Komentari

assilletta.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • lei

    užasno je to.. nikada ne znaš što ti se sve može dogoditi kada misliš da je sve u najboljem redu. i ja sam jedna od tih koji govore da bih se ubila da mi se dogodi nešto takvo. sad tako stvarno mislim, ali da li bih u tom slučaju imala snage učiniti nešto takvo, to je pak drugo pitanje...

    avatar

    05.09.2007. (17:16)    -   -   -   -  

  • rea_d (**Dobri ljudi umiru s anđelima..**)

    Joj grozno... Ma hvala Bogu da nisam imala takvih slučajeva u obitelji ili bližoj blizini. Jedino što mi je kolegica (s kojom sam išla 8 godina u razred i s kojom sam se rado ove 4 god. rado našla i popričala) prije nekih mjesec-dva bila silovana. Tipa su pustili i nikome ništa, ona se pravi da je sve OK iako ima posljedice i opet nikome ništa.. Da ne pominjem kako njezina mama voli više njezina očuha (otac joj je umro) nego vlastitu kčer! Svijet je prejebeno pun nepravda!! I nitko ne može ništa protiv uvijek nekih prokletih viših sila...

    avatar

    05.09.2007. (17:35)    -   -   -   -  

  • principessina :)

    Ja nevolim razmišljati o takvim temama...previše toga se dogodilo...
    -dečko na faxu, dva dana nakon diplome je imao moždani udar i 4g kasnije još je uvijek na rehabilitaciji
    -samo ovo ljeto su poginula 2 prijatelja iz srednje u prometnoj nesreći
    -prijateljica je pripita vozila, i kako ona voli se praviti frajerica uspjela je sletiti s ceste i prijeteljica koja je sjedila iza je ispal iz auta i 2mj ležala u krevetu zbog napuklih kralježaka, a još uvijek ju leđa bole
    Istoj toj prijateljici koja je nastradala se tata ubio nedavno.
    ...i tako dalje i tako dalje, da još sekundu razmislim sjetila bi se još puno toga...jer kod nas, tijekom ljeta, kad svi idu autima subotom u rovinj, idući dan se redovito čita da je netko nastradao

    avatar

    05.09.2007. (18:24)    -   -   -   -  

  • jos jedan blog jedne studentice

    oh da pocele obaveze,nazalost znam kako je to kad zdrav decko zavrsi u kolicima,imam bratica koji ja zavrsio tako,i bas sam neki dan pitala ima li kakve nade,nazalost nema,i divim mu se jer se bori i nalazi snage,ne odustaje...pozzzz :)

    avatar

    05.09.2007. (18:38)    -   -   -   -  

  • principessina :)

    Prihvatiš kao nešto normalno u životu, i ne misliš...čemu tuga, kad se mora živjeti, a život je taka v da se sve može uvijek dogoditi

    avatar

    05.09.2007. (18:59)    -   -   -   -  

  • death valley queen.

    Ajme, užasno... Ne znam kako bi to opisala, nema te riječi koja bi mogla dovoljno približiti tu grozotu i nepravednost... Da, obaveze su tu, pa blogovi malo trpe. Ali nađe se za sve vremena. :) :*

    avatar

    05.09.2007. (20:36)    -   -   -   -  

  • mala_sanja

    Jako si me pogodila sa ovim postom, ma trnci su me prosli. Treba se cuvati svoj zivot. A ovom decku zelim, da se oporavi. Ma neka samo moze samostalno zivjeti... a to je vec puno. :o(

    avatar

    05.09.2007. (21:54)    -   -   -   -  

  • PiLePiLeNcE

    Ja se trudim što više izbjegavati ovakve teme jer me strašno rastuže...

    avatar

    06.09.2007. (09:39)    -   -   -   -  

  • bojan

    U širokom luku mičem se od depri-deprica, ali evo ipak naletim... i sad sam zbediran, a cijeli tjedan ne upalih tv zbog cijele ludorije.... slijedeći post neka bude "oddeprajući"! Pozz

    avatar

    06.09.2007. (12:29)    -   -   -   -  

  • Sanjica

    Jao tužna priča...al bar je dečko preživio...ljudi koji tako žive stvarno su jaki, svaka im čast, uspio je maturirati i upisati pravo! Bravo! Mi dok smo bili u srednjoj legica iz razreda nam je poginula u prometnoj, u autu ih je bilo 5 mislim, nikom ništa a ona....to je bila prevelika tragedija....dečko-kreten, nacugan vozio neznam koliko u zavoju i zabio se u rasvjetni stup...o toj nesreći se dugo pričalo, možda si i čula. Osijek-Gajev trg...ona je bila misica...dan danas zvuči strašno....

    Kad smo kod postova, ja došla sebi (dok još imam kome, jel) i napisala novi post!!!
    Pusa!!!!!

    avatar

    06.09.2007. (12:50)    -   -   -   -  

  • Gradska pahuljica

    Strašno je to... Čovjek gleda sve to na TV-u i misli kako se to ne događa u njegovoj blizini... a onda gledam koliko prijatelja ja imam (i to baš prijatelja), a među njima i njihovim obiteljima: transplantacije, bypass na srcu, rak, mentalna retardacija, multipla skleroza, zalutali metak, teške prometne nesreće...
    Moja najbolja prijateljica iz osnovne imala je tumor na unutrašnjem uhu... prošla je toliko operacija, i toliko puta bila u bolnici da se moja mama zna šaliti da sam proplakala cijelu rijeku zbog nje... sada je dobro... I imam još sličnih i težih primjera (uključujući nepokretnost i nesamostalnost življenja), ali ne bih ih iznosila...
    Strašno je to... Moram ponoviti još jednom... I što učiniti? Ne znam... Uživati u ovim trenucima koje imamo danas jer nikad ne znamo što će biti sutra?!?! Možda bolje ne razmišljati o tome....

    avatar

    08.09.2007. (00:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...