Istina, slazem se s tobom u svemu, imala sam slicna iskustva, naravno ;). I jos uvijek se pitam gdje je nestao covjek,i u reali, i u virtuali... same story, cast izuzecima.
22.03.2007. (14:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama, mislim da i oko nas ima dobrih ljudi (nije baš da ja znam gdje su) ali teško ih je pronaći. Ovdje smo između nekih 100 000 ljudi izabrali njih nekoliko koje čitamo i komentiramo. Ja sam do sad pronašla nekih desetak ljudi. Između sto tisuća! A u mom gradu živi samo 50 tisuća ljudi, znači oko pet prijatelja!!!!! Pitam se imam li ih toliko?! Mislim...pravih. Tužna je to statistika. Poražavajuća. Slažem se da je blog divan, o tome sam već pisala. Pozzzzzz!
22.03.2007. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I meni se blogosfera strašno sviđa, a tek istražujem. Nekako mi se čini da ću i ovdje češće navraćati... a sada moram nešto i o starim postovima jer... pa prvi put sam ovdje :o) Prvo... Sretan ti blogo rođendan, malo kasnim ali bolje ikada nego nikada Već viđeno.... užas, prošao sam i ja plavu kapicu i crvenu maramu i tada mi je bilo dobro, ali sam nakon toga trebao par godina za pročišćavanje mozga. Nemojmo to raditi našoj djeci, ona se trebaju igrati!!!! Plava koverta... :o(((( ... što da ti kažem... bilo bi glupo reći da znam kako se osjećaš kada ne znam. Sa Mojom Jedinom sam već 25 godina... nije uvijek bilo med i mlijeko, ali ja sam još uvijek zaljubljen... ne, ne još uvijek.... to je nemoguće... ja se stalno zaljubljujem u Nju... to je točnije. :o))) Ne razumijem kako neko može tako podlo napasti? Kako je to moguće ako je ikada postojalo i zrno ljubavi? Savjet? Molim te nemoj ovo pogrešno shvatiti, ne želim te nagovarati na bilo što, ali kada me nedaće pritisnu sjetim se da "Postoji određeno vrijeme za sve. Ima vrijeme za svaki događaj pod nebom-vrijeme kad se rađa i vrijeme kad se umire; ..." ; Propovjednik 3: 1-8. Bože, koji mi je.... danas sam sav u religiji Greška na ženi.... To sam već poslao Jedinoj, kao i osmomartovsku čestitku ženama (Femina3). Što se tiče greške... pa ja mislim da je moja uloga kod Moje Jedine upravo stalno ispravljanje te greške... kako bi me inače voljela? I stvarno.. zašto se tako često podcjenjujete??? Što sam uradio 14. ožujka.... Veliku stvar, otvorio sam blog :o))))
22.03.2007. (19:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam u blogo svijetu kratko vrijeme... no cijelo desetljeće sam provela na forumima razmijenjujući razmišljanja s drugim ljudima. U virutali sam uz puno predivnih ljudi također srela i zlobu, jal, zavist, podmetanja i svaštanešto ružno. Jedina razlika između virtualnog svijeta i realke koju ja vidim je veća iskrenost ljudi u virtualnom svijetu.... Ljudi puno iskrenije pokazuju svoje dobre strane, svoje slabosti... ali isto tako i one loše. Virtuala je isti taj svijet u kojemu živimo.... samo što smo više skoncentrirani na riječi i misli drugih ljudi jer nema lica, odjeće, pokreta i drugih čudesa koja bi nam odvukla pažnju od onoga što nam ljudi pišu. Ja sam u realki puno teže probavljiva jer sam iskrena kao i ovdje, ali kad imam napad iskrenosti oni koji me mroaju slušati nemaju prilike pritisnuti iksić u desnom kutu i isključiti me. Ako se borimo za ono u što vjerujemo... ako se borimo protiv onih koji narušavaju slobode i prava drugih ljudi (slabijih od sebe) i opći interes tada ponekad moramo i prozivati i moralizirati.... moramo ponekad biti i drski.... ali prije svega toga vlastitim primjerom moramo pokazati način ponašanja za kakav vjerujemo da je ispravan. I ja sam jedno vrijeme imala osjećaj da je sve otišlo kvragu... osjećala sam se kao da sam se rodila u pogrešnom stoljeću.... no u zadnje dvije godine doživjela sam toliko toga... imam osjećaj da sam ostarila 10 godina... osjećam se pomalo umorno, ali srela sam ljude koji su očito poput mene izabrali pogrešno vrijeme i vratili mi nadu u borbu za dobro.... i dokazali mi da ima ljudi koji vjeruju u iste stvari kao i ja.... naučila sam više no u zadnjih deset godina... i prilično sam proširila i nadopunila svoj smisao života.
22.03.2007. (21:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma da, ispada da u real life živimo u nekom ružnom paralelnom svijetu.. ili svi muljaju i lažu na blogu (što se i dokazalo tu i tamo, ako je vjerovat nekima koji su ostali...) sve je relativno...
22.03.2007. (22:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da je lakše biti iskren i otvoren, dok misliš da te ionako nitko ne pozna. Možda je neke stvari lakše reći ako nekog ne gledaš u oči. Onako, mislim, u stilu, ne vidim reakciju, pokrete, ne čujem glas, pa se automatski, možda i sve drugačije i doživi. Ne znam, možda! Ja osobno više volim oči u oči, ono, lakše mi je kad odmah istresem što mislim. Pa kome krivo, kome pravo!
22.03.2007. (22:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...mamy...pusaaaaaaa...covjeka cemo potraziti u fijuku vjetra, u duboko sakrivenoj skoljci...tamo su ga spremili oni manje dobri ljudovi...spoznaja i osjecaj da je jos uvijek tu mene veseli... :)
23.03.2007. (00:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja vise nikom od poznanika nista ne govorim, kad je netko jednom prilikom spomenio mene i blog, smijali su se i šprdali, i kad god je netko novi došao u tu kuću bilo je ono u stilu.... daj odi da vidis sto ...... piše...ha ha haha. za poluditi ne znam jel to zavis ljubomora ili nešto drugo???? pa ja sam uvijek sretna ako je neko pored mene sretan i zadovoljan i rijetko kad osudjujem naglas tudje postupke....
23.03.2007. (10:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vise se ne zamaram cinjenicom zasto je to tako.Sretna sam da sam ovdje nasla jednu prekrasnu prijateljicu sa kojom mogu biti ja do kraja, rekla bih odsjaj moje duse.Sve moje boli, veselja mogu podjeliti sa njom.To je neprocjenjivo blago, zahvalna sam Bogu na njoj, jer ne znam kako bih izdrzala svaki dan ovdje da nije bilo nje...
23.03.2007. (13:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
..i ja se to ponekad pitam, baš isto kao i ti, ali zaključak nam je dala Varošanka... ne mari...važno je da smo otkrili mjesto gdje je nebo modrije, sunce toplije, ljudi dobrohotni i prijatelji...
23.03.2007. (16:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina je da smo ovdje opušteniji nego u svom realnom okruženju (osim s najbližima, naravno). Nekako smo se našli, pa ako ti paše, dolaziš, ako ne, ne dolaziš na blogove... Lakše se otvaramo. Ja sa svojom susjedom nisam bila na kavi danima, a tu sam na blogu - svaki dan. No, najbitnije je kako to na nas utječe - ako se osjećamo dobro, onda je to najbitnije. Iako je jadno, da nam je neki puta bolje nego u "face to face" komunikaciji. No, tako je to svuda, u svijetu su ljudi postali otuđeniji mnogo prije. Valjda je to danak tehnike ili jednostavno - ponestajanje ljudskosti u realnom svijetu. Pozdrav :)))
23.03.2007. (20:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago mi je da je područje vjere područje na kojem se razumijemo.... i drago mi je što si mi to napisala... jer često sam se u životu osjećala sama i drugačija zbog svog načina razmišljanja na tu temu. Pozdrav.... ;)
23.03.2007. (22:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gdje je nestao čovjek, najdraža mi Baretova pjesma, upravo radi teksta. A u životu, ma možda i nije nestao, ali pravih prijatelja je stvarno malo. Svi žive neke svoje živote, komunikacija je površna ili je nema, svak nešto glumata, i svi su kao na oprezu. A ovdje je stvarno sve lakše, prilaziti nepoznatim ljudima, komunicirati jer to zaista želiš, upoznavati se, stvarati neka nova prijateljstva, biti iskren. Možda je to radi toga što imamo nadimak? Pozdrav.
23.03.2007. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tri su ključne greške: strah, neznanje i očekivanje uzvraćanja, a tek jedna krucijalna istina: ljubav kao smisao i svrha života. I Bog i ljudi su oduvijek tu, pravo je pitanje: "Gdje smo mi?", ali taj je dio ponekada pretežak, ma koliko se opravdavali vlastitom ispravnošću. Od najboljih se ne očekuje prosječnost, a laskanje je prejednostavno, ali i potpuno neučinkovito, možda je šutnja ipak primjerenija. Puno sam ti puta rekao da govoreći tebi zapravo više govorim sebi, tako ti je to. Da si mom srcu draga, to znaš. Pusa :)
24.03.2007. (12:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
često u sarajevu sretnem sad već starca koji zna reći;eh, da nam se vratiti u ratna vremena. tada smo bili ljudi,ljudski se odnosili...danas smo vukovi. vuk-vuku...nekad, u ona vremena, prodao je novčanike po 2 km kako bi u neboderu isplatio dio potreban za kupovinu zajedničke peći. danas u istoj zgradi, neki drugi stanari, ne vide ga & ne pitaju ga ima li što za pojesti...za, ovo smo se borili...a, što se tiče blogosfere, ovaj prostor pokazuje koliko ima "pacijenata"...o, usamljenosti neću govoriti...govorit ću zaista o velikom broju "psihića"...društvo je "bolesno", a to znači da postoji nemjerljiv broj bolesnika...blog može pomoći mnogima, ali ne treba polagati velike nade u njega & njegovu terapeutsku ulogu...to, je samo manji prostor & okruženje u kojem se može čovjek ugodno osjećati & trenirati stupanj tolerancije & razumjevanja za sve ono što po prirodi je teško prihvatljivo... od života se ne može pobjeći...izađite u društvo, među "ljude"...
24.03.2007. (19:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mislim da je blogosfera lijepo mjesto jer tu nitko nikoga (ili rijetko) kritizira, prigovara i ispravlja... a to je, nažalost, tako često u našem svakodnevnom životu, bilo doma ili na poslu. upravo te navike ubijaju naše odnose. opet ja po istome :)))). pusa
25.03.2007. (08:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
usporedba ovog i stvarnog svijeta i nebi bila moguća,ipak ovdje u 90% slučajeva smo mi "izutra"..otvoreni nepoznatome a zaštićeni klikom tipkovnice,sigurni..ono kroz prozor je nešto sasvim drugo....piši i čitaj ono što ti paše,svoj gospodar u ovom svijetu smo samo mi...topli pozdrav:)
25.03.2007. (14:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako si mi lijepo čitala misli ... i, neću dalje, samo ću te citirati ... Dobra nakana, lijepa riječ, ono nešto što će te dignuti iz nekakve rezignacije i letargije. A još ljepše je to što sve to dolazi od ljudi koji te ne poznaju, ne vide, ne čuju...a isto kao i ti imaju potrebu da pomognu kako znaju, ali i da se njima pomogne kad im je teško. Pozdrav.
25.03.2007. (19:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GAJINE GLUPOSTI
svi smo mi pomalo čaknuti, ja barem za sebe priznam, ali imaš pravo s onom rečenicom kaj su je i majke pjevale: gdje je nestao čovjek!
22.03.2007. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lorraine
Istina, slazem se s tobom u svemu, imala sam slicna iskustva, naravno ;). I jos uvijek se pitam gdje je nestao covjek,i u reali, i u virtuali... same story, cast izuzecima.
22.03.2007. (14:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suncokretic
Mama, mislim da i oko nas ima dobrih ljudi (nije baš da ja znam gdje su) ali teško ih je pronaći. Ovdje smo između nekih 100 000 ljudi izabrali njih nekoliko koje čitamo i komentiramo. Ja sam do sad pronašla nekih desetak ljudi. Između sto tisuća! A u mom gradu živi samo 50 tisuća ljudi, znači oko pet prijatelja!!!!! Pitam se imam li ih toliko?! Mislim...pravih.
Tužna je to statistika. Poražavajuća.
Slažem se da je blog divan, o tome sam već pisala. Pozzzzzz!
22.03.2007. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Promatrač-Dogodilo se...
I meni se blogosfera strašno sviđa, a tek istražujem. Nekako mi se čini da ću i ovdje češće navraćati... a sada moram nešto i o starim postovima jer... pa prvi put sam ovdje :o)
Prvo... Sretan ti blogo rođendan, malo kasnim ali bolje ikada nego nikada
Već viđeno.... užas, prošao sam i ja plavu kapicu i crvenu maramu i tada mi je bilo dobro, ali sam nakon toga trebao par godina za pročišćavanje mozga. Nemojmo to raditi našoj djeci, ona se trebaju igrati!!!!
Plava koverta... :o(((( ... što da ti kažem... bilo bi glupo reći da znam kako se osjećaš kada ne znam. Sa Mojom Jedinom sam već 25 godina... nije uvijek bilo med i mlijeko, ali ja sam još uvijek zaljubljen... ne, ne još uvijek.... to je nemoguće... ja se stalno zaljubljujem u Nju... to je točnije. :o))) Ne razumijem kako neko može tako podlo napasti? Kako je to moguće ako je ikada postojalo i zrno ljubavi?
Savjet? Molim te nemoj ovo pogrešno shvatiti, ne želim te nagovarati na bilo što, ali kada me nedaće pritisnu sjetim se da "Postoji određeno vrijeme za sve. Ima vrijeme za svaki događaj pod nebom-vrijeme kad se rađa i vrijeme kad se umire; ..." ; Propovjednik 3: 1-8. Bože, koji mi je.... danas sam sav u religiji
Greška na ženi.... To sam već poslao Jedinoj, kao i osmomartovsku čestitku ženama (Femina3). Što se tiče greške... pa ja mislim da je moja uloga kod Moje Jedine upravo stalno ispravljanje te greške... kako bi me inače voljela? I stvarno.. zašto se tako često podcjenjujete???
Što sam uradio 14. ožujka.... Veliku stvar, otvorio sam blog :o))))
22.03.2007. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima jedan svijet...
Ja sam u blogo svijetu kratko vrijeme... no cijelo desetljeće sam provela na forumima razmijenjujući razmišljanja s drugim ljudima.
U virutali sam uz puno predivnih ljudi također srela i zlobu, jal, zavist, podmetanja i svaštanešto ružno. Jedina razlika između virtualnog svijeta i realke koju ja vidim je veća iskrenost ljudi u virtualnom svijetu.... Ljudi puno iskrenije pokazuju svoje dobre strane, svoje slabosti... ali isto tako i one loše. Virtuala je isti taj svijet u kojemu živimo.... samo što smo više skoncentrirani na riječi i misli drugih ljudi jer nema lica, odjeće, pokreta i drugih čudesa koja bi nam odvukla pažnju od onoga što nam ljudi pišu.
Ja sam u realki puno teže probavljiva jer sam iskrena kao i ovdje, ali kad imam napad iskrenosti oni koji me mroaju slušati nemaju prilike pritisnuti iksić u desnom kutu i isključiti me. Ako se borimo za ono u što vjerujemo... ako se borimo protiv onih koji narušavaju slobode i prava drugih ljudi (slabijih od sebe) i opći interes tada ponekad moramo i prozivati i moralizirati.... moramo ponekad biti i drski.... ali prije svega toga vlastitim primjerom moramo pokazati način ponašanja za kakav vjerujemo da je ispravan.
I ja sam jedno vrijeme imala osjećaj da je sve otišlo kvragu... osjećala sam se kao da sam se rodila u pogrešnom stoljeću.... no u zadnje dvije godine doživjela sam toliko toga... imam osjećaj da sam ostarila 10 godina... osjećam se pomalo umorno, ali srela sam ljude koji su očito poput mene izabrali pogrešno vrijeme i vratili mi nadu u borbu za dobro.... i dokazali mi da ima ljudi koji vjeruju u iste stvari kao i ja.... naučila sam više no u zadnjih deset godina... i prilično sam proširila i nadopunila svoj smisao života.
22.03.2007. (21:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
seoska idila
ma da, ispada da u real life živimo u nekom ružnom paralelnom svijetu.. ili svi muljaju i lažu na blogu (što se i dokazalo tu i tamo, ako je vjerovat nekima koji su ostali...) sve je relativno...
22.03.2007. (22:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Maškarada
Mislim da je lakše biti iskren i otvoren, dok misliš da te ionako nitko ne pozna. Možda je neke stvari lakše reći ako nekog ne gledaš u oči. Onako, mislim, u stilu, ne vidim reakciju, pokrete, ne čujem glas, pa se automatski, možda i sve drugačije i doživi. Ne znam, možda! Ja osobno više volim oči u oči, ono, lakše mi je kad odmah istresem što mislim. Pa kome krivo, kome pravo!
22.03.2007. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slatko grko
Nije čovjek nestao nega se sakriva, a zašto se sakriva, da ne bude povrjeđen, ranjen i slično.
22.03.2007. (23:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nanny000
...mamy...pusaaaaaaa...covjeka cemo potraziti u fijuku vjetra, u duboko sakrivenoj skoljci...tamo su ga spremili oni manje dobri ljudovi...spoznaja i osjecaj da je jos uvijek tu mene veseli... :)
23.03.2007. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jana
Lijepo si to napisala :)
23.03.2007. (09:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
doroti-iva
ja vise nikom od poznanika nista ne govorim, kad je netko jednom prilikom spomenio mene i blog, smijali su se i šprdali, i kad god je netko novi došao u tu kuću bilo je ono u stilu.... daj odi da vidis sto ...... piše...ha ha haha. za poluditi ne znam jel to zavis ljubomora ili nešto drugo???? pa ja sam uvijek sretna ako je neko pored mene sretan i zadovoljan i rijetko kad osudjujem naglas tudje postupke....
23.03.2007. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
varosanka
Vise se ne zamaram cinjenicom zasto je to tako.Sretna sam da sam ovdje nasla jednu prekrasnu prijateljicu sa kojom mogu biti ja do kraja, rekla bih odsjaj moje duse.Sve moje boli, veselja mogu podjeliti sa njom.To je neprocjenjivo blago, zahvalna sam Bogu na njoj, jer ne znam kako bih izdrzala svaki dan ovdje da nije bilo nje...
23.03.2007. (13:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
..i ja se to ponekad pitam, baš isto kao i ti, ali zaključak nam je dala Varošanka... ne mari...važno je da smo otkrili mjesto gdje je nebo modrije, sunce toplije, ljudi dobrohotni i prijatelji...
23.03.2007. (16:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fanny
Istina je da smo ovdje opušteniji nego u svom realnom okruženju (osim s najbližima, naravno). Nekako smo se našli, pa ako ti paše, dolaziš, ako ne, ne dolaziš na blogove... Lakše se otvaramo. Ja sa svojom susjedom nisam bila na kavi danima, a tu sam na blogu - svaki dan. No, najbitnije je kako to na nas utječe - ako se osjećamo dobro, onda je to najbitnije. Iako je jadno, da nam je neki puta bolje nego u "face to face" komunikaciji.
No, tako je to svuda, u svijetu su ljudi postali otuđeniji mnogo prije. Valjda je to danak tehnike ili jednostavno - ponestajanje ljudskosti u realnom svijetu. Pozdrav :)))
23.03.2007. (20:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ima jedan svijet...
Drago mi je da je područje vjere područje na kojem se razumijemo.... i drago mi je što si mi to napisala... jer često sam se u životu osjećala sama i drugačija zbog svog načina razmišljanja na tu temu.
Pozdrav.... ;)
23.03.2007. (22:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nitko nije otok
gdje je nestao čovjek, najdraža mi Baretova pjesma, upravo radi teksta. A u životu, ma možda i nije nestao, ali pravih prijatelja je stvarno malo. Svi žive neke svoje živote, komunikacija je površna ili je nema, svak nešto glumata, i svi su kao na oprezu. A ovdje je stvarno sve lakše, prilaziti nepoznatim ljudima, komunicirati jer to zaista želiš, upoznavati se, stvarati neka nova prijateljstva, biti iskren. Možda je to radi toga što imamo nadimak? Pozdrav.
23.03.2007. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
amarcord
Tri su ključne greške: strah, neznanje i očekivanje uzvraćanja, a tek jedna krucijalna istina: ljubav kao smisao i svrha života. I Bog i ljudi su oduvijek tu, pravo je pitanje: "Gdje smo mi?", ali taj je dio ponekada pretežak, ma koliko se opravdavali vlastitom ispravnošću. Od najboljih se ne očekuje prosječnost, a laskanje je prejednostavno, ali i potpuno neučinkovito, možda je šutnja ipak primjerenija. Puno sam ti puta rekao da govoreći tebi zapravo više govorim sebi, tako ti je to. Da si mom srcu draga, to znaš. Pusa :)
24.03.2007. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
leo news
često u sarajevu sretnem sad već starca koji zna reći;eh, da nam se vratiti u ratna vremena. tada smo bili ljudi,ljudski se odnosili...danas smo vukovi. vuk-vuku...nekad, u ona vremena, prodao je novčanike po 2 km kako bi u neboderu isplatio dio potreban za kupovinu zajedničke peći. danas u istoj zgradi, neki drugi stanari, ne vide ga & ne pitaju ga ima li što za pojesti...za, ovo smo se borili...a, što se tiče blogosfere, ovaj prostor pokazuje koliko ima "pacijenata"...o, usamljenosti neću govoriti...govorit ću zaista o velikom broju "psihića"...društvo je "bolesno", a to znači da postoji nemjerljiv broj bolesnika...blog može pomoći mnogima, ali ne treba polagati velike nade u njega & njegovu terapeutsku ulogu...to, je samo manji prostor & okruženje u kojem se može čovjek ugodno osjećati & trenirati stupanj tolerancije & razumjevanja za sve ono što po prirodi je teško prihvatljivo...
od života se ne može pobjeći...izađite u društvo, među "ljude"...
24.03.2007. (19:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u ime...
mislim da je blogosfera lijepo mjesto jer tu nitko nikoga (ili rijetko) kritizira, prigovara i ispravlja... a to je, nažalost, tako često u našem svakodnevnom životu, bilo doma ili na poslu. upravo te navike ubijaju naše odnose. opet ja po istome :)))). pusa
25.03.2007. (08:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kenguur
COVJEK se sakrio u nama.
Vecina nas nije izgubila ljudskost samo su se kao kameleoni privikli na nastalu situaciju i u skladu sa okolinom:)))
25.03.2007. (11:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gugo
usporedba ovog i stvarnog svijeta i nebi bila moguća,ipak ovdje u 90% slučajeva smo mi "izutra"..otvoreni nepoznatome a zaštićeni klikom tipkovnice,sigurni..ono kroz prozor je nešto sasvim drugo....piši i čitaj ono što ti paše,svoj gospodar u ovom svijetu smo samo mi...topli pozdrav:)
25.03.2007. (14:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Kako si mi lijepo čitala misli ... i, neću dalje, samo ću te citirati ... Dobra nakana, lijepa riječ, ono nešto što će te dignuti iz nekakve rezignacije i letargije.
A još ljepše je to što sve to dolazi od ljudi koji te ne poznaju, ne vide, ne čuju...a isto kao i ti imaju potrebu da pomognu kako znaju, ali i da se njima pomogne kad im je teško.
Pozdrav.
25.03.2007. (19:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...