Komentari

virtuela.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • ici roi enrico

    izronila Radmila mostarskoga Mojsija....

    avatar

    15.11.2007. (12:33)    -   -   -   -  

  • Hopey

    Moja je majka Radmila, al' nije od plivanja. Tvoja majka je zakon.
    Leševi i Neretva? Već smo pričali o tome. Vidjela jedan. Za napuhnutost ne znam, fascinirala me je ukočenost. Ili mi je tako ostalo u pamćenju.

    avatar

    15.11.2007. (14:23)    -   -   -   -  

  • delfina

    Čekaj, čekaj, di sam čitala jučer....znam: wall.blog.hr, priča o Narikači. Joj.

    avatar

    15.11.2007. (15:46)    -   -   -   -  

  • Wall na Mjesecu

    eto, ponovno spojeni na morbidnoj temi, zahvaljujući Delfinu/i :))) nego, da ostanem u tonu, tvoja me pričica podsjetila ove pjesmice iz maminog kraja/sjećanja? 'leševi plove, njišu se i plove; zeleni, teški, modri, naduveni; krupnjaju, rastu, kao da se tove; a onda stanu- kraj obale crne' ...blame it on the weather, Sam:))

    avatar

    15.11.2007. (16:38)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    mene zastrašuju one scene kad se ronilac ili slučajni kupač izgubi pod ledom i ne može naći rupu. Wall, je li to pjesma "Leševi putuju" IG Kovačića?
    A sa smiješne strane pada mi na pamet priča Woodyja Allena u kojoj glavni lik zatječe čovjeka kako se utapa i mora donijeti sudbonsnu odluku hioe li ga pokušati spasiti (i tako ugroziti i svoj život) ili ne. S obzirim da se tako važne odluke ne donose natašte, odlazi u restoran na ručak...

    avatar

    15.11.2007. (23:10)    -   -   -   -  

  • ~ash~

    verujem da bih, da sam videla takav prizor, uzviknula kao u jednoj drami :" O, pretvrdo srce, zar si jos citavo!"

    avatar

    16.11.2007. (08:38)    -   -   -   -  

  • Hopey

    A moja Marina i njezina majka:

    – Mama! Danas sam sanjala… utopljenike… Kao, uzeli me na ruke i nosili preko rijeke, a glavni mi je utopljenik rekao: "Ja i ti ćemo se jednom oženiti, đavo ga odnio!"
    – Čestitam! – rekla je majka. – Uvijek sam ti govorila! Dobru djecu preko provalije nose anđeli, a takve, kao ti…
    Bojeći se da se ona dosjetila i da će sada izreći i time zauvijek presjeći, ja na to, brzo:
    – No to su, uistinu, bili utopljenici, besprijekorni, modri…

    Crni raci zagrizli se
    u napuhli goli trup.

    – I ti smatraš da je to bolje? – ironično je rekla majka. Kakva gadost!

    avatar

    16.11.2007. (09:57)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    svaka nacija ima svoju smrdljivu delikatesu. nego, taj millais, pft, ofelija pliva ko da je sad izasla iz mejk ap studija. predrafaeliti, ili kakolisevec zovu na horvatszkom, i njihova filozofija....

    avatar

    16.11.2007. (10:25)    -   -   -   -  

  • ici roi enrico

    molim te xio nemoj prerafaelite da mi kinjiš!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! bijahu avantguardia svog doba i to dobro debelo.

    avatar

    16.11.2007. (11:34)    -   -   -   -  

  • dviz

    hahaha. baš dobro. i baš sam ovo ljeto pregladnjela hodala pragom, kadli me pitaju oćul utopenca. da je to neka kobasica. i ja kažem svakako. a ka ono, o bože, stvarno koma, nisam to jela

    avatar

    16.11.2007. (13:53)    -   -   -   -  

  • petar.pan

    jel ovo Virginia Wolf na slici?

    avatar

    16.11.2007. (23:44)    -   -   -   -  

  • stroke

    ne Petre, to je Nicole Kidman.

    avatar

    17.11.2007. (01:34)    -   -   -   -  

  • fru fru

    Ova puca tak lepo pripoveda da mi i utopence ni mrsko zamisliti.

    avatar

    17.11.2007. (09:25)    -   -   -   -  

  • foka

    mene ovo podsjetilo na drugu damu suicidalnu;
    ...

    She left the web, she left the loom,
    She made three paces through the room,
    She saw the water-lily bloom,
    She saw the helmet and the plume,
    She look'd down to Camelot.
    Out flew the web and floated wide;
    The mirror crack'd from side to side;
    "The curse is come upon me," cried
    The Lady of Shalott.
    ...

    Lying, robed in snowy white
    That loosely flew to left and right --
    The leaves upon her falling light --
    Thro' the noises of the night,
    She floated down to Camelot:
    And as the boat-head wound along
    The willowy hills and fields among,
    They heard her singing her last song,
    The Lady of Shalott.

    Heard a carol, mournful, holy,
    Chanted loudly, chanted lowly,
    Till her blood was frozen slowly,
    And her eyes were darkened wholly,
    Turn'd to tower'd Camelot.
    For ere she reach'd upon the tide
    The first house by the water-side,
    Singing in her song she died,
    The Lady of Shalott.

    (Tennyson, je l', a i prigodna predrafaelitska slika postoji)
    nikad nisam vidjela leš, ali puno sam čitala agathu christie.

    avatar

    17.11.2007. (14:48)    -   -   -   -  

  • tessa k jutarnja

    kad već umreš, dobro je da si umro sa stilom...da ne kažem "stajliš".

    avatar

    18.11.2007. (08:59)    -   -   -   -  

  • Catma

    Naježila sam se.
    Slika - jedna od mojih omiljenih.
    Prag - prekrasan grad.
    Saga o utopljenicima - inspirativna da se napiše post o močvarnim utopljenicima.
    Pekić - jedan od mojih uzora i kad piše " Odbranu" ( kad čitam slušam Idole, istoimeni album) ili " Atlantidu" ( a tu je i "1999." , odgovor na Orwella)
    Tvoja napomena o samoubojicama i žrtvama - vrijedna kopanja po googlu
    Srdačan pozdrav!

    avatar

    18.11.2007. (09:35)    -   -   -   -  

  • ici roi enrico

    oj ti temzo vodo ladna
    utopi se i kad celjad je gladna

    avatar

    19.11.2007. (13:14)    -   -   -   -  

  • Virtuela

    foko, divan je tennyson!
    apropos lesha, ne zhuri.

    avatar

    20.11.2007. (00:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...