Komentari

berix.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • guest01

    Glasam da vise vrijedi mir i sreca . I slazem se sa vecinom napisanog. "...da bi možda nekad u nekoj dalekoj budućnosti imali nešto što će ih činiti sretnima." i onda ta buducnost nikako da stigne, a kad i stigne najcesce ne donosi srecu. Ali i za to ima rijesenja, definirati novi cilj u nekoj novoj buducnosti koji ce ih sigurno usreciti :) . Ipak vazno je naglasiti da nekada postoje slucajevi kada je dobro "zrtvovati " srecu u sadasnjem trenutku da bi buducnost bila ljepsa.
    I smatram da je moguce postaviti si prioritete, drzati se toga i biti sretan. Isto kao sto vecina ljudi koji se tvrdo drze rada i ispunjavanja ciljeva to ne cini iz ljubavi i ne usrecuje ih, i ljudi koji zapocinju puno, a ne posvecuju se niti zavrsavaju vecinu takodjer to cine uslijed svojih slabosti.

    "...projekti u kojima se ne bi osjećao tako opušteno - a to su oni koji utječu i na druge " Da li to znaci da ces za takve projekte odreci se svoje opustenosti i mira?

    avatar

    28.11.2007. (08:47)    -   -   -   -  

  • neazess

    Najgore je što si me potpuno precizno opisao, kao da sam ja ovo pisala... :D. Da, poznato mi je ono započinjanje i nezavršavanje projekata. I tu bih se odmah osvrnula na Guestov komentar i pitala: zašto bi to bila slabost? Možda je jednostavno u pitanju različitost od propisanih standarda. Kad promatram sebe, vidim velik broj najraznorodnijih interesa i prekratak dan, ali i život da im se svima potpuno posvetim. Zato se intenzivno posvećujem jednom, pa kroz neko vrijeme nekom drugom - i to me čini sretnijom. Slabost je jedino u tome što po svjetskom mjerilu učinkovitosti - nisam najučinkovitija u nekom specifičnom području. Da, na ovoj razini stvarnosti to se smatra slabošću, ali na razini duše - ne vidim razlog zašto bi bila.
    I ja volim misliti da su takvi moji započeti, a nezavršeni projekti oni od kojih samo ja imam posljedice (na poslu nikad nisam probila niti jedan rok (a to je teško) - jer tamo cijela firma ovisi o meni), ali to nikako ne mogu znati sa sigurnošću. I opet se moram osvrnuti na Guestov komentar: Da li to znaci da ces za takve projekte odreci se svoje opustenosti i mira?
    Ja najvjerojatnije hoću. I voljela bih da nije tako, ali još nisam dovoljno malo "neurotična" da mogu imati svoju opuštenost i mir znajući da radim točno ono što želim u danom trenutku, a netko drugi ovisi o tome hoću li raditi nešto što u tom trenutku ne želim. Vjerojatno su i u tome sebični motivi, jer ako npr. ostavim firmu na cjedilu i ja ću imati posljedice. No, moram priznati da se u zadnje vrijeme sve manje odričem svog mira za takve projekte - ne do te mjere da potpuno prestanem raditi na projektima na kojima mi se ne da, ali si dopuštam duže rokove (unaprijed dogovorene) kako bih mogla imati dovoljno pauza za sve one druge stvari koje mi se rade. Paradoksalno je - što na kraju nisam uopće sporija - jer kad radim, radim s voljom i ide mi bolje i brže, a kad nemam volju, onda npr. pišem komentar blog frendovima u vrijeme radnog vremena ;)))). I zadovoljna sam tim smjerom u kojem idem u vezi toga jer nema promjene u u činkovitosti (možda je čak malo i bolja), a ja se osjećam mirnije. I još je nešto zanimljivo - kad se prema ljudima postaviš sa takvim ležernim stavom, doživljavaju te ozbiljnije :))). Opet sam napisala esej....

    avatar

    28.11.2007. (09:55)    -   -   -   -  

  • guest01

    “zašto bi to bila slabost?” - ne mislim da je slabost ciniti tako. Vec da vecina ljudi (ne i svi) zapocinje sa puno stvari koje ne zavrsava zbog nekih svojih slabosti naprimjer lijenosti, straha od uspjeha ili nepoznavanja vlastitih zelja...
    ” kad se prema ljudima postaviš sa takvim ležernim stavom, doživljavaju te ozbiljnije” –istina. Vjerujem da je to zato jer si mirnija i snaznija. Ne osjecaju opravdavanje i strah, pa znaju da nema puno cjenkanja. Meni je zanimljivo kad mi se to dogadja... Sto ti mislis zasto je to tako?

    avatar

    28.11.2007. (14:17)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Guest: Sto ti mislis zasto je to tako?

    Vjerujem da je to zato jer si mirnija i snaznija. Ne osjecaju opravdavanje i strah, pa znaju da nema puno cjenkanja - Baš zato :)). Ljudi osjećaju i znaju puno više nego što su svjesni.

    avatar

    28.11.2007. (15:06)    -   -   -   -  

  • neazess

    Ja se brinem. Gdje je današnji post?!!?

    avatar

    30.11.2007. (23:05)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    @guest: Da li to znaci da ces za takve projekte odreci se svoje opustenosti i mira?

    Ovisi. Ako ikako mogu nastojati ću imati oboje - i mir i realizaciju takvih projekata. A ako nisam u stanju pronaći mir vezano za ono što treba biti napravljeno, e onda ću u tom slučaju napraviti to nemiran, ali svejedno ću ići raditi. I to je isto OK.

    @Nea: Gdje je današnji post?!!?
    Post je odlučio da se neće objaviti u petak nego sljedeći utorak - nemam pojma zašto. Možda je htio malo ići na godišnji. :-) Ili to, ili je njegov autor možda još uvijek pod šokom jer je iz povjerljivog izvora saznao da je samo 9% ljudi na ovoj planeti socijalno anksioznije od njega. :-)

    avatar

    01.12.2007. (19:01)    -   -   -   -  

  • neazess

    je njegov autor možda još uvijek pod šokom jer je iz povjerljivog izvora saznao da je samo 9% ljudi na ovoj planeti socijalno anksioznije od njega.
    :))))). Oh, pa nema u tome ništa strašno, 9% je dosta - otprilike svaki 11. čovjek. Što bi trebao reći jedan natprosječno inteligentan čovjek, koji je npr. član Mense i zna da mu manje od 2% ljudi na svijetu može parirati? Ili netko od koga npr. ima samo 0.8% manje socijalno anksioznih - to je tek pravi čudak, a živi sasvim normalno? Ili netko tko je u 8% najobrazovanijih, 10% nezaposlenih, 25% svjetloputih, 2% vrhunskih sportaša...(zadnja 3 postotka su izmišljena :D). Statistike, statistike - netko ih mora sačinjavati - obično smo to mi, moramo se smjestiti negdje na kontinuumu. A tendencija prosjeku je tendencija da svi budemo isti - osobno bi mi takav svijet bio jako dosadan ;D.

    avatar

    01.12.2007. (21:45)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    9% je dosta - otprilike svaki 11. čovjek
    Hehe, ma lako za mene - ja se više brinem za one prave čudake - koji su stvarno na rubu (0.8%) :-)

    avatar

    02.12.2007. (23:39)    -   -   -   -  

  • K@te

    Odgovaram sa zakašnjenjem pa ću ovdje kvotati i neke komentare na prošli post.
    @Nea: Hej, pa spavanje je prioritet - pokušaj koji put - iznenadit češ se ;)))))
    Pokušala sam i za posljedicu imam još veće zaostatke u svim poslovima nego što sam imala prije.
    Prije 11 godina sam diplomirala i 8 dana kasnije (dolsovno 8!) počela raditi, a sljedeći mjesec upisala postdiplomski te tu negdje krenula dvaput tjedno na fitness. Onda
    sam rekla da kad bi se svi zamrznuli na 2 mjeseca (kao u "Trnoružici") i kad bi ja cijelo to vrijeme intenzivno radila, ne bih stigla nadoknaditi zaostatke. Možete misliti
    koliko sam u zaostatku danas! U međuvremenu imam još više interesa, obaveza i posla.
    Kad promatram sebe, vidim velik broj najraznorodnijih interesa i prekratak dan, ali i život da im se svima potpuno posvetim. Zato se intenzivno posvećujem jednom, pa kroz neko Tvrijeme nekom drugom - i to me čini sretnijom.
    Ja se ne mogu posvetiti kad ja hoću jednom, onda opet kad ja hoću drugom, jer uključuju neke druge ljude i rokove do kojih se to nešto mora obaviti da bi uopće imalo smisla (npr. ako se za karneval treba prijaviti do 10.12.2007. i ja to ne učinim, 100 ljudi će imati posljedice). A želim napraviti sve (moj rođak to zove "efekt supermana") i da bih stigla sve, ne stignem spavati, manikirati se, depilirati se - svakim danom imam sve manje vremena za sebe osobno.
    Paradoksalno je - što na kraju nisam uopće sporija - jer kad radim, radim s voljom i ide mi bolje i brže, a kad nemam volju, onda npr. pišem komentar blog frendovima u vrijeme radnog vremena ;)))).
    Ne mogu ne ići u razred onda kad mi se ne da i kad bih radije pisuckala po blogovima jer mene i moj kolegij studentići očekuju točno taj dan u točno to vrijeme na točno tom mjestu.

    @guest01: a za pamcenje PINova i slicno neke metode "savrsenog pamcenja"
    Ja promijenim PIN u onaj koji mi odgovara 8)

    @Berix: To su samo neki. Ima ih još, no ono što je svima zajedničko je to da neovisno o tome kako se oni razvili, posljedice imam samo ja.
    Drugim riječima, samoinicijativno ne pokrećeš projekte od kojih bi ženica ima ikakve koristi.

    @ludlud: Ma ti si meni tako drag! :-*

    avatar

    03.12.2007. (15:21)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Kate:Prije 11 godina sam diplomirala i 8 dana kasnije (dolsovno 8!) počela raditi
    Ha gledaj to s vedrije strane - ja sam počela raditi i to u struci prije negoli sam diplomirala ;))).

    Ja se ne mogu posvetiti kad ja hoću jednom, onda opet kad ja hoću drugom
    Ne mogu niti ja uvijek - zato sam i spomenula posao, makar "ne mogu" su teške riječi...:).

    Osnovna stvar, bar po meni, je - jesi li sretna sa svojim životom ili ti je pritisak? Ako si sretna onda je to super. Ako je pritisak, ali vjeruješ da točno tako treba biti - opet je super. Ako je istovremeno i jedno i drugo, ali ti i želiš da bude tako - i opet je super. A ako nisi sretna, pritisak je i htjela bi da je drugačije - onda se sve može modificirati. Ponekad sam i ja imala "efekt supermana", samo možda u ponešto drugačijim stvarima...ma u svakakvim, kad razmislim...još se koji put javi..., ali mi je negdje po putu palo na pamet - zapravo ništa ne moram - sad moram (:D) još dobro uvježbati takav pristup ;)).

    avatar

    03.12.2007. (20:52)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...