Komentari

eta.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • Brigita

    Kada čitam ovaj post sjetim se svoga djetinjstva i sličnih situacija. Vjerujem da poznaješ osjećaj kada ti se gadi ući u vlastitu kuću. Sada imam 28 godina i ne rado se (još uvijek) prisjećam svega. I uvijek će biti tako. Danas su roditelji potpuno druga priča...Slažu se i sve pet. Ali na nama, djeci, je ostao trag. Možda bi bilo bolje da su se razdvojili da mi to ne moramo podnositi. Ostali su zajedno, a nama su ostale traume. Ja se dobro nosim sa time, ali seke ne baš.
    Znam jednu stvar....SIGURNO ću biti PUNO,PUNO bolji roditelj!
    Pozdrav! Glavu gore i izdrži! Sjeti se da nisi sama...ako ti to išta predstavlja....

    avatar

    25.08.2007. (12:19)    -   -   -   -  

  • delnice

    ponekad ti to tako jednostavno ide..moji su rastavljeni skoro 20 godina..znan da ti je teško, al vidin da studiraš (?), znači da imaš već i godina..pribrodit ćeš to, a najgora stvar je šta se moraš vratit u takvu kuću..
    stvarno nimalo ugodna situacija..
    :(
    ali, glavu gore, ne daj se!!!

    avatar

    25.08.2007. (12:44)    -   -   -   -  

  • Lakeisha

    poznata mi je tvoja priča. gadno je to kad stojiš sa strane i ne možeš ništa napravit da se nešto poboljša. slična situacija je i u mene. samo im ja redovito kad počnu sa svojim scenama rečem da prošeću do suda i da se razvode jer su dokokotali i bogu i narodu, jer naime uvjek vrte istu priču.

    avatar

    25.08.2007. (14:20)    -   -   -   -  

  • eta

    @Brigita -- Cesto mi je bio problem vratiti se, upravo zbog osjecaja gadjenja. No, ponekad sam se vracala sretna, zapravo u nadi da cu se vratiti i da ce sve biti uredu, iako je podsvjest znala da nece... Razmisljala sam i o trenutku kada ću i sama postati roditelj i tada sam cesto u glavi vrtila stvari koje necu napraviti, a oni jesu... i da, sigurna sam da cu biti bolji roditelj od njih jer svojoj djeci ne zelim ovo sto ja prolazim s njima...

    @proširene vene -- Prije sam se nadala sa ce se stvari srediti, a sada bih, koliko god da boli, radje da su odvojeni jer ce tako mozda biti bolje... :( da, studiram, u listopadu cu imati 21, i to je nekako ono sto me drzi. za par godina moci cu zapoceti svoj, potpuno samostalan zivot...

    @Lakeisha -- Iste price.. naravno i uvijek...

    Hvala vam svima...

    avatar

    25.08.2007. (16:40)    -   -   -   -  

  • Svijet male vjestice

    stvarno neugodna situacija. ne daj se, budi hrabra.

    avatar

    25.08.2007. (20:49)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Znam da ti nije lako ali uskoro ćeš biti svoj čovjek.Moja djeca su sa
    takvom situacijom bila suočena puno ranije,u dobi od 5 i 8 godina,
    pa evo danas su normalni ljudi,sa ožiljcima na duši,doduše...
    Sve ono što ti nije odgovaralo u odgoju tvojih roditelja prema
    tebi nemoj primjenjivati kod svoje djece.Pokušaj ih shvatiti.
    Pozdrav

    avatar

    26.08.2007. (09:45)    -   -   -   -  

  • Irnan - NPZ

    Znam da je ovo za tebe bolno i teško iskustvo...i da želiš posredovati i pomoći...što je posve prirodno. Ali, na žalost (ili na sreću) mi nismo ti koji možemo mijenjati nečiju sudbinu niti bilo koga, ukoliko se oni sami ne žele promijeniti. Ovo je, na žalost, bitka između njih dvoje, a ti si tek povrijeđeni promatrač sa strane. Slažem se s Žuborom vode koja ti kaže, da jedino što možeš napraviti jest to da ne činiš iste stvari svojoj djeci... U mislima sam s tobom i želim ti svu sreću!
    Pozz!

    avatar

    27.08.2007. (09:50)    -   -   -   -  

  • Duliba

    Dopusti novom jutru da unese novo svjetlo u tvoj mali svijet i svakog jutra iznova
    obnavljaj se ... i bit će bolje...
    Pozdrav

    avatar

    28.08.2007. (17:11)    -   -   -   -  

  • :(

    Moja situacija je jako jako slična...znam kako je to i godinama sam gledala kako jedan drugome uništavaju život... sve dok jednog dana jednog više nije bilo... tek je tada ovaj drugi shvatio koliko je pogriješio...ali koliko god teško bilo priznati si, ti tu ništa nemožeš...
    ovo što sam ispod napisala je nešto što smatram da moram objaviti u nadi da će meni biti lakše...iako nemam pojma zašto, ali kako kažu "u nadi je spas"...

    mislim na tebe i sve što se dogodilo... shvaćam da si osoba koju ako zavoliš, istovremeno i mrziš...izlizane riječi od pretjeranog ponavljanja, nemaš više mašte za ništa novo... ali i zašto kad ti ove uvijek upale... ti si sve ono što nikad nisam htjela, a opet sam imala... makar na kratko... i na kraju požalila... previše stvari prolazi mojom glavom da bi to smisleno mogla napisati...i onda tebe krivim, ali ti nisi kriv... znala sam tko si, zavaravajući samu sebe, utapajući se u tvom pogledu , krila sam istinu... pohlepno sam uživala u poljupcima znajući šta slijedi... i sad vidim tek što sam postala, ono od čega sam bježala... sve što si napravio makar lijepo, bio je samo još jedan udarac za mene jer sam znala da ja nisam "TA"... prekratko je trajalo, ali ipak boli... sjećanje na noć dok sam te gledala kako spavaš, pomoglo mi je da shvatim da ti jedino u tome nemam šta zamjeriti, tada si bio samo prekrasno stvorenje obasjano mjesečinom, te me noći nisi povrijdio... od sutra okrećem novi list, vraćam se na staro, u nadi da te neću ćut ni vidjeti...iako bi voljela te vidjeti i ostati ravnodušna, da se u meni ne pojavi niti jedan osjećaj osim radosti koju osjetiš kad ne vidiš prijatelja nakon dugo vremena... nemoguće... a moglo je biti drugačije samo da si htio...

    avatar

    02.09.2007. (02:49)    -   -   -   -  

  • prolaznik..

    Zašto? je pitanje koje si mnogi postavljaju kada se nađu u situaciji koja je krajnje neugodna i tragična, a ne vide riješenje i pritom pokušavajući shvatiti bar razlog zašto su stvari kakve jesu. Život je igra kojoj jednostavno moramo shvatiti pravila ili ćemo se uvijek pitati 'zašto?'. I u igri uvijek treba biti spreman na sve i ne vjerovati u ograničenja, rješenje je najčešće vrlo jednostavno samo što nemamo hrabrosti promjeniti svoje stalne navike i obrasce u kojima se prividno osjećamo sigurni, a zapravo nas to ograničavanje na nešto 'sigurno' upravo i dovelu u situaciju iz koje nevidimo izlaz.

    Moj savjet je da ljudi koji ne funkcioniraju zajedno nebi trebali biti zajedno. A da je komplicirano rastaviti se je totalna glupost jer je još kompliciranije ostati u situaciji koja nikome ne donosi dobro. Npr. mnogo roditelja odluči ostati u vezama 'radi djece', a time im na podsvjesnoj razini stvore toliko sranja koje djeca kasnije nose sa sobom cijeli život. Jer djeca osjete sve od toga da li se roditelji slažu, da li im nešto skrivaju, da li varaju jedan drugog do toga šta roditelji osjete prema njima samima. Pa ti vidi da li je lažna sigurnost ipak tako sigurna, a ono od čega zapravo svi biježimo je da si priznamo kako nemamo nikakvu kontrolu nad životom koliko god sigurno se osjećali.

    avatar

    19.10.2007. (22:02)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se