Komentari

rockoholic.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • bolan

    kafić u našem malom mjestu prije dvije godine, petak navečer (mislim da je bio), kad si ti tiho prišapunla: Šta ti misliš o F.T., a ja :Sve najgore! Sjećaš se! Kad sam bio u bolnici pa se dopisivali i pisali o stvarima riskirajući da se zamjerimo tajnim službama. eh! Šta je reć mladost.
    Volim te :)

    P.S. vrati ti meni moje pare, lako ćemo za ostalo! Moja! :)

    avatar

    27.03.2007. (01:41)    -   -   -   -  

  • daleko od istine

    zadnju najbolju prijateljicu imala sam u drugom srednje. tada su mi te titule prestale biti vazne. tih nekoliko ljudi koje imam oko sebe spremno je staviti ruku u vatru za mene i to mi je dovoljno. vise nemam zivaca za obicna poznanstva, besmislene kave koje nikuda ne vode, neprekidno davanje ni za sto...
    brojke i titule u ovoj su prici suvisne - jer samo jedna osoba na koju se u svakom trenutku mozes osloniti pravo je bogatstvo ;)
    pozz

    avatar

    27.03.2007. (11:01)    -   -   -   -  

  • the_flowergirl

    Ja bih vjerojatno izdvojila 2 imena. Po potrebi bih se sjetila još četiri prijateljice koje su ostavile kakav-takav trag u mom aktualnom životu. Jesu li to dijelom prijatelji koji se poznaju u nevolji, ne bih znala reći. Vjerojatno jer pravih nevolja i nisam imala. Ili jer sa ih odlučila riješiti sama sa sobom?

    avatar

    27.03.2007. (18:53)    -   -   -   -  

  • Filozblogija

    ovako na to ja gledam: ne bih mogla reći da me niti jedna moja prijateljica nije razočarala, barem sto puta...dečki su bili važniji od mene kao i nova društva, profesori, ispiti, i što ja znam što već ne (a bog sam zna što sam ja njima činila:-))...ali, nije u tome poanta. poanta je da ih volimo takve kakvi jesu. to je takva užasna fraza, ali je tako teško izvediva u praksi. isto tako, prijateljstva nisu nešto okamenjeno, nego živa stvar - mijenjaju se, rastežu pa opet spajaju...u tome svemu je dosta bitno znati gdje je kome mjesto, neočekivati previše od ljudi...meni je zanimljivo kako se u društvu mojih roditelja ljudi posvađaju tako da ne pričaju, a oni cijelo vrijeme očekuju od nas neku zrelost...kad su emocije u pitanju svi smo djeca do kraja života:-)))ah, raspisa se ja. vrijeme mi je za novi post očito:-))

    avatar

    28.03.2007. (20:17)    -   -   -   -  

  • gugo

    ja imam 5 prijatelja a puno znanaca,.biti prijatelj je moćna riječ ako se govori sa svom svojom pravom težinom,.dvojica su mi to od djetinjstva a ostali su postali u ovom prošlom nesretnom ratu...tu se mora znati davati i primati srcem,ako toga nema nema ni prijateljstva...topli pozdrav:)

    avatar

    29.03.2007. (20:47)    -   -   -   -  

  • *Mala_Chi*

    baš si lijepo napisala ovaj post, onako kako treba biti...ja baš u glabi vrtim danas cijelu priču oko tog prijateljstva, baš sam nekako zaključila sada sa navršenih 25 (kao da je to bitno, samo je sada došlo do klika umojoj glavi) da neka prijateljstva i neke prijatelje moram čvrsto primiti a neke pustiti da odu... tako to ide...neznam...a meni se najviše zacrtale ove rečenice "Prijatelj je onaj kojem nećeš dopustiti da te razočara. teret razočaranja koji ostaje visjeti u zraku je pretežak. Prijatelj je onaj kojem se ne bojiš priznati da te povrijedio, čije se reakcije ne trebaš bojati. Prijatelj je onaj od kojeg očekuješ puno i kojem si spreman dati puno. Pred njim ne strahuješ od onoga što ćeš reći, ne strahuješ od njegove kritike jer znaš da ti želi najbolje, ne bojiš se dati mu kritiku jer znate oboje da mu želiš najbolje." imam ponekad strah od upravo toga...imati najbolju prijateljicu kjoj nemožeš reći išta...mislim da sam ponalo prerasla te pubertetske spike....no sad sam odužila...kad ćeš mi posla slikice? nekako mi ovaj tamni blog nisi ti :-)

    avatar

    29.03.2007. (23:40)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...