Komentari

xavierlibertador.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • rahatli

    ne znam, al i mene zanima kad se to zbiva. ja sam si naime obećala da ću u starosti biti čisti zen.

    avatar

    27.09.2007. (12:58)    -   -   -   -  

  • rutvica

    cijela stvar počiva na nedokazivoj (iako možda točnoj) pretpostavci, da linija života ima samo jednu točku infleksije. Možda ih ima više. Ali i ja mislim da je jedna, i da ne razmišljaš baš o njoj dok joj se tek približavaš, ali kad ju prođeš, nekako to podsvjesno kužiš i zbog toga razmišljaš o tome gdje si u stvari u odnosu na nju pozicioniran (ne želeći si priznati da je ona vjerojatno već iza tebe). ali to nekad mora doći, i valjda je trik u tome da ne doživljavaš to kao problem.
    sam trenutak tog vrhunca... vrijedilo bi biti svjestan koji je, mora da je fenomenalan. ja sam svoj, po svoj prilici, prespavala :D

    avatar

    27.09.2007. (20:19)    -   -   -   -  

  • Žavijer

    @liberty - imaš svojevrsno pravo.
    Jedino što tih vrhunaca iskusih više.
    Svaki: sve intenzivniji, sve mučniji, sve pljesniviji, sve životniji.

    Ili je možda bio samo jedan, onaj prvi
    (sjećam ga se, i bio je klimaktičan i antiklimaktičan u isti mah),
    a ja sam ih uporno tražio i primao još, zaražen istovremeno znatiželjom za onime što slijedi, i dokle ide,
    i time što ti spominješ - odbijanjem pozicioniranja s druge strane markera.

    ***
    Pad kojeg spomenuh podsjeća me na putanju niz vodeni tobogan.
    Negdje na pola, ili tričetvrt puta, gotovo je nemoguće zaustaviti se i vraćati istim putem
    (osim ako nemaš izuzetno duge i oštre čaporke na nogama i rukama.)

    Jedino izgledno je pričekati onaj definitivan, nedvojben sraz sa dnom,
    i onda izaći na drugu stranu.

    ***
    Rekao bih, a propos, da je do toga konačno došlo.
    Samo još uvijek šokirano plutam,
    izbijenog daha.

    avatar

    27.09.2007. (22:40)    -   -   -   -  

  • rutvica

    oh kako dvadesetiprvostoljetno, prosipamo sadržaj srdaca, duše i crijeva po internetu, a kad se nađemo na pivi, pričamo o problemima stanogradnje u zagrebu. jedino što mi u ovom trenutku pada na pamet u vezi vodenog tobogana jedino je to, da mi uvijek uđu gaće u guzicu. oprosti, pijana sam. do te mjere da slušam elvisa :o

    avatar

    27.09.2007. (23:25)    -   -   -   -  

  • Žavijer

    - Možda bi se stvar obrnula kada bih u sljedećem zapisu
    sagledao probleme stanogradnje u Zagrebu..

    - Još nisu konstruirane gaće koje to ne rade.

    - Bravo. Ja željno iščekujem sljedeću izliku za pijenje.

    avatar

    27.09.2007. (23:44)    -   -   -   -  

  • xiola bleu

    Starost je zapravo isto sto i mladost.

    avatar

    28.09.2007. (14:19)    -   -   -   -  

  • rutvica

    ne trpim izlike. a i ne treba mi jedna za pijenje. a da mi i treba, smislila bih ju i organizirala u roku od dana. kao npr. državni praznik sljedećeg ponedjeljka :)

    avatar

    28.09.2007. (19:59)    -   -   -   -  

  • petar.pan

    maestro,
    zbunjuju me ponekad ovi tvoji tokovi svijesti,
    ali,
    opet ću ponoviti
    ima u tebi nešto

    avatar

    29.09.2007. (21:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...