Komentari

necovjek.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing


  • Rezzy

    od krizme nisam ušao u crkvu osim na sisterkino vjenčanje jer sam jedva čekao da završim sa obvezama kojima su nas davili u osnovnoj. da nas nisu tako davili vjerojatno bi i poželio ićiu crkvu. ovako ne idem ni na ispovijed ni u crkvu. a i da odem i kažem na ispovijedi svećeniku da sam gay, mislim da bi me izbacio iz crkve.

    avatar

    29.12.2007. (23:18)    -   -   -   -  

  • TDW

    Slažem se sa svime što si napisao o crkvi i ispovijedi. Upravo tako i ja gledam na to: glupo mi je ići na ispovijed i lagati, a s druge strane ne bi mi baš bilo ugodno reći svećeniku da sam gay. Začarani krug... Onda najradije uopće ni ne odem i držim se nekog svog poimanja vjere i religioznosti.

    avatar

    30.12.2007. (15:20)    -   -   -   -  

  • lost

    komentiram zadnja dva post u jednom :-)
    nije mi jasno zašto imaš tako malo komentara kad su ti teme zanimljive i super. ja poželim odgovoriti na svaki samo mi ponekad vrijeme ne dopusti. ;-)

    ovako, što se ljubavi tiče...mislim da je zaljubljenost bitna...
    bila sam u vezi skoro dvije godine, bilo je jako lijepo, samo je nedostajala baš ta komponenta zaljubljenosti. nije bilo leptirića u trbuhu, nije bilo žudnje, jer je prijateljstvo zapravo bilo preraslo u ljubav.
    mislila sam da je to stvarno to, a onda- BAM...eksplozija leptirića u trbuhu, ludilo, nemir, nespavanje, nejedenje...zbog jednog prekrasnog dečka.
    nije mi bilo jasno kako mogu dvije lijepe godine pasti u vodu zbog nekoga koga sam tek upoznala, ali i on i ja smo slijedili srce i...sad smo zajedno, jako jako sretni i zaljubljeni.
    a i moj bivsi nakon nase veze shvatio je da je prekid ipak bilo najbolje što nam se moglo dogoditi.
    i sad- postoji li ljubav bez lude zaljubljenosti? naravno, moguća je. ali ako naiđeš na osobu koja će te oboriti s nogu, moguće je da će sve prethodno pasti u vodu. i da će to biti nešto najljepše što si doživio.
    što se vjere tiče, meni je ona važna i čvrsti oslonac u životu. mada se slažem s mnogim stvarima koje si napisao, ne volim ići u crkvu zbog obaveze, nego kad se tako osjećam.
    ispovjed zna poprilčno "odbiti" ovisno o svećeniku. ja zbog prethodnih kritiziranja izišla sam iz ispovjedaonice zgrožena, osjećajući se grozno i jadno, i dosta dugo vremena nisam željela prići ni blizu ispovjedaonici (a uvijek sam voljela otići na ispovjed, čak radosna zbog toga).
    moj savjet- zgriješiti bludno grijeh je prije braka i heteroseksualcima i homoseksualcima, mislim da ti ne bi trebao biti problem reći to svećeniku, ako osjećaš krivnju zbog toga.
    ako je riječ o malom mjestu ili strahu od prepoznavanja, odi u veći grad, kod nepoznatog svećenika.
    ja imam pitanje- što ako znaš da si sagriješio bludno, a ne kaješ se zbog toga?
    reći to na ispovjedi ili ne? ispovjediti to iako znaš da ćeš opet sutra biti u zagrljaju voljene osobe? :-)

    avatar

    06.01.2008. (15:11)    -   -   -   -  

  • istrijan

    ej bok,citam bas onaj tvoj post od prije(u picku materinu i zivot) di pises o zdravlju ljubavi i zivotu opcenito...i poceo sam se smijaati jer sam skuzio da bas svih tih 10 stvari sta si naveo i mene muce...u biti mislim da smo slicni....ako imas msn dodaj me: techmen1@hotmail.com Pozdrav!

    avatar

    18.01.2008. (01:14)    -   -   -   -  

  • moon

    zadnji put sam se ispovijedio prije par godina, prije krizme. rekao sam u toj ispovijedi svećeniku da sam gay. ne znam zašto, ali valjda sam imao u tom ranjivom razdoblju potrebu reći nekome "ozbiljnom" i "starijem" za to i čuti njegovo mišljenje. ne, čovjek me nije izbacio iz crkve (bio je mladi svećenik, jako pametna i empatična osoba) - upravo suprotno, mislim da smo razgovarali oko 40min u ispovijedaonici. zapravo, čovjek je više držao monolog i tu i tamo mene nešto priupitao o tome.
    main thing is - ni u jednom momentu me nije osuđivao, niti mi govorio da ću u pakao, da sam nenormalan, neprirodan, itd. pričao mi je o drugim ljudima koje poznaju a gay su i vjernici, kako se oni nose s time... izašao sam s velikim olakšanjem iz te ispovjedaonice. dolazim iz "vjerničke obitelji" (kako god to sad mogli definirati), i nekakva potvrda od strane stručne osobe iz katoličke crkve mi je u tom razdoblju trebala.

    iako...moje pozitivno iskustvo je možda samo jedno među brojnim negativnima, nažalost. naišao sam na dobrog čovjeka, spremnog na razgovor. netko drugi možda neće biti te sreće, iako vjerujem da je svatko sposoban razaznati kojem će svećeniku s takvom temom na kraju krajeva na ispovijed i otići... =)

    avatar

    23.01.2008. (01:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se