Kad bi barem i mi imali vjeru koliku i taj djecak. On je znao sa tolikom sigurnoscu nosi Isusa. Neka nam dragi Bog svima podari toliku vjeru. Bog te blagoslovio i hvala na komentaru.
11.04.2007. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakle, zamislimo da je ova priča istinita. Što je dječakova smrt poboljšala, promijenila? Kako je smrt jednog dječaka doprinijela svijetu? Tko je, po tebi, žrtva, a tko napadač, tj. krivac u toj priči?
I evo još nekoliko općenitih pitanja za tebe, kršćanina:
Zašto su sve pripovijesti koje su izišle iz usta svećenika, propovijednika ili Biblije uvijek tako okrutne? (znam svoj odgovor, koji je dokazan u teorijama proučavanja ljudske prirode, ali želim čuti 'kršćansku' stranu..)
U kojem stoljeću je napisana Biblija?
Zašto bi samozadovoljavanje predstavljalo grijeh? Usput, mi objasni pojam grijeha.
(Hvala unaprijed.)
11.04.2007. (23:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zamislio sam da je ova priča istinita. No, ona zbilja je. Sv. Tarzicije je povijesno dokazan, ako te to zanima. Kao i toliki kršćani koji su bili mučeni zato što se Krista nisu htjeli odreći.
Ono što je dječakova smrt promijenila jeste cijeli svijet. Da bi se uopće dobila predodžba o življenju svetoga života i žrtve, moraš shvatiti kakav svjetonazor te osobe imaju. One nisu tu na svijet da bi bili humanisti za humaniste. Oni nisu "od svijeta", već "u svijetu" ali ne "od svijeta". Zato što im je Krist na prvom mjestu, niti jedna žrtva nije prevelika, nije prebolna, jer ono što sveci žive nije čisti humanizam niti nekakav dobronamjerni sekularizacijski život. Svijetu kao nekakvoj instituciji zemlje i mora u kojem obitava čovjek-kotačić koji doprinosi razvoju kroz kanale tehnologije ne doprinose. Naprotiv. Da bi shvatio kako je on, sv. Tarzicije, moraš na umu imati Isusovo djelo. On je umro za nas, stoga oni (sveci) ne priježu umrijeti za Njega. I sve to iz ljubavi. Ako već ne priznaješ Isusa, onda je sv. Tarzicije umro za ljubav, da bi dokazao da uspomena onoga tko je nevin može ostati upisana u povijest gotovo 2000 godina.
Vjerojatno si onim svojim "tko je krivac" mislio na svećenika koji mu je dopustio da nosi hostiju ili možda čak na Isusa, jer je zbog vjere u Njega on umro. Ja mislim baš suprotno. Ja mislim da je sv. Tarzicije tu dijecu što su ga kamenovali toliko ljubio da im je u nebu zahvaljivao što su ga kamenovali, jer je time u potpunosti svjedočio svoju vejru. Ima nebrojnih svetaca koji su u svojim smrtnim trenucima blagoslivljali svoje mučitelje, jer su u svojoj muci vidjeli baš svjedočenje za onoga koji je za njih umro, i u toj smrti učinio više nego što bi bilo koji čovjek mogao učiniti.
Sve pripovijesti da su okrutne? Okrutnima su ih učinili ljudi koji su ubijali, a ne ljudi koji o tome govore. Žao mi je ako imate svećenika koji je striktno na to fokusiran, no to zaista nije ni približno cijela slika. Evo, ako želiš sasvim nježan primjer, uzmi slugu Božjeg Petra Barbarića. Njegov život se sastojao od svakodnevnog svjedočenja kroz "obične stvari". To nije nimalo okrutno, a nadasve nadahnjujuće.
Mislim da treba malo više paziti na riječi što ih svećenici, pogotovo za mise, izgovaraju. Nećeš čuti: I zaklali su. I priklali su. I ubili su. I smrvili su. I pilili su. Već: Blagoslovi nas, Gospodine, i pripoji spasenjskom i otkupiteljskom djelu ljubavi Tvoga Sina, Isusa Krista.
To ne vidim baš kao okrutnim.. Ako misliš na starozavjetne primjere okrutnosti - uzmi bibliju i pročitaj pri kraju "opći uvod u bibliju". Biblija ima, naročito stari zavjet, mnogo različitih knjiga.... Cijeli niz raznovrsnih i raznorodnih knjiga koje se isprepliću u lingvističkim i sadržajnim djelovima, kao i teološkom porukom, koja se može iščitati samo ako se razumije vrijeme nastanka, njiževna vrsta (od kojih su mnoge danas "izumrle"), namjena, povijesno-geografski okvir i sl. I također ne možeš zanemariti razvoj religiozne misli. Ne možeš od dvogodišnjaka tražiti da ti protumači doktorat, no od profesora fizike to možeš. Osim toga, cijeli sadržaj staroga zavjeta pravi smisao dobiva u novom zavjetu, u Isusu Kristu, koji je cijelo poslanje čovjeka i cijelu njegovu povijest odredio sa: Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe. Od tog trena, religiozna svijest je na vrhu. Vjernici su se itekako u tom trenu osjećali odmaknuti od polubarbara koji su bili kada se Bog prije gotovo 2000 godina objavio Abrahamu.
Prije svega, Biblija je zbir knjiga... Biblija je nastajala kroz 2000 godina, prvo kao usmena predaja, zatim zapisivana od doba kraljeva (država Izrael...). Novi zavjet u prvom stoljeću. No, poredak knjiga u bilbliji nije razmeješten prema njihovm kronološkom nastanku, već prema teološkoj poruci. Zato je uvijek važno znati vrijeme i okolnosti nastanka određene biblijske knjige.
Samozadovoljavanje je grijeh stoga što predstavlja izobličavanje dara spolnosti kojeg je Bog usadio u čovjeka. On predstavlja sjedinjenje dvaju tijela da bi postalo jedno u ljubavi a ne u zadovoljstvu. On je tu da bi nastavio vrstu, a ne produžio sebične požude. Stoga, svako korištenje spolnosti samo na svrhu užitka predstavlja grijeh.
A grijeh je svjestan čovjekov čin kojim se udaljuje od Boga. Grijeh može biti definiran glasom svjesti ili "kodeksom" koji nam je dao sam Bog. Naravno, ovo drugo ima daleko viši prioritet.
Oprosti ako ti nisam mogao sve potanko objasniti, jer su teme preširoke da bih o svima njima odjednom pisao. Reci jednu temu koja te zanima, pa ću ti rado o njoj napisati više.
Nema problema, drago mi je da mogu objasniti.
P.S. Zapravo, mislim da sam sve stvari pomalo skicirao i nategnuto prekrio. Reci mi što te najviše zanima, pa ću ti detaljnije napisati...
14.04.2007. (00:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kriste, u tvoje ime
aaah, prekrasno !...Da proplačeš....kolike ljubavi...
Božji blagoslov i Sretan Uskrs !
09.04.2007. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeraufanjeiljubav
Kad bi barem i mi imali vjeru koliku i taj djecak. On je znao sa tolikom sigurnoscu nosi Isusa. Neka nam dragi Bog svima podari toliku vjeru.
Bog te blagoslovio i hvala na komentaru.
11.04.2007. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Just for Me and my Satan soul
Dakle, zamislimo da je ova priča istinita. Što je dječakova smrt poboljšala, promijenila? Kako je smrt jednog dječaka doprinijela svijetu? Tko je, po tebi, žrtva, a tko napadač, tj. krivac u toj priči?
I evo još nekoliko općenitih pitanja za tebe, kršćanina:
Zašto su sve pripovijesti koje su izišle iz usta svećenika, propovijednika ili Biblije uvijek tako okrutne? (znam svoj odgovor, koji je dokazan u teorijama proučavanja ljudske prirode, ali želim čuti 'kršćansku' stranu..)
U kojem stoljeću je napisana Biblija?
Zašto bi samozadovoljavanje predstavljalo grijeh? Usput, mi objasni pojam grijeha.
(Hvala unaprijed.)
11.04.2007. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirta
:)) tražila sam nešto o svecima preko google-a i našla tvoj blog! Baš mi je drago!
Blagoslov i nasmijani pozdrav! : )
13.04.2007. (08:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sveci
@Just for me....
Zamislio sam da je ova priča istinita.
No, ona zbilja je.
Sv. Tarzicije je povijesno dokazan, ako te to zanima. Kao i toliki kršćani koji su bili mučeni zato što se Krista nisu htjeli odreći.
Ono što je dječakova smrt promijenila jeste cijeli svijet.
Da bi se uopće dobila predodžba o življenju svetoga života i žrtve, moraš shvatiti kakav svjetonazor te osobe imaju. One nisu tu na svijet da bi bili humanisti za humaniste. Oni nisu "od svijeta", već "u svijetu" ali ne "od svijeta". Zato što im je Krist na prvom mjestu, niti jedna žrtva nije prevelika, nije prebolna, jer ono što sveci žive nije čisti humanizam niti nekakav dobronamjerni sekularizacijski život.
Svijetu kao nekakvoj instituciji zemlje i mora u kojem obitava čovjek-kotačić koji doprinosi razvoju kroz kanale tehnologije ne doprinose. Naprotiv.
Da bi shvatio kako je on, sv. Tarzicije, moraš na umu imati Isusovo djelo. On je umro za nas, stoga oni (sveci) ne priježu umrijeti za Njega.
I sve to iz ljubavi.
Ako već ne priznaješ Isusa, onda je sv. Tarzicije umro za ljubav, da bi dokazao da uspomena onoga tko je nevin može ostati upisana u povijest gotovo 2000 godina.
Vjerojatno si onim svojim "tko je krivac" mislio na svećenika koji mu je dopustio da nosi hostiju ili možda čak na Isusa, jer je zbog vjere u Njega on umro.
Ja mislim baš suprotno. Ja mislim da je sv. Tarzicije tu dijecu što su ga kamenovali toliko ljubio da im je u nebu zahvaljivao što su ga kamenovali, jer je time u potpunosti svjedočio svoju vejru.
Ima nebrojnih svetaca koji su u svojim smrtnim trenucima blagoslivljali svoje mučitelje, jer su u svojoj muci vidjeli baš svjedočenje za onoga koji je za njih umro, i u toj smrti učinio više nego što bi bilo koji čovjek mogao učiniti.
Sve pripovijesti da su okrutne? Okrutnima su ih učinili ljudi koji su ubijali, a ne ljudi koji o tome govore. Žao mi je ako imate svećenika koji je striktno na to fokusiran, no to zaista nije ni približno cijela slika.
Evo, ako želiš sasvim nježan primjer, uzmi slugu Božjeg Petra Barbarića. Njegov život se sastojao od svakodnevnog svjedočenja kroz "obične stvari".
To nije nimalo okrutno, a nadasve nadahnjujuće.
Mislim da treba malo više paziti na riječi što ih svećenici, pogotovo za mise, izgovaraju. Nećeš čuti: I zaklali su. I priklali su. I ubili su. I smrvili su. I pilili su.
Već:
Blagoslovi nas, Gospodine, i pripoji spasenjskom i otkupiteljskom djelu ljubavi Tvoga Sina, Isusa Krista.
To ne vidim baš kao okrutnim..
Ako misliš na starozavjetne primjere okrutnosti - uzmi bibliju i pročitaj pri kraju "opći uvod u bibliju".
Biblija ima, naročito stari zavjet, mnogo različitih knjiga....
Cijeli niz raznovrsnih i raznorodnih knjiga koje se isprepliću u lingvističkim i sadržajnim djelovima, kao i teološkom porukom, koja se može iščitati samo ako se razumije vrijeme nastanka, njiževna vrsta (od kojih su mnoge danas "izumrle"), namjena, povijesno-geografski okvir i sl.
I također ne možeš zanemariti razvoj religiozne misli.
Ne možeš od dvogodišnjaka tražiti da ti protumači doktorat, no od profesora fizike to možeš.
Osim toga, cijeli sadržaj staroga zavjeta pravi smisao dobiva u novom zavjetu, u Isusu Kristu, koji je cijelo poslanje čovjeka i cijelu njegovu povijest odredio sa:
Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.
Od tog trena, religiozna svijest je na vrhu.
Vjernici su se itekako u tom trenu osjećali odmaknuti od polubarbara koji su bili kada se Bog prije gotovo 2000 godina objavio Abrahamu.
Prije svega, Biblija je zbir knjiga...
Biblija je nastajala kroz 2000 godina, prvo kao usmena predaja, zatim zapisivana od doba kraljeva (država Izrael...). Novi zavjet u prvom stoljeću.
No, poredak knjiga u bilbliji nije razmeješten prema njihovm kronološkom nastanku, već prema teološkoj poruci. Zato je uvijek važno znati vrijeme i okolnosti nastanka određene biblijske knjige.
Samozadovoljavanje je grijeh stoga što predstavlja izobličavanje dara spolnosti kojeg je Bog usadio u čovjeka. On predstavlja sjedinjenje dvaju tijela da bi postalo jedno u ljubavi a ne u zadovoljstvu. On je tu da bi nastavio vrstu, a ne produžio sebične požude.
Stoga, svako korištenje spolnosti samo na svrhu užitka predstavlja grijeh.
A grijeh je svjestan čovjekov čin kojim se udaljuje od Boga. Grijeh može biti definiran glasom svjesti ili "kodeksom" koji nam je dao sam Bog.
Naravno, ovo drugo ima daleko viši prioritet.
Oprosti ako ti nisam mogao sve potanko objasniti, jer su teme preširoke da bih o svima njima odjednom pisao. Reci jednu temu koja te zanima, pa ću ti rado o njoj napisati više.
Nema problema, drago mi je da mogu objasniti.
P.S.
Zapravo, mislim da sam sve stvari pomalo skicirao i nategnuto prekrio.
Reci mi što te najviše zanima, pa ću ti detaljnije napisati...
14.04.2007. (00:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...