Komentari

odgojsosmijehom.blog.hr

Dodaj komentar (27)

Marketing


  • bakin spomenar

    pa evo ja sam prvi puta i to prvi post ti je odličan čitamo se

    avatar

    18.11.2007. (11:24)    -   -   -   -  

  • 7 dana

    joj ne stignem sad čitat moram ić kuhat ali želim ti zahvalit na potpori! mami je puno bolje danas i noćas pa sam jako sretna! :)
    nadam se da će tako i ostat a vratit ću se čitat ;))

    avatar

    18.11.2007. (12:13)    -   -   -   -  

  • Gervasius Twinklmkinkson

    Mislim da je dobro slušati, ali vidim da se ipak znatno više kaže između izgovorenih riječi nego njima samima, pa onda ispadne da je vrlo dobro čuti, i ne se zavaravati da se pogrešno čulo, jer najčešće sa od prvog trena sve bitno sasvim odlično čuje :)

    avatar

    18.11.2007. (13:11)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Istina. Razgovor na mnoge teme pomaže razrješavanju suprotstavljenih ili različitih sličica. Ipak je do svakog od nas da bude otvoren i otvara se prema onome što drugi priča. Iako, često i nesvjesno tražimo potvrde "ispravnosti", tj. kvalitete vlastitih sličica i pronalazimo ih između riječi. Pitanje je isto tako koliko je osoba s kojom razgovaramo otvorena i ispravna u prezentiranju svojih sličica prema nama (manipulacija - svjesna ili nesvjesna). I, da, sličice su očekivanja. Pa baš zato i mislim kako je znati komunicirati važno i da je to vještina koja se može naučiti ako pojedinac to želi. Po meni je jako važno pitanje: jesam li iskren prema sebi? jesu li moja očekivanja od mene samog realna? Ma, stalno mi se nešto mota po glavi, ali nikako da to uobličim...

    avatar

    18.11.2007. (13:50)    -   -   -   -  

  • marsi

    majka je imala stravičan porod sa mnom,tom prilikom je razvila odbojnost
    prema meni i došavši iz rodilišta velikodušno me poklonila mojoj baki,
    na čemu ću joj biti zahvalna dok god dišem.mada je živjela u istoj kući ja se nje do
    svoje 6-te god. uopče ne sječam...
    tada je umro moj tata a za mene se otvorio 9-ti krug pakla,mama me prihvatila kao
    svoj ispušni ventil,danomice me zlostavljala ,znala bi me obično baciti na pod
    i nogom udarati....posvuda...
    mrzila sm je...ali stvarno!
    danas sa njom imam normalan odnos puno bolji nego večia mojih prijateljica sa
    svojim majkama(što naravno nitko ne razumije).
    prihvatila sam je ...a ona se svake sekunde pokušava iskupiti,što mene nasmijava...
    na mene je to djelovalo pozitivno,nikad nisam u sebi imala idealnih sličica,
    i uvijek sam od svih očekivala puno manje no što dobivam...
    jedino se bojim fizičkih kontakata,kad me netko zagrli ja se doslovce (bolno)zgrčiim,
    tako da mi svi moji uvijek prije kžu:EJ,SAD ĆU TE ZAGRLITI!...

    avatar

    18.11.2007. (14:37)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    @marsi: ja bih rekla da si ti svoj karmički dug "odradila"... svaka ti čast... ja još radim na njemu:-)... Evo, sad ću te zagrlit ... (bezopasno je jer je preko bloga!)... Pusa

    avatar

    18.11.2007. (19:12)    -   -   -   -  

  • Mima

    O) kako je lijepo da si i ti ponovo ovdje....baš su mi nedostajali tvoji tekstovi, baš mi je drago da ćemo se opet čitati..

    avatar

    18.11.2007. (20:44)    -   -   -   -  

  • čiovka

    Razgovor je važan, razgovorom otkrivamo sličnosti, otkrivamo ono šta nam je zajedničko, u čemu se razlikujemo!!!!
    @marsi - hrabra si žena!

    avatar

    18.11.2007. (20:54)    -   -   -   -  

  • Svijet Makrobiotike

    Vučeš li inspiraciju iz J. Juula? Super ti je blog! Svakako ću i tu redovito svraćati. Pozdrav

    avatar

    19.11.2007. (12:29)    -   -   -   -  

  • deepsea

    razgovor riješava mnogo toga....ali i kompromisi su presudni....
    šaljem ti jedan veliki poljubac...:)

    avatar

    19.11.2007. (15:37)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    U svemu sam se našla pomalo, a što ćeš.
    Mami mi se stanje pogoršalo i grozno se osjećam, izvadila sam sve dobre slike koje imam, nemam ni jednu lošu, izbrisala sam ih.
    veliki poljubac i zagrljaj ti šaljem, ti si jedna lijepa i draga slika u mojoj glavi, drago mi je da te imam.
    @Marsi - veliki poljubac i zagrljaj ti šaljem, hrabra si ti žena.

    avatar

    19.11.2007. (16:00)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Dobro jutro, pokušavam se sjetit svih tvojih savjeta, kiss draga

    avatar

    20.11.2007. (07:45)    -   -   -   -  

  • marsi

    ma...daj....sad me stvarno sram...
    nisam ja hrabra,znam biti i cendrava...ma ja sam obična ,baš obična....
    pusa:))

    avatar

    20.11.2007. (09:13)    -   -   -   -  

  • Irnan - NPZ

    Slažem se s tobom! Razgovor i uopće redovna i razumijevajuća komunikacija su ključni u našim životima. Šteta što smo to katkad skloni zaboraviti. Uz toleranciju, kompromis i poštovanje te pravilno usmjeren razgovor, mogu se u našim životima dogoditi prekrasne promjene nabolje. :)

    avatar

    20.11.2007. (13:09)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Istina je da brze zaboravljamo lose slike i lica iz naseg zivota
    a duze se sjecamo i pamtimo svega sto je bilo lijepo.
    Potpuno se slazem sa Irnan-NPZ sa svim sto je napisano :))

    avatar

    22.11.2007. (07:26)    -   -   -   -  

  • 7 dana

    evo sad sam na miru pročitala.
    kako si lijepo to spojila...dok sam čitala mislila sam kako bi ovakvo štivo možda i djeci, koja lakše od nas razmišljaju u apstrakciji, ovo dosta toga objasnilo....jako dobro, drago mi je da sam se jednoga dana doskitala na ovaj blog! pitam se je li se na blogu, u pisanoj riječi lakše izrazit, ovako u nekoj vrsti svoje intime podijelit misli s drugima , ima li svuda oko mene ljudi kojih bi mi misli imponirale a da ja to ne znam...jer ja ni s kim nisam o ovakvim stvarima i na ovako divan način več predugo govorila...s mamom sam se znala naći u nekim razgovorima ...valjda imamo slične sličice ona i ja...
    pozdrav i želim ti dan u miru i toplini :)

    avatar

    22.11.2007. (09:35)    -   -   -   -  

  • greentea

    to se zove još jednostavno i očekivanja. mi očekujemo da će netko biti ovakav ili
    onakav i činiti ovo ili ono. ali, ne pitamo se otkud nam pravo da bilo što na taj
    način očekujemo od drugih? oni nemaju prema nama takve obveze. čovjek
    ima najveću obvezu prema sebi samom- ostati dosljedan sebi samom,
    a ne ispunjavati očekivanja drugih. iako mi i to ponekad radimo, samo što to
    spada u područje naše neiskrenosti, jer na trenutak moramo biti nešto što
    nismo da bi ispunili nečija očekivanja. to dovodi do gadnih i teških razočarenja i
    tada slijede one famozne izjave: kako možeš, a ja sam za tebe, zbog tebe učino/la
    ovo ili ono! glupost. mi sve radimo zbog sebe. čak i majka brinući se najnježnije i
    s najviše ljubavi o svom djetetu u stvari samo zadovoljava svoju osobnu potrebu
    za majčinstvom i pružanjem ljubavi.
    to se još jasnije vidi kad se zaljubimo. imamo u glavi i srcu sliku svoje ljubavi i
    životom bi garantirali da je to divan čovjek / žena....ne uviđamo da su to samo naša
    očekivanja, nema veze sa stvarnošću....sretnici se polako otrježnjavaju i počinju
    voliti stvarnu osobu pored sebe sa svim manama, ostali se silno razočaraju...
    očekivanja su vrag! sebičan vrag...ko što vrag inače jeste. pozdrav:))))

    avatar

    22.11.2007. (11:22)    -   -   -   -  

  • deepsea

    helooou....samo da te pozdravim.....:)

    avatar

    22.11.2007. (15:04)    -   -   -   -  

  • aquaria

    Meni ne smeta kad se tuđi svjetovi kvalitete razlikuju od mojih. Bilo bi strašno kad bismo svi bičli jako slični. Važno je da ostajemo otvoreni jedni prema drugima, da se prihvaćamo i volimo, a to podrazumijeva i poštivanje naših najdubljih sjećanja :) Pozdrav veliki!

    avatar

    22.11.2007. (22:46)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Da, baš tako.

    avatar

    23.11.2007. (08:25)    -   -   -   -  

  • ruski galeb

    Sreli smo se slučajno nakon toliko vremena,
    na tako čudnu mjestu, ako mjesta mogu biti čudna, jer su samo ljudi čudni...
    Podsjetila si me na spokoj, ne trenutak mira, unutarnjeg reda...
    Pamtio sam te, i često sjetio, čak kad je sve u redu i kad ,,ide,,...
    Noći neću spominjati, noći su ogledala duše, ono šta po danjem svjetlu ne vidimo u zrcalu...
    Gle, imamo zajedničkih prijatelja, i blog, i ...nevjerojatno, jedna mala sličica postoji...
    Tko se usudio nadati...i tko se smije usuditi tu divnu sličicu potrgati...
    Stigoh ovdje, da ti zahvalim, i pronađem istovjetan post kao kod mene,
    nije važno, kod tebe je sročen u proznom a kod mene u obliku poezije...
    O sličnom pišemo...
    Ti si zaplakala, znam, ali neznaš- i ja sam ( muško sam i sram me je )...zaplakao...

    Sudbine....sličice...očekivanja...
    Nije ni važno koja je prava riječ, ali se bolje osjećam, neprocjenjivo bogatiji...za tebe...u bilo kojem obliku....

    Lip pozdrav....

    avatar

    23.11.2007. (17:59)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Citam opet ovaj tvoj post pa se cudim :)
    Dobro kad se ne slazes ponekad sa djecom , ali kako mozes ne slagati se sa muzem ? :))))
    Dobro jutro zelim :)

    avatar

    24.11.2007. (07:14)    -   -   -   -  

  • Mima

    Ah da, to sam zaboravila spomenuti u svom postu. I ja svašta ružno mislim onima koji su me povrijedili ali mi se jednostavno ne da to provoditi u praksi.Tu smo slične.

    avatar

    24.11.2007. (21:05)    -   -   -   -  

  • bakin spomenar

    lijepi pozdravi za tebe čitamo se

    avatar

    24.11.2007. (21:56)    -   -   -   -  

  • angie

    Zanimljive teme. Evo da se pridružim, ja sam svojoj kćerki davnih dana rekla "ako primjetiš da te ja gušim nekim svojim očekivanjima, svojim razmišljanjima, stavovima...upozori me, pričaj sa mnom i ako treba svađaj se, jer sve to moraš naučiti ovdje i sa mnom da bi mogla koristiti u životu." Jer kroz život će ona sama morati hodati i važno je da nauči dobro hodati.

    avatar

    25.11.2007. (11:31)    -   -   -   -  

učitavam...