Komentari

zmajkovito.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • slatko grko

    Draga moja, djecu nikad do kraja ne možeš pustit, barem ja ne mogu , mada se debelo trudim, a kad me najede onda vičem što se ne miču od mene, ma ne mislim tako, kad ih nema onda zivkam i tako u krug.
    Ma ko će sve izracionalizirat, taman misliš da si sve kockice posložio a ono jedna ispane ili se natovari pa ispočetka.
    Neka njima zdravlja, a drugo ćemo riješavat u hodu.

    avatar

    06.01.2008. (16:43)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    pa metni znaju da djecu treba svjesno pustiti da odlete

    avatar

    06.01.2008. (17:12)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Slatkogrka: točno tako, uvijek ispočetka!

    Viola: da odlete? O ne! Ne želim biti pametna! XD

    avatar

    06.01.2008. (17:25)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Pročitaj novi Saggitariusov post pa ćeš vidjeti kako on gleda, u svom stilu, na djecu koja nikako da odlete...naravno da se šali, ali ja ozbiljno mislim da djeca ustvari nikad ne odlete, pa čak i kad se tako čini, bar u našem mentalitetu, svi se nekako držimo obitelji, a praznina koju osjećaš je normalna, još ovo vrijeme ti potencira tugu i zabrinutost, ipak kad čuješ veseli glasić svoje ljubimice sve će proći, već sutra, kad okreće na buru...

    avatar

    06.01.2008. (17:38)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    njet, nažalost je istina...moje pjesme su pretežno pod diktatom mašte, ali uvijek je moja proza intimna ispovijed, tako da nažalost ono je istina!
    teško mi je...

    avatar

    06.01.2008. (18:05)    -   -   -   -  

  • BW

    da, baš sam sinoć gledala tvoju najdražu bez zubića kako pjeva :tancamo, a ti mi noge mastiš...lalala, prohujalo je to lijepo vrijeme, pa i mene dok sam sinoć to sve gledala uhvati neka sjeta i rado bih vratila to vrijeme lijepog druženja, a ovako ostaje mi samo da vrtim i vrtim taj film našeg druženja koje bi voljela da se ponovi....pozdrav ti ostavljam.

    avatar

    06.01.2008. (19:52)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Majstorice: što da ti kažem, sve ti je jasno..

    Daniela: prestrašno. Reći bilo što, isprazno je...

    Magnolija: sjećaš se, tvoja mala i moj mali-još bebe... a ovi stariji su danas odrasli ljudi.
    Ma kud prohujaše te godine... Druženje se možda i ponovi, kad odemo u penziju, ha ha!!!
    (Tvoj blog mi se ne otvara, pogubila sam sve konce... pomalo posustajem)

    avatar

    06.01.2008. (22:32)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Mislim da vrijeme ipak napravi svoje. To je nekakav prirodan slijed događaja, zar može drugačije!? Ma znam da može, samo mislim da bi tada bili još manje zadovoljni. Svako odvajanje je bolno, od poroda, pa nadalje. Ali je neizbježno. I jednostavno ga moramo prihvatiti. A ono prazno mjesto što ostaje iza nje u stvari nikada nije prazno. Ona je i dalje tamo, smije se i plače, dosađuje ili brblja. Pogledaj bolje i sigurna sam da ćeš ju vidjeti.

    avatar

    07.01.2008. (11:41)    -   -   -   -  

  • playera

    Racio versus emo? ...Tjah...
    Ljubim te, kupinice

    avatar

    07.01.2008. (12:55)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Mene to tek čeka ... a poznavajući se, bojim se da ću dramatizirati... i sad ... malo odahnem kad su kod nonića i none , ali za koji sat već počinjem telefonirati i tražiti po kući...
    eto takve smo...mame ... zauvijek:-)
    pozdrav , Rubinice

    avatar

    07.01.2008. (13:12)    -   -   -   -  

  • Mima

    Mislim da je najtočnije da smo svi drugačiji. Nekome je lakše, nekom teže.No to je prirodan put i sretni smo da je tako. Prirodno je da dođe vrijeme kada oni nastavljaju svojim putem. A lako nije, znam.Pogotovo majkama.Takve smo.Razumijemo se dobro, draga Zmajka.

    avatar

    07.01.2008. (20:11)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Kora: da pogledam bolje? Pa stalno je vidim, gdje god da gledam. Vidim, čujem, osjetim miris.
    Moram se ponašati racionalnije, ne? Fućkaš teoriju, znam ja teoriju, ali ne mogu preskakati dionice, jer se to kad-tad vrati, kao bumerang.
    Radije ponavljam semestar, utvrđujem gradivo, krećem ponovno dok ne savladam i tu praksu!

    Play: tjah, i ja kažem, odmahnem rukom i odem suđe oprat. Ljubim

    Vitae: ah, ne škodi malo prave drame... ja sam prešla u cmoljenje...

    Mima: znaš da ima doći taj dan i znaš da je sve dobro, pa opet-nikad nisi dovoljno spremna. Najradije bi bila privjesak njenih podstanarskih ključeva, i opet - znaš da to nije dobro.
    I sutra opet tako, uvjerena da se polako navikavaš....

    avatar

    07.01.2008. (20:41)    -   -   -   -  

  • rU

    hihi, zmajka, ipak me nema ... ostavih jučer komentar, izgleda pojela ga maca ...

    no što ono rekoh ...
    lako je reći: ako ih pustimo da odlete, uvjiek će nam se vraćati ...
    no, što je s onim toplim mjestašcem, tamo ispod majčinih krila ...
    ostane osjećaj praznine ...

    no, zato nam lete uz bok, a potom na čelu jata, a mi odosmo na začelje, da im čuvamo stražu ...

    nije lijepo ljude uspoređivati s guskama, ne bilo primjenjeno (na komentatoricu ... hihih)
    ali, divlje guske to znaju, uvijek se divim njihovom jatu, kad mi preleti preko jezeraca ...

    avatar

    08.01.2008. (13:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...