Vrlo inspirativan post i imaš pravo u svemu što kažeš. Što nekome vrijedi svo zarađivanje ako to nikada ne troši i ako mu je glavni cilj zgrnuti samo još više? Ne volim takve ljude. Kao ni onu drugu skupinu, pasivce, koji se na sve žale, a jedina aktivnost im je otići na posao koji je monoto do neba, doći kući, zavaliti se pred tv i ne mrdati do spavanja. Prije bih se ubila nego imala takav život :) Da netko od njih pročita tvojpost, baš me zanima da li bi se išta zapitao ili bi nastavio bezizražajno zuriti kao i dotada :)
21.04.2007. (21:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Srećom, više se ne krećem u društvu zombija, ali se dobro sjećam nekih davnih trenutaka. Iz nekog razloga ljudi u nekom trenutku izaberu predaju, pasivnost, destrukciju, odnosno možda ne nadrastu mladenačku autodestruktivnost. Stanu s razvojem u samom početku. Možemo upirati prstom u državu, društvo oko nas, roditelje, ali u svakom slučaju veliki dio odgovornosti leži na nama samima. Ako si neuspješan, ako imaš snage to prepoznati i priznati, treba krenuti prema promjenama, a ne se žaliti da živiš u krivo vrijeme na krivom mjestu. Ja sam veliki kritičar društva u kojem živim, ali isto tako sam se promjenio, prilagodio, pa možeš reći i "prodao". Nema zakona jačih od prirodnih, a evolucija je jedan od njih. Tko ih ne poštuje - propada. Dakle, svi ovi zombiji koje si sreo djeluju protiv prirode svojim odbijanjem da se prilagode okruženju u kojem žive ili bar da promjene okruženje. Nakon svega, tvrdim da okruženje u kojem živimo izvlaći iz nas vrijednosti kao što su sebičnost, egocentričnost, bezobzirnost, gramzivost, nepoštivanje drugih ljudi i okoline. Pozdrav.
24.04.2007. (09:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Obzirom da je ovo sportski blog, možda samo kratki osvrt na Mirkovu borbu. Je li ovaj poraz samo posljedica loše sreće ili možda i nedostatka poštovanja prema protivniku (nastavno na temu iz ranijeg posta). Disclaimer: Mirkov sam fan i ovim ne omalovažavam njegova postignuća.
24.04.2007. (09:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se sa svime rečenim... Nažalost, ljudi danas nemilosrdno trče samo za novcem i karijerom... i ruše sve pred sobom da bi došli do toga... Ja kao da sam se rodila u krivo vrijeme, ja sam neka osjećajna duša... :)) Pozdrav!
26.04.2007. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Narocito mi je zao tih mladih ljudi. Boja koze na licu im je postala siva, oci umorne, i djeluju puno starije nego sto to uistinu jesu. Bilo bi lijepo kada bi postali svjesni toga i trgnuli se.
I sama sam bila u takvoj fazi dosta dugo-ne znam zasto, bila sam svjesna da nemam razloga, ali nisam si mogla pomoci. Svako jutro bih se budila sa istim grcem u zelucu i strahom u sebi. Bezrazloznim zapravo-jer se od svega snagom misli i duhom mozes obraniti i vinuti gore. Nisam nalazila nacina kako to izvesti i svaku vecer bih tonula u san sa strahom da cu se ujutro opet probuditi s tim groznim osjecajem-a to uistinu nisam zeljela. Uzasan osjecaj. Uzasni sati i uzasni dani. Ne znam ni sama kako sam se dignula i maknula od toga-valjda je došlo cistom zeljom. Ali kad sam shvatila da sam se izvukla, i da se budim sretna, i da sam cijeli dan nasmijana, bila sam još sretnija i obecala sam samoj sebi da si vise nikad necu dopustiti takvo osjecanje-ma što god da se dogodilo. Zivot je puno ljepse prolaziti pozitivnim razmisljanjem i vedrim stavom-samo tada stvari imaju smisla! Shvatila sam da mogu sve, samo moram vjerovati u to i u sebe-a to zapravo i nije neka filozofija, zar ne? :) Stogod da se dogodi, a dogadjaju se i jako ruzne stvari, mozes birati kako ces se prema tome postaviti i kako ces se osjecati. I to ruzno ce se ionako samom prirodom stvari i protjecanjem vremena promijeniti-nista nije staticno. Zastih se onda i u tom periodu "cekanja da oluja prodje" osjecala lose kad mogu sa osmijehom proletiti kroz to i raditi ono sto me cini sretnom! Steta sto je to nekad, i nekima uistinu tesko.
27.04.2007. (08:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Vrlo inspirativan post i imaš pravo u svemu što kažeš. Što nekome vrijedi svo zarađivanje ako to nikada ne troši i ako mu je glavni cilj zgrnuti samo još više? Ne volim takve ljude. Kao ni onu drugu skupinu, pasivce, koji se na sve žale, a jedina aktivnost im je otići na posao koji je monoto do neba, doći kući, zavaliti se pred tv i ne mrdati do spavanja. Prije bih se ubila nego imala takav život :)
Da netko od njih pročita tvojpost, baš me zanima da li bi se išta zapitao ili bi nastavio bezizražajno zuriti kao i dotada :)
21.04.2007. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Trenk
Osmijeh od alkohola je i dalje osmijeh. Bolje to nego zatupljeni pogled uzrokovan videoigricama. Kad se pije, čovjek nije solo.
I za kraj vedra pjesmica:
Otkako si s njim
Otkako si otišla
Život mi je siv
Pos'o, kuća, birtija
(u nastavku pjesme se spominju neki cugeri, luzeri i TV)
23.04.2007. (14:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Holyfighter - vuk samotnjak
Srećom, više se ne krećem u društvu zombija, ali se dobro sjećam nekih davnih trenutaka. Iz nekog razloga ljudi u nekom trenutku izaberu predaju, pasivnost, destrukciju, odnosno možda ne nadrastu mladenačku autodestruktivnost. Stanu s razvojem u samom početku. Možemo upirati prstom u državu, društvo oko nas, roditelje, ali u svakom slučaju veliki dio odgovornosti leži na nama samima.
Ako si neuspješan, ako imaš snage to prepoznati i priznati, treba krenuti prema promjenama, a ne se žaliti da živiš u krivo vrijeme na krivom mjestu. Ja sam veliki kritičar društva u kojem živim, ali isto tako sam se promjenio, prilagodio, pa možeš reći i "prodao". Nema zakona jačih od prirodnih, a evolucija je jedan od njih. Tko ih ne poštuje - propada. Dakle, svi ovi zombiji koje si sreo djeluju protiv prirode svojim odbijanjem da se prilagode okruženju u kojem žive ili bar da promjene okruženje.
Nakon svega, tvrdim da okruženje u kojem živimo izvlaći iz nas vrijednosti kao što su sebičnost, egocentričnost, bezobzirnost, gramzivost, nepoštivanje drugih ljudi i okoline.
Pozdrav.
24.04.2007. (09:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Holyfighter - vuk samotnjak
Obzirom da je ovo sportski blog, možda samo kratki osvrt na Mirkovu borbu. Je li ovaj poraz samo posljedica loše sreće ili možda i nedostatka poštovanja prema protivniku (nastavno na temu iz ranijeg posta).
Disclaimer: Mirkov sam fan i ovim ne omalovažavam njegova postignuća.
24.04.2007. (09:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pink sapphire
Slažem se sa svime rečenim...
Nažalost, ljudi danas nemilosrdno trče samo za novcem i karijerom... i ruše sve pred sobom da bi došli do toga...
Ja kao da sam se rodila u krivo vrijeme, ja sam neka osjećajna duša... :))
Pozdrav!
26.04.2007. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Coldina
Narocito mi je zao tih mladih ljudi. Boja koze na licu im je postala siva, oci umorne, i djeluju puno starije nego sto to uistinu jesu. Bilo bi lijepo kada bi postali svjesni toga i trgnuli se.
I sama sam bila u takvoj fazi dosta dugo-ne znam zasto, bila sam svjesna da nemam razloga, ali nisam si mogla pomoci. Svako jutro bih se budila sa istim grcem u zelucu i strahom u sebi. Bezrazloznim zapravo-jer se od svega snagom misli i duhom mozes obraniti i vinuti gore. Nisam nalazila nacina kako to izvesti i svaku vecer bih tonula u san sa strahom da cu se ujutro opet probuditi s tim groznim osjecajem-a to uistinu nisam zeljela. Uzasan osjecaj. Uzasni sati i uzasni dani. Ne znam ni sama kako sam se dignula i maknula od toga-valjda je došlo cistom zeljom. Ali kad sam shvatila da sam se izvukla, i da se budim sretna, i da sam cijeli dan nasmijana, bila sam još sretnija i obecala sam samoj sebi da si vise nikad necu dopustiti takvo osjecanje-ma što god da se dogodilo. Zivot je puno ljepse prolaziti pozitivnim razmisljanjem i vedrim stavom-samo tada stvari imaju smisla! Shvatila sam da mogu sve, samo moram vjerovati u to i u sebe-a to zapravo i nije neka filozofija, zar ne? :) Stogod da se dogodi, a dogadjaju se i jako ruzne stvari, mozes birati kako ces se prema tome postaviti i kako ces se osjecati. I to ruzno ce se ionako samom prirodom stvari i protjecanjem vremena promijeniti-nista nije staticno. Zastih se onda i u tom periodu "cekanja da oluja prodje" osjecala lose kad mogu sa osmijehom proletiti kroz to i raditi ono sto me cini sretnom!
Steta sto je to nekad, i nekima uistinu tesko.
27.04.2007. (08:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Trenk
Alo Kuzushi! Nisi valjda i ti umro?
Nikad nisi imao ovakvu pauzu između postova.
02.05.2007. (12:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...