Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (30)

Marketing


  • Sweetest Honey

    ovaj blog me natjerao da plačem.
    moja sućut...
    voljela bih napisati neku utjehu, ali ništa mi smislenog ne pada na pamet uvezi toga.
    možda to da vrijeme liječi sve rane? ali kako da zaboravite nekoga tko je jednom bio dio vas?
    valjda nikako... postoji samo nada u to da ćete se jednog dana ponovno sresti...

    avatar

    27.05.2007. (22:47)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Ne postoje riječi koje blaže bol niti utjeha...znam da u svakom kutku vidite svoju kćerkicu, svakim pogledom je tražite i očekujete da će sada protrčati pored vas...čak i misli katkad budu previše bolne...svatko boluje na svoj način...pazite na sebe...

    avatar

    28.05.2007. (07:47)    -   -   -   -  

  • volimo te stelice

    Ne znam što reči na sve ovo,osim da mi je jako žao.Stelica je bila jako lijepo i veselo dijete.Kada čitam ove vaše rečenice,suze mi ne mogu stati.Mene je jako pogodila smrt Stelice.Ja nisam mogla vjerovati da j otišao taj mali plavokosi anđeo.Bože zašto si nam ga oduzeo?Zar je to tako trebalo biti?Zar je to bila njezina sudbina?Ne mogu vijerovati!Ja isto imam mlađu sestru i kada čitam ovo,molim boga da se njoj isto tako nešto ne dogodi.Znam,nije se to smijelo dogoditi ni Stelici,ali ako gledate to sa lijepše strane,onda je Bogu sigurno falio još jedan prekrasan anđeo,moglo bi se reči čak najljepši,pa je odabrao baš vašu Stelicu.Jako mi je žao,i znam da si nikada nečete moči oprostiti to što ste ju izgubili,ali to nije vaša kravnja,to je krivnja onog vozača koji nije gledao kako treba voziti,ili jednostavno nije još znao voziti.Imate potpunu podršku od mene.Pusa!

    avatar

    28.05.2007. (14:15)    -   -   -   -  

  • ~G_ii_Nn_aa~

    Ja sam slučajno došla do vašeg bloga....jako me dirnuo...ja imam samo 13 godina...pokazala sam svom tati vaše blogove i moj tata se rasplakao...ovo je prvi put da sam ga vidila da plače...blog vam je prekrasan i posvećen je još lijepšoj osobi...iako ja nisam poznavala Stelu suze mi idu od svake pročitane vaše rečenice...ne znam šta da vam kažem...čime da vas utješim jer je samo ostala nada da ćete se vidjeti visoko gore..među oblačićima i da ćete biti opet zajedno...jako je tužno kada majka izgubi svoje dijete...ja sam rekla svima da posjete vaš tužni ali prelijepi blog i očekujte još puno komentara od mene i mojih prijatelja...morate biti ponosni na sebe jer je Stela bila ljepotica,a vi ste još veća...Tina je isto preslatka....ma sve ste preprepreslatke....pusa iz srca od jedne male Dubrovčanke

    avatar

    28.05.2007. (17:42)    -   -   -   -  

  • Roberti!!!

    bok...
    hvala vam na zapaljenoj svijeći za
    moju robertu......
    šaljemvam puno toplih pozdrava

    avatar

    28.05.2007. (18:57)    -   -   -   -  

  • slučajna prolaznica

    nisam mogla vjerovat da ovako nešto postoji da to sve želite podjeliti sa durgima,,,jako mi je žao š to vam se to moralo dogodit,,,ali život je amo reć taki,,možda je bog samo želio jednog anđela tako lijepog i tako dobre naravi kao što je Stela bila,,,budite jaki i znajte da je Stela vaš anđeo koji vas sve zajedno čuva i čeka vasm,,,suze nisam mogla i htjela skrivat jer samo mogu pretpostavit kolika je tuga u vama i da ne znate kako dalje,,,krenite sječajte se malog anđelčica i znajte da čete opet bit s njome,,,pozzz iz Dubrovnika

    avatar

    28.05.2007. (20:25)    -   -   -   -  

  • St. BiTcH

    ovo je pretuzno i svaka cas sto ste smogli skupit snage da napravite ovaj blog,divim vam se..necu nista reci jer znam da nikakve rijeci nece pomoc i da utjehe nema i glupo mi zvuci sve sto hocu reci, samo da vjerujete da je njoj gore bolje i da cete jednom opet biti skupa...ja sam izgubila prijateljicu ovo ljeto i znam da vam je ostala ta tupa bol koju nista ne moze otjerati....moja sucut i drzite se.....

    avatar

    28.05.2007. (20:50)    -   -   -   -  

  • nina

    ne mogu vjerovati da se ovo stvarno dogodilo....jako mi je zao i ovo je jedan od najljepsih blogova na kojima sam bila...i ovo je pretuzno.....a vjerujte da je Vas ANDJEO s vama i da je tu kada vam najvise treba......ma doci ce vrijeme i za pravdu...mala Stelica nikada nece izaci iz nasih srca....jednostavno ne znam sta da vam kazem osim da budete jaki i da i dalje drzite sjecanje na Stelicu...mala je stvarno bila preljepi andjeo koje je trebao da zivi,al samo Bog zna svoje razloge...stvarno mi je jako zao..imate podrsku iz Dubrovnika.

    avatar

    28.05.2007. (21:28)    -   -   -   -  

  • ...*martina*....

    hey....
    možda je suvišna svaka riječ koju ću napisati jer drage Stelice nema,a ovo je samo mali znak pažnje da znate kako ima ljudi koji znaju suosjećati i vide pravu stranu život, što život uopće znaći, što nam donosi?e to je pravo pitanje?......s time se jako teško nositi. ostavila sam već komentar na blogu vaše Tine, sada jedine kćerke..... teško je pomoriti se sa sudbinom, nikad neznaš što nas sutra čeka, a ona isto tako nije mogla zanti što ju čeka na putu do škole...... ovo je stvarno lijepo od Vas što ste joj posvetili blogove, tako će ostati u vama, znat će da ju niste,a i nećete nikada zaboraviti.......i to je jako dobar korak.dosta puta sam navraćala na Vaš blog i svaki put sam se rasplakala, sve sam pročitala, ovo zadnje je najbolnije........sjećat ću se je i ja sa vaših slika, i ove tužne priče...
    Svaka majka se boji za svog malenog anđelka, zašto? jer ga je ona nosila devet mjeseci, osjećala svaki njegov prvi pomak, uzdisaj, njegovo srce kako kuca, gledala ga dok raste, izgovara svoje prve riječi, uči čitati, pisati....jer je ona jedina znala sve ........a vama se u jednom trenu zasustavio njezin život.više ju ne gledate onako veselu, punu ideja..ona ostaje sada samo u vama...dok bude vas bit će i nje....
    .....srest ćemo se jednom majko među zvijezdama, ti si za mene jedina.........[I
    izrazi sućuti su samo jedan dio susjećanja i jedna malena riječ koja vama ne može ništa promijeniti....ja ću vam ipak reći jer smatram da je to i potrebno, stvarno mi je žao.....
    budite snažni, hrabri......
    sve ovo što sam napisala dio je i mojeg shvaćanja, razmišljanja i suosjećanja kada ja jednog dana budem majka i stavljam se u tu poziciju, pokušla sam shvatiti kako bi meni bilo...trenutno imam šesnaest godina
    tužno je kako nam je Bog uzeo još jednu malenu, mladu osobu....
    pozdrav
    velika podrška od mene, Slavonski Brod

    avatar

    29.05.2007. (00:37)    -   -   -   -  

  • ...*martina*....

    hey....
    Nema na čemu, svaka podrška i dobra riječ uvijek dobro dođe. Hvala vama što ste se javili kode mene na blog, iznenađena sam, drago mi je.....
    Nemojte se uopće obazirati na takve ljude, ako njima smeta ne moraju čitati. Znam da jako pomaže jer i na taj način izbacite ono što nosite u sebi. Znam i sama , a to ste imli priliku vidjeti i kod mene na blogu.....
    znajte da vas od sad stalno posjećujem....
    pozdrav.....

    avatar

    29.05.2007. (11:37)    -   -   -   -  

  • mApA 13

    evo, čitam ovaj blog, ove vaše posteve i komentare i plačem i nemogu stati, znam da vama moje riječi nemogu ništa pomoći jer vašeg malog sunca u vašem životu više nema, nema ga da se sa vama raduje ko i prije da vam uzvraća riječi mama volim te ne, toga nema više, nemogu vjerovati pogotovo kada sam čitala post gdje ste objasnili što joj se točno dogodilo i gdje ste stavili sliku iz 24 sata da ju je ubio vozač hitne, pa zar hitna netreba pomagati ljudima a ne ih ubijati, evo plačem i neeznam što da vam više kažem, htjela bi vam dati podršku ali jednostavno neznam kako mislim da ove moje riječi su bezvrijedne jer nemogu vratiti malu Stelu neznam što se događa sa ovim svijetom, baš sam prije nekoliko dana saznala za blog jedne cure koja je imala nepunih 14 godina, i umrla je 10 dana prije rođendana ako vas zanima ja ću vam stavit link pa odite posjetite blog za razliku od vas njeni roditelji pišu samo komentare premda joj znaju lozinku bloga ne pišu nove posteve posvećene Teni ali ostavljaju komentare podrške, i sada idem jer nemogu više, neznam što da pišem sve vas pozdravljam i samo vam mogu reči držite se, Stela je sigurno dobro i sigurno nebi htjela da plačete za njom nego bi htjela da se radujete jer je otišla sa ovog usranog mjesta premda je vama nenamjerno nanjela bol
    Stela R.I.P.

    avatar

    29.05.2007. (13:09)    -   -   -   -  

  • Matea Š.

    a šta da kažem sve rijeći su stvarno previše,slućajno sam došla do bloga i stvarno nemam nikakve rijeći što da kažem!!!!!!!!!držite se,budite hrabri.njoj je sigurno bolje,i sigurno vas voli kao i prije samo što to više nećujete niti vidite...nemam više šta za reći

    držite se!!!!!!!!!!!!!!!!

    moja sućut

    avatar

    29.05.2007. (17:51)    -   -   -   -  

  • T.D.F.T.L.

    to je najžalosnije kad se izgubi najbolje...kad bog uzme najbolje i nas ostavi patit u još većoj boli,iz dana u dan...utapajuči se u uspomenama...meni je pred par dana poginuo s motorom strnic...i nisam mogla vjerovat niti sad vjerujem...jer sam ga voljela ko brata i sad mi ne ide u glavu da on nece doc..pozdravit nas s smjeskom na licu od uha do uha...zafrkavat se s tim glupim motorem...a bio je tako dobar...na pola noci isli su njegovi prijatelji pješice do mjesta gdje mu je završio život...i tamo su stajali ispred ceste...držeći svijeće u rukama...usred ničega...najžalosnije je šta se nije stigao ni pravedno borit za život...nije ni imao šansu pokušati,jer mu je na licu mjesta prekinu se vrat....i bez ikakvog poziva...napustio nas je...i to sve zbog motora i najgluplje kiše u mom životu....ali svejedno, ja znam da če on doč...zagrlit čemo se.....i on če bit tu....baš ko i vaša mala...koja če vas zagrlit....stvarno jedan od najljepših blogova...držite se!!!

    avatar

    29.05.2007. (20:25)    -   -   -   -  

  • andreica

    ajme...nešto prelijepo.....
    kad sam čitala ovaj post trnci su kroz mene prošli....sva sam se naježila...

    avatar

    29.05.2007. (21:38)    -   -   -   -  

  • nista nije vazno

    svaka rijec je suvisna! zao mi je , moja sucut. evo citam ove blogove o stelli i ne mogu prestat plakati jer se ugasio jos jedan mali zivot, jer je jos jedan andeo prerano otisao ! meni je umro prijatelj s kojim sam odrasla isto je bio iz malesnice, on se ubio prije tri godine! ne znam sto bih vise pisala osim da mi je uzasno zao i stvarno svaka je rijec suvisna

    avatar

    29.05.2007. (21:49)    -   -   -   -  

  • sad girl

    ajme.stvarno tužno.ma ja sam sigurna da stela piše svoje lektire i da vas voli još više nego prije,samo vi to nemožete vidjeti!Dragi Bog je uz vas!pusa,čitam vas.

    avatar

    30.05.2007. (12:56)    -   -   -   -  

  • ...Anja...

    svaki put kad dođem na ovaj blog rasplačem se.nisam ostavljala komentare jer nisam znala šta da napišem.ne znam ni sada,ali.moja iskrena sućut...znam da nitit jedna riječ ne može ublažiti vašu bol.ne mogu reći da znam kako vam je,jer ne mogu ni zamisliti koliku bol sada osjećate.mala Stelica bilo je stvarno prelijepo dijete.pravi mali anđelak.ne mogu vjerovati da se tako nešta može dogotidi tako nedužnom biću koje je tek počelo svoj život.ali čudni su putevi Božiji.vama samo preostaje da se držite i nastavite živjeti zbog svoje druge kćeri koja vas sada treba više nego ikada.a vaša Stela će vas sve čuvati i gledati s neba.
    pozdrav iz Slavonskog Broda

    avatar

    30.05.2007. (13:42)    -   -   -   -  

  • mima

    Bože moj mili...

    avatar

    02.06.2007. (10:08)    -   -   -   -  

  • ...noname!!!!!...

    stvarno prelijep blog...ja neznam šta da pišem osim da kažem: "VELIKO SAUČEŠĆE SVIMA!!!" jako mi je žao malo Stelice...stvarno je bila prelijepa...ma još je ona...ona je sada najljepši anđeo koja pazi na sve Vas.....ja neznam kako je to kada umre netko nama jako blizak,ali se barem na trenutak mogu staviti u Vašu kožu....jako mi je žao...

    avatar

    03.06.2007. (10:40)    -   -   -   -  

  • (=Zenza te voji =)

    jooooooooj ful sam puno puta bila na ovom blogu...i svaki put plačem.....ful mi je zao zbog svega toga.......da se mojoj seki nesto desi...da ju nekp pregazi...ja bi ubila tog čovjeka....ajde držite se...pussaaaaa

    avatar

    03.06.2007. (23:00)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Mogu razumjeti Vašu bol, i znam da je strašan način na koji je otišla od Vas..slike samo dođu pred oči, ne možete ih se otresti...i one su najteži dio svakidašnjice....kao što ja vidim svoju Petru kako udiše svoje posljednji udah, kako onaj alarm vrišti i kako se pojavljuje ona ravna crta, a vi možete samo stati i gledati jer ne postoji način da joj pomognete.. gledati kako je oživljavaju i kako vas promatraju ispod oka jer je u biti već sve gotovo ali ne žele tek tako odustati... a svakim njihovim pritiskom njenog srca očekujete da čujete otkucaje i opet ništa ....i tako beskonačnih sat i po vremena neke nade....koja nije došla..vi imate predivne uspomene sa Stelicom koje vas sada tako bole, a za par godina biti će utjeha... ja imam samo tih mjesec i 5 dana..mogu samo zamišljati kakva bi bila da je odrasla, koje bi boje kosu imala, koja bi joj bila prva riječ, kako se igra sa starijim bratom... to su stvari o kojima ja razmisljam....budućnost koje nikad neće biti...i naš strah za sina je sada ogroman, strepimo nad svakim njegovim korakom, kad prelazi cestu, kad skače za zidića, kad se igra sa prijateljima...samo slušamo bat njegovih koraka i odahnemo kad ga čujemo na vratima stana..a opet se kao trudimo da on to ne osjeti, pogotovo kao neki pritisak ali nisam vam sigurna da li uspjevamo..meni su rekli, šta ti je 36 godina, mozes imati još djece...mogu, ali bojim se da neću imati snage odlučiti se za tako nešto...jer i moje zdravlje je jedan od razloga bolesti moje curice..i na neki način kao da sam ja kriva za njenu smrt...ma puno je tu stvari...a onda opet izmjenjuju se razdoblja tuge, očaja pa ljutnje, koju sam osjetila i kod vas...no moramo biti jake...jače od prošlosti.. one nas čekaju i sresti ćemo se s njima...i treba ih doživjeti i u kapima kiše, i u vjetru što nam mrsi kosu i kad ih posjetimo na njihovom tihom domu u onoj tišini, one su tu negdje i gledaju nas i pričaju nam...i vole nas, kao što mi volimo njih...

    avatar

    04.06.2007. (11:32)    -   -   -   -  

  • Čepo

    evo me po neznam koji put na ovom blogu i tek sam se sad usudio komentirat jer jednostavno ono što namjeravam reć nemogu opisat riječima...znan da je ovaj moj komentar samo jedan u moru komentara sućuti, podrške, itd, ali i meni se stegne srce svaki put kad vidim ovakve emotivne postove, vezano za ono što smo izgubili bez ikakvog razloga...eto, teta stelina mama, držite se...

    avatar

    04.06.2007. (18:49)    -   -   -   -  

  • banshee

    gospođo sandra, ne mogu ni zamisliti kolika je vaša bol.
    moja sestra doživila je pobačaj u kasnom stadiju trudnoće. to nas je svih potreslo, ali bol vjerojatno nije ni blizu onoj koju vi osjećate. jer vi ste s vasom stelom razgovarali, smijali se, ucili se novim stvarima... dirnulo me kad ste opisali njenu privrzenost vama u jednom razgovoru:Rekla si mi da ću i ja s tobom živjeti jer ti ništa ne znaš, ni kuhati, ni pospremati, ni peglati... Kako smo se tome smijale. Ja sam ti rekla da tvoj muž možda to neće željeti, a ti si rekla: "Onda neka on ode."
    tuzno je kako se neke stvari izgube glupim spletom nesretnih okolnosti...
    ovaj blog me rastuzio ali i ulio neku dozu snage,
    samo kad vidim koliko ste vi jaci od mnogih ljudi.
    za svaku ste pohvalu. bravo
    nastavite snazni kroz zivot
    jer steli ne bi bilo drago gledati svoju majku kako je tuzna
    cuvajte uspomenu na nju ali budite jaki da mislite na sebe
    jos jednom, svaka cast

    avatar

    05.06.2007. (14:23)    -   -   -   -  

  • Što nam nosi sutra

    Kako je teško kad moraš osjećaje ili izreći ili pokazati.. i ako i počneš govoriti pitaš se da li te uopće itko razumije, može li itko osjetiti intenzitet toga što želiš pustiti iz sebe. Nekako čitav ovaj prijašnji život se suzdržavaš od nekih pretjeranih izljeva pogotovo ljutnje jer od toga ništa korisno ne dobivaš samo pogoršavaš stvari. A onda dođe vrijeme kad ni tugu i bol ne možeš pokazati...kad živiš a neživiš, kad se smiješ ali se ne smiješ, kad se veseliš a oči su tužne..samo imam prejaku želju ići dalje a da bi se prepustila tek tako..previše mi znači osmjeh na licu moga sina...
    Danas sam i ja otišla do psihologa po preporuci psihologice moga sina. Iako sam joj ja uporno tvrdila da meni ne treba nikakav razgovor ona je bila još uporna i rekla Tek kad vi uistinu budete dobro tada će i Vaš sin biti dobro.. i to me je najviše nagnalo da odem...radi njega...
    Ja se trudim ne biti izgubljena kad sam sama kući..dala sam napraviti portretić svoje curice koja mi sada pravi društvo kad sam sama.. a moja draga Marijeta ju je zaista tako vjerno naslikala i tako lijepo bez neke sumornosti već vedrina, unutrašnja ljepota i mirnoća izviru iz svake pore te slike. Napravila sam i mali kronološki albumić od prve slike UVZ pa do one kad su je suprug i kum položili u zemlju i kad je čitavi bio prekriven bijelim prekrivačem od cvijeća..I onda se malo isplačem i krenem dalje...I nama su koraci teški, osjećaš se kao da si dvadeset godina stariji u duši... i kad šetamo bacamo pogleda na mame i kolica i malu djecu kako se igraju i kako su slatka.. ta i mi smo da je bilo Božje pravde trebali tako šetati..I baš to što ste spomenuli , taj grop u grlu, to nam je zajedničko.. i teško je to istisnuti van... jer uvijek te nešto spriječi..možda čak i strah da te neće proglasiti „ludom“ ili što su meni govorili čim pustim suzu „ aha postporođajna depresija“.. ma kakva depresija, nemogu oni osjetiti bol koja te razdire jer nisi ništa mogao napraviti za svoje dijete.. kao što bi ja dala svoje srce samo da je Petra sada tu, tako isto bi vi stali pred to auto samo da ona ostane..to je majčinska ljubav.. htjeli bi ih poštediti svake boli, svake suze, svega nepotrebnoga, samo da im život bude lijep... a šta mi možemo im sada dati, samo ih posjećavati na njihovu malom tihom domu.. srediti ga i okititi cvijećem, a ni to cvijeće ne traje dugo, niti pokazuje našu ljubav koja je jednostavno bila namijenjena njima dvima i koju je teško preusmjeriti. I nemojte više spominjati opterećivanje, i meni i vama je potrebno pričati o tome i razumijemo se.. zato pišite i ja ću pisati Vama....

    avatar

    05.06.2007. (14:29)    -   -   -   -  

  • tryagain

    evo mene opet....
    naletim ja često, ali ......
    svaki me put oko srca dobro stisne...
    ...moje riči su suvišne...
    eto...samo van draga stelina mama, želin reći da vas se sitim u molitvama...
    držite se

    avatar

    05.06.2007. (18:50)    -   -   -   -  

učitavam...