Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (76)

Marketing

  • turimti

    to je zaista privatna stvar. a, pitanje te vrste je u kategoriji onih poput ; za koga ćete glasati?.., kolika vam je plaća?.. ne zamaraj se odgovorima...

    avatar

    12.11.2007. (12:16)    -   -   -   -  

  • ljelja

    1. Razlike u godinama nisu bitne, roditelji jesu
    2. Nemaš se što pravdati zašto i koliko djece imaš, odgovor nek ti bude: Kad bude, bude ako bude. Točka.
    3. Naša natalitetna politika suprotna je reakciji društva kao cjeline na izazove preživljavanja zajednice kao zajednice. Mijenjati se može samo jakim mjerama a mi nemamo novca, pogotovo nemamo razumijevanja problema.
    4. Natprosječnu djecu teško je odgajati utoliko što su im mentalni apetiti nezajažljivi i čitavo vrijeme moramo biti barem pola koraka ispred njih, i stalno im hraniti intelekt
    5. Zato stalno od vrtića do škole moraš paziti gdje ćeš takvu djecu upisati i što s njima rade ili ne rade odgojitelji, učitelji ...
    6. Dobra strana je da se s 8,9 godina osamostale emocionalno i intelektualno i slobodno možeš "ići na drugo" :)))))
    Nema ljubomornih ispada, zabušavanja, sabotiranja, ćudljivosti...
    To bi bio telegrafski sažetak mojih iskustava.
    I kad ćeš na drugo?

    avatar

    12.11.2007. (12:23)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    ja sam maltene frik medju svim ostalim kad dodjem u domovinu: ovako bablje stara, a još jalova! jednostavno ne mogu pojmit to. a unutrašnji glas mi govori da ne još. njega slušam, njih ne. ovdje me nitko to još nije pitao, a kod kuće...

    avatar

    12.11.2007. (12:48)    -   -   -   -  

  • Bijela orhideja - crna tinta.....

    Uf...sta da ti kazem, pojeli su me, sugradjanko moja u 8 godina koliko sam cekala da postanem spremna i podarim nam jos jednog clana obitelji, s tim da sam u medjuvremenu imala kcer koja mi je umrla, pa su mi njihova pitanja padala jos teze i sirovije na srce nego prije toga....razumijem tvoju "ljutnju" na takve...al sta da se radi....odmahnes rukom i idemo dalje.....Pozz!

    avatar

    12.11.2007. (13:21)    -   -   -   -  

  • max1

    Kako i sama nisam dugo godina imala dijete, moram reći da sam se stvarno naslušala tone i tone blesavih i bezobraznih komentara. Sada, kada imamo malu, opet pitanja samo malo drugačija, ali od onih koji ne znaju kako smo jedva dobili ovu jednu. Da skratim, uvijek sve tako fantastično napišeš i argumentiraš da se zapravo i nema što dodati.

    avatar

    12.11.2007. (14:26)    -   -   -   -  

  • dva

    moji su razlika 8 godina i 8 mjeseci
    kad sam se osjećala spremna za drugo, onda sam ga i rodila
    vrijeme između je isto bilo puno pitanja.. najprije su me nervirali, a poslije sam "olabavila", ionako nitko nije slušao objašnjenje
    sad mi se neki "usuđuju" savjetovati da probam još jednom, "pa možda bude curica"..mislim..haloooo!!!

    avatar

    12.11.2007. (14:56)    -   -   -   -  

  • mvko

    Nadam se da te poznanici sada, nakon ovog tvog iskrenog "ispovijedanja" neće više gnjaviti neumjesnim pitanjima. Premda mislim, da su to uglavnom bila dobronamjerna, ali nepormišljena pitanja. Ja sam imala djecu brzo jedno za drugim i ljudi su me žalili, čak mi je jedna gospođa rekla nek se ne ljutim na svog muža! A kad smo nakon 6 godina imali još jedno posebno željeno dijete, gladili su me po leđima i rekli, nek se ne žalostim, da će i ono već odrasti. A ja sam ustvari imala sreću Božju, da mi nikada nije to bilo teško, bez obzira što sam bila podstanar, godinu dana bez muža a s jednim djetetom i drugim pred porodom. Sad kad gledam unatrag i ja bih takvu osobu žalila i žalim svoju kćer, koja ima puno djece. Volim da ima djecu, ali mislim da joj je teško. a onda se sjetim sebe i kako mi ustvari nikad nije bilo teže nego onima koji su imali samo jedno dijete. U stvari, da sam ja planirala, mislim da ne bih uspjela to tako dobro složiti. Ali smije se i planirati, dapače. Nismo svi jednaki i svatko ima pravo i odgovornost planirati svoju obitelj. Ali da su jedinci neodgojeni i sebični, s tim se ne bih nikada složila. Mnogi sveci su bili jedinci.
    Oprosti, ako sam previše rekla. Pozdrav

    avatar

    12.11.2007. (15:23)    -   -   -   -  

  • An(t)onimka

    Ovo je stvarno iskreno i bez uvijanja. Meni se čini i ovako: da čak i one žene koje su recimo još neudane i bez djece i koje mrze da ih netko pita kad će to sve riješiti znaju zapitkivati "A kad će drugo?", ili "Zašto ne još?" itd. Čak mislim da je teže imati (što se okoline tiče) jedno dijete nego nijedno, jer svi onda tebe smatraju i nazivaju sebičnom...Valjda je takvima onda jedno stvarno ko nijedno!

    avatar

    12.11.2007. (17:23)    -   -   -   -  

  • inspektor Clouseau

    Pošto si ti kako vidim jedna pametna i dobra žena te divna majka ja ti savjetujem tj. preporučujem još jedno malo biće.
    Zašto? Šteta je da takav majčinski potencijal ostane neiskorišten :))

    Pozdrav :))))

    avatar

    12.11.2007. (21:36)    -   -   -   -  

  • Bocaccio

    Nepotrebno se opterećuješ nebitnim poitanjima i glupostima koje nameće okolina. Ne slušaj druge već sebe i svoju dušu. Tako ćeš znati najbolje.

    Pozdrav,
    Bocaccio

    avatar

    12.11.2007. (22:36)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    turimtikitu, istina, to je negdje u toj klasi...zapravo i ovisi od koga dolazi. Ma ne zamaram se toliko odgovorima, koliko činjenicom da mi se ne da uvijek objašnjavati moje razloge baš svakome)))
    ljeljo, kao i uvijek...mudro zboriš i sve potpisujem, a ovaj kraj sa pitanjem me potpuno oborio.
    xiola, mogu si zamisliti tu situaciju jako dobro. Zato valjda i živiš tu gdje jesi, a ne "kod kuće" kako još uvijek zoveš svoj zavičaj ili domaju)))
    Bijela orhideja - crna tinta mi smo sugradjanke? Bas lijepo. Mogu samo zamisliti kako je odgovarati na takva pitanja, pogotovo u tvojoj situaciji...)))
    max1, istina...uvijek je neko pogodno područje za razne komentare...ako imaš dvoje muške djece, obično slijedi: "A kad će curica?" i obrnuto....Hvala ti na komplimentima, i uvijek se ima nešto za dodati, ja uživam u svim ovim komentarima, jer svaki je iz nečijeg drugog ugla)))

    avatar

    12.11.2007. (23:16)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    dvojko, koja zgodna brojčana razlika...Sad jedno jaaako glupo pitanje u stilu sa postom..."Jesi to planirala točno tako zbog numeroloških razloga?" He-he, malo te zekam.
    Istina, ljudi često ni ne žele čuti objašnjenja i razloge, nekad imam dojam da je to dio komunikacijske kurtoazije, ono...tek toliko da se nešto kaže, pa je olabaviti zapravo i najpametnije. A sad ozbiljno: "Kad će seka?")))
    blago meni, znaš da nekada kada me ljudi pitaju o nekim temama, samo ih uputim na svoj blog. Premda ne uvijek, jer ne želim da baš svatko zna za njega.
    Nisi rekla previše, rekla si svoju stranu viđenja i ja ju u potpunosti poštujem, premda znam da za mene ne bi bilo isto imati još jedno dijete uz moju djevojčicu. Ali kao što kažeš, ima nas raznih....)))
    An(t)onimka, vidiš, sada kad si napisala da ta pitanja postavljaju čak i oni koji nemaju djece, sjetial sam se i ja nekih primjera ljudi koji ih isto nemaju, ali svako malo zapitkuju kda ćemo mi drugo...stvarno čudna bića ti ljudi)))
    Inspektor Clouseau, tvoj komentar me totalno prosvijetlio i mislim da si potpuno u pravu i da ću te poslušati...čim se skupim sa poda od smjeha)))
    bocacciozg, život u društvu i sa ljudima je inače pun nepotrebnih opterećivanja i nesporazuma...ali što mogu kad sam samo čovjek, pardon...žena, pa se optrećujem i nebitnim...
    Pozdrav

    avatar

    12.11.2007. (23:27)    -   -   -   -  

  • fotkam, kuham, putujem...

    draga sugradjanko :), boljeg komentara ti od ljeljinog ne mogu dati. osim toga ti je post otpilike isti kao i moja visegodisnja razmisljanja na istu temu. mislim da sam ti to vec jednom napisala. ti jednostavno zelis svojem djetetu dati najbolje od sebe, bez da izgubis sebe samu. i zato je u redu slusati svoje instinkte i ne bacati se u novu trudnocu.

    bez da pretjerujem, moram reci da je i moj mali jako jako poseban, zahtjevan i vrlo napredan za svoje godine. intelektualno je jako puno ispred svoje dobi (to su nam prvi put rekli u vrticu, nama je bio normalan) a emocionalno je na svojoj dobi. uz to je jako osjetljivo dijete. skoro hiperaktivan i veliki perfekcionist koji uvijek zeli briljirati. u biti imamo s time velikih problema i na njemu je i dalje vecina pozornosti a malenu samo slepamo okolo. ona je jos najmanji dio posla. i on je to dijete koje se "tesko" odgaja.

    niti ja godinama nisam bila spremna na drugo dijete (malena se "dogodila" neplanirano ali tada mi je postalo recimo svejedno da li cu imati jos jedno) i svima sam odgovarala da necemo imati vise djece. zanimljivo je kako to ljudi osudjuju kao nekakvu ruznu sebicnost. najgore mi je bilo kad je mali poceo zapitkivati "kad ce seka" a ja teska srca odgovarala da necemo imati ni seku ni bracu. da mama mozda vise ne moze itd.
    pozdrav sugradjanski saljem. a moze i kavica ili punch uskoro....imat cu vise vremena za koji tjedan. moze ?

    p.s. brijeg iza kuce ???? pa kud si ti odselila ?

    avatar

    13.11.2007. (11:50)    -   -   -   -  

  • Piano

    Nemam pojma kako sam dospjela na Tvoju stranicu ali moram komentirati. Citiram:"To, kakvo društvo gradimo, kakve mogućnosti društvo daje onda toj djeci i njihovim roditeljima, je manje bitno.Bitno je da nas ima.... " kao da si moje riječi napisala.... Ja imam djevojčicu od 6,5 godina i malenu od 6 mjeseci.... Htjeli smo još barem jedno ... Ostala sam ja trudna kada je strarija bila oko 3 godine, no prije odluke isto sam se opirala osjećajući da sam tek sada došla k sebi.... maleni slatkiši doista su zahtjevni, a ja nastojim biti savršena mama i žena i radnica.... Sada mi nije žao što je ispala ovolika razlika niti što je još jedna cura ( ubijalo me za vrijeme trudnoće.. ono... ah, još jednu djevojčicu nosiš... Bože mi oprosti ko da je pitbul ako nije sin... uffff), jer je starija puno samostalnija i razumnija... a malena ju ionako naprosto obožava jer se stalno ludira pred njom... Kada budeš spremna imati drugo dijete, znat ćeš.... ako do toga ne dođe.. neka.... Život je jedan i treba ga živjeti po svojim osjećajima i stremljenjima.... pustimo prapriče... Drži se i sretno sa malom intelektualkom.. Pozz.

    avatar

    13.11.2007. (12:29)    -   -   -   -  

  • jja

    Sto mislite sto meni govore koja jos nemam djece? A nedavno me jedna eto draga osoba iznandila ruznom izjavom, pa mislim uskoro i na blog staviti temu cisto da vidim sto drugi misle.

    avatar

    13.11.2007. (15:39)    -   -   -   -  

  • pegy

    Nikad nisam razimljala o tome koliki "treba" biti razmak među djecom. Volim djecu i željala sam ih imati jedno 3-4. Kako su godine prošle, a dosad nemam ni jedno, ne vjerujem da ću stići toliko. :) Nije da se ne bi moglo, ali kako si i ti rekla, nije stvar u brojci, demografskoj obnovi, željama ovih ili onih djelova rodbine, prijatelja ili nekih marginalaca. Stvar je onoga što otac i majka žele, mogu, hoće. I naravno dogovora. Ne vidim se u situaciji da budućem mužu namećem nešto svoje kao što ne bih ni da on nameće meni. Tako da jedino mjesto dogovora i razgovora vidim na tom nivuo i nigdje drugdje. Ljudi vole pričati, nerijetko i samo da pričaju. Nekad nema druge nego primiti na jedno uho unutra, a na drugo van. :) p.s. Na mail sam ti bila poslala datum, još pred 10-ak dana. :)

    avatar

    13.11.2007. (23:38)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Po meni je puno dosljednije ako ljudi koji se ne osjećaju spremnima za izazov roditeljstva ili imanja više djece u nekom zadanom roku, to jasno priznaju. I čini mi se bolje nego pod svaku cijenu, zbog pritiska društva ili nekih drugih faktora, imati djecu za koju nismo spremni. Jer tako se ne odgajaju zdravi naraštaji. ...

    Na žalost danas ljudima možemo darovati vrijeme, novac, lijepu riječ, možemo djeliće svoje osobnosti otvoriti ali kulturu, to ne možemo nikom usaditi !

    Vjerujem da mnogi ljudi zaviruju u tuđi život najčešće iz razloga ispraznosti svog života ... oni bi htjeli prekrajati život drugima od straha da ne razmišljaju o svom životu.
    Svoj život najčešće oni nisu sposobni ili nemaju snage posložiti ga !

    Uživaj sa svojim Anđelom, svojom obitelji a drugi, nasmješi se i idi svojim putem koji si sebi čvrstom voljom i ljubavlju izgradila !

    avatar

    14.11.2007. (11:35)    -   -   -   -  

  • Živim fotografiju

    Vjerovala ili ne, ja te u potpunosti razumijem. Čitala sam ovo, i mislila kako je priča iznimno slična mojoj. Moja kćer (čini mi se, malo starija od tvoje) je iznimno "teško odgojivo" dijete. Ali ja to gledam s pozitivne strane. Meni će biti malo teže s njom. Ali će njoj biti lakše kad odraste. Vrlo sam ponosna što ona misli svojom glavom i što na svaku, nazovimo to zabranom, reagira pitanjem - zašto. To ponekad (zapravo, gotovo uvijek) zna biti iznimno naporno, teško... ali je znak korištenja mozga.

    Razmak između djece... meni se to čini potpuno nebitnom stvari. U obitelji imam slučaj gdje je beba došla kada je moja sestrična imala 14 godina. Ništa strašno... čak i dobro. A i inače, sve ima svoje prednosti i nedostatke.

    A sad... famozno pitanje o braci ili seki. I popovanja o tome kako je jedno dijete kao nijedno. To jednostavno nije istina. I bake i djedovi, i tetke, i strine... svi bi htjeli unuke, nećake... a nitko ne pita možeš li ti to. I tu te potpuno razumijem. Nitko od njih ne pita jesi li psihički i fizički spremna na napor oko male bebe... nitko ne pita možeš li ti to izdržati financijski. A osim toga, potpuno se slažem s tobom kako je to privatna stvar i odluka onih dvoje čije bi potencijalno dijete bilo.

    Iskreno, na ta pitanja, možda zbog svoje impulzivne osobnosti, dobijem napad bezobrazluka, pa oni koji me poznaju izbjegavaju ta pitanja. Oni koji me ne poznaju predobro, a usude se postaviti takvo što intimno, vrlo brzo odustanu. Neki me proglase sebičnom, od tih nekih neke smatram vrijednima objašnjavanja, pa im objasnim da je sebičnije roditi dijete i ne moći mu priuštiti malo više od minimuma, malo više od minimuma vremena i normalnog psihičkog stanja roditelje, a neke ne smatram vrijednima objašnjavanja, pa jednostavno pustim neka žive u uvjerenju kako je bitan kvantitet, a kvaliteti ne baš jako.

    Što se tiče jedinaca - neki su razmaženi i sebični, neki nisu. Kao i neki koji nisu jedinci. Tu nema općeg i univerzalnog pravila, kao i u većini drugih stvari. To više ovisi o uvjetima života i o onome što svojoj djeci usađujemo od malena, nego o braći i sestrama.

    Ispričavam se na malo podužem komentaru, ali ova tema je ono s čim se susrećem gotovo svakodnevno.
    Frida

    avatar

    14.11.2007. (11:35)    -   -   -   -  

  • saraja azra

    imati dijete ili djecu za mene je jednako lijepa i sveta "stvar"
    i osobni izbor i sudbinski i božji
    a ljudi ko ljudi.....vole gurati nosić svuda
    vole pričati svašta..ne obziri se ...nego živi onako kako te usrećuje i zadovoljava
    pozdrav s otoka
    (eto imam ih više ali zaista ne vidim i ne ćutim razliku jer ja sam jedinica)

    avatar

    14.11.2007. (12:13)    -   -   -   -  

  • Šima

    Imati jedno ili više djece je dilema koja danas muči veliku većinu parova. Postoje argumenti i za i protiv, razlozi od materijalnog stanja do onoga što si ti napisala, da si sad napokon opet našla sebe odnosno da si dovela sebe u red. Ne bi bilo u redu ni prema tebi ni prema tom drugom djetetu da upadne kao pokora. Kad budeš spremna nećeš ni razmišljati o tome, samo ćeš se prepustiti. Sad imaš zahtjevnu trogodišnjakinju i sasvim je normalno da te lovi panika na samu pomisao o drugom djetetu jer ti ti ona odnosi jako puno energije.
    Što se tiče razlike u godinama među djecom to isto nije nikakav faktor. Da, lijepo se odjednom riješiti svih pelena, noćnih buđenja, ali što kad oboje uđu u pubertet ili za oboje treba platiti školarinu? Opet velika razlika među djecom nekim roditelljima znači da će starije dijete ponekad pričuvati mlađe, ali su to krivi razlozi.
    Ipak djeca koja su jedinci u roditelja imaju kasnije teži život, ovo govorim na osnovu poznanstava s takvim ljudima. Oni u kasnijoj dobi nisu svjesni da moraju dijeliti (kad imaš brata ili sestru čokolada uvijek ide na pola), nisu svjesni da se svijet ne vrti oko njih, a i najčešće se neznaju izboriti za sebe jer se nikada nisu ni morali za išta izboriti. Ok, postoje i svijetli priomjerci da ovo možda i ne stoji, ali tko garantira da će baš moje dijete biti svijetli primjerak?
    U svakom slučaju, sve što odlučiš, imati samo djevojčicu ili još desetoro djece je isključivo tvoja odluka i nitko nema pravo na bilo koji način utjecati na nju.
    A to što pitaju.... pa velika većina ljudi je napristojna, zar ne?

    avatar

    14.11.2007. (13:18)    -   -   -   -  

  • varosanka

    Vidis, ja imam troje djece, i da sam mladja, i da imam rijeseno stambeno pitanje mozda bih imala jos jedno. Ovako mislim da je troje sasvim dovoljno,da ne kazem previse.

    Nije lako u ovako velikom gradu, i na asvaltu odgajati djecu, volila bih da imaju drugacije djetinjstvo...bar blizu kakovo sam ja mogla imati!
    Imam i prijateljicu koja ima samo jedno dijete, i nikada je nisam pitala kada ce drugo, ili bilo sta natuknula po tom pitanju.To je iskljucivo osobna stvar, i sama sam bila u situaciji da sam se ajde recimo kasno udala, pa su me svi uvijek ispitivali sto cekam? Znam koliko sam mrzila takva pitanja, koliko mi je smetalo sto moram odgovarati na pitanja koja su mi bila mrska, pa bih ponekad okrenula na salu, ponekad bila i pomalo drska, bezograzna, odgovarala istom mjerom!
    To je valjda ljudski, samo sto se moze prepoznati pitanje koje je kako bih ja rekla sa bocom, i pitanje koje je bez boce, hocu reci bez ikakvih namjera da nekoga provociras!

    avatar

    14.11.2007. (14:16)    -   -   -   -  

  • ljubav,ljubav

    Ljudi su čudna vrsta. Vole se u sve petljat,sve znat. Ja živim za sebe i najbliže. Kada sam bila trudna jednostavno sam se isključila za savjete žena koje su već majke u smislu,,Joj kako sam ja teško rodila! '' ili Bilo mi je grozno kada su mi se prsa upalila'' ili Najgore je dizanje po noći...'' i slično. Da sam se na to obazirala prepala bih se ko srna i poroda i djece. Vaša malena je najpametnija,čemu odgovarati na takva pitanja...

    avatar

    14.11.2007. (14:23)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Što da ti ja na to kažem kad si već sve tako lijepo elaborirala. Ljudi vole iz nekog neobjašnjivog razloga gurati nos gdje mu nije mjesto. Obično na takva pitanja je dobro odmahnuti rukom, na jedno uho primiti i na drugo izbaciti poruku iz glave jer je besmislena kao i razgovor o vremenu.
    Pozdrav tebi i pusa pingvinčici :)))))

    avatar

    14.11.2007. (16:37)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Poslije pisanja prethodnog komentara sjetila sam se jedne gospođe koja ima sina sa istom dijagnozom, dečko u 6. razredu. Pričala mi je da mu već duži period, oko dvije godine, daje s povremenim prekidima sok Noni i veli, da mu je mnogo bolje. Koža na rukama se manje peruta, nema više krastica a dijete je uznapredovalo, puno je snažniji, porastao ...
    Čak je i mene uspila nagovoriti i, vjeruj, čini mi se da se osjećam puno bolje.
    Sok sigurno ne može od nemoći a imunitet jača !
    Lijepo te pozdravljam.

    avatar

    14.11.2007. (16:49)    -   -   -   -  

  • Zvrk

    Zivim u zemlji u kojoj nije normalno ispitivati druge ljude kad ce na drugo dijete, tako da nemam takvih problema.
    I ne vjerujem u price da jedinci trebaju biti sebicni ili da ne znaju dijeliti.Imam primjer kod kuce.

    avatar

    14.11.2007. (18:10)    -   -   -   -  

učitavam...