Komentari

laughinggranny.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • ohimesama

    Poznat osjećaj-tuga radi sjećanja na nekadašnju ljepotu, ali i sreća jer si osjetio to. bar sam ja to tako doživjela. plakala sam istovremeno od sreće i od tuge kad sam prolazila kroz koprive koje su već dosegle krov kuće mojih pokojnih. Jak osjećaj, prejak.. peklo me fizički (ipak su to koprive) i peklo me iznutra... zašto nisam češće tu???

    moj nadimak je ohiMesama, vidim da pišete uporno N. vraćam vam vaše lijepe pozdrave... hvala na posjeti.

    avatar

    10.08.2007. (01:46)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    vrt vam je prekrasan ovako čupav...meni je Rimi Natsukawa najjača
    japanska pjevačica,drago mi je da vam se svidjelo,hvala za ponudu
    japanskih pjevačica na cd-u,mogu dosta toga naći na you tube,a i
    sam sam uspio nabaviti nešto glazbe na cd-u,još uvijek sam početnik
    na tom području pa istražujem

    srdačan pozdrav

    avatar

    10.08.2007. (20:06)    -   -   -   -  

  • Irida

    svi ćemo jedanput postati trava....

    avatar

    10.08.2007. (20:51)    -   -   -   -  

  • laughing granny

    @Ohimesama, oprosti mi molim na grešci s tvojim nadimkom, neće se ponoviti.
    Jako si dojmljivo i duboko iskreno opisala svoje osjećaje pred napuštenim obiteljskim domom, zaraštenim u koprive ... bože, puno si premlada za takav tužan doživljaj! Možda bi mogla o tome pisati na svom blogu, da podijeliš osjećaje koje si u stanju tako lijepo izraziti. Pametno kažeš, sreća je biti svjestan vlastitih emocija - to pretpostavlja mogućnost uzimanja distance, promatranja sebe izvana, produhovljenost: svega toga imaš napretek.
    @Tomislav, sviđa mi se kako smo se našli nas troje ljubitelja Rimi na virtualnoj hrpi ...
    @Irida, kakvo radosno iznenađenje tvoj posjet! Odmah sam poželjela od novog posta napraviti podsjetnik na onaj divan lanjski susret. Što se tiče tvog komentara - draga mi je divljina i teško mi je krčiti i kositi šikaru, kad vidim kako ptice uživaju ... nije to ni loše, hraniti travu, jednoga dana ... Hvala i navrati često, i ja ću svraćati k tebi!

    avatar

    11.08.2007. (02:15)    -   -   -   -  

  • Dor

    A zašto ne bismo (opet, baš kao i do sada!) išli tragom slojevitosti poetskog iskaza, pa o ovom nadasve zanimljivom haiku rekli sljedeće: dok smo mladi i zanosni – cvijeće smo, a ostarimo li – šikara smo, trava smo ..., ali trava, makar i sasušena, od koristi onima kojima smo još uvijek potrebni – mlađima, unučadi ... (?!)

    avatar

    11.08.2007. (13:27)    -   -   -   -  

  • zd

    Yes indeed. And a day or two after this was taken, along came old too serious grandfather time with his scythe and off with their heads. That's maybe not such a good picture though, but full of the same sort of rather pensioned-off symbolism that hardly needs explaining.

    avatar

    11.08.2007. (16:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...