uf, tri duboke teme... di ih samo nađe?!!! Prvo, ta jutarnja radost... ti puno dublje doživljavaš svijet od... nekih. Sklon dubokoj depri ali i intenzivnoj radosti. To je lijepo. Premda, češće na filmu nego u životu. Treba se znati s time nositi. Odabrao sam put kuliranja: prvo sam SEBE stegnuo do daske, a sad pokušavam ublažiti oštrice tvojih kriza. Tvoju radost volim. Dojam kvari pomisao da neće dugo trajati već bit zamijenjena padom... kroz zlatnu sredinu se samo proleti. Daj se skuliraj malo. Sjeti se da smo ovdje zbog iskustava, ali i drugi imaju pravo proći svoj put. Kao ona klinčadija na poslu. Znam i ja takve, jeza! Podupirem tvoj bunt. Reagiraj, ali manje strasno. Ne da bi to bilo lose samo po sebi, ali tobom lamata. Tada se sjeti da naša suština čeka u červrtom denzitetu da joj se pridružimo u osjećaju slobode. Tamo će biti radost za koju se neće trebati plašiti da će uskoro prestati, jer će biti postojana i mirna. I neće biti dosadno, ne brini. Iz te ćemo dimenzije trljat noseve pokondirenim tikvama ne bi li se opametile, ala ovoj kokoši (dakle, ne nos nego kljun) koja je potkradala one kojima je potrebna pomoć! Ona će ostati u ovom denzitetu, al u kamenom dobu, pa sve jovo nanovo, pa će opet kraljevat i prosit kroz stotine živote, ne bi li, kad opet nakon tisuća godina dospije na ravnateljsko mjesto humane ustanove, možda razmislila i rekla:" Ne, dosta je bilo. Ne želim više prolazit kroz tu muku, kroz bol, gubitke. Bit ću pozitivna. Želim ići dalje. Predivni svjetovi čekaju na mene!" Želim da tim putem ti i ja idemo zajedno. Samo cool. Vt
05.07.2007. (23:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hosti
uf, tri duboke teme... di ih samo nađe?!!! Prvo, ta jutarnja radost... ti puno dublje doživljavaš svijet od... nekih. Sklon dubokoj depri ali i intenzivnoj radosti. To je lijepo. Premda, češće na filmu nego u životu. Treba se znati s time nositi. Odabrao sam put kuliranja: prvo sam SEBE stegnuo do daske, a sad pokušavam ublažiti oštrice tvojih kriza. Tvoju radost volim. Dojam kvari pomisao da neće dugo trajati već bit zamijenjena padom... kroz zlatnu sredinu se samo proleti. Daj se skuliraj malo. Sjeti se da smo ovdje zbog iskustava, ali i drugi imaju pravo proći svoj put. Kao ona klinčadija na poslu. Znam i ja takve, jeza! Podupirem tvoj bunt. Reagiraj, ali manje strasno. Ne da bi to bilo lose samo po sebi, ali tobom lamata. Tada se sjeti da naša suština čeka u červrtom denzitetu da joj se pridružimo u osjećaju slobode. Tamo će biti radost za koju se neće trebati plašiti da će uskoro prestati, jer će biti postojana i mirna.
I neće biti dosadno, ne brini. Iz te ćemo dimenzije trljat noseve pokondirenim tikvama ne bi li se opametile, ala ovoj kokoši (dakle, ne nos nego kljun) koja je potkradala one kojima je potrebna pomoć! Ona će ostati u ovom denzitetu, al u kamenom dobu, pa sve jovo nanovo, pa će opet kraljevat i prosit kroz stotine živote, ne bi li, kad opet nakon tisuća godina dospije na ravnateljsko mjesto humane ustanove, možda razmislila i rekla:" Ne, dosta je bilo. Ne želim više prolazit kroz tu muku, kroz bol, gubitke. Bit ću pozitivna. Želim ići dalje. Predivni svjetovi čekaju na mene!"
Želim da tim putem ti i ja idemo zajedno.
Samo cool.
Vt
05.07.2007. (23:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...