Komentari

zmajkovito.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • lazy daysleeper

    Mene su isto učili da ne trebaju rezervna rješenja i ja probao, ali nije išlo! :)
    Reći ću još nešto pametno: da se mala nije trudila i da ne kuži stvar, sve fige svijeta vrijedile bi upravo toliko - frišku figu.
    Svaka čast studentici!

    avatar

    16.07.2007. (13:44)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Bravo mama, ne samo na uspjehu tvoje kćeri, već na tome što je odgajaš da ne trebaju rezervna rješenja i kompromisi u životu, u konačnici je ipak tako ljepše i lakše...moja najdivnija majka je imala isti stil i što mi fali, haha...

    avatar

    16.07.2007. (15:46)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    dobro je odgajas, tako i mene uce..mozda se koji put popiknemo ali treba uzdici glavu i hrabro dalje.
    treba ostati svoj.
    ali za tvoju dsk nismo ni sumnjali da bi se desilo nesto drugo nego uspjeh...
    bravo i cestitke

    avatar

    16.07.2007. (16:27)    -   -   -   -  

  • rU

    čestitke, draga zmajka. i mami i kćerki.

    i ja uvijek stavljam sva jaja u istu košaricu ... i nemam B planova ...

    ne znam je li to baš jako praktično, no učili su me da ništa ne radim držeći figu u džepu,
    da se uvijek oslanjam na vlastiti trud i sposobnosti ...

    avatar

    16.07.2007. (22:53)    -   -   -   -  

  • ledena

    Čestitke, i jednoj i drugoj. Majke najbolje znaju koliko žele uspjeh svojoj djeci i kolike nade polažu u njih. Pa, kada se to ostvari, i to na ovakav način...naravno da pucaš od ponosa.

    A kava u Andrei - neki drugi put. Bit će prilike. Što se mene tiče, možeo i neko ljepše mjesto izabrati. U Rijeci ih ima, barem za mene, puno.

    avatar

    16.07.2007. (22:58)    -   -   -   -  

  • Kazuya

    a blago blago blago i mami i njenoj ljubimici ^^

    avatar

    17.07.2007. (01:51)    -   -   -   -  

  • rU

    jutarnji pozdravi Djevojčici ... i mami zmajki ...

    avatar

    17.07.2007. (07:56)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Jučer nisam ni navraćala ovdje, sva sam bila u nekoj strci. A danas ću samo reći da i trebaš biti ponosna, jer imaš zašto.
    I drago mi je zbog jučerašnjeg susreta. Slijedeći put te izazivam na partiju tenisa. A sada vježbaj, dok ne stignem.

    avatar

    17.07.2007. (09:00)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Čestitke za uspjeh, a pozitivne misli uvijek vrijede. Bio sam i ja na nekim stijenama, ali sam se poslije otišao rashladiti u moru i hladovini borova.

    avatar

    17.07.2007. (12:38)    -   -   -   -  

  • Decy

    bravo, bravoooooo!!!!!!

    avatar

    17.07.2007. (14:27)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    slučajno kliknuh
    lijepo lijepo
    prva, četvrta, dvadeset treća...
    ima li toga još
    nažalost danas umjetnost nije u modi
    puno truda i ljepote
    a lova...(ma tko te pita...)
    sve čestitke mami
    i naravno Nikolini

    rukoljub

    avatar

    18.07.2007. (08:31)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Ehhh nego što , nego pucati od ponosa...
    a ono drugo, alternative i opcije...bolje od nas nauči ih život...primjerima, pa odmjere, sreća bistri brzo shvate......
    zdravlje... samo da im je zdravlja!!!!!!
    ...
    uvijek ista molitva svih mama!
    Osmijeh i čestitke hihi

    avatar

    18.07.2007. (11:45)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Lejzi: stvar je u tome što se mala uopće nije jako trudila... A figice su pozitivne misli. A pozitivne misli su dobra energija. I sve bude na kraju dobro.
    Btw, mala od jutros u 9 ima index. Pa da vidimo sad...

    Majstorice: a nije lako ponekad. Dođe mi da je zaštitim najčvrstijim bedemima, ili da je zavučem pod krilo... a znam da ne ide tako.
    Želim da joj ove studentske godine budu one najdraže, baš kao i meni, a mislim i tebi... ma kome studentske nisu bile najdraže???

    Viola: to popikavanje su nam reckice koje utiskujemo na uzglavlje našeg života i iskustva uopće. A najbolje se uči kad se problemi vade iz vlastite vrećice...

    Rusalka: tako je, vlastiti trud.
    Moja djevojčica baš hoće u Zagreb... znaš koliko mi je umješnosti i diplomacije trebalo da objasnim to njenom tati? A on averziju na Zagreb čuva još od mojih studentskih dana...

    Ledena: promašile smo se ovaj vikend, a valjda slijedeći nećemo. Hvala na čestitkama, nemaš pojma kako predem...

    Kazuya: i je mi blago. Sad, kad mi ode, trebat će mi puuuno vremena da se priviknem. A njoj neću smjeti pokazati koliko mi nedostaje. Ali, o tom - potom.

    Kora: nekako mi se ne da po ovoj vrućini, bome-pripeklo. Ja uredno sjedim pod klimom. Dobro, malo dalje od klime, ali fino hladi!

    Gogoo: hvala, hvala... kojim ćeš stazama ti ovaj vikend, tko zna!!!

    Decembar: hvalaaaa, hvalaaaaa. I još jedan - aaaaaaaaa!

    Sjedokosi: Zahvaljujem na posjeti i čestitkama. Razmišljam, možda je i bolje da umjetnost i nije toliko u modi. Žutilo je ionako preplavilo mnoge sfere života. Nešto uvijek treba ostati prepoznato po posebnosti. Malo sam euforična, uglavnom lupetam, ovih dana. Treba pričekati da se emocije malo - slegnu!

    Vitae: Mislila sam prije kako čekam samo da sva ta gužva i angažman oko prijemnih prođe, da bih mogla reći, i to je iza nas...
    Ali danas ti mogu reći: uživala sam u svakom trenutku i danas, kad je DsK otišla u Zagreb upisti svoj studij, razmišljam kako negdje moram zapisati pregršt tih detalja koji su se odvijali iz dana u dan, iz sata u sat...
    Nećeš vjerovati, jutros na radio budilici pjesma - Vraćam s Zagrebe tebi.
    Nisam dugo ustajala iz kreveta sa takvim smijehom...

    avatar

    18.07.2007. (13:52)    -   -   -   -  

  • rU

    imala si u čemu i uživati, draga zmajka.
    i nije u pitanju nikakva euforija već triumf materinske ljubavi. nema ljepšeg i čistijeg radovanja od radovanja sreći i uspjehu djeteta, vlastitog pogotovo.

    odlazak na studij u drugi grad je dobar potez. tako se brže stječe samostalnost.

    i mene još drži lijepo osjećanje. radost zbog novog velikog koraka u životu moje nećakinje jelene koja se udala prošloga petka.
    sad će u život koračati ukorak. nek im bude sretno.

    i nek vitke nožice tvoje kćeri, draga zmajka, također sretno i veselo koračaju zagrebom i fakultetskim predavaonicama.
    a tvoje će srce, zmajka, uvijek koračati s njom ukorak, kamo god tvoje dijete kročilo.

    avatar

    18.07.2007. (14:29)    -   -   -   -  

  • Viola (sul palco)

    ti si idealna mama.svjesna da dijete treba usmjeravati a ne zaklanjati.
    ja sam uvijek htjela otici na studij u drugi grad, moji su bili protiv, na kraju sam ipak otisla i nisam nikad pozalila.

    avatar

    18.07.2007. (14:46)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    Čestitke, odavno to proživjeh a tek na kraju ... poznat svaki treptaj duše.

    Nema toga kad kompromisi ispletu svoju mrežu.

    Lijep pozdrav ostavljam.

    avatar

    18.07.2007. (22:46)    -   -   -   -  

  • baca iva

    Veliki ispit "zrelosti" za mamu. Faza odvajanja djece od roditeljskog doma veliki je problem rodoteljima, jer im vlastito dijete "odlazi iz ruku". Nije to toliko pitanje straha za dijete koliko roditeljski egoizam; gubim ga, meni će ona manjkati. Najbolji primjer za to je ženidba sina. Rijetke su mame koje ne pokušavaju sina odgovoriti od svake potencijalne snahe. Svakoj nađu nakakvu manu. Zašto? Jer će joj nekakva žena oteti sina. Ne misle one da su i one otele nečijeg sina. Tu roditelji doista moraju pokazati ono što su stalno govorili, a to je sve za dijete. Pa zato onda to dijete treba pustiti da ide svojim putem. Imaš pravo, draga Zmajka kad kažeš."A mame nek se mole za zdravlje! Veliki ti pozdrav šaljem!

    avatar

    18.07.2007. (23:11)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Rusalka: tvoje riječi, rekoh već, miluju dušu.
    Želim svu sreću ovog svijeta tvojoj Jeleni, da voli i bude voljena razumijevanjem, kako je to meni na početku mog braka poželjela jedna draga mi osoba. I te riječi uvijek nosim sa sobom.

    Viola: tenkju, za ono - idealna, ha ha, trebalo bi djecu priupitati, ha ha.
    Imam jedan mač velik, sličan onom Arthurovom, samo, moj je od čistog zlata, a drška mu dijamantna. Njime siječem strah koji se uredno nastoji ugnjezditi u mom grlu, ali ne dam mu. Borim se. I siječem.
    Ne pitaj.

    promatram, razmišljam: neobično mi je drago što imam istomišljenike glede kompromisa. Mislila sam da će me krenut napadat, jer mnogi se u mojoj okolini gotovo kunu u kompromise, a ja stalno ponavljam da im to nije dobro. Pogotovo kad djecu nastoje usmjeravati u pravcu odustajanja i raznih neželjenih zamjena prvotnih želja i ideja.
    Dijete treba naučiti da je svaka želja, ako je ispravna i jaka, ostvariva. Odustajanje ne bi trebalo biti opcija. Uh, o ovome bih mogla satima...

    iva: prijatelju, ti mi već sina ženiš, ha ha!!!
    Kosti će me boljeti koliko će mi moja najdraža nedostajati, ali ona će na mom licu vidjeti samo osmijeh i majčinsku znatiželju, ništa više od toga. A što se snahe tiče, ja sam ti jedna od ovih rijetkih mama, koja će poštivati odabir svog sina. Neka nam dragi Bog da zdravlje, da zaplešemo na tim svadbama, ili možda i ne, kako oni odluče. Ali voljela bih da ne ostanu sami, već da pronađu srodnu dušu s kojom će dijeliti svoj stol i postelju.
    Vidim mnogo osamljenih ljudi u zrelim godinama, koji me nastoje uvjeriti u snagu svog odabira. Nekako ipak ne vjerujem da čovjek svjesno odabire ostati sam. Samoća ne bi trebala biti prirodno stanje. Tu i tamo, paše, ali povremeno, a ne kao način života.
    Pozdrav, dragi Iva, tebi i familiji!

    avatar

    19.07.2007. (08:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...