Ne postoje ratovi u Božje ime. Postoje laži, zablude i ljudska mržnja pred koju se stavlja, iz čovjekovih usta, misao Boga. Svatko tko misli da je Božja volja ubiti drugoga, grdno se vara i živi u vlastitom svjetu laži. Svatko tko s mišlju na Boga uzima oružje da bi ubio bližnjega je najveći mogući licemjer ili neznalica.
No, i uz to, koliko li je ljudi pobio prvi svjetski rat? Koliko drugi? Koliko je nacizam? A komunizam, koji je pobio više ljudi od oba svjetska rata?
Naprotiv svim negativnostima koje su navedene, navest ću samo šačicu predivnih stvari koje se događaju u našoj župi...
-Jedan se župljanin ozbiljno razbolio i treba mu transplantacija. Skupili smo za njega, na inicijativu velečasnog, deset tisuća kuna, što smo dali njegovoj obitelji. -Na inicijativu jednog župljanina, župnikova suradnika, organizirali smo humanitarnu akciju u srednjoj školi za obrazovanje djece u Ruandi. -Jednoj obitelji u obližnjem selu se (doslovno) krov urušio u kuću, te smo na susretima mladih u župi skupili novca kako bi smo im pomogli u preživljavanju, a zahvaljujući jednoj župljanki, toj je obitelji sagrađena nova kuća i poklonjena nova prilika za "normalan" život. -Preko korizme sada skupljamo hranu, novac i kojekakva materijalna dobra koja onda razdjelimo najpotrebitijim župljanima -Povezani smo sa jednim franjevcem misionarom u africi, te smo oformirili tzv. "misijsku skupinu" koja pravi razne "akcijice" i prikupljanja, te sav taj novac šaljemo za najpotrebitije i najsiromašnije u africi -Župnik, kada vodi mlade na ljetovanje u biskupijsko odmaralište u Zaton, uvijek sam nadomjesti potrebe siromašnijih župljana. Isto tako i za susrete mladih, izlete pjevača i sl. -Za vrijeme zime, nekoliko se župljana okupilo, te su prispjeli peć na drva jednom siromahu koji je živo u hladnoći, no sam je... pa... nije najsposobniji za život, te ga nekoliko župljana svako malo obilazi -Više sam puta zatekao župnika kako u župnom uredu jednom socijalnom slučaju u ruku trpa novčanicu poveće vrijednosti, te mu s velikim osmjehom kaže: "Evo, za kavu!"
To je samo dio.
Ima ljudi, što uključuje svećenike, koji se teško mogu nazvati iskrenim i predanim Gospodinu. Ima svećenika koji to nisu trebali biti ili su to postali iz sasvim desetih pobuda. Ima svećenika koji nisu imali snage obdržavati se svojih zavjeta. No to je samo jedan strana novčanice.
Uvijek me iznenadi spremnost ljudi za iznošenjem negativnoga, a inertnost pri iznošenju bilo čega što je dobro ili bilo u koju ruku pozitivno. Pogledajte i na drugu stranu, bez stereotipiziranja i generalizacije. Samo se tako dobiva čista slika...
02.04.2007. (21:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iskreno hvala na ovom postu, doista tjera na razmišljanje ali ja jednostavno ne mogu prihvatiti činjenicu da njih više nema..jednostavno mi je lakše ostati ovakva i tada ne osuđivati boga.. ja vjerujem da na svijetu postoji dobro i loše ali tome ne želim pridavati ime jer često se, nažalost, dogodi nešto loše, tada klonem duhom, gubim vjeru i počinjem tražiti razloge, a odgovora na moja pitanja nema.. svijet u kojem živimo nepravedan je, a ja se ne mogu boriti s tim
05.04.2007. (14:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Apostoli... Apostoli su, nakon što su Isusa razapeli, pobjegli glavom bez obzira, živjeli u smrtnom strahu i skrivali se od Židova i Rimljana. Možeš misliti koliku su oni bol i razočaranje pretrpjeli kada im je praktično pred očma odveden i razapet njihov učitelj, netko za koga su vjerovali da je Sin Božji, da je sam Bog. I nakon što je Isus uskrsnuo, oni su se još uvijek skrivali. Još uvijek su u sebi nosili nekakvu nemoć, svoje vlastite predodžbe kako oni ne mogu ni izbliza učiniti nešto slično onome što je Isus učinio, da nema teorije da bi oni mogli podnijeti mučeničku smrt. Iako im se Isus ukazivao, boravio među njima i učio ih. Iako je i nakon smrti pred njima lomio kruh i blagoslivljao vino, oni su ostajali teški i inertni.
Tek nakon što je Isus poslao svoga Duha, Duha Svetoga, na pedesetnicu, oni su izašli iz sjene. Tek nakon što ih je sam Bog zasjenio svojim blagoslovom, svojom silom i milošću, tek onda kada je sama Ljubav i Snaga Božja sišla na njih, oni su mogli uzeti borbu sa samim sobom i sa svijetom u svoje ruke, odnosno, bolje rečeno, kroz sebe predati tu borbu u Božje ruke - ne pasivnošću, već izrazito aktivnom sinergijom Boga ljubavi koji kroz njih djeluje.
Vjerujem čvrsto da čovjek ne može ništa sam napraviti u svom životu. Sve što vidi, sve što osjeti i udiše u ovome svijetu ga odmah odvraća od svakog koraka, jer svaka čestica zraka ponekad zna biti natopljena boli i krvlju, znojem i tamom, laži i besmislom. Karizmatska obnova, na primjer, je jasan primjer. Nitko tko nije bio blagoslovljen Duhom Svetim u duši, nitko tko nije dopustio da Bog djeluje kroz njega, ne može očekivati plodove očitovanja Sile Božje. Koliko se samo ozdravljenja, obraćenja i divnih iskustava očituje u ljudima koji su rekli: "U redu, Bože. Vidio sam i vidim koliko je teško. Osjetio sam teret cijeloga svijeta i svih ljudi na svojim leđima i pao sam, nebrojan sam broj puta pao. Sada, prepuštam sve tebi. Tebi, Oče Vječni dajem svoju dušu. Potpuno Ti se predajem."
I ono što se dogodilo je ne da su prestali postojati, truditi se ili bilo što raditi pasivnošću, upravo suprotno - osjetili su koliko ljubavi samo Bog daje kroz njihove ruke koje polažu, kroz njihove riječi koje mole, kroz cijeli njihov život.
Što je najbolje - to svatko može. Bog nije ekskluzivan. Svakom nudi svoju milost. Svakom nudi svoju utjehu i nadu. Samo... samo trebamo dopustiti Njemu da vodi naše staze.
05.04.2007. (16:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tek sad vidim da nema potrebe išta komentirati. Post sam pročitala i stvarno mi se svidio. Dovoljno je to što sam rekla da mi se sviđa, ali i dojmio me se. Evo, ipak bih se usudila nešto reći... Ono tvoje ostavljanje komentara ne pojedinim blogovima učinilo mi se strašno... Ne znam. Zašto se zamaraš stvarima koje te se zapravo ne tiču? Dosad si već mogao shvatiti da ne možeš mijenjati svijet niti ljude. Znam da si samo mislio takoreći utjecati na nekoga i vjerojatno u tome nema ništa loše, ali meni je to strašno, strašno glupo, a mislim da nisi glup. LoL... Ok, dosta!
E... Možda nisi primijetio, ali ne potpisujem ja sve postove na blogu. Jednako puta sam čula da pišem dobro i loše, ali svejedno pišem. Tražio si me da ti pošaljem neke svoje, nazovimo, uratke, ali ne znam baš. Obično treba proći izvjesno vrijeme da to podijelim i sa ostalima. Godina, dvije, tri... Knjiga? Hajde, dosta idealiziranja! Ne znam. Ima u meni nešto optimizma, a u tebi ima poprilično, tj. jednom nekada ću ti nešto poslati... Da, ne volim kada mi to netko kaže, a sada sam to upotrijebila. Začudila sam samu sebe. Toliko o meni, a kako si ti? LoL...
Svakako ću pročitati ono što si mi poslao, ali sada se baš i ne mogu koncentrirati na komplicirane radnje poput čitanja. LoL... Ajme, oduljilo se ovo! A, ništa, neću brisati! Pozz!
05.04.2007. (21:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ono što sam napisao na blogu... uh... "Just for me and my satan soul" nije bilo namjenjeno porgosnkoj inicijativi imanentnog obraćenja. Znam da teško moja magareća riječ može nešto promijeniti. Prvo što sam ugledao kada sam nabasao na taj blog bila je jedna pjesma, post, koji je bio ispunjen strašnom količinom mržnje. No, u redu, pomislio sam. Zatim sam pročitao prethodni post, odnosno pjesmu. Opet, ono što sam vidio bolo me mržnjom. I tako sa prethodnom prethodne. Zatim sam sa strane bloga vidio da piše nešto poput: "Djecom je najlakše manipulirati, pa zato se na vjeronauk ide od prvog razreda". Prvo što sam pomislio je da je ta osoba morala proživjeti ozbiljnu bol, da je morala biti ozbiljno povrijeđena da bi pisala s tolikom mržnjom usmjerenom spram Crkve. Da bi to pisala, pomislio sam, sigurno je doživjela neko iskustvo koje se jako negativno na nju odrazilo. Stoga sam napisao komentar u kojem je u prvom redu stojalo: Žao mi je ako si doživjela bol od strane "vjernika" ili prezbitera. Nisam uopće planirao niti pomislio na naganjanje sotonista po blogovima i derati se na njih "Obrati se!" Obratiti drugoga nije rezultat naganjanja ili masovnih pokrštenja, već primjer življenja vjere, iskreni plodovi Duha Svetoga ili riječ koju je sam Gospodin stavio u nečija usta. Na kršćanstvo su se ljudi u prvim stoljećima obraćali jer su toliko bili zaneseni svjedočenjem vjere samim životom mučenika i apostola. Govorili su "Gledaj koliko se ljube". Ono što sam htio onim komentarom reći je isprika za sve što su "vjernici" koji to nisu napravili da je počela toliko isijavati mržnjom.
Što se tiče nemoći za mijenjanje.... Jedan starac se, nakon što je doživio obraćenje, zavjetovao Isusu da će svaki dan prenositi Isusovu riječ najmanje desetero ljudi. Obratio je tisuće. Za svoga života negdje 140 tisuća ljudi je pitao: "Jeste li spašeni? Ako umrete večeras, hoćete li dospjeti u raj?" Koliko li je od tih tisuća obraćenika još utjecalo na druge, koliko su još oni ljudi doveli Isusu? A sve to pokrenuto nenametljivim i jednostavnim pitanjem jednoga krhkoga i sjedog starca.
Da, ja ne mogu mijenjati. Ja sigurno ne mogu, no Gospodinu ništa nije nemoguće. Stoga, komplicirani curetče :), "ja" nisam u pravu.... ja nisam ništa doli magare ;)
06.04.2007. (00:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
škrca brdaluca
e jukislave eto mene i na tvom blogu,,e pa kul je mogu ti reći,,baš si se fino potrudio oko svih tih postova,,,mada sam prvi put na tvom blogu,sviđa mi se,,,eto ako se ne čujemo prije,sve najbolje tebi i tvojima za Uskrs!!!!!!!uživaj u raspustu i čujemo se,,,
Mena
06.04.2007. (21:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sveci
Ne postoje ratovi u Božje ime.
Postoje laži, zablude i ljudska mržnja pred koju se stavlja, iz čovjekovih usta, misao Boga.
Svatko tko misli da je Božja volja ubiti drugoga, grdno se vara i živi u vlastitom svjetu laži. Svatko tko s mišlju na Boga uzima oružje da bi ubio bližnjega je najveći mogući licemjer ili neznalica.
No, i uz to, koliko li je ljudi pobio prvi svjetski rat? Koliko drugi? Koliko je nacizam?
A komunizam, koji je pobio više ljudi od oba svjetska rata?
Naprotiv svim negativnostima koje su navedene, navest ću samo šačicu predivnih stvari koje se događaju u našoj župi...
-Jedan se župljanin ozbiljno razbolio i treba mu transplantacija. Skupili smo za njega, na inicijativu velečasnog, deset tisuća kuna, što smo dali njegovoj obitelji.
-Na inicijativu jednog župljanina, župnikova suradnika, organizirali smo humanitarnu akciju u srednjoj školi za obrazovanje djece u Ruandi.
-Jednoj obitelji u obližnjem selu se (doslovno) krov urušio u kuću, te smo na susretima mladih u župi skupili novca kako bi smo im pomogli u preživljavanju, a zahvaljujući jednoj župljanki, toj je obitelji sagrađena nova kuća i poklonjena nova prilika za "normalan" život.
-Preko korizme sada skupljamo hranu, novac i kojekakva materijalna dobra koja onda razdjelimo najpotrebitijim župljanima
-Povezani smo sa jednim franjevcem misionarom u africi, te smo oformirili tzv. "misijsku skupinu" koja pravi razne "akcijice" i prikupljanja, te sav taj novac šaljemo za najpotrebitije i najsiromašnije u africi
-Župnik, kada vodi mlade na ljetovanje u biskupijsko odmaralište u Zaton, uvijek sam nadomjesti potrebe siromašnijih župljana. Isto tako i za susrete mladih, izlete pjevača i sl.
-Za vrijeme zime, nekoliko se župljana okupilo, te su prispjeli peć na drva jednom siromahu koji je živo u hladnoći, no sam je... pa... nije najsposobniji za život, te ga nekoliko župljana svako malo obilazi
-Više sam puta zatekao župnika kako u župnom uredu jednom socijalnom slučaju u ruku trpa novčanicu poveće vrijednosti, te mu s velikim osmjehom kaže: "Evo, za kavu!"
To je samo dio.
Ima ljudi, što uključuje svećenike, koji se teško mogu nazvati iskrenim i predanim Gospodinu.
Ima svećenika koji to nisu trebali biti ili su to postali iz sasvim desetih pobuda. Ima svećenika koji nisu imali snage obdržavati se svojih zavjeta.
No to je samo jedan strana novčanice.
Uvijek me iznenadi spremnost ljudi za iznošenjem negativnoga, a inertnost pri iznošenju bilo čega što je dobro ili bilo u koju ruku pozitivno.
Pogledajte i na drugu stranu, bez stereotipiziranja i generalizacije.
Samo se tako dobiva čista slika...
02.04.2007. (21:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mindriot
Poslala sam ti na mail ono o razredu pa surađuj... Dio si razreda... LoL...
Kasnije ću ostaviti tzv. normalni komentar.
Et'!
03.04.2007. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeraufanjeiljubav
Brate u Kristu predivne ispovjesti. Nisam imao namjeru procitati do kraja ali nisam moga prestati citati. Neka ti je dobri Bog uvjek upomoci.
04.04.2007. (22:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aLtEr
iskreno hvala na ovom postu, doista tjera na razmišljanje ali ja jednostavno ne mogu prihvatiti činjenicu da njih više nema..jednostavno mi je lakše ostati ovakva i tada ne osuđivati boga..
ja vjerujem da na svijetu postoji dobro i loše ali tome ne želim pridavati ime jer često se, nažalost, dogodi nešto loše, tada klonem duhom, gubim vjeru i počinjem tražiti razloge, a odgovora na moja pitanja nema..
svijet u kojem živimo nepravedan je, a ja se ne mogu boriti s tim
05.04.2007. (14:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sveci
Apostoli... Apostoli su, nakon što su Isusa razapeli, pobjegli glavom bez obzira, živjeli u smrtnom strahu i skrivali se od Židova i Rimljana. Možeš misliti koliku su oni bol i razočaranje pretrpjeli kada im je praktično pred očma odveden i razapet njihov učitelj, netko za koga su vjerovali da je Sin Božji, da je sam Bog.
I nakon što je Isus uskrsnuo, oni su se još uvijek skrivali. Još uvijek su u sebi nosili nekakvu nemoć, svoje vlastite predodžbe kako oni ne mogu ni izbliza učiniti nešto slično onome što je Isus učinio, da nema teorije da bi oni mogli podnijeti mučeničku smrt.
Iako im se Isus ukazivao, boravio među njima i učio ih. Iako je i nakon smrti pred njima lomio kruh i blagoslivljao vino, oni su ostajali teški i inertni.
Tek nakon što je Isus poslao svoga Duha, Duha Svetoga, na pedesetnicu, oni su izašli iz sjene. Tek nakon što ih je sam Bog zasjenio svojim blagoslovom, svojom silom i milošću, tek onda kada je sama Ljubav i Snaga Božja sišla na njih, oni su mogli uzeti borbu sa samim sobom i sa svijetom u svoje ruke, odnosno, bolje rečeno, kroz sebe predati tu borbu u Božje ruke - ne pasivnošću, već izrazito aktivnom sinergijom Boga ljubavi koji kroz njih djeluje.
Vjerujem čvrsto da čovjek ne može ništa sam napraviti u svom životu. Sve što vidi, sve što osjeti i udiše u ovome svijetu ga odmah odvraća od svakog koraka, jer svaka čestica zraka ponekad zna biti natopljena boli i krvlju, znojem i tamom, laži i besmislom.
Karizmatska obnova, na primjer, je jasan primjer. Nitko tko nije bio blagoslovljen Duhom Svetim u duši, nitko tko nije dopustio da Bog djeluje kroz njega, ne može očekivati plodove očitovanja Sile Božje. Koliko se samo ozdravljenja, obraćenja i divnih iskustava očituje u ljudima koji su rekli: "U redu, Bože. Vidio sam i vidim koliko je teško. Osjetio sam teret cijeloga svijeta i svih ljudi na svojim leđima i pao sam, nebrojan sam broj puta pao. Sada, prepuštam sve tebi. Tebi, Oče Vječni dajem svoju dušu. Potpuno Ti se predajem."
I ono što se dogodilo je ne da su prestali postojati, truditi se ili bilo što raditi pasivnošću, upravo suprotno - osjetili su koliko ljubavi samo Bog daje kroz njihove ruke koje polažu, kroz njihove riječi koje mole, kroz cijeli njihov život.
Što je najbolje - to svatko može. Bog nije ekskluzivan. Svakom nudi svoju milost. Svakom nudi svoju utjehu i nadu.
Samo... samo trebamo dopustiti Njemu da vodi naše staze.
05.04.2007. (16:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mindriot
Tek sad vidim da nema potrebe išta komentirati. Post sam pročitala i stvarno mi se svidio. Dovoljno je to što sam rekla da mi se sviđa, ali i dojmio me se. Evo, ipak bih se usudila nešto reći... Ono tvoje ostavljanje komentara ne pojedinim blogovima učinilo mi se strašno... Ne znam. Zašto se zamaraš stvarima koje te se zapravo ne tiču? Dosad si već mogao shvatiti da ne možeš mijenjati svijet niti ljude. Znam da si samo mislio takoreći utjecati na nekoga i vjerojatno u tome nema ništa loše, ali meni je to strašno, strašno glupo, a mislim da nisi glup. LoL... Ok, dosta!
E... Možda nisi primijetio, ali ne potpisujem ja sve postove na blogu. Jednako puta sam čula da pišem dobro i loše, ali svejedno pišem. Tražio si me da ti pošaljem neke svoje, nazovimo, uratke, ali ne znam baš. Obično treba proći izvjesno vrijeme da to podijelim i sa ostalima. Godina, dvije, tri... Knjiga? Hajde, dosta idealiziranja! Ne znam. Ima u meni nešto optimizma, a u tebi ima poprilično, tj. jednom nekada ću ti nešto poslati... Da, ne volim kada mi to netko kaže, a sada sam to upotrijebila. Začudila sam samu sebe. Toliko o meni, a kako si ti? LoL...
Svakako ću pročitati ono što si mi poslao, ali sada se baš i ne mogu koncentrirati na komplicirane radnje poput čitanja. LoL... Ajme, oduljilo se ovo! A, ništa, neću brisati! Pozz!
05.04.2007. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sveci
Ono što sam napisao na blogu... uh... "Just for me and my satan soul" nije bilo namjenjeno porgosnkoj inicijativi imanentnog obraćenja. Znam da teško moja magareća riječ može nešto promijeniti.
Prvo što sam ugledao kada sam nabasao na taj blog bila je jedna pjesma, post, koji je bio ispunjen strašnom količinom mržnje. No, u redu, pomislio sam. Zatim sam pročitao prethodni post, odnosno pjesmu. Opet, ono što sam vidio bolo me mržnjom. I tako sa prethodnom prethodne. Zatim sam sa strane bloga vidio da piše nešto poput: "Djecom je najlakše manipulirati, pa zato se na vjeronauk ide od prvog razreda".
Prvo što sam pomislio je da je ta osoba morala proživjeti ozbiljnu bol, da je morala biti ozbiljno povrijeđena da bi pisala s tolikom mržnjom usmjerenom spram Crkve. Da bi to pisala, pomislio sam, sigurno je doživjela neko iskustvo koje se jako negativno na nju odrazilo.
Stoga sam napisao komentar u kojem je u prvom redu stojalo: Žao mi je ako si doživjela bol od strane "vjernika" ili prezbitera.
Nisam uopće planirao niti pomislio na naganjanje sotonista po blogovima i derati se na njih "Obrati se!"
Obratiti drugoga nije rezultat naganjanja ili masovnih pokrštenja, već primjer življenja vjere, iskreni plodovi Duha Svetoga ili riječ koju je sam Gospodin stavio u nečija usta.
Na kršćanstvo su se ljudi u prvim stoljećima obraćali jer su toliko bili zaneseni svjedočenjem vjere samim životom mučenika i apostola. Govorili su "Gledaj koliko se ljube".
Ono što sam htio onim komentarom reći je isprika za sve što su "vjernici" koji to nisu napravili da je počela toliko isijavati mržnjom.
Što se tiče nemoći za mijenjanje....
Jedan starac se, nakon što je doživio obraćenje, zavjetovao Isusu da će svaki dan prenositi Isusovu riječ najmanje desetero ljudi. Obratio je tisuće.
Za svoga života negdje 140 tisuća ljudi je pitao: "Jeste li spašeni? Ako umrete večeras, hoćete li dospjeti u raj?"
Koliko li je od tih tisuća obraćenika još utjecalo na druge, koliko su još oni ljudi doveli Isusu?
A sve to pokrenuto nenametljivim i jednostavnim pitanjem jednoga krhkoga i sjedog starca.
Da, ja ne mogu mijenjati. Ja sigurno ne mogu, no Gospodinu ništa nije nemoguće.
Stoga, komplicirani curetče :), "ja" nisam u pravu.... ja nisam ništa doli magare ;)
06.04.2007. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
škrca brdaluca
e jukislave eto mene i na tvom blogu,,e pa kul je mogu ti reći,,baš si se fino potrudio oko svih tih postova,,,mada sam prvi put na tvom blogu,sviđa mi se,,,eto ako se ne čujemo prije,sve najbolje tebi i tvojima za Uskrs!!!!!!!uživaj u raspustu i čujemo se,,,
Mena
06.04.2007. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mindriot
Sretan Uskrs!
08.04.2007. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bombarderka
jel se ti ismijavaš bogu il ti to ozbiljno,uostalom vrlo pametno pišeš
15.04.2007. (01:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...