Komentari

odgojsosmijehom.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing

  • Sanja ...

    Zanimljivo je kako svako od svoje troje djece različito tretiram, i stvarno nisam sigurna što je za njih najbolje, pokušavam ih naučit osnovne stvari, a oni toliko stvari uče u hodu i od rugih da se iznenadim. A kazne, najgore je što nemam srca za prave kazne, pa dosađujem i govorim, govorim, govorim... jadna moja djeca :)

    avatar

    04.11.2007. (15:23)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    preteška mi tema za ovo sivo poslijepodne. o kazni čuh i naslušah se. imala bih što i napisati, ali jednostavno sada ne ide.

    želim samo s tobom podijeliti da sam danas upoznala jednu staru ženu i zapitala se: što je između nje i nas drugačije osim godina? možda to što nije živjela u ovako ubrzanom ritmu. ne znam. znam samo da je život nije mazio a danas me prigrlila kao da me godinama znade...
    za zamisliti se... zaista!

    šaljem pusu, pozdrav i zagrljaj želeći ti sve dobro u nadolazećem tjednu!!

    avatar

    04.11.2007. (16:47)    -   -   -   -  

  • druga od dvije

    Ooo, pa kak ne bih znala što je dobro za moje dijete? Pa ja sam mu majka, znam ga u dušu :) Puno puta se uhvatim na djelu kako jedno govorim a drugo radim. Mislim da mu dajem slobodu izbora a zapravo ga "mudro" navodim da učini ono što ja mislim da je dobro. Ali hvala bogu, moj sin ima čvrsti karakter i to će ga spasiti od mene :) Naravno da se šalim ali ima tu i ponešto istine. Kažnjavanje mi sve manje pada na pamet jer duboku u sebi znam da je nedjelotvorno i da to mog sina udaljava od mene. Jer baš u trenutku kad bih ga kaznila, kad je napravio neku glupost ili se buntovno buni zbog nečega, on i ja trebamo biti povezani tj. u dobrom odnosu kako bi mogli naći neko zadovoljavajuće rješenje iz te situacije. Ali ima svega, uspješnih rješenja i manje uspješnih. Učimo oboje, i moj sin i ja.

    avatar

    04.11.2007. (17:01)    -   -   -   -  

  • Gervasius Twinklmkinkson

    U aksiomu teorije izbora bi sasvim lako moglo biti puno elemenata koji su kontradiktorni sami sebi, ali to što mislim nisam do kraja uobličio pa neću ni objašnjavati, tek naznačiti, ali mislim da su me naputci iz te teorije malo naveli na krivi trag, iako osnovna misao stoji. Puno sam se puta uvjerio da ljudi ne znaju što je dobro za njih same, time ideja da znaju bilo što za druge odmah opada u vodu, roditelji nisu nikakva iznimka. U svim ljudskim odnosima mislim da je osnovni problem neiskrenost, na žalost i djecu učimo koristima od neiskrenosti. Cijeli sustav odgoja zatire osobnost i slobodu, a najteže je prihvatiti slobodu na greške i njima pripadajuće posljedice, koje često predstavljaju kaznu, iako su tek dio procesa odrastanja. Pokušaj da se dijete zaštiti od životnih kazni plod je dobronamjernosti, tj. ljubavi, ali efekti su mu vrlo upitni. Sa druge strane teško je gledati vlastito dijete kako ide linijom manjeg otpora, što donosi trenutnu ugodu, ali dugoročno ubija samu bit osobnosti i smisla života. Iskrenost vodi u probleme, to je osnovni problem :)

    avatar

    04.11.2007. (18:33)    -   -   -   -  

  • Gervasius Twinklmkinkson

    Ne znam jesam li zaboravan ili što, ali vidim da su i ovdje u zadnje vrijeme radile škare :)

    avatar

    04.11.2007. (18:34)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    E sad, što ti smatraš kaznom , a zavisi i koliko dijete ima godina, ako je pogled kazna i upozorenje je, nijesam tip za drastične kazne ali nijesam ni za totalni raspašoj, ne vjerujem u nijednu krajnost.
    Trudila sam se najbolje što sam mogla , a koliko sam uspjela ne znam, treba pitat moju djecu mislim ljude jer su zbilja već svoji ljudi.

    avatar

    04.11.2007. (20:31)    -   -   -   -  

  • deepsea

    nemam običaj kažnjavati i mislim da kazna ne vodi napretku...
    po meni je najbolji način odgoja ravnopravni razgovor sa dijetetom i maksimalno sudjelovanje
    u njegovom životu(tu ne spada držanje govorancija dok dijete šuti i klima glavom)
    raznorazne nagrade(ne novčane,materijalne) nego u obliku pohvala, zagrljaja, osmijeha....:)
    itd....itd....
    dobra tema......poljubac....:)

    avatar

    05.11.2007. (21:14)    -   -   -   -  

  • marsi

    mrzim maltretiranja...i verbalna i fizička...
    još kao malima ,objasnila sam im da su posebne...
    da je važno u životu u svemu imati dobru mjeru,i da se
    nikad nikom nesmiju dati maltretirati,pa ni roditeljima,
    jednostavno neka kažu:""oprosti pogriješila sam,
    ali ti si pretjerala-o i ja sam samo ljudsko biče kao i ti""

    avatar

    06.11.2007. (10:27)    -   -   -   -  

  • samohranamajka

    Svako je dijete drukčije, svaki je roditelj drukčiji, očekivanja se razlikuju, kao što se razlikuje i sve oko svakog ponaosob. Kad je riječ o kazni, primjenjujem ju kako bih dijete "navela" na to da postoje neka pravila - jer, čovjek je ipak društveno biće. Kao i iz straha da se njemu samome ne dogodi nešto veoma ružno. Naravno da u to unosim svoja iskustva i svoj svjetonazor. Ono što ni jedan roditelj ni jedno dijete ne može podučiti jest - kako odživjeti svoj život - u tom smislu su možda djeca ona od kojih mi kao roditelji trebamo učiti. Važno je kao roditelj biti svjestan svojih mana i vrlina - i iskren u njihovom pokazivanju. Iskrenost - kako dijete podučavati iskrenosti kad ga okolina zbog toga teško stigmatizira. Jer, danas je nepristojno biti iskren, iako treba naučiti i vječno učiti kako priopćavati istinu.

    avatar

    06.11.2007. (14:11)    -   -   -   -  

  • stereokemija

    Auh!...Pošto nisam još roditelj, mogu samo hipotetički reći što bih i kako bih radila...ali, obično sve to pada u vodu, kada se stvore uslovi za pokazati se na djelu. Stoga-šutim!: ))))
    Ja sam svojim roditeljima mnogo zamijerala u našem (ne)odnosu u mom djetinstvu...ali, sada sebe liječim ovom: «Da su znali bolje, sigurno bi tako i postupali!»...tako sebe tješm!:-))))
    Pozdrav_))))

    avatar

    06.11.2007. (16:54)    -   -   -   -  

  • odgoj s osmijehom

    ovaj put samo mogu konstatirati da ste me oduševili s odgovorima :))))) pusa i pozdrav svima

    avatar

    06.11.2007. (16:59)    -   -   -   -  

  • daj SANJAJ

    ...u odgoju pored ZNANJA i LJUBAVI - treba jako puno MUDROSTI one Božje,
    pa da se sve poreda kako treba.. pozdrav

    avatar

    06.11.2007. (20:28)    -   -   -   -  

  • Kenguur

    Tesko je u tome imati ili postivati neka pravila.
    Sva djeca su razlicita i shodno tome roditelji primjenjuju razlinacine kaznjavanja djece.
    Mom mladjem sinu za primjer, najveca kazna je da mu ne dozvolis igrati PS2 :)))
    Ne prakticiram tuci svoju djecu, koju volim ali ako zasluze nekada znam malo vikati :)))

    avatar

    07.11.2007. (06:44)    -   -   -   -  

  • Gervasius Twinklmkinkson

    Nema novih postova pa komentiram već komentirano, a ako je suvišno, prihvaćam svaku reakciju, poštujem svrsishodnost, dapače. Što sam htio reći? Djeca zamjeraju kada im uskraćujemo trenutno zadovoljstvo, ali i ne samo djeca. Popuštajući u korist održanja dobrog odnosa ozbiljno riskirasmo da od njih napravimo ljude nepripravne na stvaran život, jer život nije bajka, život kažnjava gotovo svaku pogrešku. Kada gledam što rade odrasli ljudi, vidim kako se jasno zrcale pogreške u samoj osnovi osobnog ustroja, egu podređujemo istinu, odbacujući sve što ugrožava vlastite poglede, i uistinu, ne znam što je dobro za nekoga drugog, ali puno bi više koristi imao kada bi uistinu čuo drugačije mišljenje, nego uhu ugodnu potvrdu, ali rijetko nailazim na takve ljude, dok me ovi prvi glatko otpile, ustrajući u svojim obrascima ponašanja, jer bitno im je biti pred sobom u pravu, više nego biti sretni, mirni, zadovoljni i slično, pa dobro, ni ja nisam od kamena, imam i ja suzu za žrtvu, iako znam da je to tako malo, gotovo beznačajno :)

    avatar

    07.11.2007. (19:17)    -   -   -   -  

  • pegy

    Još uvijek sam samo na teoriji pa ne vjerujem da sam skroz kompetentna. Ali malo valjda ipak jesam. :) Smatram da je kazna nužna. Ne vjerujem u neke waldorfske teorije po kojima bi se sve moglo riješiti tepanjem i šaptanjem. Nikako nisam za bilo kakvo nasilje nad djecom, ali kazniti dijete ne znači biti loš roditelj. Ono mora znati razliku između dobroga i lošega, a to mu nekad nije lako pokazati samo tetošenjem. Naravno da i roditelj pogriješi, ali bolje i pogriješiti tu i tamo nego ništa ne poduzimati i kad je već kasno radi toga se tući po glavi.

    avatar

    07.11.2007. (20:41)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...