnje» Svjetlana Lacka Vidulića …, pa, molimo da nam se ne uzme za prevelik grijeh što ćemo, evo, dva kratka indikativna detalja iz radio osvrta kazališnog kritičara Igora Ružića ovdje citirati, kako bismo povezali ove dvije bajke, onu negdašnju i ovu današnju: «Vrata do…, međutim, gotovo i ne predstavljaju sretnog i zadovoljnog pojedinca – svi brojni akteri ove postmedijsko-apokaliptične bajke gotovo su jednako neurotični, s izuzetkom onih koji su već odavno odustali …»

    Da, čini nam se da se sličnosti između ovih dviju bajki nekako dodiruju. Tamo je nezadovoljstvo, prouzročeno vječnim mrakom, dok u ovoj potonjoj bajci užasa (zbog onih jedanaest muževljevih uboda nožem u donji dio ženinih mu leđa!) « … čak više ni istinitost događaja-okidača nije važna, jer predstava, kroz različite forme medijske prezentacije mentaliteta sukobljenog s poželjnim ili nametnutim obrascima ponašanja, uopće zapravo ni ne govori o pojedinačnom slučaju …», kako reče već spomenuti kritik. Tako da sve ostaje na crnoj kronici i reklamama – kao jedina realnost, svedena na puku zabavu (ako smo, i bez gledanja predstave, dobro razumjeli).

    Zaključiti nam je, na kraju, da smo onim autoričinim dvostihom «odnekud zvuk pljeska / jedne ruke», ipak, uvelike zatečeni, te nam se nije lako odlučiti na pravi odgovor: je li Dankova žrtva, nakon što mu se pod bezglavom ruljom rasprsnulo srce i ponovno svjetlu «zatvorilo» vrata, bila uistinu uzaludna, i je li, nakon «zatvorenih» «Vrata do …» onaj jedan pljesak bio samo formalnim (dakle, ironičnim!) znakom – la commedia e finita?

    avatar

    16.01.2008. (03:45)    -   -   -   -  

  • Dor

    Cijenjeni suputnici-blogeri, htjeli bismo vam, nakon ovog nam podužeg komentara, reći da je naša uloga na ovom, kako i sami svojim brojnim postovima potvrđujete, sjajnom blogu, prije svega, u tome da se, s više ili manje kritičkih primjedbi i opservacija, bez obzira na njihovu dužinu, osvrćemo, prvenstveno, na haikue naše uvažene haiku pjesnikinje LG.

    Pa, ako vam se, ponekad, i učini da su nam ti komentari zbilja nešto poduži no što bi, eventualno, po vašem mišljenju trebali biti, s obzirom na kratke, lapidarne, odnosno zgusnute haikue, podsjetili bismo vas (ukoliko još za to čudo niste čuli) da je jedan nadobudni znanstvenik, književnog usmjerenja, stekao titulu dr. sc., obranivši disertaciju, temeljenu na svega jednoj jedinoj četvorostihovnoj strofi jedne pjesme značajnog njemačkog pjesnika, romanopisca i dramatičara Friedricha Holderlina (1770. - 1843.) … Možete samo zamisliti koliko je taj dovitljivi literarni analitičar morao toga napisati!

    Hvala vam na razumijevanju. Vaš Dor

    avatar

    16.01.2008. (03:48)    -   -   -   -  

  • laughing granny

    nihonkichigai - drago mi je da razmisljas o tome! izvrsno!

    Ru, zubor vode - upravo to, naravno :-))

    Y/Fuma - mais oui, toujours - vive le bambou!!!

    gustirna - tocno: Rene ima svoj stav i svoje vidjenje - i meni jako pase oboje! I jos - izvrsna paralela s kljucanicom ...

    žubor vode - jasno, oni su nam prvi i najvazniji ... i vjeruj mi, tesko je biti od njih odvojen velikim razdaljinama .... uzivaj u svakoj minuti uz unucice ... :-))

    kamper - ves kaj, s to klofuto si me pa nasmejal za cel dan! zelo dobro!!! :-)))))

    polona - ta predstava je res dobra, in nadahnjuje ...

    Irida - veseli me da si ga prepoznala ...

    sjedokosi - thanks ... vidio si predstavu, znaci?

    Dor - hvala ti na zanimljivoj paraleli s «Dankovim srcem» Maksima Gorkog: prvi put cujem za tu pricu. Hvala i na sazetku za one koji nisu vidjeli predstavu: toplo ju preporucam. Rene Medvesek se izvrsno nosi s obradom bitnih problema koji more moderno drustvo - pa stoga i odusevljeni pljesak i dirnuta lica publike ... a pljesak jedne ruke, prema poznatom zen koanu, - meni barem - oznacava sav onaj transcendetalni prostor intuitivnog razumijevanja, koji nam izmice dok smo ograniceni uobicajenim, osjetilnim i inim, parametrima.
    I konacno, dragi Dore, hvala na fantasticnoj prici o dizertaciji temeljenoj na cetverostihovnoj strofi Friedricha Holderlina. Moram odmah reci da ne bih podcjenila tvoje sposobnosti da napravis isto to - ali temeljeno na trostihovnoj formi, s kojom si eto igrom slucaja tako dobro upoznat ... tko zna cime ces ti nas jos iznenadit!!!

    avatar

    17.01.2008. (04:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...