Komentari

berix.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • K@te

    Upravo si opisao zašto ja nemam potrebu smršaviti 8)

    avatar

    24.07.2007. (12:38)    -   -   -   -  

  • prijateljica svjetlosti

    Postoje neke 'stvari' koje u životu želim, a nemam ih. Njihovo ostvarivanje postavila sam si za cilj. Međutim put kojim želim stići do tog cilja nije 'trčanje'. Usput se želim i dobro zabaviti.
    Imaš tri mogućnosti: možeš ići putem kojim ide većina, možeš se odreći toga puta i svog cilja, jer ti se ne sviđa (općeprihvaćeno) sredstvo njegovog postizanja, ali možeš biti i kreativan i promijeniti sredstvo kojim ćeš doći do tog istog, željenog cilja. To je najteži put, ali je i najispunjeniji, najkreativniji. To je put na kojem si sretan, jer se krećeš prema cilju i svaki si mu dan sve bliže (dok ga naposlijetku ne ostvariš), a opet ne ideš protiv sebe, nego živiš u skladu sa svojim bićem, svojom svijesti, podsvjesti, nesvjesti - svojom dušom.

    avatar

    24.07.2007. (13:01)    -   -   -   -  

  • neazess

    Trebalo mi je nekoliko minuta razmišljanja prije nego što sam odlučila komentirati (što je, btw, kompliment postu :D). Zapravo se posve slažem (:D) s tobom u tome što pišeš - ne bi nam trebalo biti potrebno ništa više od onog što jesmo kako bismo mogli biti sretni. Vječna jurnjava za nečim na kraju rezultira "protraćenim životom" u kojem stalno pokušavamo doseći nove i nove ciljeve, a nikad zapravo nismo sretni - takvih primjera oko sebe gledam puno - ljudi su cijelo vrijeme nesretni, jer stalno hvataju nešto, a nikako da uhvate "sve što im treba" ne shvaćajući da im sve to zapravo uopće ni ne treba.

    Ipak mislim da postoji jedan problem (bar za mene): u današnjem ustrojstvu svijeta je prilično teško u praksi postići trajno stanje sreće u kontaktu s vlastitim bićem jer sve oko nas na neki način radi protiv toga. Problem je u obećanjima koja se nude "ako imaš nešto" i u sposobnosti anticipacije događaja - ako to nešto nemaš. Npr. auto koji si spomenuo: ako trčiš za novim autom samo zato što ti se jako sviđa - to je bezrazložno trošenje energije na nešto što ti realno u životu nije potrebno. Međutim svijet postaje sve više ustrojen tako da ti takve stvari "budu potrebne" za održavanje vlastite egzistencije u ovom obliku u kojem egzistiramo. Ako ja npr. imam psa od 35 kg (i to me izuzetno uveseljava u životu) koji ne smije uči niti u jedan javni prijevoz, imam zakonsku obavezu redovito ga cijepiti, a veterinar mi je na drugom kraju grada - barem 2-3 sata hoda. Teoretski mogu jednom godišnje prohodati tu relaciju, no što ako se pas razboli (sposobnost anticipacije temeljena dijelom i na prošlim iskustvima) i ne može to prohodati? Dakle imam izbor: nositi ga (35 kg - barem 5-6 sati hoda, ako izdržim) ili ostaviti da spontano ozdravi ili ne ozdravi (druga opcija je posljedica s kojom se ne želim nositi). Daljnje posljedice: svaki dan moram pješice (ili tramvajem na posao što mi oduzima barem dvostruko više vremena), tamo sam prisiljena raditi nešto što smatram posve beskorisnim kako bih zaradila novce, novce zarađujem kako bih održala ono što imam, jer inače - to gubim. Ako to izubim uvijek se mogu odlučiti za život beskućnika i tamo pokušati biti sretna u dodiru s vlastitim bićem, međutim i taj život zahtijeva dosta truda uloženog u preživljavanje, a budući da je fizički prilično neudoban dosta te destrahira u dodiru sa unutarnjom srećom. Naravno, uvijek mogu odabrati da ne radim ništa pa možda me netko ili nešto "spasi", a možda i umrem od gladi, žeđi, neke bolesti ili čega već za samo nekoliko dana. I time je ta agonija 3D života riješena ;D. Slična posljedica se može dogoditi ako vodim pješice psa veterinaru, jer taj dan evidentno ne mogu na posao (a pas mi je važniji) što se može ne svidjeti mojim nadređenima (ok, ovdje malo karikiram situaciju, jer naravno da ima puno mogućih rješenja jedne situacije, ali gotovo svako od tih rješenja je unutar okvira robovskog sustava koji ti nameće da moraš imati stalne ciljeve kako bi opstao na fizičkoj razini). E sad, pitanje je bi li posljedice doista bile takve i jesam li ja svojom antipacijom pogurala u smjeru da budu takve (stara tema). Međutim tu je još 6-7 milijardi ljudi od kojih dobar dio slično anticipira, pa ne znam koliko je teško ili lako boriti se s tim.
    Ono što hoću reći je sljedeće: teško je uvijek biti u kontaktu sa sobom i sretan samo sa time kad je cijeli sustav kreiran na način da te u tome ometa. Zato sam ja počela blog sa kritiziranjem tog sustava. Ono čime bih se ja u životu voljela baviti, što me veseli i čini sretnom i s čime u skladu bih uvijek bila u dodiru sama sa sobom i bila u mogućnosti biti sretna - nije na platnoj list. Zato mi treba slobodno vrijeme, kako bih se time bavila. Teoretski, bilo bi idealno postići takvo stanje svijesti da čime god da se baviš imaš taj osjećaj sreće i unutarnjeg zadovoljstva, ali ja nažalost nemam osobit užitak u sadašnjem trenutku ako želim raditi jedno, nešto što smatram dobrim za sebe i možda svijet oko sebe, a u tom istom trenutku sam zbog svega nabrojanog prisiljena raditi drugo.
    Zato postavljam ciljeve koje ako ostvarim imam više šanse da postignem ovo o ćemu ti pričaš. Načelno je lako živjeti u sadašnjem trenutku i ne postavljati nikakve ciljeve, ne slijediti programe sustava ako imaš sve potrebno za egzisteciju sebe i bližnjih. Trčanjem za "sve boljim", "sve skupljim", "sve većim" je najčešće stvar ljudske bahatosti i činjenice da ih ništa na svijetu više ne može zadovoljiti. Težnja ka onome što te može zadovoljiti je s druge strane jedini izbor i tu je dio na kojem put vezanosti (ah, taman sam se navikla na kreaciju) može imati svrhu i biti ok. S druge strane - najviše ok bi bilo - pobjeći iz sustava i biti u sadašnjem trenutku. Zasad još nisam našla način kako to napraviti. Ako ga ti znaš, voljela bih ga čuti, a ja ću u međuvremenu i dalje tražiti rupe kroz koje se može zbrisati van ;D :D.

    avatar

    24.07.2007. (13:37)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Prijateljica: ali možeš biti i kreativan i promijeniti sredstvo kojim ćeš doći do tog istog, željenog cilja. To je najteži put, ali je i najispunjeniji, najkreativniji. To je put na kojem si sretan, jer se krećeš prema cilju i svaki si mu dan sve bliže (dok ga naposlijetku ne ostvariš), a opet ne ideš protiv sebe, nego živiš u skladu sa svojim bićem, svojom svijesti, podsvjesti, nesvjesti - svojom dušom.

    Točno tako bih ja opisala sve svoje izbore u životu i put kakvim većinom idem. Gotovo nikad nije standardan i mnogi ljudi to često osuđuju, ali meni se baš tako sviđa :D :D :D.

    avatar

    24.07.2007. (13:41)    -   -   -   -  

  • Ashes and snow

    Hej ovo mi se strašno sviđa :

    "Prihvatiti sadašnji trenutak onakav kakav je i biti iskreno sretan.
    Ništa više i ništa manje od toga."

    Da tako nešto i ja pokušavam , ali neide uvjek baš lako :)

    avatar

    24.07.2007. (13:55)    -   -   -   -  

  • prijateljica svjetlosti

    @Nea i svi, izgleda da nekakvo polje svijesti funkcionira, jer smo baš jučer Putnik i ja razgovarali o sličnoj temi kao tu, a temu je načeo on, koji već dugo nije čitao Berixov blog. Njegovo pitanje je bilo: ako naša svijest formira našu stvarnost, a ja smatram da sam bolji od sistema i od većine ljudi u njemu (na način da to postane njegova stvarnost i da tako pobjegne iz sistema), da li ja trebam odmah prestati živjeti po pravilima sistema ili postupno, dok se i sistem ne izmijeni (nadam se da sam dobro prenijela njegovo pitanje, tj. bit)?
    Moj odgovor je bio otprilike ovakav: stvari u našem životu idu postupno, zato što smo tako odabrali ili je takav tijek evolucije, ne znam. Znam da Aboriđini mogu zacijeliti slomljenu potkoljenicu, tako da čovjek drugi dan može hodati s tom nogom, bez štake, ali znam da za mene takve stvari (barem još) ne funkcioniraju, jer ja u to, na najdubljim razinama, ipak ne vjerujem, koliko god mislim da je to moguće. Tako je i sa svim ostalim u životu. Ako si spreman napraviti 'kvantni skok' onda ćeš ga napraviti, ali predlažem da, dok nisi spreman, radiš svaki dan sitne skokove pa ako i nikad ne budeš spreman za jedan 'kvantni', opet ćeš, na kraju, visoko završiti, bar više nego da čekaš da se nešto dogodi, a to se, recimo, ne dogodi (jer, između ostalog, nisi ni na koji način radio na tome da se dogodi). Ostaje pitanje koliko smo spremni u nešto vjerovati?
    Možemo i čitav život samo raditi na tome da svojom sviješću izvedemo 'kvantni' skok, pa ćemo na kraju biti na istom, ali, definitivno treba vježbati, a ne ne raditi ništa, tj. čekati da se dogodi samo od sebe.
    Kao u jogi: možeš podići energiju kundalinija i kad nisi spreman, ali će ti to spržiti živčani sustav i završit ćeš u ludnici pa se preporučuje ići postepeno. Iz čisto fizičkog razloga. Ali ako vježbamo svoje mišiće da bismo tjelesno bili jači, zašto isto pravilo ne bi vrijedilo i za moždane vijuge, pa tako i 'vijuge svijesti' i svega onog višeg od materijalnog svijeta. Po meni, to je jednostavniji i podnošljiviji put, od skakanja i brzinskog mijenjanja načina života.
    Sustav, koliko god ga ne volimo, treba poznavati, kako bi ga koristili na način koji nam odgovara. U protivnom, on nas šiša kao ovce. Zato mislim da treba uspijeti u ovom sustavu, na način nama prihvatljiv, a onda gledati kako bi ga promijenili...
    S druge strane, vjerujem da svaki čovjek može (pa tako i treba) puno napraviti da njegov život bude bolji, u kojem god sustavu da se nalazi. Manje može napraviti za promjene u sustavu, naročito ako taj sustav ne funkcionira u smjeru u kojem ide i pojedinac sam, (a više ako ide) pa se tu ne treba živcirati (to je kao zbrajanje vektora). Ali se treba zauzeti za sebe pa makar bio sam protiv svih. Ako ne kažeš što misliš, nikad nećeš znati da li imaš istomišljenike, jer možda i drugi samo šute i trpe i misle da su sami na svijetu...

    avatar

    24.07.2007. (14:34)    -   -   -   -  

  • K@te

    @Nea: Teoretski, bilo bi idealno postići takvo stanje svijesti da čime god da se baviš imaš taj osjećaj sreće i unutarnjeg zadovoljstva, ali ja nažalost nemam osobit užitak u sadašnjem trenutku ako želim raditi jedno, nešto što smatram dobrim za sebe i možda svijet oko sebe, a u tom istom trenutku sam zbog svega nabrojanog prisiljena raditi drugo.
    Žao mi je da ne uživaš u onom što radiš da bi dobila plaću. Nama koji uživamo je vjerojatno puno lakše i ljepše u životu.

    avatar

    24.07.2007. (20:20)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Kate: ma, trenutno ne uživam jer mi trenutni (službeni) posao nema veze s razlogom zašto sam studirala, ali zato radim na tome da to promijenim (jedan od ciljeva :)) i radim izvan posla ono što me kudikamo više veseli, pa je to vrijeme izvan radnog vremena bolje vrijeme u mom životu ;)).

    avatar

    24.07.2007. (20:27)    -   -   -   -  

  • ludlud

    "Ja sam svladao svoje probleme. Šteta što mi je život prekratak da bih uhvatio sve što bih želio. Ali to nije problem; to je samo šteta" Don Juan (Carlos Castaneda: A Separate Reality)
    :)))

    avatar

    24.07.2007. (21:31)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    Imam tek jedan pravi cilj - biti u stanju prihvatiti sadašnji trenutak onakav kakav je i biti iskreno sretan. Ako imam to, sve ostalo mi više ne treba. Dok ne ostvarim taj cilj vrludam i ja povremeno putem Vezanosti za rezultat jer kao što je i Nea rekla postoje stvari koje ipak nije lako prihvatiti, pogotovo ako se diraju u našu egizstenciju ili nama najbliže ljude (ili životinje). Ali svjestan sam toga da su sve to samo privremene faze i da to nije smisao sam po sebi. Tražim i isprobavam načine kako da ostvarim svoj jedini pravi cilj tako da sam i ja još uvijek na putu Vezanosti iako imam jako malo ciljeva. (što ne znači da nemam aktivnosti i rezultata). To je moj put, nije ništa bolji ni gori od bilo kojeg od vaših - ali za mene je najbolji.

    @prijateljica sv. Ostaje pitanje koliko smo spremni u nešto vjerovati?
    ja jako vjerujem u to da svojim "nedjelovanjem" ću postići više nego li svojim djelovanjem. Ali i ako sam u zabludi, so what? Jedno iskustvo više u putovanje moje Duše.
    Inače, sustav u svemu tome mi je sporedan, kakav god on bio.

    avatar

    24.07.2007. (22:50)    -   -   -   -  

  • neazess

    Ja sam apsolutno šokirana!!! Gdje je današnji post?!!? ;-)))))

    avatar

    27.07.2007. (01:43)    -   -   -   -  

  • K@te

    Hihi :))) Ovisnice!

    avatar

    27.07.2007. (02:41)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...