Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • luki 2

    Nisam vjernica, i moje je mišljenje da ne treba trpjeti nikoga, tko
    nam na bilo koji način ide na živce ili čini zlo...Zašto bi netko bio
    "prisiljen" na patnju?! Druga je stvar ako netko voli biti patnik, jer se tada sam pred sobom bolje osjeća...Vrlo jasno i glasno kažem "ne" kada mi netko ne odgovara...
    Za ubojstvo mlade djevojke Kristine - kriva je što je rekla "ne", jer njezin ubojica jasno i glasno izjavljuje da kakav bi on to muškarac bio da nije pokušao?! Poitam se, pitam - tko je i na kakav način odgajao tog nemilosrdnog ubojicu?! Pa- odgajala ga je njegova obitelj; imao je svoju majku...Zar ga nije naučila makar sonove pristojnosti i kulture, poštivanja životnog prostora drugoga?! I zar mu nije rekla da "ne" uvijek znači "ne" ....U kakvom mi to jadnom i bijednom svijetu živimo; kakve vrijednosti prihvaćamo...
    Valjda je dio konzervativizma i "običaja" da muško - uvijek mora pokazati da je muško - inače će biti upitna njegova seksualna i ina sposobnost...Kako jeadno i žalosno! :(((
    Pusa, Luki+Goldie

    avatar

    12.01.2008. (13:16)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Što se tiče Božića, napisala prigodni post o sličnoj temi pa se ne bih ponavljala :o) Što se tiče unesrećene djevojke, naravno da nitko takvo nešto ne zaslužuje i naravno da ubojica nema opravdanja, ali, iskreno govoreći, ne znam što bi mene natjeralo da ni noću ni danju, ni sama ni u društvu, stopam nepoznatog vozača i dopustim da me vozi. Umirem od straha na samu takvu pomisao jer od takvog se pothvata može doista očekivati svašta. E sad, netko je promišljen, netko ne, u svakom slučaju, monstrum bi trebao dobiti doživotnu za tako jeziv i nezamisliv čin. Ona je, po mom, trebala reći 'ne' samom sjedanju u auto neznanca i šanse da tragično skonča bi joj bile znanto manje :o(

    avatar

    12.01.2008. (13:52)    -   -   -   -  

  • romantales

    Dotaknula si previše tema za jedan kratki komentar. Zato samo par misli o nekim dijelovima. Užasavam se programa koje danas djeca na tv gledaju, sasvim slučajno čula sam razgovor djece o BB programu i onome što se u kući dešava, a sve to u uzrastu kada sam ja čekala Opstanak u jutarnjem zimskom kolskom programu ili poslijepodnevne dječje emisije s onim natpisom "zdravo djeco"! Gledaju li to i njihovi roditelji, ne znam, ali znam da su zatrovani mentalnim otpadom od malih nogu.
    Užasno mi je žao ubijene djevojke i njenih roditelja, ne je uvijek ne i odbijanje nečijeg udvaranja ili nečijeg nasrtanja je legitimno pravo svake žene, ali tu je jedan veliki ali ... djevojke se ne bi smjele dovoditi u situaciju da se moraju braniti ili još gore da moraju braniti vlastiti život. Postoji ponašanje koje je rizično jer jednostavno ne poznaješ one kojima sjedaš u auto - u nekim poremećenim umovima djevojka koja stopira zapravo "traži" nečije društvo. Kao i obično, kada žrtve više nema, krenut će analize njenog ponašanja i na kraju bit će i onih koji će reći da je sama izazivala sudbinu. Moja misao to nikako nije, ali zločini su odavno prestali biti ono što gledamo u američkim krimićima i opreza nikada dovoljno.

    avatar

    12.01.2008. (14:07)    -   -   -   -  

  • jja

    Eh sad, ja muza dosta cesto vidim (svaki dan LOL) da se mogu odreci tih nekoliko sati kad on ode u posjetu meni ne dragih osoba. Druga je stvar da mislim da se obiteljski praznici slave s obiteljima a zna se tko mi je i komu sam sad primarna obitelj.
    Izmedju toga da se nekome zamjerim jer ga nisam pozvala (a taj je valjda s razlogom meni vec odprije nedrag jer bi ga inace pozvala) i da uzivam u blagdanima u miru i opustena i ovog drugog da stisnem zube i pravim se da je sve u redu, biram ovo prvo. Ne cini me posebno obljubljenom ali ipak je to moj zivot i jedino sam sebi duzna polagati racune.

    "Ono što je bit moje dileme je, do kuda treba ići u "trpljenju" nekog takvog antipatičnjaka zbog našeg bračnog partnera, braće, roditelja ili djece?"

    Dakle, ici treba dokle nam zeludac moze podnijeti abez da drugi dan imamo zgaravicu i gorak okus trenutaka koji su trebali biti divni.

    No da, ne deklariram se kao katolik nego kao vjernik pa mi mogu prisiti i nesposobnost trpljenja zrtve, sto meni nikako nije uvreda.

    Ti si naravno tradicionalnija osoba od mene, jer ja eto mislim da sam svoj "da" dala upravo i jedino muzu. Lijepo ako se sa rodbinom sobje strane slazemo ali ako ne, mi smo si prvi :-)

    Slazem se s tobom, tuzno je da se zelja pomoci bliznjima ocituje samo za blagdane, aopet bolje i tad nego nikad.

    O spomenutim ubijenim djevojkama ne znam nista.

    avatar

    12.01.2008. (18:36)    -   -   -   -  

  • jja

    Nasla sam na netu pricu koju spomin jes. Prestrasno i pretuzno. I opet je covjek pokazao da je najgora zvjer...

    avatar

    12.01.2008. (19:02)    -   -   -   -  

  • barba

    najprije ide majica, pa onda kosulja. blizu je ono sto je blizu srca

    avatar

    12.01.2008. (19:30)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    luki 2, u redu je to da jasno kažeš kada ti netko ne odgovara, ali mene muče situacije kada se netko "prikrpa" sa tebi dragom osobom i kada ne uspiješ uvijek izbjeći toga tko ti ne odgovara. To "trpljenje" mi e čini često i osobina ateista, tako da ne mislim da je to samo baština kršćana. Istina je da je pojam žrtve bliži katolicima, ali ja pokušavam naći neku bazu u svojoj vjeri koja me ne bi uvijek činila žrtvom i patnicom, a opet bi bila otvorena prema drugima...hm, jedna vrsta vještine koju moram očito još vježbati...pozdrav vama dvoje)))

    kinkykolumnisatica, to je dio priče koji nisam dotaknula, ali potpuno se slažem s tobom...ni ja ne znam što bi me moralo navesti na takav čin. Oduvijek sam bila trtarošica u takvim situacijama, možda i zato što me mama dobro isprepadala, što eto ne mora nužno biti samo loše. Ali i ta priča sa oprezom ej jako diskutabilna, jer se danas većina roditelja povodi za tim da djecu odgaja "bez straha", pa onda oprez pada u drugi plan. Još jedna dobra tema.)))

    romantales, istina je...to je moj problem jer ne stignem često pisati, a toliko toga želim izbaciti. BB je isto tako jako dobar primjer trovanja u procesu odgoja i baš dobro da si to spomenula. To su sve stvari koje onda malo po malo dovode do promjena u ponašanju i društvu, jer neki oblici ponašanja postanu sasvim prihvaćeni...a onda se svi čude kako nema više nekih vrijednosti i kako su nam djeca takva i onakva. Zato mislim da je danas biti roditelj stvarno teško upravo zbog tih situacija u kojim čovjek mora često raditi granice i kontrolirati sadržaje koji dopiru do djece. Ali onda se opet postavlja problem puštanja djeteta u taj svijet, gdje ionako dođe do svih informacija. Moja jedina nada je da se dijete ipak može izgraditi da zna prepoznati kvalitetnije sadržaje koje mu roditelji kod kuće ugrađuju, pa onda lakše mogu reći i "ne")))

    avatar

    13.01.2008. (10:44)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    JJA, ti odlasci kod manje dragih osoba odvojeno može prilično dobro funkcionirati. Meni je nastao problem kada se rodila djevojčica koja ima pravo i na i meni ne-drage ljude iz familije, a kako je bila još mala i ovisna o meni na razne načine, nisam ju mogla niti htjela pustiti samu.
    I ja sam prilično jasna kod toga da radije odaberem osobno zadovoljstvo, ali ako meni drage osobe to nisu, a ipak ih želim vidjeti, nastaje problem.
    Dobro u čitavoj priči je kada i drage osobe uvide da je dolazak sa teškom osobom bila pogreška , koju onda ne ponavlja.
    Priča o djevojkama i slične su zaista strašne, ono što meni ide na živce je to vječno čuđenje kada e nešto tako dogodi , a da se prije toga razne "manje bitne" pojave koje onda polako ali sigurno dovode do takvog događanja, marginaliziraju ili ignoriraju. S druge strane idu mi i na živac oni koji takve situacije koriste samo za ukazivanje na to kako je njihov put jedini i ispravan i da se njih slušalo, takvo što se ne bi dogodilo. Moja vječna postavka je da je odgoj u ljubavi , ali sa granicama jedini put. I sasvim je svejedno kojem miljeu ili vjeri tada ljudi pripadaju, pa mi te geografske podjele o vrlo vjerskom, pa onda s druge strane jako izopačenom kraju, baš ne drže vodu. Jel što znači da je neki kraj jako "vjerski", ako je ta vjera neko nacionalno obilježje koje ne mora živjeti u duhovnoj stvarnosti, dok s druge strane neki jako bezvjerski kraj može imati zdravije temelje. Radi se, po meni uvijek o dosljednosti i poštivanju drugoga)))

    barba, sorry ali tvoj komentar je prezahtjevan za moj mali mozak...Ali dobro zvuči

    avatar

    13.01.2008. (11:00)    -   -   -   -  

  • jja

    Slazem se s dijelom o djevojkama i vjeri, potpuno tocno. A za ostatak, sigurno je teze kad su i djeca u pitanju, mi imamo dogovor da ce onda tata s klincima ici kod tog svog dijela familije a kad klinci porastu sami ce odluciti sto ce i kako ce...

    avatar

    13.01.2008. (13:56)    -   -   -   -  

  • Juliere

    Komentar u dva dijela:
    1) Blagdane sam provela samo sa mojim dragim. Nikada bolje, nikada mirnije.
    Nismo kupovali nikakve poklone i nismo se druzili. Vjeruj mi dobro mi je doslo.
    2) Ona recenica u doticnom tekstu o zrtvi me je osobno uvrijedila kao zenu. Nisam htjela puno polemizirati, a mogla sam. "Dati je nekome" samo zato sto on to na silu trazi kako bi se spasila glava je nesto najsovinistickije i najprimitivnije sto sam u zadnje vrijeme procitala, i krsi se sa mojim pogledom na slobodu i borbom za vrijednostima koje nestaju. Nije bitno je li ta vrijednost fizicke ili neke druge prirode, nego je stvar u vrijednosti same slobode.
    Ispada da je cura kriva sto ju je jedan monstrum ubio zato sto mu nije dala... sami okret ovog zlocina u tom smijeru je ne samo opasan, nego podlozan bas onome sto autor teksta zeli reci. Jednom rijecju je primitivan.

    avatar

    13.01.2008. (22:30)    -   -   -   -  

  • POLIGLOTNA od-do!

    Kao što netko gore reče, puno tema u jednom postu... ja bih se u komentaru ograničila na dvije stvari: 1. Drago mi je da si voljna raditi na sebi i na tome da se izboriš s tim nekim Antipatikusima Familiares i to ne na način da ih nastojiš udaljiti iz života svoga i svoje obitelji, nego da jednostavno to nekako preradiš u sebi, da ne bude, molim, previše patnje s tim, ali isto tako da se ne gleda samo na vlastiti mir i užitak. Kažem da mi je drag takav tvoj rezon i ti sama zbog toga zato jer se i sama nalazim u takvim situacijama. Ti antipaticni ljudi unutar šire obitelji mi, kao ni tebi, nisu baš svakodnevni, pa... mogu to podnijeti. Jednostavno, dovoljno sam easygoing da mogu. I, nadam se, dovoljno sam dobra katolkinja da hoću pokušati. Amen! ;) ...i još 2.: slažem se da je danas možda teže nego ikad reći djetetu NE, no mi (muž i ja) s tim zbilja zasad nemamo problema. Mislim da je razlog tomu što znamo na ispravan način reći "ne" - ne kažemo to nikad bez objašnjenja, bez ljubavi i strpljenja. Npr. Jana hoće gledati sapunicu jer ju prate sve curice iz razreda. Ja kažem da ne. Ona pita zašto, ja lijepo objasnim, a onda i ponudim da umjesto sapunice radimo nešto skupa: od igranja monopola, plesa, pravljenja kolača ili neke druge aktivnosti... i uvijek pristane i bude zadovoljna. Ne znam dokad će i to trajati, znam da neće uvijek biti ovako, ali i dalje se neću bojati postavljanja granica vlastitoj djeci jer znam da to činim za njihovo dobro.
    Oprosti zbog dužine komentara, ponijelo me...

    avatar

    14.01.2008. (23:42)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Juliere, vjerujem da su takvi blagdani posebni i puno manje napeti i bas mi je drago da si se "odmorila" od nekih stvari koje nose ti blagdani, pogotovo kad se slave u domaji
    Ovo o recenici u "doticnom tekstu" nisam baš posve shvatila...odnosi li se to na moj post ili neki drugi tekst?
    Potpuno mi je jasno da te izjave tipa..."sama si je kriva sto nije dala" ili one naoko blaže..."sad bi bila živa da je..." vrijeđaju...i mene isto tako. Ne znam kako to doživljava obitelj ubijene...i što bi oni radije doživjeli kao "manje zlo" ali to zapravo i nije tema. Već reakcije na njezini i ponašanje nasilnika, koje su zaista opasne, a radi se o ljudima koji žive svuda oko nas i stvaraju vrijednosti i javno mišljenje. I to je ono na što bis e trebalo još moći utjecati...zbog sličnih situacija u budućnosti. Ja sam dosadna kao papiga, ali moj je odgovor uvijek u odgoju djece i to prvenstveno kod kuće)))
    POLIGLOTNA od-do!, baš si spomenula ono temejlno što i ja pokušavam...dakle, da ne budem vječno neka žrtva, ali da isto tako ne budem ni bezobzirna "komoditetikuša". I drago mi ej da si spomenual našu vjeru, koja je u tom području zaisat konkretno na ispitu, svaki puta .
    Što se tiče ovog "ne" nekim pojavama koje su nas danas preplavile u komunikaciji s djecom...stvarno mi je izuzetno drago i osjećam nadu kada čujem da postoje roditelji koji to dosljedno provode i to na način koji si opisala. TAda stvarno nema toliko bojazni za našu djecu jer imaju dobru bazu, pa će (nadam se) kasnije i sami znati reći jasno "ne". U svakom slučaju, uzor si mi u tome...kao i u mnogočemu drugome što pročitam kod tebe....
    Pozdrav

    avatar

    16.01.2008. (09:53)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...