Komentari

odgojsosmijehom.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Kenguur

    Ponekad je "kazna" neminovna ali na to ne treba glkedati ako na neke mjere represije na djecu nego kao vaspitnu mjeru
    kojom ce djeca razmisljati da postoje stvari koje se ne smiju i uvazavati toleranciju.
    Ako djeca izgube respekt prema roditeljima ili odgajateljima, kasnije ga nece imati ni prema zakonu sto nije dobro :))

    avatar

    08.11.2007. (17:17)    -   -   -   -  

  • marsi

    nisam nikad bila mama od autoriteta,trudim se poštovati svoju djecu
    i na tim temeljima ih odgajati vođena ljubavlju kao osnovnom mjernom jedinicom...
    jesam li u pravu to neznam...još uvijek liježem u krevet s zrncem grizodušja
    da sam mogla danas više od sebe dati kao mama...

    avatar

    09.11.2007. (10:16)    -   -   -   -  

  • druga od dvije

    Kazna je tako "slatka", tako brzo dostupna moćniku - npr. roditelju u rješavanju neke trenutno nastale situacije! Ja sam se danas našla u jednoj takvoj situaciji s mojim torgodišnjim sinom. Kako sam ga samo htjela podariti nekom od postojećih kazni, ali čak sam sumnjala da niti to ne bi pomoglo. Njemu tada nije bilo ni do ničega, nego samo do mene, do moje ljubavi, do mog zagrljaja. I da šutim, bez predike, bez komentara. Kako je sve završilo? On je s tatom u šetnji a ja sam na blogu :)
    Kazna je zaista zastrašujuća, iako najčešće kratko traje nakon nje dugo ostaje gorak okus.

    avatar

    09.11.2007. (19:17)    -   -   -   -  

  • Gervasius Twinklmkinkson

    Mislim da je zapravo ovako poopćeno dosta teško razgovarati iako se naoko nazire sva sila logike, ipak bi nekako lakše prosuđivao u nekom konkretnom slučaju, iako bi se svakako složio da je ljubav univerzalno ispravan princip :)

    avatar

    09.11.2007. (20:15)    -   -   -   -  

  • deepsea

    a joj....upravo sam kaznila kćer....kazna glasi....nema izlazaka do 2011.
    ma da....a ja žena autoritet pa kad je hoću kaznit još se počnem smijat....i to je to...:)
    evo želim ti najlijepši vikend i šaljem ti puno puno puno zagrljaja s kišovitog juga....cmok....:)

    avatar

    09.11.2007. (21:07)    -   -   -   -  

  • marsi

    moram se nadopuniti onaj komentar mi je malo premekan...
    nisam ja nikakva svetica,deremo se mi i raspravljamo
    ponekad ko da nismo baš 100% čisti u glavi...
    ali u kazne nevjerujem jer mi je djetinjstvo bilo obilježeno
    svakodnevno kaznama...

    avatar

    09.11.2007. (22:15)    -   -   -   -  

  • KaJaKaSiCa NiKoLiNa

    eeeeee cool blog

    avatar

    10.11.2007. (17:29)    -   -   -   -  

  • KaJaKaSiCa NiKoLiNa

    navrati kod mene i ostavi trag pusa boook

    avatar

    10.11.2007. (17:29)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Znaš što, što sam kažnjavala kažnjavala sam, poso završen, pa kako je ispalo , ispalo je,hahahah, tebi kiss

    avatar

    11.11.2007. (16:50)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    O, koliko dobrih savjeta u ovom postu!
    Pošto nisam roditelj, neću ništa ni hipotetički reći, ali evo obratnog mišljenja. Ja sam kao dijete jako često bila kažnjavana. Lagala bih kada bih rekla da su me moji tukli-nisu, svega par puta su me onako pošteno nalemali, s tim da mi je mama lako davala šamare...Ali, nisam ni ja bila cvećka!
    Ono što me je boljelo nije ni kazna zabrane, niti ignorisanja, već konstantnog ponavljanja i podsjećanja da sam ja netko tko stalno griješi i tko je kriv za tuđi život i pogreške...dugo sam tu bol trpjela u sebi, ali sam se u trećoj dekadi svoga života umorila od toga, a i shvatila da sam samo za svoj život odgovorna ja, kao i moja majka za svoj....Najgora kazna mi je to svakodnevno «serviranje» krivice!...ne bih više o ovome. Točka!
    Jubim puuuuunoooo: -)))))

    avatar

    11.11.2007. (22:03)    -   -   -   -  

  • suzana

    Kažnjavali su me godinama i ono što kaže Stereokemija je istina. To psihičko zlostavljanje je gore od samog udarca, dulje boli i teže se zaboravlja. I u meni je budila samo inat. Moju djecu ne kaznjavam nikako. i često su me zbog toga gledali s prijezirom. Ali danas sam sretna zbog toga.

    avatar

    12.11.2007. (15:37)    -   -   -   -  

  • Irnan - NPZ

    Kazna je često povezana sa strahom, a netko reče "Jao onom koji odgaja dijete u strahu, pa bio to i strah božji"...na osnovu vlastitog iskustva i na osnovu iskustva odgoja svoje kćerke, došla sam do zaključka da je kazna posve neproduktivna stvar.

    Naprimjer, kada moja kćer napravi neku pogrešku, toliko se ždere zbog toga i bude joj krivo,da je zadnja stvar koju bih napravila - da je zbog toga kaznim.

    Naprosto je zagrlim i ako vidim da joj je teško zbog toga, poljubim je i kažem - Bit će bolje! Ta metoda, barem kod moje kćeri, uvijek daje prekrasne plodove. Ganuta mojim razumijevanjem, svim svojim snagama se baci na pronalaženje načina kako da riješi problem. I kako sama kaže, umjesto da je kažnjavam i blokiram njene misli i osjećaje, ja je podstičem i dajem jom motivaciju da ustraje.

    Nema veće kazne od vlastite savjesti, vlastitih misli i osjećaja, koji nas prožimaju kao rezultat nepromišljenih akcija.

    Ostavljam pozdrav!

    avatar

    17.11.2007. (09:47)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...