Sve iz nečega nastaje i postaje; priroda je u tome izdašna: iz djece – ljudi, a iz ribljega mlađa – ribe. Dakako, zahvaljujući – suncu! No, što bi još trebalo izdvojiti i posebno istaknuti u ovom haiku? Sasvim dovoljno za, makar i očekivane, poredbe.
06.07.2007. (15:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi Dor, istina je da se ove usporedbe mogu učiniti naivnima i banalnima: međutim, u vrijeme brzih i prijetećih promjena koje bez smilovanja izobličuju prirođenu nam vjeru u postojanost svijeta, osjećamo veliko olakšanje pri pomisli da se djeca još uvijek mogu igrati u plićaku - da još uopće ima plićaka dovoljno čistih za igru djece i za opstanak ribljeg mlađa... da nas još uvijek obasjava poznato sunašce, a ne stravična kugla smrti koja će začas ispržiti sve što živi i što se miče ... Sve je dakle u redu i svijet je upravo onakav kakav treba biti - što bismo bolje mogli poželjeti u trenutku kad predajemo nasljeđe unucima ... nameće mi se potreba izravno doživljene potvrde takvog stanja.
06.07.2007. (17:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dor
Sve iz nečega nastaje i postaje; priroda je u tome izdašna: iz djece – ljudi, a iz ribljega mlađa – ribe. Dakako, zahvaljujući – suncu! No, što bi još trebalo izdvojiti i posebno istaknuti u ovom haiku? Sasvim dovoljno za, makar i očekivane, poredbe.
06.07.2007. (15:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
laughing granny
Dragi Dor, istina je da se ove usporedbe mogu učiniti naivnima i banalnima: međutim, u vrijeme brzih i prijetećih promjena koje bez smilovanja izobličuju prirođenu nam vjeru u postojanost svijeta, osjećamo veliko olakšanje pri pomisli da se djeca još uvijek mogu igrati u plićaku - da još uopće ima plićaka dovoljno čistih za igru djece i za opstanak ribljeg mlađa... da nas još uvijek obasjava poznato sunašce, a ne stravična kugla smrti koja će začas ispržiti sve što živi i što se miče ... Sve je dakle u redu i svijet je upravo onakav kakav treba biti - što bismo bolje mogli poželjeti u trenutku kad predajemo nasljeđe unucima ... nameće mi se potreba izravno doživljene potvrde takvog stanja.
06.07.2007. (17:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...