Komentari

lucija9.blog.hr

Dodaj komentar (23)

Marketing

  • marinianis

    Bokkk. Zanimljivi su ti ovi. Jednom sam pričala s frendicama uz neizbježnu kavetinu, dvije sestre (danas sam bila na kavi kod jedne od njih), pričale smo o domaćim životinjama i životinjama iz zoo-a koje su najčešće u upotrebi kod muških kad vrijeđaju žene. Jadne krave najviše su nadrapale, a zapravo bi to trebao biti kompliment.

    avatar

    23.05.2007. (19:41)    -   -   -   -  

  • iwach

    ej!fora blog! =) svrati nekad do mene i ostavi koji kom =) bye blog ti je super ;)

    avatar

    24.05.2007. (13:35)    -   -   -   -  

  • Humanum

    Priča je fakat super, čestitam, ali me malo smeta stereotip zločesti dečko i dobra cura. Tako u mom slučaju nakon razvoda svi drže da sam ja pokvarenjak i kurviš, a moja bivša supruga da je žrtva moje bešćutnosti i pokvarenosti. U životu stvari redovito nisu tako jednostavne, a ni dečki, barem danas, nisu zločestitiji od cura. U redu, ova priča ima autoricu, a ne autora, pa u tom smislu sve je OK. Ljudi smo. Čitam i dalje!

    avatar

    25.05.2007. (07:31)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Na kraju ispadne ili krava ili zmija, sjećam se priča mojih prijatelja kojima su žene zadale odlučujući udarac...
    A na ovo "zašto loši dečki ćope dobre cure", odgovaram onim tvojim drugim pitanjem "zašto dobre cure vole loše dečke" ...
    Odlična priča, lucija, životna...

    avatar

    25.05.2007. (13:22)    -   -   -   -  

  • sklblz

    Prvo; pranje je skuplje od dvajst kuna. Ali nevažno :P
    Bolje da dobro "upoznavanje" rasturi sve, nego da loše upoznavanje rasturi i svaki trun nade. Puno ih je tražilo mamu, pa su u staračkom domu skužili da im je trebala žena. A oko njih samo babe. Sa štapovima. Ponekad bude kasno. Prekasno. Ali jasno i prejasno :-)
    Odlično ti je ovo :-)

    avatar

    26.05.2007. (09:01)    -   -   -   -  

  • lucija9

    @marinianis, slažem se s tobom, a što veliš za "vrapčić!"?;
    @Humanum, dobro došao. Priča govori o žicaru koji svojim šarmom i ležernošću uspjeva lako prolaziti kroz život. Ti si urednik www.humanitas.hr, i to govori mnogo. Pusti da se razrijede povrijeđene taštine, jer svi znamo da dobri dečki kada smognu snage da oboje neki novi život, zločeste cure se tada dohvate kista. Radujem se tvojim tekstovima!;
    @majstorice, odgovorit ću ti na pitanje. Dobre cure se moraju potvrditi da su dobre i zakače se na problem loših dečki i krenu ga rješavat.;
    @sklblz, dvajst kuna je zajednički nazivnik takvih tipova. Pranje bez voska je 29 kuna, ali takav tip veli: dvajst kuna cuga, dvajst kuna kino, kaj je dvajst kuna? Ništa! Ali ih ne daje on. Tvoj drugi dio komentara je kooloosaalaan! Ne samo za pamćenje nego i za prepričavanje!
    Svima jedno veliko papa...!

    avatar

    26.05.2007. (18:15)    -   -   -   -  

  • Razgovarajmo o krugu

    Prekrasna priča! Traži ozbiljnu recepciju no ovdje bih se osvrnuo samo na njezin glavni problem - to je problem cure koja se uhvatila za problem lošeg dečka. Čini mi se da ona taj problem nije u potpunosti sagledala - zbog toga ga nije mogla ni riješiti. Nije riječ o samo lošem dečku koji ima neke probleme već je riječ o dečku koji ima temeljni problem, problem svih drugih njegovih problema - a to je to da je on loš.
    Problem ovog lošeg dečka nije samo u tome što je on loš u nečemu. On je apsolutno loš, moralno, ljudski loš (što ne mora značiti da on takav mora i ostati - može mu se dogoditi da s nekim taj svoj problem riješi). Njegov problem je u odsutnosti moralnoga osjećaja. On ne poznaje neko Dobro po sebi. Za njega postoji eventualno dobro za nekoga. Ovom dečku je mama bila dobra, jer je bila dobra za njega. Razgovarajući s mrtvom majkom u društvu žene s kojom razgovor nikad nije započeo (jer žena ne prihvaća da bude dobra za njega kao što je to bila majka) on želi uvjeriti ženu da bi ona njemu trebala biti ono isto što mu je bila majka.
    Žena se "zakačila" za problem kojeg nije bila svjesna pa ga nije ni počela rješavati. On kaže da će s njom početi kad završi sa majkom. To znači da je i njemu stalo da se njegov problem riješi (možda ne ovako kako bi to on danas htio). Ovo "završiti s majkom" moglo bi značiti i prekinuti s njom i početi sa ženom na pravi način. Da li itko od njih to zaista hoće, odnosno uistinu zna da je to to što hoće.?

    avatar

    27.05.2007. (12:03)    -   -   -   -  

  • marinianis

    *Sviđa mi se analiza Razgovarajmo o krugu. Empatija pojedinca ograničena je ili nepostojeća ovisno o svjesnosti i spoznaji Dobra po sebi koji treba poslužiti kao idealan tip. Isto tako netko može biti svjestan i svjesno ne htjeti nešto ili htjeti.Tu počinju sukobi i razilaženja i naravno traženja onoga tko nam odgovara kao netko dobar za nas ponaosob.
    *Vrapčić se basnoliko pretvorio u u u muuuu!! Dražesni su i vrapčić i debela krava. Dobro da krave ne lete.

    avatar

    27.05.2007. (18:10)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    čini mi se kako uvijek nešto tražimo, ali nažalost u krivo vrijeme i na krivom mjestu...

    avatar

    28.05.2007. (00:04)    -   -   -   -  

  • kora-kri

    Ah, koliko ovakvih priča znam. Nažalost. Kakvi smo to-upitam se često. Ne znam odgovor.
    Dobra priča.

    avatar

    29.05.2007. (09:45)    -   -   -   -  

  • tinčica u tramvaju

    podsjetilo me na ferićevu radionicu i one njegove grobljanske zadaće :) pa odmah u meni izazvalo potrebu sa komentiranjem, nadam se da te ne smeta. ja bih samo mrvicu skratila ovo između dijaoga, njena razmišljanja. dijalozi dovoljno jasno govore i one što nije izrečeno.

    avatar

    29.05.2007. (21:37)    -   -   -   -  

  • marinianis

    Bokk. Dobila sam uljeza na blog. Izbrisala sam ga i izmijenila neke podatke. Imam priču.Wellcome!

    avatar

    29.05.2007. (21:40)    -   -   -   -  

  • lucija9

    @Milje, hvala na tako iscrpnom komentaru i što si suštinsku temu ogolio, i što je tvoj komentar poboljšao moju priču.
    @marinianis, raduje me što ti se Miljeov komentar sviđa, to mi godi kao da potpisuješ njegov komentar koji je meni kompliment, i vrapčić je vrapčić!
    @Tixi, mislim da nije krivo ni vrijeme ni mjesto iako to tako volimo rteči. Pogreška je u nama. Jedna moja prijateljica komentirala je takovu vezu i rekla: Ma gdje ih takove nađe?
    @kora-kri, kakvi smo, svakim danom sve bolji jer nas život ući, a loše nauči!
    @tinčica draga, ti "u sridu". Da bila je to zadaća kod Ferića, samo sam je promjenila, produžila i prostote izbacila. Tvoja primjedba stoji. Moram probati.
    @marinianis, znam ja sam ti javila, ali wellcome neide, ne pušta me!?
    Svima pregršt osmjeha šaljem!

    avatar

    31.05.2007. (18:56)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    ako je tako, onda sam puna pogrešaka....
    i punim se, i se i dalje....
    pozdrav i ugodan vikend ti želim

    avatar

    01.06.2007. (18:57)    -   -   -   -  

  • viviana

    Odlična priča, lucija, onako kako samo i može napisati majstor kratke priče. Ali meni je privukao pažnju jedan ključni momenat u priči koji me je isti tren podsjetio na jedan drugi, vrlo sličan po ključu, u jednoj od Marquesovih priča - momenat koji sam zapamtila upravo po "strahoti" kojom neke iluzije uspijevaju da se održe čvrsto ukorijenjene u ljudskim životima, a onda samo jedan pogled, sa par škrtih međusobno izmijenjenih riječi u stanju je srušiti iluziju i ogoliti jedan odnos do kraja. Na to me podsjetio ovaj trenutak promjene u pogledima, dok su vodili razgovor na groblju. :) A to dalje, kako postoji jedna značajna referentna točka na koju se poziva literatura kada želi citirati život. I kako je život bez literature mnogo manje shvatljiv i prepoznatljiv, a na to se onda nadovezao i jedan poznati naslov iz Kišovog književnog opusa: Život, literatura.
    O tome, kako i na koji način tvoj glavni muški lik prevodi i tumači lik svoje majke, te ŽENE, trebalo bi imati jedan veliki zaseban prostor za velike priloge u komentaru.

    avatar

    02.06.2007. (22:44)    -   -   -   -  

  • edo

    Priča je izvrsno ispričana, nema sumnje. Ono što je meni interesantno su komentari. Toliko filozofije oko ničega. Čemu čeđenje? Pa muškarac i žena, osim stvaranja novog života, nemaju ali ama baš ništa zajedničko. To je opet (meni) dokaz da Bog ipak postoji, jer jedino je njemu moglo pasti na pamet da spoji ta dva ne/savršena i apsolutno nekompatibilna bića. Iz zabave, naravno. Pozdrav Luce ;))

    avatar

    03.06.2007. (09:22)    -   -   -   -  

  • rU

    česta, stara, opetovana priča ... nažalost

    no, žensku djecu odmalena potiču na empatiju, brižljivost, susretljivost ...
    a trebalo bi ih naučiti da više vole same sebe ...

    avatar

    03.06.2007. (11:14)    -   -   -   -  

  • lucija9

    @Tixi, naravno puniš se dobrim...
    @Viviana, To je ona kritična masa koja se dosegne i u tom trenutku je preokret. Čak i na bezazleni trenutak „pomakne se brdo“. Ovako bih ja to osvijestila: u odnosima s ljudima činimo istovrsne pogreške na svoju štetu i pri tom se stalno loše osjećamo. Odgađamo nešto rigorozno promijeniti jer nalazimo još snage i šanse da svojim ulaganjem pomaknemo na dobro. Nekako i zavolimo status žrtve. Teško je shvatiti, ali istina je da tada samo mi žalimo same sebe, onaj kojem je to upućeno ne reagira, dapače, to mu ide na živce. Onaj trenutak kada smo se promijenili, odvajamo se od prvotnog izbora, mi smo drugačiji. Više u takav isti odnos ne ulazimo, i zato što bi odbili ulaziti u takav odnos , ali i zato što se to osjeti i takovi ljudi nam više ni ne prilaze. Kod ove priče majka nije promijenila odnos s mužem, čak je isti nastavila sa svojom djecom.
    @E.P.,ali stvaranje tog novog, zajedničkog života je često bolno. Parovi koji se sretnu udruže svoje mane umjesto vrline, a jedno vuće drugo i upadne se u patoligiju odnosa iz koje se mnogi ne znaju izvući. Socijalna psihologija čudo provari. Svakako, izgubi se snaga, izgubi se vrijeme i izgubi se sebe, i humor. Humor bi lijepo obojio naš život, ali ... izgubio se.
    @Rusalka, da to je bit.
    Svima veliko papa...!

    avatar

    03.06.2007. (16:28)    -   -   -   -  

  • Sjedokosi

    super priča
    hvala na obilasku
    nađimo se ćešće...

    avatar

    03.06.2007. (23:09)    -   -   -   -  

  • lucija9

    @Sjedokosi, sve pratim, sve znam, kod tebe se napajam muzikom, kod Rusaljke na klupici stisnem se između vas i slušam. Vjeruj mi toliko dobrih ljudi, blogova i postova i ja ne stižem ostaviti trag, a čitanja se ne mogu odreći, a kako sam kod tebe doćekama Beethovenom nisam mogla odoljeti i ne zahvaliti.
    Primjećujem rukoljube koje ostavljaš i bude mi sjećanja na zadnji 1972. na Gornjem gradu od gospodina u devedesetim...

    avatar

    04.06.2007. (08:25)    -   -   -   -  

  • nema me

    primjetio sam u komenatrima ali još i ovo: dobro je, ali poradi malo na dijalozima. pozdraf!

    avatar

    04.06.2007. (09:05)    -   -   -   -  

  • Luce

    ej daj dođi meni ostaviti komentare plzzzzz imam ih malo ......

    avatar

    04.06.2007. (09:48)    -   -   -   -  

  • rU

    pozdrav večernji, draga lucija.
    i ugodan početak novog tjedna.

    avatar

    10.06.2007. (21:31)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...