Komentari

nilo.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • Tri Pojma

    dobar odnos sa majkom je jako važan. pod njim ne podrazumijevam primjer prijateljice i njezine mama-prijateljice koji si u postu navela. u ženinoj trudnoći i nakon poroda djeteta, njezina majka i cijeli taj odnos ima veliku ulogu ( ako si dovoljno radoznala potraži literaturu o tome). majka treba biti podrška, pri ruci svojoj kćeri, djelovati nanju smirujuće. no, stvari nisu posve izgubljene ako je taj odnos loš. dovoljno dobar muž može biti i dovoljno dobra podrška :))
    moja majka je naporna žena. od kako imam vlastitu djecu naučila sam se malo bolje kontrolirati. često se dogodi da je nazovem, a ona odmah počne s predavanjima. tada samo kažem: "bok... i ja tebe volim" i spustim slušalicu. kad se slijedeći puta čujemo ili vidimo prosto smo si slatke. šteta što ta faza traje vrlo kratko ;))))

    avatar

    03.04.2007. (21:21)    -   -   -   -  

  • pegy

    Ova rečenica tvoje poznanice nije baš oličenje normalnosti, baš kao ni odnos koji ona ima sa svojom majkom. Odnos roditelja i djeteta razlikuje se ovisno o karaterima koji mogu, ali ne moraju biti kompatibilni. Biti prijatelj s roditeljem/djetetom naravno da JE dobro, ali opet … dizati taj odnos na razinu opsjednutosti? Iz osobnog iskustva, bliža sam ovome tvome iskustvu. Slažem se s roditeljima što ne isključuje i to da ponekad i oni meni i ja njima dignemo tlak poprilično. Voljeti se ne znači samo živjeti u idiličnim trenucima, znači međusobno živjeti sa svim našim manama i vrlinama i to pod manje ili više lijepim ili ružnim trenucima koje život sa sobom nosi. Mislim da najviše dobroga u odnosu s ljudima (pa tako i vlastitim roditeljima) napravimo onda kad spoznamo da savršen nije nitko pa tako ni mi sami i kad isto tako uočimo vlastite vrijednosti u koje nas NITKO ne može pokolebati. Čak ni vlastiti roditelji. Što se tiče boljeg odnosa sa osobama s kojima nismo u (krvnoj) vezi, mislim ipak da je riječ o svojevrsnoj rezerviranosti. Ne mislim da je riječ o nekom licemjerju ili lažnoj ljubaznosti nego da je uvijek lakše biti konstantno dobar s nekim s kime ne provodiš puno vremena i s kime nisi maksimalno opušten. Kad smo s nekim jako bliski, onda smo i opušteniji i manje marimo za odabir riječi pa se iz toga svašta (čak i neplanski i nenamjerno) zna izroditi. Što se tiče straha kojeg spominješ, a vezan je za to da ćeš možebit sličiti na mamu :), mene toga strah nije. Mislim da apsolutno od gena pobjeći ne možemo, ali JAKO puno je na nama samima. Spoznaja onoga što valja i ne valja već je veliki korak naprijed. Tako da, onako skroz iskreno, bez obzira što te ne poznajem, ne vjerujem da ćeš baš toliko sličiti na mamu da ćeš sama sebi ići na živce. :) Možda ponekad, kao i većina od nas, ali onda ćemo se onako putem ispravljati u vlastitim postupcima.

    avatar

    04.04.2007. (21:57)    -   -   -   -  

  • m.

    Prava tema, što se mene tiče u pogledu s druge strane. Da ne oduljim, samo jedan od mojih iskustvenih zaključaka: zašto dolazimo u sukobe s najbližima? Zato jer su oni naši, ne biramo ih, ali se i ne bojimo da ćemo ih izgubiti. Pred njima smo bez ikakvih kočnica, njima ćemo reći i učiniti ono što nikada ne bismo prijatelju kojega smo odabrali, kojega ne želimo izgubiti. A mama, kći, brat, sestra će nam to uvijek biti. I to je dobro da su nam tu i kade se trebamo istresti. Samo, u tome znamo pretjerati (baš zbog sigurnosti?). Bilo bi dobro kada bismo bar ponekad udahnuli i pomislili: bi li ja podnio da to meni kaže/učini? bih li to učinio/rekao prijatelju? A dogodi nam se da kažemo velike rjeći i djela koje uopće ne mislimo, ali, u ljutnji, emocionalno našpanani, i izlete nam. Kad bismo rasprave ostavili za trenutke u kojima nismo emocinalno po tenzijom, bilo bi drukčije. I kad bismo barem uspjeli što češće sačuvati elementarnu kulturu? Ali, bi li to onda bila obitelj? No, Nilo, ne grizi sebe, mami to sve ide u rok službe, mame su mame jer opraštaju i znaju da je to vrijeme rasta.

    avatar

    04.04.2007. (22:00)    -   -   -   -  

  • Promatrač-Dogodilo se...

    ja sam i sin i roditelj odraslog sina. nisam siguran da mogu govoriti o odnosu majke i kceri (iz ocitih razloga :o)), ali mogu o onosu sina i oca. sa starim imam dobar odnos... sada. strasno dugo nam je trebalo da taj odnos postane takav jer je moj stari emocionalno vrlo zatvoren covjek. tek sa 18 sam shvatio da me on voli!!! uvijek me je bilo strah da cu i ja biti takav jer iver ne pada daleko od klade. ali nije bas isto. i ja se ne otvaram bas lako ali upravo zato sto sam shvatio njegovu pogresku u ponasanju trudim se ne napraviti istu barem kada su mi najblizi u pitanju. geni su sigurno vazni ali postoje i naucene lekcije i mi se mozemo mijenjati.
    a odgovor na tvoje pitanje kod mene, da to je moj izbor i za sada je jedino tako moguce.
    pozdrav :o)

    avatar

    05.04.2007. (09:56)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Zona Z., slažem se da je dobar odnos majkom važan u životu jedne žene. Postoje i slučajevi (ja ih znam) u kojem su majka i kći postale jako dobro tek nakon što je kći rodila, a do tada su isto bile neprijateljski raspoložene. Meni je ova razina u kojoj sam sada u odnosu prema njoj sasvim ok.
    Pegy, slažem se da čovjek tek kada je siguran u sebe može biti uspješan u odnosu s drugima. Zato sam ja na tom planu i radila na sebi. Za ovo što pišeš o rezerviranosti prema "strancima"...hmm, ne bih se složila. Jer "stranac" nam je i partner kojeg odaberemo (pod stranac mislim reći da ne dijelimo istu krv - u tom sam kontekstu najviše govorila), ili cimer/ica, s kojima isto dijelimo životni prostor...Tada isto dolazi do maksimalne opuštenosti, zar ne? Mislim da ponekad oni koji su nam u rodu češće imaju predrasude o nama, pa čak i veća očekivanja od nas, od onih koji nas upoznaju bez tog velikog tereta. Imam prijateljicu već dugo godina pred kojom sam potpuno opuštena i koja zna apsolutno sve o meni, više od moje obitelji. I nikada još nisam naišla na osuđivanje s njene strane...Ne mogu prihvatiti nikako da sam pred njom rezervirana, baš kao ni ona preda mnom. Čak i kada se ne slažemo, lakše s njom pronalazim zajednički jezik negoli sa onima sa kojima se taj zajednički jezik prečesto uzima zdravo za gotovo. To je i bit pravog prijateljstva ili partnerstva, nije li?
    M., drago mi je da si dala pogled s druge strane.:) Potpuno se slažem s tobom. Obitelj uzimamo zdravo za gotovo jer nekako znamo da ćemo uvijek s njima izgladiti nesporazume, kakvi god oni bili. Tvoj se komentar zapravo nadovezuje na Pegyn. No ja mogu za sebe reći da sam pokušavala nadići obiteljsku vezu i riješiti stvari onako kao što bih ih rješavala da je u pitanju netko drugi. Nije išlo.
    Promatraču, ni ja nisam mogla pisati o odnosu oca i sina iz istog razloga kao ti.:) Ali vidim da ima sličnosti među nama i da me razumiješ. Mislim da je za čovjeka najbitnije da sam shvati kako on nije svoj roditelj, jer ponekad to ljudi misle podsvjesno, i onda se u skladu s tim ponašaju. Pozdrav svima.

    avatar

    05.04.2007. (11:36)    -   -   -   -  

  • pipi_piaf

    nilo, kasno se uključujem, ali samo zato što mi je kolabirao komp:-( I to grozno... RADITE, LJUDI, BACKU UP-ove... da vam se ne dogodi ono što se meni dogodilo: dovoljno na omanji živčani slom:-) :-) radite back up-ove...
    što se tiče mami i kćeri... jedna od mojih najanaliziranijih tema. nažalost. s mojom mamom češće je išlo teško nego lako. razbijala sam nejednom glavu što, kako i zašto, strašan si, ali stvarno strašan, osjećaj krivnje nabila zbog svega... kada su se stvari riješile? nakon što smo se odselile jedna od druge. živimo odvojeno već nekoliko godina i tek mi je sada postala... hm, hm... mudra, pametna prijateljica čiji savjet uvijek poslušam i kojoj ću se vjerojatno prvoj javiti kada me nešto muči. s obzirom na situaciju koja je postojala među nama prije koju godinu, vjeruj mi da nikada ne bih rekla da će mi ona biti jedna od ključnih utjeha i osoba kojoj vjerujem više nego ikome. sad jedva čekam da je vidim i nebrojeno mi puta fali ono što smo uzimali zdravo za gotovo: juhica za ručak, oprani veš... toplina one za koju znam da me voli bez obzira što napravila... što bih nekad dala da me pričeka navečer budna, pa da se išćakulam s njom... (... to je ona m. koja i tebi piše...:-)

    e, sada, stoji ono što je m. napisala... znamo da ih nećemo izgubiti, pa nemamo kočnica, ali to je ono nesvjesno, neosviješteno, barem je tako bilo u mome slučaju... ono što je problem: roditelji vide sebe u nama. njih straši ono isto što straši tebe kada vidiš da u nekim situacijama reagiraš kao ona. kakvi te osjećaji obuzmu kada vidiš da postupaš kao ona? jeza, strava, potpuna iracionalnost. ista je stvar s mamama - kad u nekom našem postupku (bilo to krivo vješanje veša, kasno buđenje ili nered u sobi) vide sebe. boje se da ćemo napraviti slične greške + malo su same sa svojim životima nezadovoljne + vjerojatno i malo nesretne i razočarane, pa u nama traže ispunjenje onih 'rupa' koje im je život načinio. a mi si svi - kada smo u ulozi djece - volimo dopustiti luksuz egocentičnoga ponašanja. volimo biti i ohole i tašte i razmažene - jer to ne možemo biti u stvarnome životu, tako da od odnosa s majkom očekujemo onu zaštitu koju ne možemo dobiti u vanjskome svijetu. a mame se boje... pa reagiraju ovako ili onako, većinom neadekvatno:-( nisu one za sve krive, ali nismo ni mi - to je jednostavno (bila) jedna simbioza koja traži odvajanje. sukobi su to odvajanje identiteta. borba za svoje Ja. problem je kad se čovjek bori za svoje Ja, a ono drugo naše Ja (koje ne želimo, koje je majčino) nas kontinuirano ugrožava svojom stalnom prisutnošću. kad nas to drugo Ja, majčino Ja, prestane aktivno ugrožavati - onda se u miru Božjem počnemo miriti s onim dijelovima sebe koji su naslijeđeni od naših mama. i tada nas to više ne straši. ja sam, recimo, postala jako sretna i ponosna kad u nekom svom postupku vidim da 'jabuka ne pada daleko od stabla'...

    ono što želim reći: preblizu ste si. odvojite se. ako ikako možeš. kada se prestanete ugrožavati, naći ćete slobodan prostor i postat ćete ono što zbiljski trebate biti: dvije žene koje se vole, razumiju nekad više, nekad manje, ali vjeruju da i jedna i druga u danim okolnostima postupaju najbolje što mogu. pa nema više optužbi.

    pozdrav!

    avatar

    05.04.2007. (16:41)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Ja sam sa svojom mamom jako bliska jer smo skoro cijeli život živjele same, s obzirom da se razvela kad mi je bilo šest godina...ali, ona je iznimna osoba, čak je i s mojim ocem uspjela zadržati prijateljski odnos, jako je hrabra, sposobna i nadasve dobra, pa je ljudi vole, jer uvijek gleda kako bi drugima mogla pomoći...međutim, nikad nismo bile prijateljice tipa da bismo razglabale nekakvu dublju intimu, to je činila svaka sa svojim prijateljicama, pa čak i nismo imale običaj da po cijeli dan visimo zajedno po kući, već bi svaka sjedila sa svojim društvom ili se bavila svojim hobijima...nikad me nije gušila i pametovala, uvijek bila potpora, i da skratim, to je baš odnos kakav bi svako mogao poželjeti...ali, istovremeno mi je dobro poznat obrnut slučaj gdje majke masiraju vlastite kćeri, daju neke usporedbe s drugima, nameću im osjećaj krivice: imam dvije prijateljice koje s majkama imaju loš odnos jer te žene nikad s njima nisu bile zadovoljne, bez obzira što su ove pametne i uspješne mlade žene, valjda jer su svoje nezadovoljstvo životom morale na nekom iskaliti... Mislim da je u tom slučaju najpametnije ovo što su rekle blogerice prije mene, udaljiti se na neku distancu i ne primati ništa tragično, već svaki takav razgovor prekinuti u startu i prebaciti se na veselije teme, a svakako ne ufuravati sebi osjećaj krivice...za što? U svakom slučaju vjerojatno nije lako imati takav odnos s vlastitom mamom...ja s ocem nisam bila bliska, nisam ni mogla jer nisam živjela s njim, ali me to nije naročito pogađalo, voljela sam ga jer mi je otac u granicama u kojim sam mogla, i uglavnom bila mišljenja da je majka dobro prošla (a i ja) kad su se razveli, jer je od tada samo napredovala...

    avatar

    05.04.2007. (21:37)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Pipi, nadam se da si riješila problem s kompom.:) M. ti je mama?:) O, sad su mi neke stvari puno jasnije, a i mogu ti reći da ovakav moment nisam ni u snu očekivala, da će moj post o mamama komentirati majka i kći, svaka iz svoje perspektive. Pa sam time još sretnija što sam odabrala upravo ovu temu. Hvala tebi i M., iz vaših se komentara vidi da ste dostigle jednu pravu zrelu fazu u svom odnosu, i na tome vam zavidim. I slažem se s tobom, Pipi, da se radi se o sukobima identiteta, a ako su oba "ja" u igri ponekad nepopustljiva i beskompromisna, stvar je time puno teža. No vaš me primjer i tješi jer možda ima nade ipak.:) Što se tiče fizičkog distanciranja, napravila sam ga koliko sam mogla (ne živimo doslovno zajedno, no i dalje smo blizu); za neke radikalnije poteze trenutno okolnosti nisu na mojoj strani. I mogu ti reći da je čak i takvo maleno udaljavanje pozitivno djelovalo.
    Majstorice, i tebi zavidim na tvom odnosu s majkom, i u pravu si kad kažeš da bi takav odnos svatko poželio. Možda je nekome takav odnos dan od samog početka a netko se za njega mora naraditi. A netko ga možda nikada neće ni postići, već će samo naučiti nositi se najbolje što zna sa danom situacijom. Meni su poznati problemi tvojih prijateljica i stalan osjećaj nekakvog tereta jer ne zadovoljavam očekivanja one koje bi trebala. Pozdrav svima.

    avatar

    06.04.2007. (12:38)    -   -   -   -  

  • pegy

    Nilo, dio teksta koji sam napisala u komentaru "s kojima nismo u (krvnoj) vezi" značio mi je ne samo krvne veze nego i SVE ostale međuljudske koje znače BLISKOST osoba. Podrazumjeva to i prijateljski odnos koji spominješ, kao i vezu između muškarca i žene. Rezerviranost koju sam spomenula odnosila se na ljude s kojima NISMO na toj spomenutoj razini bliskosti. Tako da mogu samo dodati da se ipak slažemo. :)

    avatar

    06.04.2007. (23:07)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Pegy, stvarno, previdjela sam te zagrade.:) Isprika od mene. Slažemo se, dakle!:)

    avatar

    06.04.2007. (23:34)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    Sretan Uskrs, Nilo! Danas sam dan provela sa svojom proširenom obitelji. Mama i ja se cijeli dan nismo krivo pogledale. Zeko mi je donio zaista lijep dar! :))
    Nadam se da je i tvoj slično učinio! :)

    avatar

    08.04.2007. (20:42)    -   -   -   -  

  • Nilo

    Hvala ti, Zona Z.! Drago mi je da ti je bilo dobro.:) I meni je bilo podnošljivo, iako mi je donio i jedan drugi dar.:)))

    avatar

    09.04.2007. (14:25)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se