Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (46)

Marketing

  • denis

    prvi btw...da budem stavil neke slike od pariza jer sam bil tam...samo dok mi fotić dojde s popravka jer mi se displej nekaj pokvaril....onda napišem nekaj...ali ovo kaj veliš d aje zanimljivije kad neko napiše svoj post nego skopira to je istina...ja sam sad ovaj prije skopiral post i jako je dugi i nik nije bil zadovoljan s njim...ok čujemo se...pozzz laku noć

    avatar

    18.08.2007. (22:58)    -   -   -   -  

  • mojobrok

    Djed, baka i unuci, to je odlična kombinacija, to je premošćenje vremena, čista ljubav, neopterećena egzistencijalno odgojnom komponentom, tek uvjetno i usputno :)

    avatar

    19.08.2007. (00:36)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Sjećam se: drugarica teta, drugarice sestro, drug direktor, druže... , a zgodno je Smoje preko meštra Roka u Velom mistu koje se sad reprizira nekoliko puta i tu temu ubacio.
    Kamenje na dnu /kao da se pomiče /u bistroj vodi (Sôseki) Pozdraw iz RI

    avatar

    19.08.2007. (00:40)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    interesantan blog,posebno me se dojmio post o Pompejima
    zajedno sa prekrasnim slikama

    pozdrav

    avatar

    19.08.2007. (02:02)    -   -   -   -  

  • borut

    vesna
    rijeci, jadne rijeci. Kako im svojom uporabom mijenjamo prvobitna znacenja i kako postaju simbolom jednog razdoblja! (v. Anic~rijec za oslovljavanje na sluzbenom mjestu, posebno u prosvjetnoj sluzbi od vremena II. svjetskog rata do 1990.)
    Zanimljivo razmisljanje. Ja sam mislila da rijec drug potice iz glagola druziti se. Iz toga prizlazi da ti svaki drug ( onaj sa kojim se druzis) ne mora biti i prijatelj, ali svaki prijatelj ti je drug!

    avatar

    19.08.2007. (07:44)    -   -   -   -  

  • mama sepia

    ma kaj bi bilo zbrčkano...opet sve pametno od riječi do riječi...:))

    avatar

    19.08.2007. (08:40)    -   -   -   -  

  • zrno gorušice

    moji klinci se čude kada im se priča o drugarici (učiteljici)... Neobično im... a nama bilo normalno...

    avatar

    19.08.2007. (08:43)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    draga aquaria,hvata ti na posjeti i lijepom i opsežnom komentaru
    kao što otac Arrupe na jednom drugom mjestu uknjizi kaže:

    Japanski običaji zapadnom čovjeku čine se vrlo čudnim i stranim.
    U prvo vrijeme čovjek bi pomislio da se nikada neće naviknuti na
    njih.No,kada se privikne,često ih smatra i boljim od svojih.

    srdačan pozdrav

    avatar

    19.08.2007. (09:19)    -   -   -   -  

  • jimbo

    Odličan post, to je ono što ja ljudima pokušavam objasniti... možeš imati sto drugova (il čak drugara, sad bi se i to dalo raspravljat..) i drugarica, ali prijatelja je malo.
    Zapravo kad bih ja morao raditi nekakvu klasifikaciju:
    kolega/kolegica
    drug(ar)/drugarica
    prijatelj/prijateljica

    Pozdr av!

    avatar

    19.08.2007. (09:37)    -   -   -   -  

  • Vladimir Ordanić

    Mali jutarnji posjet.
    Promatrao sam idući ovamo
    stoičku mirnoću s kojom roda
    mjerka svoje tročlano jato.
    Savršen osjećaj za trenutak
    kasnog ljeta.
    Kao da im je rekla:
    "Još malo".
    Čudne li simbolike.
    I sam se nađoh u tome.
    (Osmijeh. Pozdrav. Zagrljaj.)

    avatar

    19.08.2007. (09:58)    -   -   -   -  

  • Elyca

    a tako je to kad određene termine vezujemo uz određeno doba ne vodeći računa o njhovom značenju! ima gospođa pravo da se ljuti...jer je ona vjerovatno još ostala u tom dobu i ne želi ić naprijed. Pa demokracija i je to da svako ima pravo na svoje mišljenje...samo "obožavam" one koji (u ime demokracije) ne prihvaćaju drugo mišljenje do svoga!
    Drago mi je da te gospođa isprovocirala da napišeš post ..jer me razgovor tebe i djeda raznježio!

    avatar

    19.08.2007. (11:41)    -   -   -   -  

  • Orator, -oris, m.

    Ja sam inače veoma zainteresiran za povijest, tj 20 stoljeće pa često znam pričat s dedom i bakom o tome. A s mamine i tatine strane velika je razlika. S mamine strane djed i baka vjerovali su u to famozno "Bratstvo i Jedinstvo", djed je bio član partije, baka isto, a kćer i sin (moja stara i ujo) su bili baš u inat drugačiji. Dok je stara samo odbijala ići na one famozne radne akcije koje su više bili praznici sa nešto rada pod paskom gospodina s petokrakom na čelu, ujo je znao završavati u školi u famoznoj "magarećoj klupi" pa često i kod ravnatelja zbog "Ustani Bane" ili "Marjane, marjane". Nije bio jedini. S očeve strane je drugačije. Baka i djed nikad nisu imali nikaj s jugom, djed je bio poslije Hrvatskog proljeća i na golom otoku, baka i stari živjeli su poštenim životom u Trnju. A kao i tamo, i ovdje je stari išao u inat pa je bio manken za nekakve uniforme, vođa neke ekipe na gradnji nasipa i neznam kaj. Tako ja imam pogled na taj svijet, ali i onih par godina prije, u NDH, sa dvije strane, kaj je još najbolje. Ali postoje dvije strane koje su zajedničke i jednim i drugim djedu i baki: Tito i nezavisnost. Ni jedni ni drugi ne daju da se kaže ružno protiv Tita jer je bio velik čovjek, i jedni i drugi dali su sve koliko su mogli za nezavisnost. I mada jesam malo skrenuo sa teme, vratit ću se na Drugove i Drugarice. Nikada nisam čuo nikoga u obitelji da je rekao te riječi. Nisu moji neki desničari, dapače većina je lijevičara a svi su protiv HDZ-a, ali nikada se u našoj kući nije reklo drug i drugarica. I uvijek se na mirogoju zapalila svijeća Franji, kao što se zapale i svima palima u II svjetskom ratu, i crvenim i crnim. Jer nas je bilo na obje strane...

    avatar

    19.08.2007. (11:47)    -   -   -   -  

  • mirjam

    Po meni riječi uopće nisu važne jer ćemo po našem srcu vrlo brzo znati što je što, ili tko je tko.
    I to dijete je tada znalo tko su mu, ili što su mu oni oko njega.
    Ono je osjećalo tako, željelo da mu svi budu baš to što je reklo.
    I to je prirodna čežnja svakog čovjeka:
    Da mu svi budu PRIJATELJI /upotrijebit ću ipak sada tu riječ, iako sam rekla da su
    riječi nevažne i promjenjive/
    i da ono svima bude PRIJATELJ!
    Kako bi onda divan svijet bio, zar ne?
    A sad, koliko mi svi tome doprinosimo ...?
    /Odrasli već drugačije, rekla bih "iskustveno" označavaju, ili čak i osjećaju ...
    pa i drugačije reagiraju .../

    Dugo bi tu bilo za pisati i onda bi stvarno bio jedan, ili više zbrčkanih postova.
    Ovako dosta jedan od mene kojeg sada kada pročitam ni ja sama ne razumijem, ali neka, poslat ću ga. Možda netko shvati!

    avatar

    19.08.2007. (12:40)    -   -   -   -  

  • Oliver

    Sve o Oliveru Dragojeviću, note, pjesme, akordi... cesarica.thepajo.com

    avatar

    19.08.2007. (14:40)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    Imam malo prijatelja a svi drugi su mi poznanici,nikad nijesam upotrebljavala riječ drug i drugarica jer ih u mom dijalektu nema,a u školi smo morali,već u srednjoj su bili profesur i profesurica, a u gimnaziji su bili gospar i gospođa.
    Ali lako je za riječi važno je tko ih izgovara i zašto,

    avatar

    19.08.2007. (16:35)    -   -   -   -  

  • Brunx

    tv kalendar je fenomenalna emisija i šteta bi bila da ikad nestane s naših ekrana.
    za klince moje generacije to drugovi i drugarice s vremenom je postalo zbunjujuće.
    Naime, kada sam krenula u školu učiteljice smo oslovljavali s drugarice. Na to smo se svi uredno naviknuli, međutim dogodile se promjene i odjednom nismo više smjeli tako ih oslovljavati, već s učiteljice. To je nama bilo neobično - kako sad moramo, a sad odjednom ne smijemo!?!
    Srećom, brzo smo se i na to naviknuli, a ovo prošlo zaboravili.
    No, ne volim tu riječ. Ne zbog "političkog" prizvuka nego baš zbog objašnjenja koje si dala (stsl. riječ koja znači drugi....) Radije koristim kolega s faksa, poznanik s planinarenja, znanac i tome slično.
    Ugodnu večer ti želim, draga Aquaria :):)

    avatar

    19.08.2007. (20:59)    -   -   -   -  

  • Santea

    Tv kalendar je odlična emisija,jedna konstanta na našem programu koju redovito gledam,od malena do danas.Imam osječaj kada bi ona nestala da bi se mogao i HTV ugasiti:)
    Spadam u Brunhildinu generaciju,u tom famoznom prijelaznom razdoblju gdje smo sve "poviše" nas oslovljavali sa druže i drugarica i onda smo preko noći morali promijeniti ploču i sam spomen druga i drugarice poprimao je onaj ružni,izdajnički prizvuk koji je i dan danas prisutan.U kući nismo tu riječ koristili,ali isto ne zbog političkog prizvuka nego zbog našeg dijalekta gdje su svi šjor;odnosno barba i teta.
    Pozdrav draga moja veliki,a tvoj post koliko god bio dugačak ne može biti ni dosadan,a ni zbrčkan

    avatar

    19.08.2007. (21:44)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Kao prvo bih ti htjela pohvaliti post o Napulju koji je fenomenalan, jedva čekam nastavak...
    A što se tiče ovoga, meni se čini da se baš drug i drugarica koristilo za učitelje, ne sjećam se da sam ikad ljude oslovljavala tako već s gospođo ili gospodine, moguće da sam zaboravila, ali ne vjerujem...
    A TV kalendar je odlična emisija koju jako volim pogledati, i baš sam ovu i gledala...

    avatar

    19.08.2007. (22:56)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Dida je izdržao do kraja.I osmjeh zadovoljstva pročitanim ostavlja u očekivanju fotkica iz Napulja.

    avatar

    19.08.2007. (23:12)    -   -   -   -  

  • greentea

    hahaha...draga moja aquaria, pa ti ni dubeći na glavi ne možeš napisati zbrkaniji post od mojih postova. u stvari smatram se vodećim blogerom u toj kategoriji! dakle, mirno spavaj.
    smatram da ti je razmišljanje na mjestu. drug je pojam koji nam danas nedostaje u svakodnevnom govoru, jer je nepravedno vezan za razdolje koje je prošlo. ali, ima još dosta takvih riječi koje, ni krive ni dužne, ispaštaju naše hirove. nažalost. ja vjerujem da će vrijeme to postepeno ispraviti....možda. pomalo me žalosti kad nam se u svakodnevni život ubacuju riječi koje su apsolutno strane (kao frend), a izbacuju ovakove bez kojih nam ostaje rupa u jeziku, jer nose jedno značenje koje nijedna druga riječ u našem jeziku nema. šteta.
    ...posebna priča je bijes te žene koju spominješ. takva reakcija je nešto što mi je sasvim nerazumljivo i strano. to samo po sebi zaslužuje poseban post....zanimljivo. zanimljivo. kako smo blesavi. pozdrav.:))))

    avatar

    19.08.2007. (23:12)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Da, sjetila si me da su i policajci bili, a i političari, ali kad sam bila mlada nisam nikad gledala dnevnik, osim govora druga Tita ako bi nam pustili u školi, haha...
    Nego, ja jesam na odmoru, ali imam problem s blogom, jer mi se lozinka pobrkala i ne mogu u blog-editor, već sam im pisala nekoliko puta i tražila pomoć, automatski su mi odgovorili da će se javiti, ali ništa...i sad ću čekati još koji dan, ako se ne jave morat ću otvoriti drugi blog, baš sam ljuta, sutra mi je godišnjica bloga...

    avatar

    19.08.2007. (23:33)    -   -   -   -  

  • misko

    Već dugo vremena govorim, kako se od životinja razlikujemo ponajviše umom, jezikom: dakle međusobnim sporazumijevanjem. To nam je dato, a mi, većina ljudskog roda, kao i sve drugo i to često zloupotrebljavamo. Pa je tako i sa rječju "drug", koju, na žalost, mnogi Hrvati sada drže za ponižavajućom.

    avatar

    19.08.2007. (23:45)    -   -   -   -  

  • prorok

    Prijatan početaktjedna
    želim i pozdrav šaljem.

    Shot at 2007-08-19

    avatar

    20.08.2007. (08:51)    -   -   -   -  

  • okeco

    koji tijek misli :))) ... a u stvari dobro opažanje ... čak štoviše jako dobro ...

    avatar

    20.08.2007. (11:22)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    A gdje je tu zbrka? Meni je ovo baš zanimljivo i poučno. TV-kalendar volim pogledati iako ne pratim redovito, a da ti budem iskrena - zaboravila sam vrijeme emitiranja, prije je bio poslije podnevnog Dnevnika. Na nestanak riječi, baš kao i na njihov povratak često ima utjecaj i politička situacija, društvene i povijesne prilike - tako da me ovo ne čudi. Samo me čude ljudi koji tako reagiraju, ali to je valjda zbog neznanja. Isto je bilo i s pozdravom "zdravo". A što je s onima koji mole Zdravomariju??? U svakom slučaju, nakon ovog tvog posta - nema mjesta neznanju! :-)

    avatar

    20.08.2007. (13:22)    -   -   -   -  

učitavam...