hej, nilo! pa to je izvrsno: naime, danas sam u Jutarnjem čitala o tim famoznim pismima i toj i takvoj famoznoj ljubavi koja je bila, barem koliko se može naslutiti, stvarnija i jača od mnogih 'konvencionalnih'. izvrsno je to što sam i ja danas, čitajući članak, htjela svoj post posvetiti upravo tome! bez obzira na specifičnost odnosa između njih dvoje i bez obzira na i moje trenutno privatno prispitivanje što jest,što nije ljubav, zaljubljenost i sl. - ni u jednom trenutku nisam posumnjala da je bila riječ o stvarno stvarnoj ('pravoj') ljubavi između njih dvoje. ljubav ima toliko različitih formi: može imati rok trajanja (dapače, čak sam i skeptična prema 'cjeloživotnim ljubavima' - prije je riječ o cjeloživotnoj navici...), a da je svejedno ljubav; zašto bi morala biti 'konvencionalno konzumirana' kako bi se nazvala ljubavlju; što uostalom veza ima s ljubavlju?! zašto bi ljubav prema nekome morala biti glasna: nekad se pojavi u krivome vremenu i stalno je krivo vrijeme za nju, i stoga je tiha i suptilna, platonska - znači li to da je nema? ljubavi se pojavljuju u vrlo individualnim formama... znaš koja mi je misao nadvladala sve koje su mi prolazile glavom čitajući Hemingwaya i Dietrich? dvoje produhovljenih, inteligentnih i karizmatičnih ljudi poput njih dvoje možda joj se nisu prepustili (barem ne u fizičkome obliku) jer su intuitivno znali da je, kako sam pisala u postu nedavno, najgore kada se čovjeku ostvare ideali... pokušaj življenja ideala uvijek je istodobno njihova dekonstrukcija... ostvarenje ideala ne bi sačuvala ljubav između njih dvoje u onoj formi u kojoj je živjela desetljećima: kao mjesto koje se uvijek žudi, a ne doseže; kao inspiracija i izvor kreativnosti, mir i istina. zar ne?
12.04.2007. (00:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
još samo nešto: nisi živjela u iluziji, ne trebaš se baviti tim mislima naprosto zato što ljubav može biti ljubav u ograničenome vremenu. to ne znači niti to da nisi voljela niti da ne možeš voljeti nego to da si previše svjesna (što mnogi nisu!) svojih osjećaja, suptilno primjećuješ promjene u njima, a dovoljno si čovjek da ih ne možeš prostituirati. slično prolaziš što i ja nakon prekida svoje dulje veze prije koju godinu:isto je trajala 5 godina, isto sam mislila da ga nikada nisam ni voljela i isto sam, kao i ti, naprosti procvjetala, što se očitovalo u svakojakim stvarima: počela sam plesati s ritmom, ideje su mi prštale glavom, čini mi se da mi je to, unatoč svemu, bilo najsretnije razdoblje u životu. jer je divna stvar ponovno pronalaziti sebe. pozdrav!
12.04.2007. (00:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek me mucila jedna stvar.... u cemu je razlika izmedju platonske ljubavi i dubokog prijateljstva? ... Sada nisam bas u formi za takvo rasclanjivanje... mozda iduci mjesec... ali eto ponovo mi je palo mi je na pamet nakon citanja posta i komentara. Pozdrav
12.04.2007. (13:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije nego krenem komentirati post, moram reći da sam tek sad primjetila ove opise tvojih virtualnih prijateljica. :) Pipi i Monoperajka – da ih ne čitam, sigurno bih odmah sad krenula. Valjda će i drugi to napraviti, jer i ja mislim da vrijedi čitati ono što pišu. :) Al ova treća, ajme katastrofa. :)) Jedino dobro joj je što je tvoja prva posjetiteljica, inače neka beštija zločesta. :)))) Ma katastrofa. :))))) Moram reći da te nemam na nikavoj tapeti. :) Samo govorim ono što mislim, da to ne radim, bila bih licemjerna, a toga se stvarno sablažnjavam. Drugo, obrisala si onaj jedan svoj komentar. Valjda se nisi predomislila vezano za ono što je u njemu pisalo. :) A sad post – ne vjerujem u neko stanje iluzije koje spominješ (bez obzira na ton kojim si to rekla). Posebno ne kod ljudi koji mi se čine realistični i koji nisu stalno u oblacima. Mislim da što god nam se NEKAD događalo u životu možemo promatrati sa aspekta ondašnjeg trenutka i sa aspekta sadašnjeg. Isto tako, što god nam se SADA događa, možemo promatrati sada, ali ćemo moći i kasnije u nekom budućem trenutku. Slike nam se mijenjaju. Doživljaji prema proživljenome nam se mijenjaju. Sjećanja postaju drugačija, obojena nekim drugim bojama i emocijama. Emocijama koje ne nestaju. I koje nisu nešto izmišljeno, umišljeno, nevrijedno, bačeno u vjetar. Samo ih sadašnjeg trenutka drugačije doživljavamo. Ne solim tu pamet nikome, niti uvjeravam ikoga u išta. Samo govorim vlastito iskustvo, ali i sve ono što sam upijajući što se događalo oko mene uspjela pohvatati u svojih 30 i nešto godina. Osoban stav neke osobe o bilo čemu ne treba uzimati kao kalup smještajući ga u vlastiti život i pri tom se osjećati uvrijeđenim. Nitko od nas opisima vlastitih doživljaja ne želi vrijeđati drugoga, niti taj drugi treba shvaćati to kao bilo kakvu poruku opisa sebe samoga. Svatko od nas najbolje zna ono što osjeća i što je osjećao. Ono što ne zna je što će osjećati sutra. Nije li onda bolje sačekati to sutra i jednostavno vidjeti? Slažem se skroz s tobom da svatko od preko 6 milijardi koliko nas ima, ima svoj doživljaj ljubavi, i baš zato ne želim reagirati na komentare iz svog zadnjeg posta. Jednostavno ne želim tu temu dovoditi na razinu rasprave. p.s. Ni ovaj komentar nije dio rasprave i uvjeravanja, to su samo neka moja trabunjanja. :) Koja možda imaju, a možda i nemaju veze s mozgom. :)
12.04.2007. (16:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sad vidim da nisam rekla ništa o ovoj zanimljivoj temi koju si dalje spomenula. Na seks gledam kao na jedan od oblika realizacije (ili možda bolje reći življenja) ljubavi. Kako smatram da se ljubav ipak dogodi iz glave, onda po analogiji i sa seksom mora biti isto. :) Možda će netko reći - kako se ljubav i razum mogu povezivati? Jedan moj blog-prijatelj bi me sad uvjeravao da to nikako ne ide zajedno. Ja mislim da ide itekako. Jer da ne razmišljamo o nekoj osobi, da nam se u glavi ne počnu vrtjeti misli o njegovom/njezinom glasu, stasu, kosi, zubima, nečemu što je rekao, pogledu i tko zna čemu, nikad se ljubav (tj. zaljubljenost uglavnom prije) ne bi ni razvila. Ostali bi na razini poznanika koje srećemo jednom u mjesec, godinu ili još i više. Sve je u mislima. Koje se onda razdvajaju na podvrste. :) Misli o šetnji pod zvjezdanim nebom obično idu ka jednom smjeru, misli o strasnom ljubljenju vjerojatno u nekom drugom. :)
12.04.2007. (16:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja sam jučer reagirala na istu vijest, naime sjetila sam se svog posta "Platonska ljubav", ako te ne mrzi pogledaj u arhivi, pa i komentare...dakle, zašto me je to "pogodilo"? Jer imam takvu ljubav već petnaest godina, s poznatim piscem s kojim se dopisujem, i dosita je bilo tako da smo uvijek bili slobodni u različito vrijeme...Da li mi je žao? Pretpostavljaš već da nije, jer te neke "sitnice", kad neko svojoj junakinji u romanu da tvoje osobine ili izgovara tvoje riječi, pa kad čekaš poštu (u vrijeme dok nije bilo mail-a i dok smo pisali na mašini), to je nešto doista posebno...Jesam li griješna prema onom pokraj sebe? Mislim da ne, to su dvije različite ljubavi, osjećam se kao klinka u ovoj drugoj, a inače i mislim da se istovremeno može voljeti dvije osobe, svaku na svoj način...sad će me rastrgnuti...
12.04.2007. (20:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pipi, genijalan komentar! Jako bih voljela da napišeš svoj post o toj temi, ako ti se još da, jer ovakve misli definitivno zaslužuju biti na tvom blogu a ne samo skrivene u komentarima kod mene. Posebno mi se sviđa ovaj dio o ostvarivanju ideala; Ernest je zasigurno brižljivo čuvao izvore svojih inspiracija, a kao jedan (da ne kažem tipični) macho-muškarac svoj je najvrjedniji izvor ipak ostavio netaknutim...jer bi se tjelesnom konzumacijom čitav mit rasplinuo u sekundi. Zanimljivo za razmišljanje, stvarno.:) Za ovo drugo, ja se potpuno slažem s tobom i dijelim tvoj stav. Ona moja rečenica je bila više reakcija na Pegyn post (što ću bolje objasniti u komentaru njoj). Promatraču, kada budeš u formi, slobodno dođi.:) Po meni je razlika u tome što je ljubav, za razliku od prijateljstva, na neki način nedodirljiva u svojoj posebnosti. Pa čak i ona koja nije "konzumirana". Pegy, pretpostavljam da si skužila, moja rečenica o iluziji bila je potaknuta tvojom definicijom da ako dođe do prekida, ljubavi nije ni bilo. Ako bismo krenuli malo proširivati tu definiciju, došli bismo do toga da sam onda ja pet godina mislila da nekog volim i da sam voljena, a ustvari nije bilo tako, i to mogu tek sad promatrati unatrag. I onda automatski svi oni posebni trenuci koje sam s njim doživjela postaju beznačajni. Mislim da se život ne živi unatrag, već od trenutka do trenutka. I ono što je jednom bila ljubav neće se nikad preimenovati u nešto drugo samo zato jer nije trajalo čitav život (inače, tko je izmislio tu mjeru?). Ne sviđa mi se takvo definiranje ljubavi. Možda se i jesam uvrijedila malo jučer jer je ton tvog posta pomalo naginjao generalizaciji (barem se meni tako učinilo), ali me prošlo.:) Ipak sam u specifičnoj situaciji po tome što sam pred tri dana prekinula dugu vezu i možda ću moći biti na drugi način objektivna kroz neko vrijeme. U svakom slučaju, svatko definira sebi život, ljubav, vrijeme, što već, onako kako treba da bude zadovoljan, pa smo time i ti i ja u pravu.:) Inače, nisi mi beštija, samo sam jučer imala osjećaj da sam ti na tapeti, pa mi um nije bio dovoljno objektivan.:)) Ali, bez brige, u doradi si.:))) Komentar sam slučajno izbrisala, a nije mi imalo smisla naknadno ga dodavati. Glavno da si ga ti pročitala.:)))) Nisam se predomislila, nikako.:) Majstorice, zavidim ti.:))) Onako najiskrenije.:) Meni je to tako nešto posebno da ti ne mogu opisati. Slažem se s tobom da su to dvije različite ljubavi i jedna nikako ne ugrožava drugu. Možda se na neki teško objašnjiv način čak i nadopunjuju? Pročitat ću post iz arhive što prije.:)
12.04.2007. (22:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Htjela sam samo 5 minuta baciti pogled na svoj blog, ali malo sam skrenula, došla i do tebe, vidjela odgovor pa ne mogu sad da ne odgovorim. Moram ti opet reći da mi nisi na nikakvom tapetu. Kad bih ja opisivala tebe, onda ne bi bila samo netko koga sam prva otkrila na blogu, nego i netko s kime volim razmjenjivati misli, riječi, mišljenja. I iskustva emocija isto tako. K tome, NIKAD nisam pomislila da sam ja tebi na tapetu bez obzira što se u nekim stvarima nismo složile. Shvatila sam to kao izražavanje tvog mišljenja koje je takvo kakvo je (makar mi ponekad i ne bilo po volji) i koje je baš zato izrečeno. Nikako ne iz razloga što bi mi samo htjela nešto kontrirati. Druga stvar koju moram reći, a koja me na blogu poprilično smeta, jest to da ljudi često pomisle nalazeći se u nekim retcima da su oni tema posta. E pa nije tako. Ja uvijek spomenem onoga tko me inspirirao na razmišljanje, ali ono što pišem pišem na temelju onoga što mislim i osjećam ne od jučer ili prekjučer nego dugo vremensko razdoblje. Sve ono što sam rekla, nije bilo zbog tebe, nije bilo inspirirano tobom, niti je bila ikakva kontra na tvoje emocije i ono što prolaziš ovih dana, tjedana i mjeseci. K tome, moram ti reći da sam se sjetila tebe u svemu tome, ali da radi toga nisam mogla pisati nešto drugo kad drugo ne mislim. Isto tako, pazila sam na način na koji pišem. Mislila sam da je očigledno da se trudim ne vrijeđati ljude svojim mišljenjem. Posebno onima koji me čitaju dugo i koji znaju način na koji pišem. Treće, jasno da sam vidjela što ti je značila riječ iluzija. Čitala sam to nekoliko puta. I poslije (zamisli, dok sam jela blitvu koja mi nije nešto išla :)) dok sam razmišljala o tome, došla sam do zaključka da sam te ja zapravo smutila u ionako smućenim emocijama kakve prate ovakve životne situacije. Znaš što sam osjetila u tim tvojim riječima? Strah. I opravdavanje samoj sebi. Kao da ne samo nas koji čitamo nego i SEBE uvjeravaš – da, to je bila ljubav i s pravom sam bila u vezi tolike godine. Ali opet uz neki strah. To je samo moje mišljenje, koje može biti pogrešno s obzirom da tipkanjem ipak puno toga o čovjeku NE znamo. Puno toga ne znamo čak i kad pričamo s njime i kad ga poznamo. To su Nilo, TVOJA preispitivanja, tvoje misli i tvoja uvjerenja i NITKO ako si sigurna u ono što osjećaš i što si osjećala ne može to oduzeti vlastitim mišljenjem. Još nešto moram reći. Zaključila sam, i to posebno na blogu, da je puno lakše zavoljeti kako one ljude koji se s tobom slažu u svemu (ili gotovo svemu) i koji ti nikad ne kažu «ne, ja tako ne mislim» tako i one koji se nikad ne konfrontiraju u mišljenjima bez obzira što mislili. Ljudi vole čuti ono što žele čuti. I ljudi vole govoriti «da, ispravno si napravila» zato jer drugi to vole čuti. Znaš, da si napravila i nešto drugo, dam se kladiti da bi dobila komentare «da, najbolje je tako, ispravno si postupila». Ne misleći samo na tvoj izbor, nego i na odobravanje tvog izbora štogod o njemu mislili. Sjećam se slučaja jedne blogerice kojoj je kćer srednjoškolka htjela promijeniti školu. Mama nije htjela, a dijete je voljelo nešto drugo. Iznenadilo me koliko joj je ljudi reklo nešto kao «da, da, tako treba, ma što ona zna što hoće». Ja sam joj tada u komentaru napisala da sam sigurna da da je napisala da mora pustiti da dijete radi što voli, isti bi ljudi napisali «da, da, jedino ispravno je poštivati volju djeteta u odabiru škole». Jedina poanta ovoga je da ja jednostavno nisam ta. I da ne pišem ono što ljudi žele čuti. Pri čemu, kako sam već rekla, itekako biram način na koji govorim ono što mislim. Moram se još samo na kraju vratiti na temu, što god ti i ja mislili o onome što si živjela prethodnih godina, kako god to nazvali – to NIKAD neće biti nešto što nije trebalo biti. I to NIJE beznačajno i bezvrijedno. Naprotiv, mislim da je itekako značajno i vrijedno. Vjerujem da nam se sve u životu događa s razlogom, vjerujem i da dok živimo uvijek otkrivamo neke nove putove, vjerujem da nam se neki putevi događaju uz pomoć Onoga u kojega vjerujem, a na što ne možemo previše utjecati. Ali sve što je bilo, bilo je jer je trebalo biti. I za kraj (ovog predugog komentara radi kojeg nikako da odem pomarendati i prati neke zimske maje :)) moram ti reći da mi je žao ako sam te uvrijedila. Ako je sporna neka riječ koja te vrijeđa, onda ću ti se radi nje ispričati. Ako je stvar u mišljenju, onda to ne mogu. Čak se i sama osjećam pomalo uvrijeđenom pri pomisli da bih to trebala. Jer ne bih htjela ni da se ti meni ispričavaš radi bilo kojega svojega mišljenja. p.s. Tek sad vidim novi opis. Nemam sad više vremena. :))
13.04.2007. (10:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pegy, nema problema zbog dužine, nemam ograničenja.:) Ne očekujem, niti mislim da bih trebala dobiti ispriku zbog onog što si napisala. Ja znam jako dobro da nisi kontrirala meni ni pisala u inat mojoj situaciji. No, koliko god ti voliš reći što misliš, tako volim i ja, pa ne znam zašto bi to bio problem. Svatko će tvoj tekst shvatiti na svoj način, a ja sa friškim iskustvima pogotovo. No ono što me može zasmetati jest sud o mojim emocijama. Misliš da je tako jednostavno definirati što jest, a što nije ljubav? Ne vjerujem da itko izvan veze dvoje ljudi može znati što se među njima događalo. Ja jesam bila dugo vremena zbunjena i pod pritiskom, no ja nisam netko tko ne razmišlja baš puno, nisam klinka koja misli da voli pa onda to zaboravi čim vidi nekog drugog. Evo, recimo, ti si sada sigurna da voliš svog dečka. Misliš li da ćeš se, ako jednom prekinete, predomisliti unatrag i reći da ga nisi nikad voljela? Shvatiti da ga nisi voljela? Ne znam, ja u to ne vjerujem. I ja sam jednom bila sigurna, i planirala sam budućnost, i topila se od sreće, ali život je otišao u drugom smjeru. Nije sve crno-bijelo. Ljubav nije bajka, nekad ona jednostavno ne može opstati. I opet, ti možeš misliti da to nije i ne može biti tako, no konkretnu osobu sa konkretnim iskustvom treba isto tako razumjeti, ili bar pokušati uvažiti njen stav, bez obzira na naše vlastito mišljenje. Čovjek nije stroj, nemamo svi jednake misli i osjećaje. Virginia Woolf je počinila samoubojstvo, a ludo je voljela svog muža. Tko smo mi da sudimo o njoj i njenom postupku? S druge strane, netko se ne želi ženiti i živi čitav život u izvanbračnoj vezi. Imamo li pravo i to proglasiti ne-ljubavlju? Ne bi li svijet bio jako dosadno mjesto kada bismo svi voljeli na isti način? Tanka je crta između vlastitog mišljenja i suda o drugima. Što se tiče odobravanje koje spominješ u vezi mog postupka, ja mislim da sam samo dobila podršku, i zato bi bilo isto da sam odlučila drugačije. Pegy, zar stvarno misliš da je u redu izraziti išta drugo osim podrške u situaciji kada ne znamo o toj vezi ništa? Jer ja sam proživjela svaki trenutak u pet godina te veze, nitko drugi. I stoga ja mogu najbolje i znati. Koliko se sjećam, ti si jedino rekla da ti je žao, što prihvaćam. Znači li to možda da ne odobravaš moju odluku? Ne, jer si i ti nakon toga izrazila podršku. Pa prema tome, nema mi neke razlike između odobravanja i neodobravanja. A mislim, sasvim osobno, da neodobravanja ne može ni biti, jer bih samo ja nastavila biti u toj vezi, nitko drugi. Nadam se da me kužiš. Smatram se normalnom osobom, sa normalnim razmišljanjima, nisam ekstrem i ovo nije neka ekstremna situacija na koju bi se trebalo posebno reagirati. Od ljudi koji su mi dragi, kako tu, tako i u stvarnosti, očekujem samo podršku. Tražim li previše? Tražiš li ti podršku za neke svoje odluke? Za ovo drugo, slaganje/neslaganje, istina je da se nekad bolje kužimo sa istomišljenicima. No to ne znači da s nikim drugim nećemo komunicirati i da nam "suprotni" nisu dragi. Pa vidiš da si mi draga.:)) No jedno su nekakve objektivne, nepresonalne stvari, a drugo ovakve situacije poput moje, koje su strogo subjektivne i individualizirane. Postoji razlika. Kod prvih, lako je reći svoj stav, i nitko normalan se ne bi trebao ljutiti zbog toga. Kod drugih, treba razumjeti osobu koja je osobno upletena, čak i pod cijenu neizražavanja vlastitog stava, jer je naš stav tu posve nebitan. Ne samo tu, nego svugdje. Tako barem ja to vidim. Npr., da ti najbolja prijateljica ima super dečka koji je i tebi simpatičan, i onda da ga ostavi jer nije više sretna, na čijoj bi ti strani bila? Teoretsko pitanje. Ja bih uvijek podržala svoju prijateljicu. Na kraju, nisi me uvrijedila i svakako imaš pravo misliti što hoćeš, no voljela bih da, obzirom da se već duže vremena čitamo, razjasnimo svoje pozicije i gledišta i da onda to pustimo iza sebe. Ja sam malo naširoko (i ne odnosi se sve direktno na tebe), ali valjda se da razumjeti.:)
14.04.2007. (08:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam baš brza, ali ionako te nema pa nije toliko bitno. :) Iz ovog početnog dijela čini mi se kao da me uvjeravaš da nisi naivka i da imaš pameti dovoljno da znaš što misliš i osjećaš te što si prije mislila i osjećala. Ispada da sam ja rekla nešto što se s time kosi. A nisam. Ne smatram te ni naivkom, ni neznalicom, ni nepametnom. Naprotiv. Ne znači biti naivan ako danas mislimo jedno, a sutra, pod nekim sasvim drugim okolnostima, drugo. To nema veze s godinama i nije rezervirano za one od 15 godina. Neću baš razmišljati puno o tome što bi bilo da prekinem sa svojim dečkom, jer vjerujem da će to trajati zauvijek. :) Unaprijed misliti na kraj nečega što osjetimo kao ono pravo ne bi bio baš dobar znak. Ali ono što mogu reći su iskustva od prije. A iskustva su takva da sam za nešto od prije mislila da je ljubav, ali pokazalo se da nije bila. Bila sam zaljubljena, ali voljela nisam. Postala sam toga svjesna tek kasnije, ne odmah. Dobro, mogla bi mi reći – kako znati da je nešto baš ono pravo. Najpravije. I kako znati da i za to jednom neće doći dan kada ću reći i za ovo sad «mislila sam da je pravo, a nije bilo». Razum ne daje odgovore baš na sva pitanja, ali kad NE dvojiš da s nekim želiš dijeliti trenutke, život, kada želiš s tobom osobom oformiti obitelj, kada osjetiš da ništa ne slabi nego samo jača, kada ne misliš na druge i kada te nije strah pomisli da drugih više neće biti, kad za svaki vaš problem vjeruješ da VI to možete nekako riješiti … onda valjda to nešto govori. Ako se ljudi nakon toga raziđu, onda mislim da su pustili da ljubav uvene. I da je negdje zapelo, a nije trebalo. To je samo moj općeniti stav. NIJE nikakva lekcija tebi. Jer, slažem se s tobom, TI najbolje znaš što osjećaš i što je bilo među vama bilo. I ja to uvažavam. Ovo odobravanje prijateljici, ne ja ti jednostavno nisam tip čovjeka koji (kada je dobro upoznat sa situacijom) koristi onu rečenicu «podupirem te u svemu što radiš». Mogu saslušati, mogu reći što mislim, mogu reći i «napravi kako misliš da treba», mogu reći i «drago mi je da si sad sretna», ali da ću bezuvjetno podupirati sam stav, to ne. Poduprijeti mogu osobu u onom smislu da želim da joj bude lakše, da izdrži, da uspije u onom što će ju činiti sretnom ili prestati činiti nesretnom, ali da podupirem sve što ona radi u smislu da bih i ja isto tako, ne. Govorim to u puno širem kontekstu od ljubavnih veza, da ne bude zabune. Rekla si - Tanka je crta između vlastitog mišljenja i suda o drugima. To ovisi o čovjeku, koliko je stanju vlastito mišljenje odvojiti od tuđe situacije u kojoj se netko našao. Imam dojam da se vrtimo u krug. Ja tebi o mom generalnom stavu, ti meni o svojoj situaciji. Ne čini mi se fer ova rasprava, jer nismo u istoj emotivnoj situaciji. Kao da se ti nešto opravdavaš pa se ja opravdavam, pa ti, pa ja … a ne bih to. Da zaključim ovaj komentar, želim da se, kada za to dođe vrijeme, zaljubiš opet. Onako ful jako. Da budeš sretna, isto tako ful. Da voliš. Opet (ovo sam rekla da bude po tvom i da ne budem baš skroz tvrdoglava :)) I onda da pričamo s iste pozicije, bit će nam objema lakše. Jer i ja ću još biti zaljubljena. :))) Vidiš kako sam uvjerena. :))) p.s. Nadam se da ti je lijepo u gradiću i da uživaš što god radila. :))
21.04.2007. (11:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pegy, vratila sam se jer nije bilo baš kako sam planirala. Što se tiče tvog komentara, moram reći da sam malo već umorna od ovog našeg uvjeravanja. Nisam nigdje rekla da očekujem bezuvjetno podržavanje stava, već samo da tražim razumijevanje za sebe. I da nisu uvijek najbitnija naša mišljenja, nego su nekad na prvom mjestu emocije drugih i kako se oni osjećaju. I iskreno, čini mi se da si malo svisoka naglasila to kako će tvoja ljubav trajati zauvijek a moja eto, nije valjala ništa. Čak mi se to čini malo prepotentno. Znam da ćeš se na ovo uvrijediti no ja ti samo govorim svoj dojam. Kao da bolesnom čovjeku ti zdrava govoriš kako se nije dovoljno trudio očuvati svoje zdravlje i kako je ipak sam za sve kriv. Žao mi je da se ne razumijemo, Pegy, stvarno.
21.04.2007. (18:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nilo, ovo je već i uvredljivo. NIKAD ljude ne gledam s visoka. I baš zato sam ti rekla da mi se ne čini fer ova rasprava. Jer nismo u ISTOJ situaciji. Nikad nisam pomislila da ovo tvoje nije vrijedilo, pa pogledaj ono gore, stalno ti govorim da je to vrijedilo, trebalo i da ništa nije nepotrebno. A ti najbolje znaš i koliko je lijepo bilo. Stav sam govorila na svom blogu, prvi put. Sve dalje je bilo najstojanje da s tobom izgladim to što si shvatila u kontekstu tvoje osobne situacije. Baš mi je žao, stvarno, JAKO, da si takav dojam stekla o meni. Očigledno blog nije način da se u čovjeku prepozna ono što on stvarno jest. Tužna sam zbog toga. I ni ja sad više nemam potrebu govoriti.
23.04.2007. (07:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pegy, uvredljivo je i meni. Uvredljivo mi je što netko moj slučaj promatra strogo kroz svoje naočale i svoj život i uopće ne priznaje da ja imam različito gledište i shvaćanje i da ja za sebe znam procijeniti što sam imala. Ti jesi rekla da je moje bilo vrijedno, lijepo itd. ali ne prihvaćaš moj stav da imenujem to ljubavlju. Itekako je to svisoka Pegy, i ne samo to - strašno je i uskogrudno. Jesi kad razmišljala o tome? Pomalo mi je plitko tvoje shvaćanje onoga što bi ljubav i veza trebale biti i kladim se da imaš i popis stvari koje su prihvatljive među partnerima, a mjerilo si naravno ti i tvoja veza. Postoji toliko različitih sitnica među ljudima i ljubavima ali tebe uopće za njih nije briga, čini mi se. Samo ono što traje cijeli život je ljubav i gotovo! Zvuči tako jednostavno, zar ne? Život nije takav, nažalost.
23.04.2007. (14:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pipi_piaf
hej, nilo! pa to je izvrsno: naime, danas sam u Jutarnjem čitala o tim famoznim pismima i toj i takvoj famoznoj ljubavi koja je bila, barem koliko se može naslutiti, stvarnija i jača od mnogih 'konvencionalnih'. izvrsno je to što sam i ja danas, čitajući članak, htjela svoj post posvetiti upravo tome! bez obzira na specifičnost odnosa između njih dvoje i bez obzira na i moje trenutno privatno prispitivanje što jest,što nije ljubav, zaljubljenost i sl. - ni u jednom trenutku nisam posumnjala da je bila riječ o stvarno stvarnoj ('pravoj') ljubavi između njih dvoje. ljubav ima toliko različitih formi: može imati rok trajanja (dapače, čak sam i skeptična prema 'cjeloživotnim ljubavima' - prije je riječ o cjeloživotnoj navici...), a da je svejedno ljubav; zašto bi morala biti 'konvencionalno konzumirana' kako bi se nazvala ljubavlju; što uostalom veza ima s ljubavlju?! zašto bi ljubav prema nekome morala biti glasna: nekad se pojavi u krivome vremenu i stalno je krivo vrijeme za nju, i stoga je tiha i suptilna, platonska - znači li to da je nema? ljubavi se pojavljuju u vrlo individualnim formama... znaš koja mi je misao nadvladala sve koje su mi prolazile glavom čitajući Hemingwaya i Dietrich? dvoje produhovljenih, inteligentnih i karizmatičnih ljudi poput njih dvoje možda joj se nisu prepustili (barem ne u fizičkome obliku) jer su intuitivno znali da je, kako sam pisala u postu nedavno, najgore kada se čovjeku ostvare ideali... pokušaj življenja ideala uvijek je istodobno njihova dekonstrukcija... ostvarenje ideala ne bi sačuvala ljubav između njih dvoje u onoj formi u kojoj je živjela desetljećima: kao mjesto koje se uvijek žudi, a ne doseže; kao inspiracija i izvor kreativnosti, mir i istina.
zar ne?
12.04.2007. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pipi_piaf
još samo nešto: nisi živjela u iluziji, ne trebaš se baviti tim mislima naprosto zato što ljubav može biti ljubav u ograničenome vremenu. to ne znači niti to da nisi voljela niti da ne možeš voljeti nego to da si previše svjesna (što mnogi nisu!) svojih osjećaja, suptilno primjećuješ promjene u njima, a dovoljno si čovjek da ih ne možeš prostituirati.
slično prolaziš što i ja nakon prekida svoje dulje veze prije koju godinu:isto je trajala 5 godina, isto sam mislila da ga nikada nisam ni voljela i isto sam, kao i ti, naprosti procvjetala, što se očitovalo u svakojakim stvarima: počela sam plesati s ritmom, ideje su mi prštale glavom, čini mi se da mi je to, unatoč svemu, bilo najsretnije razdoblje u životu. jer je divna stvar ponovno pronalaziti sebe.
pozdrav!
12.04.2007. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Promatrač-Dogodilo se...
Uvijek me mucila jedna stvar.... u cemu je razlika izmedju platonske ljubavi i dubokog prijateljstva? ... Sada nisam bas u formi za takvo rasclanjivanje... mozda iduci mjesec... ali eto ponovo mi je palo mi je na pamet nakon citanja posta i komentara. Pozdrav
12.04.2007. (13:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Prije nego krenem komentirati post, moram reći da sam tek sad primjetila ove opise tvojih virtualnih prijateljica. :) Pipi i Monoperajka – da ih ne čitam, sigurno bih odmah sad krenula. Valjda će i drugi to napraviti, jer i ja mislim da vrijedi čitati ono što pišu. :) Al ova treća, ajme katastrofa. :)) Jedino dobro joj je što je tvoja prva posjetiteljica, inače neka beštija zločesta. :)))) Ma katastrofa. :))))) Moram reći da te nemam na nikavoj tapeti. :) Samo govorim ono što mislim, da to ne radim, bila bih licemjerna, a toga se stvarno sablažnjavam. Drugo, obrisala si onaj jedan svoj komentar. Valjda se nisi predomislila vezano za ono što je u njemu pisalo. :) A sad post – ne vjerujem u neko stanje iluzije koje spominješ (bez obzira na ton kojim si to rekla). Posebno ne kod ljudi koji mi se čine realistični i koji nisu stalno u oblacima. Mislim da što god nam se NEKAD događalo u životu možemo promatrati sa aspekta ondašnjeg trenutka i sa aspekta sadašnjeg. Isto tako, što god nam se SADA događa, možemo promatrati sada, ali ćemo moći i kasnije u nekom budućem trenutku. Slike nam se mijenjaju. Doživljaji prema proživljenome nam se mijenjaju. Sjećanja postaju drugačija, obojena nekim drugim bojama i emocijama. Emocijama koje ne nestaju. I koje nisu nešto izmišljeno, umišljeno, nevrijedno, bačeno u vjetar. Samo ih sadašnjeg trenutka drugačije doživljavamo. Ne solim tu pamet nikome, niti uvjeravam ikoga u išta. Samo govorim vlastito iskustvo, ali i sve ono što sam upijajući što se događalo oko mene uspjela pohvatati u svojih 30 i nešto godina. Osoban stav neke osobe o bilo čemu ne treba uzimati kao kalup smještajući ga u vlastiti život i pri tom se osjećati uvrijeđenim. Nitko od nas opisima vlastitih doživljaja ne želi vrijeđati drugoga, niti taj drugi treba shvaćati to kao bilo kakvu poruku opisa sebe samoga. Svatko od nas najbolje zna ono što osjeća i što je osjećao. Ono što ne zna je što će osjećati sutra. Nije li onda bolje sačekati to sutra i jednostavno vidjeti? Slažem se skroz s tobom da svatko od preko 6 milijardi koliko nas ima, ima svoj doživljaj ljubavi, i baš zato ne želim reagirati na komentare iz svog zadnjeg posta. Jednostavno ne želim tu temu dovoditi na razinu rasprave. p.s. Ni ovaj komentar nije dio rasprave i uvjeravanja, to su samo neka moja trabunjanja. :) Koja možda imaju, a možda i nemaju veze s mozgom. :)
12.04.2007. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Sad vidim da nisam rekla ništa o ovoj zanimljivoj temi koju si dalje spomenula. Na seks gledam kao na jedan od oblika realizacije (ili možda bolje reći življenja) ljubavi. Kako smatram da se ljubav ipak dogodi iz glave, onda po analogiji i sa seksom mora biti isto. :) Možda će netko reći - kako se ljubav i razum mogu povezivati? Jedan moj blog-prijatelj bi me sad uvjeravao da to nikako ne ide zajedno. Ja mislim da ide itekako. Jer da ne razmišljamo o nekoj osobi, da nam se u glavi ne počnu vrtjeti misli o njegovom/njezinom glasu, stasu, kosi, zubima, nečemu što je rekao, pogledu i tko zna čemu, nikad se ljubav (tj. zaljubljenost uglavnom prije) ne bi ni razvila. Ostali bi na razini poznanika koje srećemo jednom u mjesec, godinu ili još i više. Sve je u mislima. Koje se onda razdvajaju na podvrste. :) Misli o šetnji pod zvjezdanim nebom obično idu ka jednom smjeru, misli o strasnom ljubljenju vjerojatno u nekom drugom. :)
12.04.2007. (16:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Majstorica s mora
I ja sam jučer reagirala na istu vijest, naime sjetila sam se svog posta "Platonska ljubav", ako te ne mrzi pogledaj u arhivi, pa i komentare...dakle, zašto me je to "pogodilo"? Jer imam takvu ljubav već petnaest godina, s poznatim piscem s kojim se dopisujem, i dosita je bilo tako da smo uvijek bili slobodni u različito vrijeme...Da li mi je žao? Pretpostavljaš već da nije, jer te neke "sitnice", kad neko svojoj junakinji u romanu da tvoje osobine ili izgovara tvoje riječi, pa kad čekaš poštu (u vrijeme dok nije bilo mail-a i dok smo pisali na mašini), to je nešto doista posebno...Jesam li griješna prema onom pokraj sebe? Mislim da ne, to su dvije različite ljubavi, osjećam se kao klinka u ovoj drugoj, a inače i mislim da se istovremeno može voljeti dvije osobe, svaku na svoj način...sad će me rastrgnuti...
12.04.2007. (20:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nilo
Pipi, genijalan komentar! Jako bih voljela da napišeš svoj post o toj temi, ako ti se još da, jer ovakve misli definitivno zaslužuju biti na tvom blogu a ne samo skrivene u komentarima kod mene. Posebno mi se sviđa ovaj dio o ostvarivanju ideala; Ernest je zasigurno brižljivo čuvao izvore svojih inspiracija, a kao jedan (da ne kažem tipični) macho-muškarac svoj je najvrjedniji izvor ipak ostavio netaknutim...jer bi se tjelesnom konzumacijom čitav mit rasplinuo u sekundi. Zanimljivo za razmišljanje, stvarno.:) Za ovo drugo, ja se potpuno slažem s tobom i dijelim tvoj stav. Ona moja rečenica je bila više reakcija na Pegyn post (što ću bolje objasniti u komentaru njoj).
Promatraču, kada budeš u formi, slobodno dođi.:) Po meni je razlika u tome što je ljubav, za razliku od prijateljstva, na neki način nedodirljiva u svojoj posebnosti. Pa čak i ona koja nije "konzumirana".
Pegy, pretpostavljam da si skužila, moja rečenica o iluziji bila je potaknuta tvojom definicijom da ako dođe do prekida, ljubavi nije ni bilo. Ako bismo krenuli malo proširivati tu definiciju, došli bismo do toga da sam onda ja pet godina mislila da nekog volim i da sam voljena, a ustvari nije bilo tako, i to mogu tek sad promatrati unatrag. I onda automatski svi oni posebni trenuci koje sam s njim doživjela postaju beznačajni. Mislim da se život ne živi unatrag, već od trenutka do trenutka. I ono što je jednom bila ljubav neće se nikad preimenovati u nešto drugo samo zato jer nije trajalo čitav život (inače, tko je izmislio tu mjeru?). Ne sviđa mi se takvo definiranje ljubavi. Možda se i jesam uvrijedila malo jučer jer je ton tvog posta pomalo naginjao generalizaciji (barem se meni tako učinilo), ali me prošlo.:) Ipak sam u specifičnoj situaciji po tome što sam pred tri dana prekinula dugu vezu i možda ću moći biti na drugi način objektivna kroz neko vrijeme. U svakom slučaju, svatko definira sebi život, ljubav, vrijeme, što već, onako kako treba da bude zadovoljan, pa smo time i ti i ja u pravu.:) Inače, nisi mi beštija, samo sam jučer imala osjećaj da sam ti na tapeti, pa mi um nije bio dovoljno objektivan.:)) Ali, bez brige, u doradi si.:))) Komentar sam slučajno izbrisala, a nije mi imalo smisla naknadno ga dodavati. Glavno da si ga ti pročitala.:)))) Nisam se predomislila, nikako.:)
Majstorice, zavidim ti.:))) Onako najiskrenije.:) Meni je to tako nešto posebno da ti ne mogu opisati. Slažem se s tobom da su to dvije različite ljubavi i jedna nikako ne ugrožava drugu. Možda se na neki teško objašnjiv način čak i nadopunjuju? Pročitat ću post iz arhive što prije.:)
12.04.2007. (22:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Htjela sam samo 5 minuta baciti pogled na svoj blog, ali malo sam skrenula, došla i do tebe, vidjela odgovor pa ne mogu sad da ne odgovorim. Moram ti opet reći da mi nisi na nikakvom tapetu. Kad bih ja opisivala tebe, onda ne bi bila samo netko koga sam prva otkrila na blogu, nego i netko s kime volim razmjenjivati misli, riječi, mišljenja. I iskustva emocija isto tako. K tome, NIKAD nisam pomislila da sam ja tebi na tapetu bez obzira što se u nekim stvarima nismo složile. Shvatila sam to kao izražavanje tvog mišljenja koje je takvo kakvo je (makar mi ponekad i ne bilo po volji) i koje je baš zato izrečeno. Nikako ne iz razloga što bi mi samo htjela nešto kontrirati. Druga stvar koju moram reći, a koja me na blogu poprilično smeta, jest to da ljudi često pomisle nalazeći se u nekim retcima da su oni tema posta. E pa nije tako. Ja uvijek spomenem onoga tko me inspirirao na razmišljanje, ali ono što pišem pišem na temelju onoga što mislim i osjećam ne od jučer ili prekjučer nego dugo vremensko razdoblje. Sve ono što sam rekla, nije bilo zbog tebe, nije bilo inspirirano tobom, niti je bila ikakva kontra na tvoje emocije i ono što prolaziš ovih dana, tjedana i mjeseci. K tome, moram ti reći da sam se sjetila tebe u svemu tome, ali da radi toga nisam mogla pisati nešto drugo kad drugo ne mislim. Isto tako, pazila sam na način na koji pišem. Mislila sam da je očigledno da se trudim ne vrijeđati ljude svojim mišljenjem. Posebno onima koji me čitaju dugo i koji znaju način na koji pišem. Treće, jasno da sam vidjela što ti je značila riječ iluzija. Čitala sam to nekoliko puta. I poslije (zamisli, dok sam jela blitvu koja mi nije nešto išla :)) dok sam razmišljala o tome, došla sam do zaključka da sam te ja zapravo smutila u ionako smućenim emocijama kakve prate ovakve životne situacije. Znaš što sam osjetila u tim tvojim riječima? Strah. I opravdavanje samoj sebi. Kao da ne samo nas koji čitamo nego i SEBE uvjeravaš – da, to je bila ljubav i s pravom sam bila u vezi tolike godine. Ali opet uz neki strah. To je samo moje mišljenje, koje može biti pogrešno s obzirom da tipkanjem ipak puno toga o čovjeku NE znamo. Puno toga ne znamo čak i kad pričamo s njime i kad ga poznamo. To su Nilo, TVOJA preispitivanja, tvoje misli i tvoja uvjerenja i NITKO ako si sigurna u ono što osjećaš i što si osjećala ne može to oduzeti vlastitim mišljenjem. Još nešto moram reći. Zaključila sam, i to posebno na blogu, da je puno lakše zavoljeti kako one ljude koji se s tobom slažu u svemu (ili gotovo svemu) i koji ti nikad ne kažu «ne, ja tako ne mislim» tako i one koji se nikad ne konfrontiraju u mišljenjima bez obzira što mislili. Ljudi vole čuti ono što žele čuti. I ljudi vole govoriti «da, ispravno si napravila» zato jer drugi to vole čuti. Znaš, da si napravila i nešto drugo, dam se kladiti da bi dobila komentare «da, najbolje je tako, ispravno si postupila». Ne misleći samo na tvoj izbor, nego i na odobravanje tvog izbora štogod o njemu mislili. Sjećam se slučaja jedne blogerice kojoj je kćer srednjoškolka htjela promijeniti školu. Mama nije htjela, a dijete je voljelo nešto drugo. Iznenadilo me koliko joj je ljudi reklo nešto kao «da, da, tako treba, ma što ona zna što hoće». Ja sam joj tada u komentaru napisala da sam sigurna da da je napisala da mora pustiti da dijete radi što voli, isti bi ljudi napisali «da, da, jedino ispravno je poštivati volju djeteta u odabiru škole». Jedina poanta ovoga je da ja jednostavno nisam ta. I da ne pišem ono što ljudi žele čuti. Pri čemu, kako sam već rekla, itekako biram način na koji govorim ono što mislim. Moram se još samo na kraju vratiti na temu, što god ti i ja mislili o onome što si živjela prethodnih godina, kako god to nazvali – to NIKAD neće biti nešto što nije trebalo biti. I to NIJE beznačajno i bezvrijedno. Naprotiv, mislim da je itekako značajno i vrijedno. Vjerujem da nam se sve u životu događa s razlogom, vjerujem i da dok živimo uvijek otkrivamo neke nove putove, vjerujem da nam se neki putevi događaju uz pomoć Onoga u kojega vjerujem, a na što ne možemo previše utjecati. Ali sve što je bilo, bilo je jer je trebalo biti. I za kraj (ovog predugog komentara radi kojeg nikako da odem pomarendati i prati neke zimske maje :)) moram ti reći da mi je žao ako sam te uvrijedila. Ako je sporna neka riječ koja te vrijeđa, onda ću ti se radi nje ispričati. Ako je stvar u mišljenju, onda to ne mogu. Čak se i sama osjećam pomalo uvrijeđenom pri pomisli da bih to trebala. Jer ne bih htjela ni da se ti meni ispričavaš radi bilo kojega svojega mišljenja. p.s. Tek sad vidim novi opis. Nemam sad više vremena. :))
13.04.2007. (10:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Ajme, sad vidim dužinu komentara. Ne sjećam se da sam kad napisala ovoliki. :))
13.04.2007. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nilo
Pegy, nema problema zbog dužine, nemam ograničenja.:) Ne očekujem, niti mislim da bih trebala dobiti ispriku zbog onog što si napisala. Ja znam jako dobro da nisi kontrirala meni ni pisala u inat mojoj situaciji. No, koliko god ti voliš reći što misliš, tako volim i ja, pa ne znam zašto bi to bio problem. Svatko će tvoj tekst shvatiti na svoj način, a ja sa friškim iskustvima pogotovo. No ono što me može zasmetati jest sud o mojim emocijama. Misliš da je tako jednostavno definirati što jest, a što nije ljubav? Ne vjerujem da itko izvan veze dvoje ljudi može znati što se među njima događalo. Ja jesam bila dugo vremena zbunjena i pod pritiskom, no ja nisam netko tko ne razmišlja baš puno, nisam klinka koja misli da voli pa onda to zaboravi čim vidi nekog drugog. Evo, recimo, ti si sada sigurna da voliš svog dečka. Misliš li da ćeš se, ako jednom prekinete, predomisliti unatrag i reći da ga nisi nikad voljela? Shvatiti da ga nisi voljela? Ne znam, ja u to ne vjerujem. I ja sam jednom bila sigurna, i planirala sam budućnost, i topila se od sreće, ali život je otišao u drugom smjeru. Nije sve crno-bijelo. Ljubav nije bajka, nekad ona jednostavno ne može opstati. I opet, ti možeš misliti da to nije i ne može biti tako, no konkretnu osobu sa konkretnim iskustvom treba isto tako razumjeti, ili bar pokušati uvažiti njen stav, bez obzira na naše vlastito mišljenje. Čovjek nije stroj, nemamo svi jednake misli i osjećaje. Virginia Woolf je počinila samoubojstvo, a ludo je voljela svog muža. Tko smo mi da sudimo o njoj i njenom postupku? S druge strane, netko se ne želi ženiti i živi čitav život u izvanbračnoj vezi. Imamo li pravo i to proglasiti ne-ljubavlju? Ne bi li svijet bio jako dosadno mjesto kada bismo svi voljeli na isti način? Tanka je crta između vlastitog mišljenja i suda o drugima. Što se tiče odobravanje koje spominješ u vezi mog postupka, ja mislim da sam samo dobila podršku, i zato bi bilo isto da sam odlučila drugačije. Pegy, zar stvarno misliš da je u redu izraziti išta drugo osim podrške u situaciji kada ne znamo o toj vezi ništa? Jer ja sam proživjela svaki trenutak u pet godina te veze, nitko drugi. I stoga ja mogu najbolje i znati. Koliko se sjećam, ti si jedino rekla da ti je žao, što prihvaćam. Znači li to možda da ne odobravaš moju odluku? Ne, jer si i ti nakon toga izrazila podršku. Pa prema tome, nema mi neke razlike između odobravanja i neodobravanja. A mislim, sasvim osobno, da neodobravanja ne može ni biti, jer bih samo ja nastavila biti u toj vezi, nitko drugi. Nadam se da me kužiš. Smatram se normalnom osobom, sa normalnim razmišljanjima, nisam ekstrem i ovo nije neka ekstremna situacija na koju bi se trebalo posebno reagirati. Od ljudi koji su mi dragi, kako tu, tako i u stvarnosti, očekujem samo podršku. Tražim li previše? Tražiš li ti podršku za neke svoje odluke? Za ovo drugo, slaganje/neslaganje, istina je da se nekad bolje kužimo sa istomišljenicima. No to ne znači da s nikim drugim nećemo komunicirati i da nam "suprotni" nisu dragi. Pa vidiš da si mi draga.:)) No jedno su nekakve objektivne, nepresonalne stvari, a drugo ovakve situacije poput moje, koje su strogo subjektivne i individualizirane. Postoji razlika. Kod prvih, lako je reći svoj stav, i nitko normalan se ne bi trebao ljutiti zbog toga. Kod drugih, treba razumjeti osobu koja je osobno upletena, čak i pod cijenu neizražavanja vlastitog stava, jer je naš stav tu posve nebitan. Ne samo tu, nego svugdje. Tako barem ja to vidim. Npr., da ti najbolja prijateljica ima super dečka koji je i tebi simpatičan, i onda da ga ostavi jer nije više sretna, na čijoj bi ti strani bila? Teoretsko pitanje. Ja bih uvijek podržala svoju prijateljicu. Na kraju, nisi me uvrijedila i svakako imaš pravo misliti što hoćeš, no voljela bih da, obzirom da se već duže vremena čitamo, razjasnimo svoje pozicije i gledišta i da onda to pustimo iza sebe. Ja sam malo naširoko (i ne odnosi se sve direktno na tebe), ali valjda se da razumjeti.:)
14.04.2007. (08:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Nisam baš brza, ali ionako te nema pa nije toliko bitno. :) Iz ovog početnog dijela čini mi se kao da me uvjeravaš da nisi naivka i da imaš pameti dovoljno da znaš što misliš i osjećaš te što si prije mislila i osjećala. Ispada da sam ja rekla nešto što se s time kosi. A nisam. Ne smatram te ni naivkom, ni neznalicom, ni nepametnom. Naprotiv. Ne znači biti naivan ako danas mislimo jedno, a sutra, pod nekim sasvim drugim okolnostima, drugo. To nema veze s godinama i nije rezervirano za one od 15 godina. Neću baš razmišljati puno o tome što bi bilo da prekinem sa svojim dečkom, jer vjerujem da će to trajati zauvijek. :) Unaprijed misliti na kraj nečega što osjetimo kao ono pravo ne bi bio baš dobar znak. Ali ono što mogu reći su iskustva od prije. A iskustva su takva da sam za nešto od prije mislila da je ljubav, ali pokazalo se da nije bila. Bila sam zaljubljena, ali voljela nisam. Postala sam toga svjesna tek kasnije, ne odmah. Dobro, mogla bi mi reći – kako znati da je nešto baš ono pravo. Najpravije. I kako znati da i za to jednom neće doći dan kada ću reći i za ovo sad «mislila sam da je pravo, a nije bilo». Razum ne daje odgovore baš na sva pitanja, ali kad NE dvojiš da s nekim želiš dijeliti trenutke, život, kada želiš s tobom osobom oformiti obitelj, kada osjetiš da ništa ne slabi nego samo jača, kada ne misliš na druge i kada te nije strah pomisli da drugih više neće biti, kad za svaki vaš problem vjeruješ da VI to možete nekako riješiti … onda valjda to nešto govori. Ako se ljudi nakon toga raziđu, onda mislim da su pustili da ljubav uvene. I da je negdje zapelo, a nije trebalo. To je samo moj općeniti stav. NIJE nikakva lekcija tebi. Jer, slažem se s tobom, TI najbolje znaš što osjećaš i što je bilo među vama bilo. I ja to uvažavam. Ovo odobravanje prijateljici, ne ja ti jednostavno nisam tip čovjeka koji (kada je dobro upoznat sa situacijom) koristi onu rečenicu «podupirem te u svemu što radiš». Mogu saslušati, mogu reći što mislim, mogu reći i «napravi kako misliš da treba», mogu reći i «drago mi je da si sad sretna», ali da ću bezuvjetno podupirati sam stav, to ne. Poduprijeti mogu osobu u onom smislu da želim da joj bude lakše, da izdrži, da uspije u onom što će ju činiti sretnom ili prestati činiti nesretnom, ali da podupirem sve što ona radi u smislu da bih i ja isto tako, ne. Govorim to u puno širem kontekstu od ljubavnih veza, da ne bude zabune. Rekla si - Tanka je crta između vlastitog mišljenja i suda o drugima. To ovisi o čovjeku, koliko je stanju vlastito mišljenje odvojiti od tuđe situacije u kojoj se netko našao. Imam dojam da se vrtimo u krug. Ja tebi o mom generalnom stavu, ti meni o svojoj situaciji. Ne čini mi se fer ova rasprava, jer nismo u istoj emotivnoj situaciji. Kao da se ti nešto opravdavaš pa se ja opravdavam, pa ti, pa ja … a ne bih to. Da zaključim ovaj komentar, želim da se, kada za to dođe vrijeme, zaljubiš opet. Onako ful jako. Da budeš sretna, isto tako ful. Da voliš. Opet (ovo sam rekla da bude po tvom i da ne budem baš skroz tvrdoglava :)) I onda da pričamo s iste pozicije, bit će nam objema lakše. Jer i ja ću još biti zaljubljena. :))) Vidiš kako sam uvjerena. :))) p.s. Nadam se da ti je lijepo u gradiću i da uživaš što god radila. :))
21.04.2007. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nilo
Pegy, vratila sam se jer nije bilo baš kako sam planirala. Što se tiče tvog komentara, moram reći da sam malo već umorna od ovog našeg uvjeravanja. Nisam nigdje rekla da očekujem bezuvjetno podržavanje stava, već samo da tražim razumijevanje za sebe. I da nisu uvijek najbitnija naša mišljenja, nego su nekad na prvom mjestu emocije drugih i kako se oni osjećaju. I iskreno, čini mi se da si malo svisoka naglasila to kako će tvoja ljubav trajati zauvijek a moja eto, nije valjala ništa. Čak mi se to čini malo prepotentno. Znam da ćeš se na ovo uvrijediti no ja ti samo govorim svoj dojam. Kao da bolesnom čovjeku ti zdrava govoriš kako se nije dovoljno trudio očuvati svoje zdravlje i kako je ipak sam za sve kriv. Žao mi je da se ne razumijemo, Pegy, stvarno.
21.04.2007. (18:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Nilo, ovo je već i uvredljivo. NIKAD ljude ne gledam s visoka. I baš zato sam ti rekla da mi se ne čini fer ova rasprava. Jer nismo u ISTOJ situaciji. Nikad nisam pomislila da ovo tvoje nije vrijedilo, pa pogledaj ono gore, stalno ti govorim da je to vrijedilo, trebalo i da ništa nije nepotrebno. A ti najbolje znaš i koliko je lijepo bilo. Stav sam govorila na svom blogu, prvi put. Sve dalje je bilo najstojanje da s tobom izgladim to što si shvatila u kontekstu tvoje osobne situacije. Baš mi je žao, stvarno, JAKO, da si takav dojam stekla o meni. Očigledno blog nije način da se u čovjeku prepozna ono što on stvarno jest. Tužna sam zbog toga. I ni ja sad više nemam potrebu govoriti.
23.04.2007. (07:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nilo
Pegy, uvredljivo je i meni. Uvredljivo mi je što netko moj slučaj promatra strogo kroz svoje naočale i svoj život i uopće ne priznaje da ja imam različito gledište i shvaćanje i da ja za sebe znam procijeniti što sam imala. Ti jesi rekla da je moje bilo vrijedno, lijepo itd. ali ne prihvaćaš moj stav da imenujem to ljubavlju. Itekako je to svisoka Pegy, i ne samo to - strašno je i uskogrudno. Jesi kad razmišljala o tome? Pomalo mi je plitko tvoje shvaćanje onoga što bi ljubav i veza trebale biti i kladim se da imaš i popis stvari koje su prihvatljive među partnerima, a mjerilo si naravno ti i tvoja veza. Postoji toliko različitih sitnica među ljudima i ljubavima ali tebe uopće za njih nije briga, čini mi se. Samo ono što traje cijeli život je ljubav i gotovo! Zvuči tako jednostavno, zar ne? Život nije takav, nažalost.
23.04.2007. (14:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...