Komentari

kalidas.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Simona

    vrlo zanimljivo
    pomirenje sa sobom?
    ili tek reda radi....

    avatar

    26.11.2007. (11:30)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    utjeha je u tome da uvijek možeš postati ono što jesi. tužno je da to nekad učiniš prilično kasno. tragično je da ti se ni tada prepoznavanje ne dogodi.

    avatar

    26.11.2007. (13:04)    -   -   -   -  

  • Waterloo

    dala si mi prekrasan komentar, trebao mi je i hvala ti od srca. zao mi je sto trenutno nisam sposobna za jednaku paznju.

    avatar

    26.11.2007. (20:21)    -   -   -   -  

  • Waterloo

    odakle crpis svu inspiraciju? imam potpunu blokadu i kreativnu krizu. da bar mogu jednostavnim rijecima rezat zrak, poput tebe.

    avatar

    26.11.2007. (20:29)    -   -   -   -  

  • daniela iz danielalanda

    e ovo je i moja pjesma
    ovo moram potpisati doista fakat draga ma ovo mi je genijalno :))
    oduševljena sam
    ajme kako si ovo super opisala
    ko jebe danas pjesnike, nitko?
    danas smo samo kao neki probisvijet jadan i bijedan
    pusa :)

    avatar

    26.11.2007. (22:40)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Sve za mir u kući..
    konformistični naš dijel ... a pjesma je uistinu
    izvanredna ...

    avatar

    26.11.2007. (23:38)    -   -   -   -  

  • sewen2

    Ubili su me....evo san se doša pozdravit.....

    avatar

    27.11.2007. (00:26)    -   -   -   -  

  • kalidas

    @simona...pomirenje-nikada. kao što je Selimović jednom napisao
    "šteta što nemam deset godina više pa bi me starost čuvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno". ;)
    @zona z. ... uvijek dosljedni sebi. sijećaš se basne o ženi, mužu i magarcu ? ne može se svima ugoditi. Ljudi će te uvijek željeti staviti u kalup po njihovoj mjeri. To je u ljudskoj naravi. Nažalost.
    @waterloo...pusti neka vrijeme učini svoje. moja inspiracija nije moje veselje. pišem samo kada boli. Ima pjesma od Carvera - ugine ti pas - eto ona vjerno govori o toj pandorinoj kutiji svakog pjesnika, pisca, nekoga tko ima nešto za reći...
    @daniela...istina draga dani, istina. ali mi se nedamo uhvatiti u zamku jel tako? ; )
    @vitae...hvala draga..
    @sewen...ne mogu oni tebe ubiti, nikako, poput feniksa.... ;)

    avatar

    27.11.2007. (10:23)    -   -   -   -  

  • onenightstand

    Jebeno.

    avatar

    27.11.2007. (15:16)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    Unaprijed se ispričavam što nisam pročitala post, ali ovdje se radim o problemu svih nas blogera, i treba djelovati odmah!
    Ovo se tiče i tebe!
    Već par blogera je zaskočio hakeri blogovi su samo nestali, a help desk nije želio pomoći!
    Molim te!
    To se sutra može i tebi dogoditi
    dođi na ovaj link i samo daj svoj potpis
    treba minuta vremena a doći će do odjeka
    Hvala

    Prava na očuvanje bloga

    avatar

    27.11.2007. (19:16)    -   -   -   -  

  • Wall

    Marianne Faithfull ima jednu prekrasnu pjesmu o ovoj (literarnoj samo, nadam se, dilemi)- Baladu o Lucy Jordan, gdje se nade i maštanja žene sudare sa svakodnevicom.

    The morning sun touched lightly on the eyes of Lucy Jordan
    In a white suburban bedroom, in a white suburban town
    As she lay there beneath the covers, dreaming of a thousand lovers
    'Till the world turned to orange and the room went spinning round.

    At the age of thirty-seven she realised she'd never
    Ride through Paris in a sports car with the warm wind in her hair.
    So she let the phone keep ringing and she sat there softly singing
    Little nursery rhymes she had memorised in her daddy's easy chair.

    Her husband, he's off to work and the kids are off to school,
    And there are, oh, so many ways for her to spend the day.
    She could clean the house for hours or rearrange the flowers
    Or run naked through the shady street screaming all the way.

    The evening sun touched gently on the eyes of Lucy Jordan
    On the roof top where she climbed, when all the laughter grew too loud.....

    Ako zagrebeš/mo malo dublje ispod površine, pronaći ćeš ( i u sebi) sve što se naizgled čini neostvarenim, ili nedostižnim, možda tek zapakirano u manje sjajni papir i kriterije malograđanske hipokrizije.

    Ionako se poezija ne stvara na svilenim jastucima.

    avatar

    30.11.2007. (11:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...