Iako sam je već čula meni ova pričica svaki put iznova izmami iskreni osmjeh.. Vjerovati da Boga možemo svakodnevno susresti, prepoznavati ga u ljudima..
Misao na kraju je isto tako poticajna :-)! Vezano i za nas framaše, za našu zajednicu.. Koliko smo puta spremni pružiti ruku bližnjemu, darovati osmjeh, zagrljaj, ljubaznu riječ.. Koliko smo to spremni darovati na jednom od prvih mjesta, baš svakom bratu i sestri unutar zajednice neovisno o tome jer dugo ili kratko tu, da li nam je simpatičan ili ima nešto što nas odbija? Koliko smo spremni odlaziti u domove, posjećivati naše potrebite obitelji? Da, samo je potrebno malo vremena, malo ljubavi, dati se malo Bogu na raspolaganje... A onda On preko nas čini čuda ;-)
A pozdrav svima.. ;-)!!
30.09.2007. (03:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaki put čitam sve lijepše i lijepše pričice na ovome blogu........Jako mi se sviđa....I slažem se s Martom...Ne cijenimo toliko kad nam netko pruži osmijeh ili nam želi biti prijatelj....Nego smo mi prezauzeti nekim svojim stvarima i problemima, da se zatvorimo u sebe i ne vidimo ostale niti sve divne stvari koje nam Bog pruža...Zato nemojmo biti tako sebični i sve držati za sebe...Okrenimo se...Pružimo ruku onima kojima smo potrebni,širimo osmijeh, a ne tugu... =)...Allways look on the bride side of life....=) BVB
02.10.2007. (21:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ona koja korača
Iako sam je već čula meni ova pričica svaki put iznova izmami iskreni osmjeh..
Vjerovati da Boga možemo svakodnevno susresti, prepoznavati ga u ljudima..
Misao na kraju je isto tako poticajna :-)!
Vezano i za nas framaše, za našu zajednicu..
Koliko smo puta spremni pružiti ruku bližnjemu, darovati osmjeh, zagrljaj, ljubaznu riječ..
Koliko smo to spremni darovati na jednom od prvih mjesta, baš svakom bratu i sestri unutar zajednice neovisno o tome jer dugo ili kratko tu, da li nam je simpatičan ili ima nešto što nas odbija?
Koliko smo spremni odlaziti u domove, posjećivati naše potrebite obitelji?
Da, samo je potrebno malo vremena, malo ljubavi, dati se malo Bogu na raspolaganje...
A onda On preko nas čini čuda ;-)
A pozdrav svima.. ;-)!!
30.09.2007. (03:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala-bubbless
Svaki put čitam sve lijepše i lijepše pričice na ovome blogu........Jako mi se sviđa....I slažem se s Martom...Ne cijenimo toliko kad nam netko pruži osmijeh ili nam želi biti prijatelj....Nego smo mi prezauzeti nekim svojim stvarima i problemima, da se zatvorimo u sebe i ne vidimo ostale niti sve divne stvari koje nam Bog pruža...Zato nemojmo biti tako sebični i sve držati za sebe...Okrenimo se...Pružimo ruku onima kojima smo potrebni,širimo osmijeh, a ne tugu... =)...Allways look on the bride side of life....=)
BVB
02.10.2007. (21:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...