Komentari

neazess.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Too much

    zanimljiv post! Baš sam se nasmijala. Zanimljivo je da ljudi uvijek pokušavaju naći neki razlog za svoje ponašanje, nešto što utječe na njih, umjesto da si priznaju da je to sve iz njihove glave. Voljela bi da sam bezbrižna kao kad sam bila dijete. To je bilo lijepo razdoblje kada sam znala uživati u životu. Šteta što ne možemo ostati takvi. Biti odrastao baš je bezveze......
    Pozdrav.

    avatar

    25.06.2007. (11:45)    -   -   -   -  

  • greentea

    ovako kad to sve staviš na hrpu...zamalo da me ovaj post baci u duuuuuboku depresiju! ali, na kraju si se izvukla! u pravu si ti. nas uče kako da budemo bolesni, frustrirani, jadni....a, čovjek je biće koje lako uči, ponekad nažalost.
    i sve je, naravno, baš sve u našem umu. treba se malo više baviti s tim vragolanom i tiraninom!
    shvatiti što nam radi, malo ga zauzdati....a, kad zatreba i otkačiti! nije on gazda!
    pozdravčić iz grada bez komaraca!:)))))))))))))))

    avatar

    25.06.2007. (14:00)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Too much... (ah, smisli neki kraći nick - ne mogu svaki put sve to pisati ;-))))). Mislim da nije neka osobita razlika između biti dijete i biti odrastao - malo smo pametniji (maalo), malo odgovorniji i zanimaju nas malo drugačije stvari - no ništa posebno. Odraslost ne mora nužno značiti zabrinutost i ozbiljnost - i to je samo u našim glavama. Pozdrav.

    @Greentea: Ah, pa ne valjda u depresiju...stavila sam na hrpu da se vidi apsurd i da vas malo nasmije... U svakom slučaju - slažem se s tobom.
    A što se komaraca tiče - ništa, nema mi druge, nego pakirat se i u Osijek...tako je nama koji još nismo na godišnjem ;)). Inače, onaj tvoj post o Matildi i ekipi me previše rastužio - nisam imala srca ni komentirat...:-(

    avatar

    25.06.2007. (14:09)    -   -   -   -  

  • Kvaiso

    Zene u africkim plemenima nazalost cesto vise nemaju ni klitorise (zbog tamosnjih suludih sadistickih obicaja), pa to ne znaci da trebamo teziti takvom "suzivotu s prirodom" i tom predivnom idealu.. A zivot je kriza samo ako ga se takvim shvati, to je tocno... Bolje ga je shvatiti kao izazov, samo sto ti od stalnih izazova dodje pun ku*ac :)

    avatar

    25.06.2007. (21:55)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Kvaiso: to nisu "plemena" koja sam imala na umu, pa kad me već vučeš za jezik: cirkumcizija, kliteridektomija i genitalna infabulacija (kao tri najčešća oblika sakaćenja žena - od lakšeg prema najgorem) karakteristika su "poluciviliziranih" društava - npr. Sudan. To nisu sasvim prirodni uvjeti o kojima govorim već nešto između našeg društva i kompletnog izostanka civilizacije - redovito pod utjecajem strogih i rigidnih religijskih okvira (za koje se inače zna da sam protivnik). Te žene najčešće ne dočekaju postporođajnu depresiju jer umiru od infekcije na porodu. Ja sam govorila o onim, još vrlo, vrlo rijetkim plemenima koja civilizacija još nije dotakla i koja ne znaju niti da postoji nož kojim bi to mogli napraviti. Naravno, takvih je sve manje.
    Nazadovanje, po meni nije ideal kojem treba težiti, niti uzimanje nečeg dobrog iz drugih civilizacija znači da se moramo lobotomizirati. Upravo suprotno: da, mislim da treba težiti suživotu s prirodom (koji ne znači odricanje civilizacije ako je čovjek na malo većem stupnju evolucije nego što je danas, već napredovanje je to koje bi nas tamo trebalo odvesti), poštivanju vlastitog bioritma kao onog koji diktira naše ponašanje, a ne poštivanje besmislenih pravila robovskog sustava (i to je nažalost teško izvedivo sa ovim stupnjem ljudske evolucije) i spoznaji da je za cijelu kreaciju svijeta zaslužan naš um i naša svijest - o tome u nekom drugom postu. U međuvremenu - dok rasa ne evoluira - ima nas (i vjerujem, dosta) koji možemo i u ovakvom svijetu živjeti bez tih gluparija, zvali ih krizama ili izazovima, jer moja glavna ideja je bila da one ionako postoje samo u našem umu - i tome je služila analogija s afričkim plemenima. No, u svakom slučaju post o tome čemu ja težim sam već ionako naumila napisati, pa će to vjerojatno pojasniti stvar - uz malo sreće možda provedem i neko blog istraživanje na tu temu :).

    avatar

    25.06.2007. (23:33)    -   -   -   -  

  • nova vizija

    Koji post;D! Super, baš me nasmijalo koliko unutra ima inteligentnog sarkazma!;D

    Nemaš PMS?!?! JESI SIGURNA DA SI ŽENSKO?;D

    avatar

    26.06.2007. (00:42)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Nova Vizija: he, he, prilično sigurna - svi su mi tako rekli, no znaš kako je - cijeli svijet je iluzija ;-))))))))))).

    avatar

    26.06.2007. (17:29)    -   -   -   -  

  • ista kao prije

    potpuno si u pravu....pročitaj (ako nisi) TIHI ZOV AUSTRALIJE I POVRATAK IZ ZAUVIJEK od Marlo Morgan... knjige su me oduševile....govore upravo o tome o čemu pišeš....radi se o domorodačkoj mudrosti (Aboriđani), o načinu života bez stresa,o poimanju života u skladu s prirodom......

    avatar

    26.06.2007. (20:24)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    A pro pro (se piše ovako?) krize, rekao bih samo da su stresne situacije pravi test koliko još pred nama ima puta. Jer ako smo stvarno na nekoj razini tada ćemo uspjeti i u stresnoj situaciji biti sposobni kvalitetno odreagirati. Lako je biti OK kada su vanjske okolnosti OK, npr. meni je životna situacija takva da imam jako malo stresa u svom životu (barem trenutno) i naravno da je onda meni lakše biti pozitivan i sve to nego li nekome tko nije u takvoj situaciji. Prije koji dan dogodila se je stvar koja mi je prilično digla živac tako da mi je to informacija da ipak još uvijek nisam na onoj razini na kojoj sam mislio da jesam (što bi rekao Toma Juda, susreo sam se sa Tamom). To je ljepota stresnih situacija - daju nam precizne informacije gdje smo trenutno sa svojim razvojem.

    avatar

    28.06.2007. (14:22)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Ista: Nisam čitala, hvala na preporuci - potražit ću.

    @Berix: :))))), ne bih htjela glumiti Novu Viziju, pogotovo što i ja imam putra na glavi, ali mislim da u drugom pro treba izostaviti r i da je to spojeno...i tak... ;-)))). Naravno, slažem se s tobom, iako je ideja teksta bila naglasiti da nam malo previše serviraju stalne krize, a mi to gutamo, umjesto da svko razdoblje prihvatimo kao normalan dio jedne cjeline - života. A što se stresnih situacija tiče - da one nam doista pokazuju koliko smo daleko dospjeli, a "susret s tamom" ili situacijama koje nam dižu živac je također dio tog puta zvanog život i ja se, naravno, susrećem s njima i također ne reagiram uvijek "cool" - mislim da sam uostalom već negdje rekla da sam ponekad "brza na reakcijama" ;)))).

    avatar

    28.06.2007. (17:27)    -   -   -   -  

  • blog Sadašnjeg trenutka

    @Nea:iako je ideja teksta bila naglasiti da nam malo previše serviraju stalne krize,
    ma znam to, samo o tome nisam ništa imao pametno za reći pa sam skrenuo temu :-D

    također ne reagiram uvijek "cool"
    ajme?!?!? Pa zar ni ti?!?!? :-P

    avatar

    28.06.2007. (19:52)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Berix: ma znam to, samo o tome nisam ništa imao pametno za reći pa sam skrenuo temu
    :))))) samo ti daj, kad god poželiš, dosadno je stalno pričati o istome.

    ajme?!?!? Pa zar ni ti?!?!?
    Nije se dosad dalo primjetiti, jelda, jelda? ;-)))))))))))))))))))))))))))))).

    avatar

    28.06.2007. (20:38)    -   -   -   -  

  • otrovna

    Nemam pms jer sam se uvjerila da to ne postoji, ali zato imam anksioznost jer sam očekivala krizu u nekim periodima života, tako da potpisujem tvoj post u cijelosti

    avatar

    30.06.2007. (10:25)    -   -   -   -  

  • Aurora

    Moja "kriza se manifestira u napadajima panike iz vedra neba za volanom ili u dućanu i sl.
    Onda kad analiziram ili je PMS ili je nepovoljna biometrološka prognoza. I godinama se borim sama sa sobom. Sada to predosječam pa izbjegavam maximalno krizne situacije u te dane pa je relativno ok.
    Prema tome budite sretni dok su obične krize obične i ne prerastu u nešto drugo...

    avatar

    03.07.2007. (12:40)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Aurora: da, napadaji panike mogu biti vrlo neugodni. Međutim ako počneš izbjegavati situacije u kojima se javljaju možeš zbog toga početi lošije funkcionirati u životu (ometa te), opet nije pametno biti za volanom kad te uhvati...
    Postoje strategije rješavanja tog problema i nisu previše komplicirane niti zahtjevne, ali je kod nas jako teško doći do njih jer se gotovo nitko time ne bavi. Probaj sa najosnovnijom, možda pomogne: napadi panike su najčešće popraćeni brzim i plitkim (specifičnim) disanjem, tako ih je čak moguće uzrokovati. Bilo bi dobro kad te uhvati, kad bi mogla odmah negdje sjesti u miru i pokušati promijeniti ritam disanja, usporiti ga i produbiti, nakon nekoliko minuta koncentracije na ispravno disanje trebalo bi proći.
    Naravno, ja sad pametujem, a ne znam koje si i jesi li isprobala neke metode, ali ako nisi, tko zna, možda pomogne... Pozdrav.

    avatar

    03.07.2007. (13:43)    -   -   -   -  

  • wizard lady

    Mislim da sam prošla kroz gotovo sve krize koje si nabrojala osim one srednjih godina i menopauze, najgora od svih koja još uvijek nakon 2 godine traje i dalje je upravo smrt u obitelji.Mada, ja svoje trenutno stanje ne bih nazvala krizom već čežnjom, tugovanjem za fizičkom prisutnošču određene osobe. Od tog tragičnog dana počela sam i ja na neki način tragati za istinom, zapravo samo sam nastavila putovanje osobe koja tijelom više nije ovdje.
    Dijelovi mozaika tog putovanja su i ovi blogovi na koje nailazim i od kojih sam srećom, puno toga naučila i saznala.
    PMS, nažalost još uvijek dosta utjeće na moje raspoloženje i mislim da bi isto tako bilo i da nikada nisam čula za PMS, u tom slučaju bih samo rekla da sam loše volje i da me ne diraju.
    Sa druge strane vjerujem u snagu volje i izbora tako da stoji to da loše raspoloženje možemo neutralizirati ako to želimo. Naime, ja sam živi dokaz da se to može, jer to sam radila svakodnevno u največim mogućim krizama koje su me snašle. Uglavnom, čovjek je sam sebi često puta najbolji lijek ako si dopusti da se upozna i ako nakon toga umije živjeti sa tom samospoznajom. Prvi put sam na ovom tvojem blogu iako često naiđem na tvoje komentare na drugim blogovima i uvijek me oduševe. Zanima me i tvoj novi post kojeg si najavila, pa te od sada čitam :) Lijep pozdrav.

    avatar

    03.07.2007. (14:13)    -   -   -   -  

  • neazess

    @Wizard lady: drago mi je da imam novog čitatelja, čim nađem vremena svratit ću i ja do tebe :).
    Znam što misliš kada kažeš da si prošla sve te krize - slično bih mogla reći i za sebe - i meni je dosta teška bila smrt u obitelji i razumijem da je to težak događaj koji nas često potakne na istraživanje svijeta oko sebe jer smo, između ostalog, njime suočeni i sa vlastitom smrtnošću.
    Zapravo sam htijela reći - to je sve prirodni dio života. Ako život rascjepkamo na komadiće i svaki komadić nazovemo nekom krizom počinjemo se odnositi prema tome kao da je nešto neprirodno što ovdje ne bi trebalo biti, neka bolest... Zapravo i poneko loše raspoloženja, pa bila za to zaslužna pojačana aktivnost hormona i poneka tugovanja isto kao i sretni trenuci i euforije prirodni su sastavni dio jedne cjeline koja se zove život. Takvo prihvaćanje nam (barem meni) znatno olakšava življenje, a tretiranje svakog dijela života kao nečeg neprirodnog i bolesnog ne pomaže, nego nas samo čini nesretnima...
    Nadam se da će najavljeni post uskoro - čim uhvatim malo vremena. Lijep pozdrav i tebi.

    avatar

    03.07.2007. (16:02)    -   -   -   -  

  • Aurora

    Hvala na savjetu. pokušala sam sa tim tehnikama samokontrole i postepenog suočavanja i uspjela sam 99% sa napadajima panike u dućanu, sada se javljaju jedino kad imam virozu ili pms i to u puno blažem obliku. I to ne bižim nego dišem i savladam.Eventualno izbjegavam veliki shoping ako mi je krizni dan. Ali to s vožnjom mi je shit. dogodilo mi se jednom nasred okuke uz more sa udaljenim ugibalištem i otada se bojim ići 2-3km dalje od kuće. pogotovo ako mi je takav dan što osjećam neki gubitak koncentracije. I to me užasno muči. Sa 19 god sam vozila relacije split- rijeka-dubrovnik-split bez problema i sigurna sam u sebe ka vozača jer sam oduvik max. oprezna, ali j... svak ima svoj način ispoljavanja krize.. valjda će me proći s godinama..

    avatar

    04.07.2007. (14:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...