isplati se. onoliko koliko smo mi spremni platiti. a svoju cijenu na kraju određuje svako sam. i sam je plaća. čak i kad mu se čini da su platili njemu.
25.07.2007. (23:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
početi ću kao da smo na otvorenju dubrovački ljetnih igara.
O lijepa, o draga, o slatka slobodo Dar u kom sva blaga višnji nam Bog je dô. Uzroče istini od naše sve slave Uresu jedini od ove dubrave Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi Ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti.
a sada ću završiti sa dubrovačkim ljetnim igrama i opet postati svoj. to je pitanje slobode, definicije i konteksta. i dlaka u ušima. pogotovo njih. onda dok mi još nisu rasle, nisam se ni bavio tim pitanjem. sada se bavim, a i ono se bavi mnome. a one rastu. uzročno posljedična veza, ali ne totalno mehanicistička. naime, ja sam emotivno biće, duboko. bunar, arteški. izbijam napolje, pod tlakom, i plavim. a napolju ima sunca. i foto sinteze. hranim se sobom, sve više i sve lakše. i postajem sve veći. sve jači. orođavam se. postajem ja. oteto mephistovo dijete. ponovo slobodno. slobodni faust.
zloporabiću aristotela, nikomahovu etiku i opet po ne znam koji puta citirati, parafrazirati, i još vulgarizirati, jer to volim, jer se ne bojim. jer se usuđujem.
dakle, kaže naš dični filozof, da je hrabrost navika. i bivanje sobom je navika. i to navika, koja govori o našoj slobodi. a sloboda počinje u nama, u našim mislima.
sloboda je uzbudljiva, kako kaže jedna moja prijateljica. i ona to jest, kao i čin bivanja sobom. on je itekako uzbudljiv čin. on je strastven, on je drama, on je pathos, plemenit i uzvišen. taj čin, naime.
tako se i ja osjećam dok pišem ovo, uzbuđeno. osim što sam i dalje pleonastičan. ali i to volim biti. jer volim biti. to je najveća stvarnost od sviju stvarnosti. želim i mogu biti. ja.
a sada ću citirati samoga sebe. jer mogu. jer sam tašt. i originalan. ma što tko mislio.
kada znaš gdje ti je "mjesto" u poretku stvari, i kada znaš kako ćeš doći na to "mjesto", to znači da si definiran. to radiš zbog poretka stvari. zbog ljepote koja u tom činu prebiva. uprežeš duh poput krilatog konja pegasusa u svemir. i letiš, nošen spoznajom.
definiranje je osoban, intiman i individualan čin koji određuje naša spoznaja i koji pokazuje veličinu naše slobode a naš duh može živjeti i rasti samo u slobodi, jer jedino to duhu i dolikuje. gotov citat.
prve dvije kategorije određuju i kontekst. kada imamo njih, imamo i kontekst. a kontekst je neophodan za našu afirmaciju. a afirmacija je neohodna za naše bivanje. ona je suprotna činu negacije, naravno, samo po sebi razumljivo. a negacija je nebivanje sobom. bivanje svime drugime, osim samim sobom. bivanje onoga što drugi žele da budemo. konformističko i kondicionirano biće, i kao što sam već rekao i napisao prije, homo plasticus izgubljena duha, nebiće.
i tako znajući sve to, opet sam prisiljen citirati aristotela i politiku.. „onaj ko je nesposoban da boravi u društvu, ili kome je ono nepotrebno, zato što je sam sebi dovoljan, ne sačinjava dio zajednice, i sam je ili divlja zvijer ili božanstvo."
afirmacija je sposobnost našeg opstanka u društvu, u kojem možemo postati ono što suštinski jesmo, ono što zaslužujemo u poretku stvari. a ne ni zvijeri, ni božanstva. ta mjesta su srećom već zauzeta. a naša nisu. naša to tek trebaju biti, tim činom afirmacije.
biti svoj nije ekonomsko, već pitanje nužnosti. i tu nema kompromisa. ili jesi, ili nisi. the end
bahati armin penetrator i graditelj sebe sama, mostova i ćuprija poput mehmeda paše sokolovića
26.07.2007. (02:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da se ovaj post, za koji se nadam da ga nisi pročitala može zgodno nadovezati na temu. napisao sam ga nedavno nakon dolaska iz zagreba.
PIŠČEV POVRATAK IZ VELIKOG GRADA SA NOVIM ROCCO BAROCCO NAOČALAMA
Pisac se vratio iz velikog grada, sa novim Rocco Barocco naočalama, i važnom spoznajom.
Pisac je prvo prošetao Preradovićevom ulicom. Sve tamo do broja 39. Vukla ga je čežnja. Kada je stigao do tog broja shvatio je da to nije čežnja. Da su to sjene. A sjene su postale mijene. Pisac je shvatio da se promijenio. No nije znao kako. A sam čin spoznaje dogodio se naknadno.
Ispred taksi stajališta, u malenom dućanu podno Kaptola.
Osim što je prodavačica naočala bili zatečena piščevom pojavom, u tom istom dućanu podno Kaptola, i osim što je pisac bio ushićen što će svijet promatrati jasnije nego prije, pisac je spoznao da u sebi nosi novu riječ. Riječ koja se zove kadrost. I ta riječ bi u piscu. Osta ona duboko u njemu. Toliko duboko da je postala dio njega. Implementirala se u njega. U mitohondrijski Dna njegove majke.
Zamislite samo pisca u novim Rocco Barocco naočalama kako izgovara tu tako važnu i monumentalnu riječ, veliku kao piramida, kako izgovara sveriječ svih riječi, kadrost. I osjeća se kao Keops, Kefrin, i Mikerin, naravno, zajedno.
A zašto je ta riječ, sveriječ. Zašto je tolika važna piscu.
Zato što je pisac shvatio koliko je on važan kada ima kadrost u sebi. A kadrost je sposobnost da se ne bojiš biti, biti ja. Zvuči frazerski, zvuči lagano poput pera u zraku, ali pisac zna da to nije fraza, da je to, suštastvena istina, ona u kojoj se nalazi iskrenost, a u iskrenosti leži snaga autentičnosti. Pisac je shvatio da je autentičan. A dugo je sumnjao u to. Dugo je bio čovjek sumnje. I prestao je to biti.
Prodavačica ga je upitala, da li je on umjetnik, naime liči joj na umjetnika. Pisac joj je odgovorio da je on fizički radnik koji kopa po svojoj nutrini, i da pokušava biti pisac. Pa zar se na njemu ne vidi da je fizički radnik, upitao je pisac. Ne, odgovorila je prodavačica. Na njemu se vidi da je pisac. I da je dovoljno kopao. Da treba prestati kopati, a početi pisati. Da je prošlo vrijeme lopate, i došlo vrijeme riječi.
Pisac je ovu mudru rečenicu, koja zvuči tako latinski, kao da ju je sam Cezar izrekao, i tako živo, kao da ga gleda dok ju izgovara, ponovio još jednom glasno. « Prošlo je vrijeme lopate, došlo je vrijeme riječi.»
Rečenica je počela odzvanjati po malenom dućanu kao eho prijeteći da će svojim tonom, porazbijati sva stakla na naočalama. Ali nije. Samo se zbila gora i planina Sinaj.
Pisac se zahvalio mudroj prodavačici i ostavio joj naravno, svoj broj telefona, za svaki slučaj. Zbog inspiracije.
Kada je pisac izašao iz dućana, osjetio je kako leti na svojim nogama, kako lebdi po velikom gradu. Naravno, primijetio je da ga usputni prolaznici čudno pogledavaju, ali to mu nije smetalo. Hodao je zajedno sa svojim riječima i nije se više ničeg bojao. Na licu je nosio svoje Rocco Barocco naočale.
26.07.2007. (02:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izvrsno Rusalka. Imam istomislioca na blogu. Već pomislih da u svijetu pera i tinte bijah sama. Mnogi kolege su me nagovarali i savjetovali da savijem to svoje prkosno ja, zaobiđem ga, Ma samo ovaj puta, kako bi uspjela. Drugi puta ćeš biti svoja, govore mi, glavno da se probiješ a onda si na konju. Ali jadno je to magare a ne bijeli pastuh, a ni princa nemam da mi ga posudi, pa bolje da pješačim. Kornjača ipak stigne prije zeca.
26.07.2007. (11:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Armine jutros si m i nekako iznenađujuće svjež. Vidim da te posebna inspiracija obuzima u ovo doba. I nisam čitala taj post. Volim rudare, što je drugo čovjeku dužnost doli kopati po dubinama svoje duše i uma, provesti život u tom skromnom zanimanju što nalazi dubine i rađa veličine?
Kažeš "definiranje je ... čin koji određuje naša spoznaja i koji pokazuje veličinu naše slobode a naš duh može živjeti i rasti samo u slobodi" stoga to povlači pitanje slobode. Za slobodu duha u kojoj on može opstati i rasti vječno se mora boriti jer drugi, ljudi ili situacije, često nam je oduzimaju, tu prijeko potrebnu zraku sunca što polaže svoje blagodati na naše procvale latice. Duh dakle zalijevamo slobodom ali kako protiv svijeta ako ti čupa korove? Protiv onih koji bi te najradije iskopali i tlo poravnali grabljama da posade nešto drugo, travu, govoreći kako je ona uvijek najbolji izbor.
A ti cvijete, veneš, ili ne, ovisi tada o sebičnosti. Onoj koju od preostalih nada skupljenih u srcu dijeliš od ostatka sebe i što kao kakav sitniš grčevito držiš u ruci znajući da tu nema za mnogo stvari, tek za ono malo zraka što ga udišeš.
Ali čak i tada, kada zaklopiš oči i sva ta tuga izbije iz tebe, otreseš glavu kao od kapi kiše što su je smočile pljuskom, ti otvoriš svoju dušu nebeskim visinama i nedodirljiv si, jedan i jedinstven, samo ti. I znaš, to se ipak isplati biti.
26.07.2007. (11:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
preko preče, a okolo bliže ... možda no ja nikad nisam zaobilazila, a ni razne prečace koristila.
sama sam si put prtila, draga mico ... pa barem znam koliko sam teška .... hihii a imam prilično tešku narav, škorpionsku ...
a tjelesnu težinu neću pominjati, ipak sam ja jedna "vazdušasta vila", a uz to i vodena vila ... a zna se da sve u vodi gubi na težini ... no, sad bih već morala zvati i arhimeda ... hihii il bih trebala samo otresti kapi kiše ...;-))
dragi armin ...pisac, filozof, penetrator i graditelj sebe sama, mostova i ćuprija ...
kadar u samosti opstojavati ... al' ipak, za svaki slučaj ... ostavio broj prodavačici (vjerojatno milovidnoj) za svaki slučaj ... zbog inspiracije.
26.07.2007. (13:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
draga moja kolegice, uživam u našoj prepisci. u našim epistolama. i drago mi je također što nam se pridružila i rusalka, riječna vila.
cvijet u kamenu raste, to mile dupor kaže tako. a on je bio naš poznati astrolog, jedan od najvećih, jedan od prvih. interesantan vrlo. ti me podsjeti na njega.
cvijet je cvijet, pa makar i u kamenu rastao. tim je vrjedniji. tim ljepši. tim raritetniji. tim je više.
jer što znači sebičnost. zar nam itko smije uskratiti pravo na nas same, a pače mi sami. to je grijeh. i znam da sam peccator, ali nisam homo, već heteroseksualan. to je sebičnost iz moranja i ljubavi.
a ljubav je općenje i kopulacija sa samim sobom. mi smo njeno izvorište, ali ne i ishodište. ona počinje u nama, ali tu ne završava. naime u drugima ljubimo i dalje samo sebe ( opet se citiram i tražim oprost zbog toga). ali tako se jedino i može ljubiti. i zato ljubiš bližnjega svoga kao samoga sebe. mudar je bio taj hilel babilonac. jer ljubav je znanje o sebi.
lijepo si to napisala, u konkluziji. to se ipak isplati biti. jer ta "kazna", nam je i najveća nagrada. pobjeda duha nad materijom. ljubavna kvantna fizika. teorem o sebičnosti.
armin razmišlja o zločinu, kazni, fjodoru i kvantnoj fizici i nada se da će mu biti oprošteno zbog silnih citata i nesublimirana ega.
26.07.2007. (16:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a meni je, nažalost, bulgari okvire prodao okulist s pivskim trbuhom ... guzu mu nisam zagledala, no nekako slutim da je i njegova bila kruškolika ... svaka čast kruškama, no ono što je na ženi privlačno, nije i na muškarcu ...
sljedeći puta, kad budem birala okvire, odoh u neku drugu firmu ...
draga mico, čitam ponovo tvoj odgovor arminu, onaj dio o vrtlarima koji bi najradije sve iznivelirali i izbetonirali ... i sjetih se savjeta moje bake: nije lijepo sebičan biti, no svako, a posebice žena, mora imati obrambenu dozu sebičnosti ...
26.07.2007. (17:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imala ja davno jednu kolegicu Micu, al se cura objesila na žnjoru od telefona. Jedne subote u 22 i 23. Bila nešto loša biometeorološka. Pa samo da se javim. I pozdravim.
26.07.2007. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hrabra riječna vilo teška se mora i biti, ako se želi po svome uspjeti. a nego po čijem? mi nismo riječni ribari što hvatamo dnevnicu, mi smo ribe i vodozemci, plivamo, ponekad uz struju ponekad protiv nje, važno je da se pliva a ne miruje.
27.07.2007. (00:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rado ću priznati armine i ja uživam, i posebno mi je drago zbog rusalkine prisutnosti. vas dvoje stari ste prijatelji, pa kad sljedeći puta zatrebate naočale povedi je onda u neki dobar dućan, ona će paziti na kvalitetu a ti, vidim na stražnju kvalitetu. kako god, oboje ćete biti zadovoljni. a ako joj, s obzirom na tvoja zanimljiva prijateljevanja sa prodavačicama, isposluješ još kakav popust kud veće sreće.:))
27.07.2007. (00:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne volim kad ljudi mahom citiraju, biti sam svoj autor jedina mi je preokupacija, ne želim cijelog života govoriti tuđe riječi, moram pronaći svoje, stati iza njih kao ratnik iza koplja, boriti se ako treba
no arminu, biti će oprošteno, on se čovjeku zavuče pod kožu, a ni ne pita za dopuštenje. čudno je to. lijepo i čudnovato. novo iskustvo.
volim ljude koji me inspiriraju, tjeraju da zaboravim ludu svakodnevicu i odlutam u svojim mislima na mjesto savršenog mira, svojeg ja sa prijateljima. ljubav tada, teško je ne izroditi u duši, ali tome je ona i namijenjena, ili kome? spontana je, zato je lijepa, jer je neuhvaljiva i smiona sjena. moja, neka je slobodna i u svojoj kvantiteti neograničena, prema ljudima, svim stvorovima što ljube da poljube, ono čelo radosti što nam podmeće slabosti.
P.S. - ako me previše uhvatila rima, okriviti ću armina, jer od srca sam se nasmijala njegovim usputnim muzama s kruškolikim guzama
27.07.2007. (00:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala na sugestiji, mico. no, neću skoro kupovati nove okvire.
naočale sam spremila u ladicu. premda bih ih možda nekada trebala prošetati, pa ipak su bulgari, u zadnje vrijeme svijet radije gledam bez oštrih kontura ...
27.07.2007. (10:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
isplati se. onoliko koliko smo mi spremni platiti.
a svoju cijenu na kraju određuje svako sam. i sam je plaća. čak i kad mu se čini da su platili njemu.
25.07.2007. (23:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
armin
početi ću kao da smo na otvorenju dubrovački ljetnih igara.
O lijepa, o draga, o slatka slobodo
Dar u kom sva blaga višnji nam Bog je dô.
Uzroče istini od naše sve slave
Uresu jedini od ove dubrave
Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
Ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti.
a sada ću završiti sa dubrovačkim ljetnim igrama i opet postati svoj. to je pitanje slobode, definicije i konteksta. i dlaka u ušima. pogotovo njih. onda dok mi još nisu rasle, nisam se ni bavio tim pitanjem. sada se bavim, a i ono se bavi mnome. a one rastu. uzročno posljedična veza, ali ne totalno mehanicistička. naime, ja sam emotivno biće, duboko. bunar, arteški. izbijam napolje, pod tlakom, i plavim. a napolju ima sunca. i foto sinteze. hranim se sobom, sve više i sve lakše. i postajem sve veći. sve jači. orođavam se. postajem ja. oteto mephistovo dijete. ponovo slobodno. slobodni faust.
zloporabiću aristotela, nikomahovu etiku i opet po ne znam koji puta citirati, parafrazirati, i još vulgarizirati, jer to volim, jer se ne bojim. jer se usuđujem.
dakle, kaže naš dični filozof, da je hrabrost navika.
i bivanje sobom je navika. i to navika, koja govori o našoj slobodi. a sloboda počinje u nama, u našim mislima.
sloboda je uzbudljiva, kako kaže jedna moja prijateljica. i ona to jest, kao i čin bivanja sobom. on je itekako uzbudljiv čin. on je strastven, on je drama, on je pathos, plemenit i uzvišen. taj čin, naime.
tako se i ja osjećam dok pišem ovo, uzbuđeno. osim što sam i dalje pleonastičan. ali i to volim biti. jer volim biti. to je najveća stvarnost od sviju stvarnosti. želim i mogu biti. ja.
a sada ću citirati samoga sebe. jer mogu. jer sam tašt. i originalan. ma što tko mislio.
kada znaš gdje ti je "mjesto" u poretku stvari, i kada znaš kako ćeš doći na to "mjesto", to znači da si definiran. to radiš zbog poretka stvari. zbog ljepote koja u tom činu prebiva. uprežeš duh poput krilatog konja pegasusa u svemir. i letiš, nošen spoznajom.
definiranje je osoban, intiman i individualan čin koji određuje naša spoznaja i koji pokazuje veličinu naše slobode
a naš duh može živjeti i rasti samo u slobodi, jer jedino to duhu i dolikuje. gotov citat.
prve dvije kategorije određuju i kontekst. kada imamo njih, imamo i kontekst. a kontekst je neophodan za našu afirmaciju. a afirmacija je neohodna za naše bivanje. ona je suprotna činu negacije, naravno, samo po sebi razumljivo. a negacija je nebivanje sobom. bivanje svime drugime, osim samim sobom. bivanje onoga što drugi žele da budemo. konformističko i kondicionirano biće, i kao što sam već rekao i napisao prije, homo plasticus izgubljena duha, nebiće.
i tako znajući sve to, opet sam prisiljen citirati aristotela i politiku..
„onaj ko je nesposoban da boravi u društvu, ili kome je ono nepotrebno, zato što je sam sebi dovoljan, ne sačinjava dio zajednice, i sam je ili divlja zvijer ili božanstvo."
afirmacija je sposobnost našeg opstanka u društvu, u kojem možemo postati ono što suštinski jesmo, ono što zaslužujemo u poretku stvari. a ne ni zvijeri, ni božanstva. ta mjesta su srećom već zauzeta. a naša nisu. naša to tek trebaju biti, tim činom afirmacije.
biti svoj nije ekonomsko, već pitanje nužnosti. i tu nema kompromisa. ili jesi, ili nisi.
the end
bahati armin penetrator i graditelj sebe sama, mostova i ćuprija poput mehmeda paše sokolovića
26.07.2007. (02:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
armin
mislim da se ovaj post, za koji se nadam da ga nisi pročitala može zgodno nadovezati na temu. napisao sam ga nedavno nakon dolaska iz zagreba.
PIŠČEV POVRATAK IZ VELIKOG GRADA SA NOVIM ROCCO BAROCCO NAOČALAMA
Pisac se vratio iz velikog grada, sa novim Rocco Barocco naočalama, i važnom spoznajom.
Pisac je prvo prošetao Preradovićevom ulicom. Sve tamo do broja 39. Vukla ga je čežnja. Kada je stigao do tog broja shvatio je da to nije čežnja. Da su to sjene. A sjene su postale mijene. Pisac je shvatio da se promijenio. No nije znao kako. A sam čin spoznaje dogodio se naknadno.
Ispred taksi stajališta, u malenom dućanu podno Kaptola.
Osim što je prodavačica naočala bili zatečena piščevom pojavom, u tom istom dućanu podno Kaptola, i osim što je pisac bio ushićen što će svijet promatrati jasnije nego prije, pisac je spoznao da u sebi nosi novu riječ. Riječ koja se zove kadrost. I ta riječ bi u piscu. Osta ona duboko u njemu. Toliko duboko da je postala dio njega. Implementirala se u njega. U mitohondrijski Dna njegove majke.
Zamislite samo pisca u novim Rocco Barocco naočalama kako izgovara tu tako važnu i monumentalnu riječ, veliku kao piramida, kako izgovara sveriječ svih riječi, kadrost. I osjeća se kao Keops, Kefrin, i Mikerin, naravno, zajedno.
A zašto je ta riječ, sveriječ. Zašto je tolika važna piscu.
Zato što je pisac shvatio koliko je on važan kada ima kadrost u sebi. A kadrost je sposobnost da se ne bojiš biti, biti ja. Zvuči frazerski, zvuči lagano poput pera u zraku, ali pisac zna da to nije fraza, da je to, suštastvena istina, ona u kojoj se nalazi iskrenost, a u iskrenosti leži snaga autentičnosti. Pisac je shvatio da je autentičan. A dugo je sumnjao u to. Dugo je bio čovjek sumnje. I prestao je to biti.
Prodavačica ga je upitala, da li je on umjetnik, naime liči joj na umjetnika. Pisac joj je odgovorio da je on fizički radnik koji kopa po svojoj nutrini, i da pokušava biti pisac. Pa zar se na njemu ne vidi da je fizički radnik, upitao je pisac. Ne, odgovorila je prodavačica. Na njemu se vidi da je pisac. I da je dovoljno kopao. Da treba prestati kopati, a početi pisati. Da je prošlo vrijeme lopate, i došlo vrijeme riječi.
Pisac je ovu mudru rečenicu, koja zvuči tako latinski, kao da ju je sam Cezar izrekao, i tako živo, kao da ga gleda dok ju izgovara, ponovio još jednom glasno. « Prošlo je vrijeme lopate, došlo je vrijeme riječi.»
Rečenica je počela odzvanjati po malenom dućanu kao eho prijeteći da će svojim tonom, porazbijati sva stakla na naočalama. Ali nije. Samo se zbila gora i planina Sinaj.
Pisac se zahvalio mudroj prodavačici i ostavio joj naravno, svoj broj telefona, za svaki slučaj. Zbog inspiracije.
Kada je pisac izašao iz dućana, osjetio je kako leti na svojim nogama, kako lebdi po velikom gradu. Naravno, primijetio je da ga usputni prolaznici čudno pogledavaju, ali to mu nije smetalo.
Hodao je zajedno sa svojim riječima i nije se više ničeg bojao. Na licu je nosio svoje Rocco Barocco naočale.
26.07.2007. (02:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
Izvrsno Rusalka. Imam istomislioca na blogu. Već pomislih da u svijetu pera i tinte bijah sama. Mnogi kolege su me nagovarali i savjetovali da savijem to svoje prkosno ja, zaobiđem ga, Ma samo ovaj puta, kako bi uspjela. Drugi puta ćeš biti svoja, govore mi, glavno da se probiješ a onda si na konju. Ali jadno je to magare a ne bijeli pastuh, a ni princa nemam da mi ga posudi, pa bolje da pješačim. Kornjača ipak stigne prije zeca.
26.07.2007. (11:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
Armine jutros si m i nekako iznenađujuće svjež. Vidim da te posebna inspiracija obuzima u ovo doba. I nisam čitala taj post. Volim rudare, što je drugo čovjeku dužnost doli kopati po dubinama svoje duše i uma, provesti život u tom skromnom zanimanju što nalazi dubine i rađa veličine?
Kažeš "definiranje je ... čin koji određuje naša spoznaja i koji pokazuje veličinu naše slobode a naš duh može živjeti i rasti samo u slobodi" stoga to povlači pitanje slobode. Za slobodu duha u kojoj on može opstati i rasti vječno se mora boriti jer drugi, ljudi ili situacije, često nam je oduzimaju, tu prijeko potrebnu zraku sunca što polaže svoje blagodati na naše procvale latice. Duh dakle zalijevamo slobodom ali kako protiv svijeta ako ti čupa korove? Protiv onih koji bi te najradije iskopali i tlo poravnali grabljama da posade nešto drugo, travu, govoreći kako je ona uvijek najbolji izbor.
A ti cvijete, veneš, ili ne, ovisi tada o sebičnosti. Onoj koju od preostalih nada skupljenih u srcu dijeliš od ostatka sebe i što kao kakav sitniš grčevito držiš u ruci znajući da tu nema za mnogo stvari, tek za ono malo zraka što ga udišeš.
Ali čak i tada, kada zaklopiš oči i sva ta tuga izbije iz tebe, otreseš glavu kao od kapi kiše što su je smočile pljuskom, ti otvoriš svoju dušu nebeskim visinama i nedodirljiv si, jedan i jedinstven, samo ti. I znaš, to se ipak isplati biti.
26.07.2007. (11:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
kako li vam zavidim na Dubrovniku...
26.07.2007. (11:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
preko preče, a okolo bliže ... možda
no ja nikad nisam zaobilazila, a ni razne prečace koristila.
sama sam si put prtila, draga mico ...
pa barem znam koliko sam teška .... hihii
a imam prilično tešku narav, škorpionsku ...
a tjelesnu težinu neću pominjati, ipak sam ja jedna "vazdušasta vila", a uz to i vodena vila ... a zna se da sve u vodi gubi na težini ... no, sad bih već morala zvati i arhimeda ... hihii
il bih trebala samo otresti kapi kiše ...;-))
dragi armin ...pisac, filozof, penetrator i graditelj sebe sama, mostova i ćuprija ...
kadar u samosti opstojavati ...
al' ipak, za svaki slučaj ... ostavio broj prodavačici (vjerojatno milovidnoj) za svaki slučaj ...
zbog inspiracije.
26.07.2007. (13:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
armin
naravno da je bila milovidna, rusalka draga. a kakva li može biti prodavačica rocco barocco naočala.
naravno da je moja muza i ženska guza. a draga mi prodavačica, bila je ponosna vlasnica jedne kruškolike. po mojoj mjeri.
armin, pisac i penetrator, gleda guze u rocco barocco naočalama.
26.07.2007. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
armin
draga moja kolegice, uživam u našoj prepisci. u našim epistolama. i drago mi je također što nam se pridružila i rusalka, riječna vila.
cvijet u kamenu raste, to mile dupor kaže tako. a on je bio naš poznati astrolog, jedan od najvećih, jedan od prvih. interesantan vrlo. ti me podsjeti na njega.
cvijet je cvijet, pa makar i u kamenu rastao. tim je vrjedniji. tim ljepši. tim raritetniji. tim je više.
jer što znači sebičnost. zar nam itko smije uskratiti pravo na nas same, a pače mi sami. to je
grijeh. i znam da sam peccator, ali nisam homo, već heteroseksualan. to je sebičnost iz moranja i ljubavi.
a ljubav je općenje i kopulacija sa samim sobom. mi smo njeno izvorište, ali ne i ishodište. ona počinje u nama, ali tu ne završava. naime u drugima ljubimo i dalje samo sebe ( opet se citiram i tražim oprost zbog toga). ali tako se jedino i može ljubiti. i zato ljubiš bližnjega svoga kao samoga sebe. mudar je bio taj hilel babilonac. jer ljubav je znanje o sebi.
lijepo si to napisala, u konkluziji. to se ipak isplati biti. jer ta "kazna", nam je i najveća nagrada. pobjeda duha nad materijom. ljubavna kvantna fizika. teorem o sebičnosti.
armin razmišlja o zločinu, kazni, fjodoru i kvantnoj fizici i nada se da će mu biti oprošteno zbog silnih citata i nesublimirana ega.
26.07.2007. (16:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
hihi, armine, u dobrom sam društvu ...
a meni je, nažalost, bulgari okvire prodao okulist s pivskim trbuhom ... guzu mu nisam zagledala, no nekako slutim da je i njegova bila kruškolika ...
svaka čast kruškama, no ono što je na ženi privlačno, nije i na muškarcu ...
sljedeći puta, kad budem birala okvire, odoh u neku drugu firmu ...
draga mico, čitam ponovo tvoj odgovor arminu, onaj dio o vrtlarima koji bi najradije sve iznivelirali i izbetonirali ...
i sjetih se savjeta moje bake: nije lijepo sebičan biti, no svako, a posebice žena, mora imati obrambenu dozu sebičnosti ...
26.07.2007. (17:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
skaska
Imala ja davno jednu kolegicu Micu, al se cura objesila na žnjoru od telefona. Jedne subote u 22 i 23. Bila nešto loša biometeorološka. Pa samo da se javim. I pozdravim.
26.07.2007. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
skaska to nisam bila ja, časna pionirska.
i iako i sam sama metereopat ni da sjekire padaju ja se ne bih odsjekla.
27.07.2007. (00:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
hrabra riječna vilo teška se mora i biti, ako se želi po svome uspjeti. a nego po čijem? mi nismo riječni ribari što hvatamo dnevnicu, mi smo ribe i vodozemci, plivamo, ponekad uz struju ponekad protiv nje, važno je da se pliva a ne miruje.
27.07.2007. (00:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
rado ću priznati armine i ja uživam, i posebno mi je drago zbog rusalkine prisutnosti. vas dvoje stari ste prijatelji, pa kad sljedeći puta zatrebate naočale povedi je onda u neki dobar dućan, ona će paziti na kvalitetu a ti, vidim na stražnju kvalitetu. kako god, oboje ćete biti zadovoljni. a ako joj, s obzirom na tvoja zanimljiva prijateljevanja sa prodavačicama, isposluješ još kakav popust kud veće sreće.:))
27.07.2007. (00:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
ne volim kad ljudi mahom citiraju, biti sam svoj autor jedina mi je preokupacija, ne želim cijelog života govoriti tuđe riječi, moram pronaći svoje, stati iza njih kao ratnik iza koplja, boriti se ako treba
no arminu, biti će oprošteno, on se čovjeku zavuče pod kožu, a ni ne pita za dopuštenje. čudno je to. lijepo i čudnovato. novo iskustvo.
volim ljude koji me inspiriraju, tjeraju da zaboravim ludu svakodnevicu i odlutam u svojim mislima na mjesto savršenog mira, svojeg ja sa prijateljima. ljubav tada, teško je ne izroditi u duši, ali tome je ona i namijenjena, ili kome? spontana je, zato je lijepa, jer je neuhvaljiva i smiona sjena. moja, neka je slobodna i u svojoj kvantiteti neograničena, prema ljudima, svim stvorovima što ljube da poljube, ono čelo radosti što nam podmeće slabosti.
P.S. - ako me previše uhvatila rima, okriviti ću armina, jer od srca sam se nasmijala njegovim usputnim muzama s kruškolikim guzama
27.07.2007. (00:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nema me
isplati se. s kamatama. za sve ostalo tu je - mastercard:)
c.
27.07.2007. (01:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolegica Mica
:))))) c.
ja više volim gotovinu. tako plaćam i životu. ne volim ići u minus, bolje obuzdati nagone pa ostati plus.
27.07.2007. (01:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
hvala na sugestiji, mico.
no, neću skoro kupovati nove okvire.
naočale sam spremila u ladicu.
premda bih ih možda nekada trebala prošetati, pa ipak su bulgari, u zadnje vrijeme svijet radije gledam bez oštrih kontura ...
27.07.2007. (10:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...