Komentari

sebipripadam.blog.hr

Dodaj komentar (21)

Marketing


  • a ča se tu more

    tako lipo i sa puno pažnje! obriši suze ,,,,,,,,,neka je prati mir vječni !

    avatar

    05.10.2007. (09:58)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Pripala si me. Govoru da san zdrava i ne pišan u gaće, al peglu san posli par miseci traženja našla u zamrzivaču, kažu da san je ja sakrila samo da ne peglan. Drugi put je bila u parangalu, Moj je naša kad se sprema u ribe. Sad mislin jel mi to samo s peglon, ispada da je pa bi moglo stat da mrzin peglanje.
    Bolest ne pita ko će od čega obolit i otić naći mirno, toplo krilo na drugu stranu rijeke.
    Jel mala mudrica dobro ?

    avatar

    05.10.2007. (11:36)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    @a ča se tu more: Neka je prati mir i svi anđeli!
    @bijeli koralj: Mudrica je dobro! A nije ni tebi loše! Mislim da mene niko nije nadmašio u izbjegavanju pegle... sram me i priznati! A vidiš nije mi pao na pamet parangal kao misto za peglu - u zadnje vrime moj samo baca mrižu i vrše, na parangal je nekako zaboravio...

    avatar

    05.10.2007. (12:34)    -   -   -   -  

  • more nade

    Možda jednom suze zamijene smijeh: sjećaš li se ono kad sam našla u zamrzivaču.... Vjerujem da će jednom biti smijeha do suza i da će tugu i vrijeme koje je bilo teško zamijenti smijeh od srca. Za to treba vremena, ali ti od srca želim.

    Zašto ovo pišem? Jer sam upoznala gospođu čija kćer je u Misionarkama ljubavi (red Majke Tereze) tamo sam čula, jednako se rukuju s prljavima i čistima, same ne koriste sapune i šampone koji imaju bilo kakav miris.. i koješta još. Ovo tvoje sjeti me da si i ti u proteklim godinama bila Misionarka ljubavi, jer meni bi se smučilo svašta od ovoga što si nabrojala, jednako kao da se rukujem s nekim tko ne zna kad se zadnji put okupao. Zato kažem: ti si Misionarka ljubavi! Nije li to zanimljivo? Imaš ti hrabrije srce i veće nego misliš.

    avatar

    05.10.2007. (13:49)    -   -   -   -  

  • lito

    Kraj jednog puta je zapravo novi početak drugog...i budi sretna, sretnija...prošlost prolazi kroz "gazu", ostaće samo lepe uspomene iz prošlih godina! Tvoji dani su danas, sunce te greje i jedan oblacic na nebu opominje da zivis boljeta

    avatar

    05.10.2007. (13:51)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Ne mogu komentirati...bila sam puna riči kad je bila živa, a sad kad je otišla nekako sam zamukla...valjda od straha što mogu i ja jednom tako...ima puno strašnih bolesti na svijetu, ali ta od koje je patila ta baka bila je najstrašnija koju znam...i postojala je velika opasnost da na razne načine obole svi ljudi oko nje. To što umiru sedam godina od dijagnoze, na neki način je blagoslov...neka ostane na onom oblačiću...

    avatar

    05.10.2007. (15:15)    -   -   -   -  

  • nitko nije otok

    Divim ti se zaista, i nije važno zbog čega su suze, isplaći ih, i kao "more nade" želim ti da jednog dana budu suze smijeha, a njoj vječni mir.

    avatar

    05.10.2007. (23:56)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Ti si jako plemenita osoba ,kad se poslije toliko silnih poteškoća s bakom zbog njene bolesti sjećaš onoga ljudskoga i toploga što ti je pružila u životu.Svaka ti čast.
    Lijep pozdrav

    avatar

    06.10.2007. (08:04)    -   -   -   -  

  • odmak

    Najgore od svega što će se to po svoj prilici i nama događati. Dobro je da djeliš plemenitost i nama koji te posjećujemo.

    avatar

    06.10.2007. (17:27)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Virni šta mi je brodica donila.

    avatar

    06.10.2007. (19:01)    -   -   -   -  

  • leticia

    Evo me prvi put na tvom blogu,i naiđem na ovako težak post....A zapravo,životan.ne poznam tvoj život,ali vidim ljubav prema svekrvi koju si odnjegovala sve do njene smrti.Lijepo je to,što si je doživljavala kao majku,i na taj način postupala s njom bespomoćnom.Bolest jkoju je imala teška je,uh za svih....Toliko sam već zaboravljiva da se upitam....što će biti kad ostarim.Bog zna....

    avatar

    07.10.2007. (15:38)    -   -   -   -  

  • Ništo mislin pa...

    Sada su to samo uspomene.

    avatar

    07.10.2007. (19:09)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    Tebe nema, al kad se vratiš poviri šta je moj diga samo na tunju.

    avatar

    07.10.2007. (21:54)    -   -   -   -  

  • MNP

    "Sreća je putovanje, a ne odredište.Nema boljeg vremena za sreću od sadašnjeg.
    Živi i uživaj u svakom trenutku!"
    Bakino sretno putovanje je okonćano, a tebi sretno putovanje tek predstoji. Raduj se@

    avatar

    08.10.2007. (19:45)    -   -   -   -  

  • blues sveženski

    pozdrav

    avatar

    08.10.2007. (21:18)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    @lito: U pravu si - ovo je za mene novi početak! Uvijek će biti oblačića... valjda nas oni štite od prejakog sunca!
    @sanja: Sad reci nešto. Triba mi i više nego prije!
    @nitko nije otok: Suze uvijek ispiru ono što je na duši, dobro govoriš - nije važno od čega su!
    @žubor vode: Nisam se osjećala plemenitom dok je živila, iako sam joj bila kao kći... sada je sve iza mene pa je u meni samo ljubav za nju.
    @odmak: Najgore od svega je što se o tome tako malo govori - a sve češće smo svjedoci takvih bolesti. Nismo bili pripremljeni ni na jednu fazu bolesti, radili smo sve na neki osjećaj i logiku... i umalo smo stradali kao obitelj! Da sam aktivnija pokrenila bi udrugu, okupila stručnjake, pomogla bi ostalim obiteljima koje imaju sličan problem... Ja sam samo čekala da prođe - i to je loš način!
    @ bijeli koralj: Sad sam se opet sitila što su ulovili... sigurno si uživala u obrocima ovih dana!
    @leticia: Moram priznati da sam se preko vikenda zapitala što mi je trebao ovakav post... ponekad triba sprati puno blata da bi se otkrio grumenčić zlata! Moja je svekrva prije bolesti bila sasvim drugačija osoba! Žao mi je što joj je bolest uzela razum i što je se i ovako sjećam - strašna je to bolest!
    @ništo mislin pa: Tako je - uspomene su!
    @MNP: Poslušaću te!
    @blues sveženski: Drago mi je što si navratila!

    avatar

    09.10.2007. (12:28)    -   -   -   -  

  • Ništo mislin pa...

    Iman povremeno pogled i na te! Kad ne gledan u šumu!

    avatar

    09.10.2007. (14:24)    -   -   -   -  

  • slonic

    kako si lijepo ovo napisala.......suze koje si sada pustila sjele su na njenu dušu kao melem, jer su iskrene i s puno ljubavi......na momente, moram priznati da sam se i nasmijala, jer se sada još uvijek smijemo takviim stvarima, ali kada ćemo mi biti takvi???.....ja se sjećam moje bake koja je bila slična, nikako joj neke stvari (tenika) nisu bile jasne....ne daj Bože da bi digla slušalicu od telefona a da se nije prije toga sredila....naravno da je bilo malo tako upornih koji bi čekali da ona digne slušalicu.....hehehe.........tko zna što ćemo mi sve doživjeti??? i s kojom tehnikom se nećemo znati snaći, a senilnost će nas sve više napadati.......lijep pozdrav

    avatar

    10.10.2007. (10:35)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Lijepo i s pažnjom si nam iznila jedno bolno sjećanje.
    Kad bi znali od čega će mo bolovati, kako će mo i na koji način prijeći na drugu obalu rijeke,
    pripremili bi se dok vladamo razumom ali ne, On je odredio drugačije.
    Ostavio nas u neznanju.
    Vjerjem s dobrim razlogom. Razmišljali bi stalno o trenutku prelaska i ne bi mogli živjeti život, ovaj svakidašnji.
    Vjerujem da je tvoja Ssvekrva imala pažnju i ljubav ovdje a TAMO, tamo se Gospodin pobrinuo za Njenu dušu.
    Lijep pozdrav.

    avatar

    10.10.2007. (11:56)    -   -   -   -  

  • sebi pripadam

    @slonić: I naša se baka ne bi presvukla za živu glavu isprid televizije...a najviše je mahala Janici i Sanji (Doležal) - jer je bila sigurna da se baš njoj javljaju!
    @promatram, razmišljam: I ja sam sigurna da Bog zna što radi i zašto nas drži u neznanju. I sretna sam što je tako!

    avatar

    11.10.2007. (10:38)    -   -   -   -  

  • 7 dana

    ne znam šta da ti kažem...čitam prvi put , sanja me poslal tebi :) upravo kad sam tila ostavit komentar čujem tatu kako se dere u boravku i trčim ...nije niš, priča s nekim na telefon! eto u kakvom sam ja stanju! samo čekam sljedeći šok...već ga dugo nije bilo pa se bojim...a jedina želja mi je da mama ode u snu, smirena. bar toliko je zaslužila! ona ima alzheimer. ja bi rado pokrenula stvari s mrtve točke jer je SRAMOTA kako se ništa ne zna ili se malo zna! i zamišljam ljude koji su načudu i one koji su se izgubili a nema i ne zna im ko pomoć...tako bi volila pomoć...
    pozdravljam te i vraćat ću se i čitat unazad sako si pisala kroz godine...

    avatar

    14.11.2007. (15:19)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...