Planinarenje je, bez sumnje, izazov. Velik do strasti. Konkretnost izazova u ovom se mudrom haiku zove Mandgart, planina visoka preko dvije tisuće i šesto metara, a što, eno, opako strši na slovensko-talijanskoj granici kod prijelaza Predil … Inspiracijom je i duha i tijela tolikih poklonika visina, pa, evo, i naše LG!
Pa, ipak, uz konstataciju «sićušan si, / stvore …», apel je «al' nemoj otići!», u stvari, poziv za skidanje masu tona straha pred, kako rekosmo, izazovom u nama, u našemu «vjeruju», prkosu, ponosu …, mada «grmi brdo»! Ali, iznad svega, zadivljuje snaga samog ovog haikua; posebno u izrazu, s onomatopejom («grmi») i personifikacijom (odvajanjem pjesnika od brda, tako da ono prerasta u kakvo nadljudsko biće koje gospodari i našim odlukama i našim životima) …
Dakle, trebali bismo i u nemoguće zakoračiti i, pritom se, uvijek iznova, prisjetiti one slavne Šimićeve: »Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.«
10.12.2007. (07:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mangart je neko vrijeme bio moj česti, dosegnuti, cilj. Posebno me dojmila opomena iz Vodnika: Previdno, saki zdrs je tu usuden. A jednom smo se zaplezali u zaleđenu Slovensku smer. Uglavnom inspirativno. Si probala Via feratta kad si već tamo bila?
10.12.2007. (10:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"U slutnji, u čežnji daljine, daljine; u srcu, u dahu planine, planine." - Tin Ujević Odnedavno sam okusila te izazove, ali na nižim visinama od ovih koje si prikazala. I najniži vrh na koji se popnem, u meni budi osjećaj zadovoljstva jer sam se makla sa asfalta, jer sam se vratila sebi. :-)
10.12.2007. (14:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala ti na komentaru.... jako ljepo i jako mi je drago ako mogu nekome kroz svoje fotografije pomoci da uziva u osjecajim koje one bude kod mene... ove planine su jako ljepe.... zahvaljujem se ja tebi... :-)
10.12.2007. (14:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
veličanstveno...ne morate mi zahvaljivati za haiku pravila, bio sam jednostavno prisiljen,sve se više ljudi na blogu interesira za haiku,a kako sam napisao u postu,jedan dio misli da zna što je haiku,dok drugi pišu takve gluposti i proglašavaju to haiku stihom, jako me to smeta
srdačan pozdrav i dobar provod na uzvisinama
10.12.2007. (16:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mangart je sudeći po slici.prelijep... Nisam planinarka ali jednom sam se ipak poela na vrh Bjelolasice. Onaj predivni osjećaj jedinstva sa svemirom,koji sam imala tada je nezaboravan...Mislila sam kad mogu to,mogu i drugo...
10.12.2007. (18:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor - vjerujem da si pogodio da se u tim susretima s planinskim Golijatima uvijek radi o strahu, pa bio on i prikriven ... ipak, ma kako se osjećao sićušnim, čovjek je ujedno svjestan da je u neku ruku i samo postojanje velike planine uvjetovano percepcijom promatrača ...
tužni pas - priča za tebe - planinara. Čestitam ti na mnogostrukom osvajanju ovog strogog i velebnog ljepotana! Dobro da si izvukao živu glavu... Nisam planinar, a moram te razočarati da nisam odabrala čak ni Viu ferratu - možda, da je bilo drugo doba godine ... Ipak, brda osjećam i čuvam u samom srcu svojih slovenskih gena...
Hvala, leptiriću, doleti mi ponovo!
Ru - pogodila si, ta glava u oblacima ovdje je vrlo bitna! thanks :-)
gustirna - prisjećaš me na onu prekrasnu sliku na tvom blogu ...
lox - umirujuće su ti plave boje na posljednjim fotkama...
nihonkichigai - potpuno te razumijem: nadam se da će mnogi pročitati profesorove haiku preporuke na tvom postu ...
žubor vode - na vrhu brda čovjek je svakako bliže nebu ... :-))
Irida - tko zna, valjda bi pronašao nešto ...
Pozdrav i tebi, dragi vedjače! Istinu zboriš, bitno je voljeti ...
smiling cricket - možda će te zanimati priča o jezeru u prijašnjem postu ...
polona - prelepe in prekrasne predvsem v naravi ... lep pozdrav tudi tebi, lg
11.12.2007. (03:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Planinarenje je, bez sumnje, izazov. Velik do strasti. Konkretnost izazova u ovom se mudrom haiku zove Mandgart, planina visoka preko dvije tisuće i šesto metara, a što, eno, opako strši na slovensko-talijanskoj granici kod prijelaza Predil … Inspiracijom je i duha i tijela tolikih poklonika visina, pa, evo, i naše LG!
Pa, ipak, uz konstataciju «sićušan si, / stvore …», apel je «al' nemoj otići!», u stvari, poziv za skidanje masu tona straha pred, kako rekosmo, izazovom u nama, u našemu «vjeruju», prkosu, ponosu …, mada «grmi brdo»! Ali, iznad svega, zadivljuje snaga samog ovog haikua; posebno u izrazu, s onomatopejom («grmi») i personifikacijom (odvajanjem pjesnika od brda, tako da ono prerasta u kakvo nadljudsko biće koje gospodari i našim odlukama i našim životima) …
Dakle, trebali bismo i u nemoguće zakoračiti i, pritom se, uvijek iznova, prisjetiti one slavne Šimićeve: »Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda.«
10.12.2007. (07:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tužni pas
Mangart je neko vrijeme bio moj česti, dosegnuti, cilj. Posebno me dojmila opomena iz Vodnika: Previdno, saki zdrs je tu usuden. A jednom smo se zaplezali u zaleđenu Slovensku smer. Uglavnom inspirativno. Si probala Via feratta kad si već tamo bila?
10.12.2007. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
woljela bih da sam leptir da imam krila,da odletim
nisam dugo nawračal owdje,ali sada sam tu,pogledala sam prijašnje pjesme i slike i jako mi se swiđaju...pozzz
10.12.2007. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
... s glavom u oblacima .. eeeeh!
10.12.2007. (11:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
"U slutnji, u čežnji daljine, daljine;
u srcu, u dahu planine, planine." - Tin Ujević
Odnedavno sam okusila te izazove, ali na nižim visinama od ovih koje si prikazala.
I najniži vrh na koji se popnem, u meni budi osjećaj zadovoljstva jer sam se makla sa asfalta, jer sam se vratila sebi. :-)
10.12.2007. (14:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lox
hvala ti na komentaru.... jako ljepo i jako mi je drago ako mogu nekome kroz svoje fotografije pomoci da uziva u osjecajim koje one bude kod mene...
ove planine su jako ljepe....
zahvaljujem se ja tebi... :-)
10.12.2007. (14:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
veličanstveno...ne morate mi zahvaljivati za haiku pravila,
bio sam jednostavno prisiljen,sve se više ljudi na blogu interesira
za haiku,a kako sam napisao u postu,jedan dio misli da zna što je
haiku,dok drugi pišu takve gluposti i proglašavaju to haiku stihom,
jako me to smeta
srdačan pozdrav i dobar provod na uzvisinama
10.12.2007. (16:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Mangart je sudeći po slici.prelijep...
Nisam planinarka ali jednom sam se ipak poela na vrh Bjelolasice.
Onaj predivni osjećaj jedinstva sa svemirom,koji sam imala tada
je nezaboravan...Mislila sam kad mogu to,mogu i drugo...
10.12.2007. (18:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Irida
s čim bi se čovjek mjerio da nije ovakvih vrhunaca?
10.12.2007. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Navratit ću, a sada obasjan odlazim! Ostavljam pozdrav!
10.12.2007. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smiling cricket
Moćno izgleda. Lijep kontrast. I jezero također. Pozdrav!
10.12.2007. (22:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smiling cricket
Bravo lg :)
10.12.2007. (23:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
polona
lepe so te naše gore v sliki in besedi
pozdrav!
10.12.2007. (23:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laughing granny
Dor - vjerujem da si pogodio da se u tim susretima s planinskim Golijatima uvijek radi o strahu, pa bio on i prikriven ... ipak, ma kako se osjećao sićušnim, čovjek je ujedno svjestan da je u neku ruku i samo postojanje velike planine uvjetovano percepcijom promatrača ...
tužni pas - priča za tebe - planinara. Čestitam ti na mnogostrukom osvajanju ovog strogog i velebnog ljepotana! Dobro da si izvukao živu glavu... Nisam planinar, a moram te razočarati da nisam odabrala čak ni Viu ferratu - možda, da je bilo drugo doba godine ... Ipak, brda osjećam i čuvam u samom srcu svojih slovenskih gena...
Hvala, leptiriću, doleti mi ponovo!
Ru - pogodila si, ta glava u oblacima ovdje je vrlo bitna! thanks :-)
gustirna - prisjećaš me na onu prekrasnu sliku na tvom blogu ...
lox - umirujuće su ti plave boje na posljednjim fotkama...
nihonkichigai - potpuno te razumijem: nadam se da će mnogi pročitati profesorove haiku preporuke na tvom postu ...
žubor vode - na vrhu brda čovjek je svakako bliže nebu ... :-))
Irida - tko zna, valjda bi pronašao nešto ...
Pozdrav i tebi, dragi vedjače! Istinu zboriš, bitno je voljeti ...
smiling cricket - možda će te zanimati priča o jezeru u prijašnjem postu ...
polona - prelepe in prekrasne predvsem v naravi ... lep pozdrav tudi tebi, lg
11.12.2007. (03:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...