Komentari

fuxafelicity.blog.hr

Dodaj komentar (53)

Marketing


  • xiola bleu

    Moji su bili vec relativno matorci kad me dobise. A napuni covjek sebe kad-tad onim sto ga ispunjava i cini sretnim. Nema veze kada vremenski.

    avatar

    24.09.2007. (22:14)    -   -   -   -  

  • -Watashiiii!!!111!1-

    Cek prvo djete pa da ti se kolicina posla upeterostruci :P

    avatar

    24.09.2007. (22:29)    -   -   -   -  

  • moooi

    slazem se s tobom. sreca je u malim stvarima. a nama se tako uporno nude velike.

    avatar

    24.09.2007. (22:30)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    sve je onoliko veliko koliko je tebi veliko..i mislim da krivo rezoniraš stvari(samo mislim:), anyone worth knowing, ne nevidljivo i bezlično biće, bar ja nemam dojam da si nevidljiva i obična :) ako ti to šta znači, ali po meni je važno napraviti malu razliku za mali broj ljudi, ne patim ni za čim globalnih razmjera.)

    avatar

    24.09.2007. (23:42)    -   -   -   -  

  • anspik.

    ja sam isto bila na vjenčanju svojih, premda su moji bili stariji :D

    ovo za zbunjenost pred tolikim opcijama mi je poznato. u centru mi je pažnje trenutno baš filozofiranje nad tim problemom. ali nekako se baš sada izvlačim iz bivanja indiferentnom. kada se moram odlučiti za jedno i imati jebeno dobre razloge i uvjeriti se da ne smijem nikada kasnije gubiti vrijeme na pitanja što bi bilo da sam odabrala drugačije. u stvari čak i ne moram imati neke nadsvemirske razloge. previše tog vaganja i zbrajanja za i protiv, čekanja nečeg savršenog i velikog, dok oni mali savršeni trenuci prolaze nezamjećeno.

    avatar

    25.09.2007. (01:09)    -   -   -   -  

  • Daphna

    znači ima nas koji su prisustovali vjenčanju naših roditelja ;)
    često razmišljam o tome kako je njima sve bilo drugačije. doći sa sela u nepoznat grad, raditi i studirati, vjenčati se i dobiti dijete pa polako skupljati tanjur po tanjur da bi se moglo pozvati goste. to je jednosatvno bilo neko drugo vrijeme... za nas je nekako previše mogućnosti, priznnavali mi to ili ne, većini nas je sve, više manje, pruženo na dlanu. za rijetko koju stvar smo se morali istinski potruditi. iskreno vjerujem da je tada bilo puno bolje. opuštenije ako ništa drugo. mi se previše brinemo oko toga da imamo ispunjen život i trčimo za svojom karijerom i onim što bi nas trebalo činiti sretnima tako da u toj žurbi propuštamo neke zaista bitne stvari.

    avatar

    25.09.2007. (07:58)    -   -   -   -  

  • mima

    baš si me zamislila..rekla bih da je prije postojao drugačiji svijet, i drugačiji mentalni sklop..kad uspoređujem njihov životni put i naš čini mi se da bez obzira na izbore koje mi imamo, da je ipak puno teže. u njihovo doba si egzistenciju imao riješenu nakon završene srednje škole jer je funkcionirala socijalna država, dok danas, ako se sam ne pobrineš za sebe(izuzetak su oni s vezama u koje ja nažalost ne spadam) nitko neće..i nestala je ta neka srednja klasa..ili da izcitiram mog prijatelja: jebemti, moj je stari sa svojom plaćicom vodio svoju četveročlanu obitelj svake godine na dvotjedno ljetovanje, a ja s faksom ne mogu sam ni tjedan dana na odmor. svako vrijeme nosi svoj ritam i teret!

    avatar

    25.09.2007. (08:57)    -   -   -   -  

  • Hopey

    Prvo pad na dupe s moje strane jer je konačno osvanuo novi post. Odmah zatim, još jedan pad na dupe s moje strane zbog odličnog posta.
    Fuxi, ne mogu vjerovati da se osjećaš istrošeno. Indikativno je da se nešto događa, nema te dugo, ali ti djeluješ tako puno i sigurna sam da jesi. Samo si u fazi kad se osjećaš išamarano. Znaš da se sve to promjeni čim pucneš prstima... Ne daj se, ne damo te ni P. A. Č. K.

    avatar

    25.09.2007. (09:06)    -   -   -   -  

  • fru fru

    E to je naša Fuxi;) Čini mi se da jedan Viaje radi tranzit na nebu i sad je valjda najveća zadaća naučiti se nositi sa svakodnevicom, ali to je samo moj mambo-đambo... Podsjetila si me na ovu i na ovu bebu s puno života ;))) Pusa

    avatar

    25.09.2007. (10:00)    -   -   -   -  

  • ici roi enrico

    zapravo si u jednom melankolicnom stanju duha pa ti je za suzu dost i jedna juha...

    avatar

    25.09.2007. (10:07)    -   -   -   -  

  • ~ash~

    postoji praznina koju napravi neko ko nam je puno znacio a vise nije deo naseg zivota. postoji i ona egzistencijalna praznina. obe su, iako zahtevne i isrpljujuce, u biti dobre, jer o koncu radjaju odgovore. onome ko zna da cita. mislim da ti znas da citas.

    avatar

    25.09.2007. (10:39)    -   -   -   -  

  • ...only your teddy bear...

    poznato mi je ovo sa nedavno-predavnim događajima... koji kao da se doagađaju na nekom filmu, a ja pokušavam pratiti...
    pozdrav, draga...

    avatar

    25.09.2007. (10:53)    -   -   -   -  

  • DerzaFanistori

    Eto, sad je pravi, ustvari savršen trenutak.
    Subota, 29.10.
    Ti ćeš doći.
    Ja ću ubaciti pola kokoške u lonac s grincajgom i vodom.
    Sjedit ćemo na terasi, srkati tursku sa kockama šećera i polako se odleđujući tračati o ovome i onome.
    Zameziti domaće kobasice sa ujutro ispečenim kruhom, da nam bude lakše čekati ručak.
    Pećnica će po zapovjedi ispeći mesine i krumpira na kriške.
    Bacit ćemo belu ili remi, možda čak i magarca.
    Zagrljeni mirisom sjest ćemo za ručak i izmjenjujući poglede preko punih tanjura mljackajući se gubiti u stvarnosti.
    Kad već pomisliš da bi valjalo remen pomaknuti za koju rupicu izvadit ćemo čokoladnu parfe tortu iz frižidera i izvaljeni na suncu riješiti sve probleme svijeta.

    Ja ću reći: "Bit će sve u redu.",
    a ti ćeš mi - povjerovati.

    avatar

    25.09.2007. (11:44)    -   -   -   -  

  • raymond

    nevjerojatno, baš su to stvari o kojima razmišljam već neko vrijeme potaknuta ljudima iz svoje okoline. i shvaćam da sam sretna. ne osjećam se kao prosjek, ali ne bi se ni bunila da to postanem. po tom pitanju-baš me briga. osjećam unutarnje zadovoljstvo sobom mislim po prvi puta u životu.
    ne mogu objasniti to, ali, iako mi je oduzeto toliko toga u životu, a tu definitvno kao prvu stvar mislim na smrt moje mame, i dalje mislim da mi je dano previše. da nam je svima dano previše i da smo prokleto nezahvalni.
    zato hvala bogu na onom kliku u glavi zbog kojeg me i dalje vesele subote ujutro kad s tatom idem u grad i znam da ćemo otići i na sladoled. hvala na uzbuđenju zbog koncerta ili kazališne predstave. hvala na ovih glupih 19 godina kad mi nikad stvari nisu bile nejasnije, al opet volim svaki trenutak te iste zbunjenosti.

    ...jer nekad sve što želim jest da noć prespavam bez buđenja u znoju.

    avatar

    25.09.2007. (13:03)    -   -   -   -  

  • Random

    Nećeš tako,jesi čula?! Ja ti zabranjujem ovakvo letargično-depresivno raspoloženje.
    Ma ako treba i juhu ću ti skuhat.

    avatar

    25.09.2007. (20:10)    -   -   -   -  

  • delfina

    Ti si od prosjeka, a bogami i od nevidljivosti, nekoliko svjetlosnih stoljeća udaljena.
    Derzin komentar je jedna od najljepših ljubavnih izjava koje sam ikad čula.
    O nešto-kroz-nešto ćeš dobit mail.

    avatar

    25.09.2007. (21:34)    -   -   -   -  

  • petar.pan

    Baš mi se svidio ovaj tvoj blues.

    Kad smo se kneginja i ja vjenčavali,
    mislio sam: ovo je zadnji trenutak za napraviti to,
    a nekidan sam opet pogledao fotografiju iz toga vremena,
    pomislio sam: toliko sam bio mlad da su me jedva pustili na vlastito vjenčanje.

    Danas imam dosta više godina od tebe,
    a ne znam ništa više od tebe.

    Koga pratimo i kamo gledamo?

    Zašto to ponavljamo iz dana u dan,
    nismo valjda toliko glupi da ne shvaćamo.

    Jurimo punom brzinom nikamo,

    avatar

    25.09.2007. (23:10)    -   -   -   -  

  • propheta nemo

    To nas melje kapitalizam, rekao bih.
    Sreća i sloboda koreliraju linearno tek na uskom području oko nekakve količine slobode koja odgovara nečijoj inteligenciji. S obje strane korelacija brzo odleti duboko u negativno područje.
    Čini mi se da je razlog tome to što višak slobode nosi i višak odgovornosti.
    Kako uvijek većina ljudi misli da im je sve gore i gore, a život je općenito lagodniji, zaključit ću naivno da nas najviše muče starenje (čim prođe deseta godina života) i propuštene prilike.

    avatar

    26.09.2007. (01:23)    -   -   -   -  

  • fru fru

    Slatko moje...Samo da te pozdravim.

    avatar

    26.09.2007. (01:30)    -   -   -   -  

  • Žavijer

    Dobar zapis.
    Osjetim slično
    svaki dan.

    avatar

    26.09.2007. (01:39)    -   -   -   -  

  • kneginja spiking

    I dalje zbunjena neminovnošću prolaženja svega, ipak stavila link za dotični tekst na Coolinariku, kulinarskosvaštarski portal Podravke, ilitiga pivca iz djetinjstva.
    Sljedeći tjedan punim 41 i nikako ne shvaćam kako i gdje je došlo do zabune, jer u stvarnom životu imam 19, nemam dvije blebetave babe a kamoli muža. A s druge strane, ubija me Borges i njegovo "kada bih mogao ponovo živjeti, počeo bih hodati bos početkom proljeća i nastavio tako do kasno u jesen", pa ponekad nešto i shvatim od neminovnosti tijeka vremena, al rijetko...

    avatar

    26.09.2007. (02:50)    -   -   -   -  

  • DJ Da Force

    Za sve je kriv veliki izbor svega i svačega.
    Prije su ljudi mogli kupiti dvije vrste čokolade, zastavina vozila (uvozna su bila preskupa zbog velikih poreza), a i ostale stvari uglavnom domaće proizvodnje.
    Budući da nije bilo mogućnosti večeg izbora ljudi su bili zadovoljni i sonim što su imali.
    A danas je to nešto sasvim drugo, svega ima u tisućama varijanti.
    Al bit će bolje! :-))))

    avatar

    26.09.2007. (15:01)    -   -   -   -  

  • catcher

    znas, jednom cu rec "e okej, moze, ajd cekaj, evo me za pet minuta".
    i onda cemo pricat o svemu tome.
    i pit votku.

    avatar

    26.09.2007. (16:59)    -   -   -   -  

  • Plumbum

    Nikada nisam jurio, malo sam ili nimalo planirao, stvari se ionako zbivaju same od sebe.
    A o tome kako je nekada bilo u socijalnoj državi koju je moralo napustiti stotine tisuća ljudi jer nisu imali ni stan niti plaćicu s kojim bi mogli živjeti (kao što to neki drugi sada i ovdje nemaju ni danas!) se ne pripovjeda. Da 1983. nije bilo ni ulja ni šećera, ni detergenta niti benzina (limun, banane, kavu i sl. ne ubrajam u potrebe) iako su ''svi radili'' i ''svima je dobro išlo'' - o tome nitko ni riječi.
    Uspomene dobivaju patinu i pozlatu. I jedino one revalviraju sada kad sve devalvira.

    avatar

    26.09.2007. (17:33)    -   -   -   -  

  • kneginja spiking

    Štono Plumbum veli, bio je rep i za ovo i za ono, najluđi mi ostao onaj za bakalar kojeg su dozvolili prodavat na sam Badnjak, ka, istrijebit će klerofašizam i moju ludu babu Hvarku, kako da ne!, a ja nejaka se dokopala ribetine, i baba i ćaća i mater mlatili je na smjene, da prostiš, umisto da se točaje u kadu tri dana kako sav pošten svit čini, i jedva smo uspili imat badnju večeru. To je bila neka 73.-74. Al se sićan i 92. kad je susida, baba od 77, rekla jeben ti državu u kojoj moš kupit duvan i novine, a ne ostane ti za kruv i mliko! Relativno sve je, reko tamo neki šjor Ajnštajn, a ja ponavljan ko papiga.
    Btw, navodno je slavna reklama u kojoj nacrtani pivac jede kokošju juhu, proglašena jednom od tri najbedastije reklame na svijetu bijelom te tamo neke godine, jerbo to dođe ko kanibalizam. Pobjedu je, navodno, rekoh, odnio Rej Bam, kad am. vojnik u ležećoj pozi snajperom kruži, pa duvan mekne u onu bužu među staklima na cvikama, bolje nacilja i okine u Vijetnamca. Ebiga, slavni smo!
    Al isto mi fali malo života bez džambo plakata, pjata na "od srca srcu" i ručka nedjeljom u 13.00.

    avatar

    27.09.2007. (00:05)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se