Komentari

timotej.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Timotej

    Zakasnio sam na misu u 11 kod franjevaca na Kaptol, pa sam bio na večernjoj u mojoj crkvi. Na župnom listiću pročitah ovo gore. :-)

    avatar

    13.01.2008. (20:37)    -   -   -   -  

  • leticia

    Shvaćam potpuno da me Bog želi upravo tu gdje jesam, što se tiče obitelji, radnog mjesta, okoline....Otkako prihvaćam sve i promatram na taj način, nemam više želja za nečim drugim...Znam da mi daje što je u Njegovu planu za mene. Pokušavam to i iskoristiti dobro...npr kako radim s ljudima, trudim se više oko njih, razgovaram, otvorenijeg sam pogleda i uha za njih....I tako pružam ljubav i razumijevanje,koje ne bih mogla da sam negdje u kancelariji. Znam da me sad Bog želi upravo tu gdje jesam.
    Kućanski poslovi, kad su mi teški,( niasm baš luda za njima) kažem sebi da me tu stavio Bog i radosniji je moj rad.

    avatar

    13.01.2008. (22:36)    -   -   -   -  

  • Timotej

    Draga leticia, to što ti shvaćaš ja baš i ne shvaćam... Odnosno, ne znam što Bog zapravo hoće od mene... Nisam se pronašao u nijednom od 3 fakulteta koja sam studirao, a ni ovaj posao koji sad radim ne zadovoljava me u potpunosti, iako sam oduvijek volio računala i prilično sam dobar u tome što radim. Prije skoro 10 godina doživio sam vrlo burno obraćenje, i u mjesecima koji su slijedili razmišljao sam čak i o redovničkom pozivu. Zbog više razloga, odustao sam. Međutim, iz današnje perspektive čini mi se da je u mom tadašnjem razmišljanju bilo puno racionaliziranja a malo srca... Previše sam mislio o svojim slabostima a premalo se pouzdavao u Boga i snagu njegovog Duha. Jedan moj prijatelj svećenik čak mi je bio dogovorio razgovor s isusovcima (koje sam uvijek posebno volio), ali na kraju nisam otišao. Isusovačka formacija traje 10 godina - da sam im se tada pridružio, ove godine bih završio. Da li sam tada donio ispravnu odluku ili sam zapravo pobjegao o poziva Božjeg kao Jona, stvarno ne znam.

    avatar

    14.01.2008. (09:32)    -   -   -   -  

  • valentina

    Današnji čovjek, a osobito takozvani tvorci kulture, moralisti, profesori, znanstvenici, svi su uvjereni da žive život višeg reda i ne opažaju da ne ostvaruju ništa od duhovnosti koju proglašavaju. Od lijepih i uzvišenih misli ništa se ne ostvaruje, sve je puka intelektualna iluzija, ispod koje često živi hvalisavi, tašti, oholi, plošan i razmetljiv čovjek.

    avatar

    14.01.2008. (10:42)    -   -   -   -  

  • leticia

    Timotej, stavi se u volju Božju. Ne osjećam se doduše pozvanom davati savjete po nikakvom svom znanju, ali evo reći ću ti po srcu...ja na tvom mjestu ne bih gledala unazad. Razmišljala bih o danas. Pusti se u ruke Božje i hodaj kuda te On vodi. Kad pustiš sve iz svoje volje i kontrole, tada će ti Bog jasnije očitovat svoju volju za tebe. Pazi, ja jako volim književnost. Međutim, život nije htio da se ostvarim u tome. Ima li ikakvog smisla gledati unatrag i misliti što bi bilo da je bilo? Mislim da nema i ja sam mirna. Ja svoju potrebu za pisanom rječju opet ispunjavam- čitam što me zanima i pišem svoje pjesme. Ne zamaram se jesu li dobre, jesu li riječi pravilno napisane. Potreba mog srca je ispunjena. Vidjela sam da je moj život kad sam ga htjela voditi sama, bio promašaj. Otkako pustih sve u Njegove ruke, dobro je. Što mu više puštam da me vodi to on više i čini za mene. Živi sad, danas, kako je Isus i reko da trebamo živjeti.I budi dijete. Odvest će te Otac uvijek tamo gdje si Mu potreban. Samo se prepusti.

    avatar

    14.01.2008. (10:52)    -   -   -   -  

  • Timotej

    Draga moja, tako otprilike i ja razmišljam! Srce mi je mirno i neopterećujem se previše prošlošću. O budućnosti razmišljam, ali trudim se ne biti preuzetan. Ipak, one litanije poniznosti trebao bih moliti svaki dan. :-)

    avatar

    14.01.2008. (11:19)    -   -   -   -  

  • rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije...

    Pametne riječi. Treba se pustiti volji Božjoj i ustrajati u molitvi, pa će i izvršenje Božjeg plana biti lakše. Pozdrav i BB

    avatar

    14.01.2008. (11:40)    -   -   -   -  

  • leticia

    Litanije poniznosti i ja trebam moliti svaki dan, i zaista željeti ono što piše u njima...prvo to zaista željeti, a onda će i vremenom biti.

    avatar

    14.01.2008. (11:57)    -   -   -   -  

  • Ljubljena kćer

    Poznat mi je jedan mladić, sad već u srednjim godinama, koji je čak diplomirao na dva fakulteta a danas nije niti u jednom od ta dva zvanja. Nakon drugog fakulteta bio se zaredio. Danas nažalost nije više zaređen. Meni je svejedno jako drag kao čovjek. Toliko je složene prirode a postoji i organski razlog u njegovom tijelu koji mu je život učinio toliko kompliciranim, puno težim nego jednostavnim dušama koje se lako predaju u Božje ruke. Vjerujem da se on svaki dan pred Bogom preispituje i da će ga dobri Otac suditi blago.

    avatar

    14.01.2008. (12:00)    -   -   -   -  

  • Timotej

    Hehe, kolega dakle. I sam sam prilično kompliciran (drugim riječima - ohol), a imam i "organski razlog" kao uzrok mnogih životnih problema. Taj svoj križ dobio sam kad sam imao 21 godinu, i dugo vremena ga nisam htio ni pipnuti, a kamoli nositi. S jedne strane sam bio ljut na Boga što mi je tako što priredio u životu, a s druge strane isti taj križ sam besramno koristio kao opravdanje za sve životne promašaje i propuste... Stid me je kad god se sjetim koliko sam se samosažaljevao, a pogotovo kad pročitam životne priče drugih ljudi, recimo Benedette Bianchi Porro.

    avatar

    14.01.2008. (12:28)    -   -   -   -  

  • leticia

    Nek te ne bude stid. Bilo je, iza tebe je, Bog je vidio i oprostio. I ti videći, oprosti i ne srami se. Tako ćeš potvrditi da si prihvatio Božji oprost. Budi SLOBODAN. Što si slobodniji, više si Božji. Kad promatraš svoje pogreške, čini to samo da bi zahvaljivao Bogu na milosrđu.
    Božja milost čini nas novim stvorenjima, zato odbacimo starog čovjeka. A možda samo krivo shvaćam iz gornjeg komentara...

    avatar

    14.01.2008. (12:39)    -   -   -   -  

  • Timotej

    Draga leticia, hvala ti na divnom blogu koji pišeš, na svim komentarima koje si ostavila ovdje i drugdje. Puno sam već naučio od tebe a tek sam te upoznao... Bog te blagoslovio!

    avatar

    14.01.2008. (12:49)    -   -   -   -  

  • leticia

    Ovo je put na kojemu nam je lakše koračati zajedno. Baš sam zahvalna Bogu na dušama koje sam osjetila kroz ove blogove, i svi mi zajedno pomažemo se i jačamo.....baš sam sad prijateljici napisala sms- Jača nas okruženost ljudima koji ljube Boga, ipak je lakše othrvat se grijehu, kad lepršaju oko nas krila zemaljskih anđela....
    I ja učim od tebe i od drugih ovdje..
    Učim se ljubiti...to je škola u kojoj želim napredovati. I svima nam to želim.

    avatar

    14.01.2008. (13:02)    -   -   -   -  

  • valentina

    Timoteju, osam godina prolazim kroz Pakao i znam da se kroz njega ne može proći bez molitve i posta, ljubavi prema Bogu, pouzdanja u pomoć Majke Marije, zagovora svih svetih, pomoć anđela, vlastite odgovornosti i ustrajnosti. Govorim o borbi, duhovnoj borbi o čišćenju i oslobađanju duše, o ulasku duše u višu razinu. Vjerujte, tu ne pomažu sladunjave priče, nego Krv Kristova, Rane Kristove, Ime Isusovo, Presveto Srce Isusovo, Bezgrešno Srce Marijino, Sv.Josip othranitelj Isusov, zagovor svih svetaca, pomoć svetih anđela.
    Na istom su putu učenja onaj u pretškolskom odgoju i onaj koji sprema prijemni za upis na fakultet, ali ne i na istoj razini. U biti je isto, ali po težini ... (uz vas sam, razumjeli vi to ili ne).
    Pred osam godina, zaustavljena na svom životnom putu, srcem uz Boga, ruku punih grijeha, smrtnih grijeha, bačena u vatru, u pakao ...

    avatar

    14.01.2008. (14:02)    -   -   -   -  

  • don branko

    pozdrav blog bi bijo ljepši da ima moalo slika

    avatar

    14.01.2008. (14:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...