Igra, zar ne vidiš da nikome osim tebi ovo nije zabavno ni smiješno? Kakvo smijanje pod četničkim obećanjem nove krvi? Kome je to smiješno? Meni? Čuj, stari, nije. Imam više osobnih razloga da ostanem vrlo, vrlo ozbiljan.
16.03.2007. (15:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Niko ne moze, niti, verujem, zeli da porekne magijsku moc Beckovicevog pesnickog govora; nazalost, bar ja nisam mogao da pronadjem ironicnu distancu prema ideji o neminovnosti »ceranja« . Kao da je etika onog epskog sveta negde nepopravljivo napukla i svela se na resantiman, otpornost svakoj logici i nepristupacnost svakoj toleranciji. Tu naprslinu pesnik samo opisuje, ne cini nista da ukaze na njenu tragiku. Kao da je ceranje po svaku cenu i vrlina, i mudrost, i pozitivna odlika jednog mentaliteta. Da li je to poruka ove zbirke? U to, i pored ociglednosti, ne mogu da verujem. Ali, citam stihove: »Ako se ne moze ziveti/Moze se cerati« ili »Trebalo ne trebalo/Kao da mi ne znamo/Da je sve propalo« ili »Ne treba nas uciti/Kako da se ceramo/Ni cerati da se ceramo«.
Ili je zagonetka ove zbirke u samom znacenju kljucne reci? Naime, znaci li cerati se i to beskrajno nesto drugo nego vecito udarati glavom o zid bez obzira na logiku i realnost?
Nikolaj Timcenko
16.03.2007. (17:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jel ono Beckovic pretio NATO paktu da ce upotrebili 'Teslino oruzje' i porusti Ameriku... palo mi na pamet danas, ima onaj srpski izraz - 'stati da', kao poceti raditi, krenuti... pa onda 'stadoše da beže' ili 'stadoše da trče'... he he... a jos mi je palo na pamet da imam negdje doma dvije male single vinilke sa Jozom Karamatićem, narodnim guslarom i njegovim odguslanim epom 'Smrt u Dallasu', o atentatu na Kennedyja... nisam ih našao ali ne odustajem... 'ubiše Žaklini čovjeka..naa-naa-naaaaa-na-na...'
16.03.2007. (20:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čuj, Igra, ti si lud! Takvo poricanje realnosti nisam vidio odavno! Ovaj opis Bećkovićeva opusa posudio sam s Betonovog sitea, pa, ako sami Srbi ne znaju s kim imaju posla - a oni to nazivaju ontološkom omrazom! - onda ja zaista ne razumijem Bećkovićevo pesništvo!
Pooka, oružje se svalo elipton! Ovo sa stadoše momci cure prositi jedan je od paradoksalnih oblika gramatike srpskog jezika. Drugi je svakako prošlo buduće vreme. Prošlo buduće vreme je ono u kojem seljak, koji je nakanio zaklati svinju, gleda odbjeglo svinjče preko potoka i ljutito prijeteći veli: Jeb'o sam ti mater, čim te uvatim! To mi je super, ali ni ovaj prvi nepokretni pokretač radnje nije za odbaciti: stadoše da...! Odlično uočeno!
Pooka, ti si vrlo pametan čovjek koji je život posvetio psihodeličnim regionima ljudskoga razuma, uma, svijesti, podsvijesti i nesvijesti: molim te, što hoće moj prijatelj Igra kazati svojom analizom pojma "ćeranja"?
Igra, kod nas postoji pojam "tjeranja" u smislu: kučka se tera (vjerujem i u sprskome je slicno, se su kučke iste!). Možda je tako i u Crnoj Gori, možda Bećković hoće kazati: jebaćemo se mi još!?
16.03.2007. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
realnost je ta da sam ja nepristrasan ! jebe mi se i za srbiju i hrvatsku, a ponajvishe za beckovica !
svako gaji ubedjenja koja ga ne zuljaju, i to je razumljivo.
vec sam vecheras iz razgovora sa jednom Hrvaticom zakljuchio da su stvari koje se tichu hrvatsko-srpskog nerazuma zapechacene i da ih se hoce, pa makar i na silu, zaboraviti. a to ne ide tek tako. eventulano ce opet izbiti rat; ovaj put ne bi li se utvrdilo ko je (VISHE) kriv za prethodni.
aneta je primetlia, uzgred, ono shto je definitivno istina, kada je o ovim stvarima rech- evo shta ona kazze:" mislim da je to pitanje passe... niko o tome ne moze da govori, ni oni tamo, ni ovi ovde. jedino ljudi koji se zaista zalažu za utvrđivanje istine".
shto se mene tiche ovim je tema jednom zanavek pojedena.
God`s Will is the Reason of all Reasons. (Increase Mather)
Lukavi su dani nastali; Probaljujte vreme; vashe svake rechi, nek su vam sa solju razblazene, Znano i vesto svakom po sebi, Dobro znajuci, Sta ce ko kome, I svakome na svashto, odgovor dati.
(Gavril St Venclovic)
Da najzad su doplovili svi znaju, U zemlju shto cilj bese sviju zelja,
(Luis de Kamoens, Luzijadi, VII)
eto.
ps. daj pojavi se na skypetu- imam neke video poslastice za tebe: Richard Kern.
17.03.2007. (02:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
e jebiga... pravilo broj JEDAN! NEMA PROMJENE AVNOJEVSKIH GRANICA! i tu su srbi u pravu kad ne daju Kosovu nezavisnost, iako ne znam koji će im kurac osim da opet zakuhaju neko lokalno sranje, a Albanci ga šutnu u zapadnu Makedoniju... toliko o 'realnoj' ''passe'' interpretaciji. a nije passe... samo što svi moramo očistiti prvo ispred svojih vrata, tu su ljudi kao Ika Šarić jedini način... a da Srbi imaju problem sa demontažom užasa puno veći nego mi, Hrvati... to bi barem njima samima trebalo biti jasno. nije passe... i jebeš te povijesne dimenzije... demontirali su vam bili mozak televizijom u tri godine. kakav passe... reci to onom Đinđićevom ministru vanjskih poslova koji ponavlja i ponavlja da niste 'voljno' nego 'na mestu voljno'. jebo te passe zbog Glavaša kojeg hoću u zatvoru. nema 'passe'. NO PASARAN passe! evo se iznervirah... grizi ih, jebote, grizi ih, ustreliće te ko Đinđića, ali GRIZI! passe su frizure, a ne živinčad crknute duše koja MORA, MORA, MORA u zatvor jer je klala i palila, a tumaraju među nama nekažnjeni... fuj!
17.03.2007. (05:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elem, nemanja... jozo karamatić, legenda hrvatskog guslarstva, djelo se zove 'Smrt u Dallasu', poludit ću, imam to negdje doma na vinilu, ne mogu naći on line tekst... ja i meni slični mi prijatelji smo ga satima slušali i umirali od smijeha...
17.03.2007. (05:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gödel, Escher, Bach Gödel, Escher, Bach: an Eternal Golden Braid: A metaphorical fugue on minds and machines in the spirit of Lewis Carroll (commonly GEB) is a Pulitzer Prize-winning book by Douglas Hofstadter, published in 1979 by Basic Books. A new preface by Hofstadter accompanied a 20th anniversary re-edition (ISBN 0465026567), which was released in 1999. At one level, it is a book about how the creative achievements of logician Kurt Gödel, artist M. C. Escher and composer Johann Sebastian Bach interweave. As the author states: "I realized that to me, Gödel and Escher and Bach were only shadows cast in different directions by some central solid essence. I tried to reconstruct the central object, and came up with this book." The central theme of the book is more abstract. Hofstadter asks: "Do words and thoughts follow formal rules, or do they not?" In the preface to the twentieth-anniversary edition, Hofstadter laments that his book has been misperceived as a hodge-podge of neat things with no central theme. He stated: "GEB is a very personal attempt to say how it is that animate beings can come out of inanimate matter. What is a self, and how can a self come out of stuff that is as selfless as a stone or a puddle?"
Waterfall, a 1961 lithograph by M. C. Escher, is used by Hofstadter as an example of a six-step strange loop. The book takes the form of an interweaving of various narratives. The main chapters alternate with dialogues between imaginary characters, inspired by Lewis Carroll's "What the Tortoise Said to Achilles", which is featured in the book. In this, Achilles and the Tortoise discuss a paradox related to modus ponens. Hofstadter bases the other dialogues on this one, introducing the Crab and a Genie, among others. These narratives frequently dip into self-reference and metafiction. Word play features prominently in the work. Puns are occasionally used to connect ideas: "the Magnificrab, Indeed" (Bach's Magnificat in D), "SHRDLU, Toy of Man's Designing" (Bach's Jesu, Joy of Man's Desiring), and "Typographical Number Theory", which inevitably reacts explosively when it attempts to make statements about itself, thus "TNT". One Dialogue contains a story about a genie (the name comes from the Arabic "Djinn") and various "tonics" (of both the liquid and musical varieties). The story is titled "Djinn and Tonic". Another example of the book's word play combines a double pun and a Spoonerism with an analogy, whilst simultaneously expressing the main metaphysical theme of the book: "Is the soul greater than the sum of its parts?" TNT is an illustration of Gödel's incompleteness theorem and further analogies for it occur in the book, for example a phonograph which destroys itself by playing a record entitled "I Cannot Be Played on Record Player X". This is an example of a strange loop, a term coined by Hofstadter to describe things which speak about or refer back to themselves, such as Escher's lithograph of two hands drawing each other. (Cf. recursion and self-reference.) Hofstadter drives readers along many kinds of routes to escape such contradictions stemming from logic. Discussion about Zen koans aims to show us how to perceive reality outside the normal confines of our own experience and embrace such paradoxical questions by rejecting the premise, termed "unasking", with the answer Mu (無). There are other colorful stories about SHRDLU, the Alternative Structure of the Union, self-engulfing TV screens, and canon form in music. Other topics range from Zeno's paradoxes to sentient ant colonies. A key question asked by the book is, "When are two things the same?" Another paradox, the self-referential Hofstadter's law, made its way into geek culture: It always takes longer than you expect, even when you take into account Hofstadter's Law. Call stacks are also discussed in GEB as one dialog describes the adventures of Achilles and the Tortoise as they make use of "pushing" and "popping" tonics. Entering a picture in a book would count as "pushing", entering a picture in a book within a picture in a book would have caused a double "pushing", and "popping" refers to an exit back to the previous layer of reality. The Tortoise humorously remarks that a friend of his performed a "popping" while in their current state of reality and has never been heard from since; the implied question is, "Did the friend simply cease to exist, or has the friend achieved a higher state of reality?" And since the reader would visit the Tortoise and Achilles, would the friend have ascended to the same level of reality that the readers of GEB currently reside in? Subsequent sections discuss the basic tenets of logic, self-referring statements ("typeless"), systems, and even programming.
17.03.2007. (07:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
One puzzle (in the dialogue Aria with Diverse Variations) is a speculation concerning an author who writes a book and chooses to end the book without actually stopping the text, as is the usual procedure. That an author cannot make a sudden ending (sudden from considerations of plot, that is) comes as a surprise, when the physical fact that there are only a few pages left in the book is obvious to the reader; so such an author might wrap up the main point, and then continue writing, but drop clues to the reader that the end has already passed, such as wandering and unfocused prose, misstatements, or contradictions. Then, when reading the last parts of that same dialogue—or, some might say, GEB as a whole—peculiarities may be noticed. Also, few readers have noticed that the book begins with a cue to the "Author." This follows from the end of the final dialogue whereby the whole book is the author's response to Tortoise's prompt (the last line in the text). In this way, the entire book takes the form of an endlessly rising canon where the author quotes the author, quotes the author, etc. Translation The book was for some time considered untranslatable, as it relies heavily on so-called "structural puns", such as the "Crab Canon" dialogue[1], which reads almost exactly the same, sentence-for-sentence, both forwards and backwards. Translation has been a complex task, which has resulted in new material and interplay between the translators and Hofstadter. For instance, in Chinese, the subtitle is not a translation of an Eternal Golden Braid, but a seemingly unrelated (and nonsense) phrase Jí Yì Bì (literally "collection of exotic jade") which is homophonic to GEB in Chinese. Some material regarding this interplay is to be found in Hofstadter's later book Le Ton beau de Marot, which is mainly about translation.
17.03.2007. (08:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Vječno ponovno došašće najdublja je i najstrašnija misao – misao o prokletstvu i besmislu bivanja, ali istovremeno to je oslobađajuća misao. Već prema tome kako na kruženje gledamo, uočavamo li u njemu koordinatni sustav ili ne. Nietzscheovo vječno ponovno došašće se može shvatiti različito. To može biti vječno vraćanje istog, ali i vječno vraćanje jednakog. Misao o točki koja kruži bez orijentacije je nepodnošljiva. Ona postaje podnošljiva, i ne samo podnošljiva već oslobađajuća, radosna potvrda života, sveto kazivanje da ako se vidi kao vječno vraćanje jednakoga, kao vraćanje dijela koji je cjelina, koji vrijedi za cjelinu. To je život koji nije neki segment razvoja života u stalnom napredovanju povijesti, već život u kojem je dohvaćeno ono vrijedno, bilo u prošlosti, bilo u budućnosti. Kad Nietzsche govori o kruženju ima u vidu jedno i drugo: prokletstvo bivanja u svijetu mrtvih vrijednosti i radost življenja u bilo kojem razdoblju povijesnog vremena, ukoliko su na djelu autentične vrijednosti. Te vrijednosti ne sazrijevaju negdje na kraju povijesti već su moguće u bilo kojem njenom segmentu." Kakvo isprazno blebetanje. Nije nimalo čudno da je luđak u Torinu zaplakao zagrlivši konja. Jaaaaa seee, konjaaaa bojiim, jaaaaa see... pjevao je Nietzsche, dok je sve te spise razgrtao noćni vjetar u hramu sudbine.
17.03.2007. (08:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljubav si prodala za kratko vreme ostao je samo okvir za prazan razgovor ...
gladni smo sedeli u polumraku i vecherali hladne rechi o tome je ko je kriv
prichaj mi o sebi prichaj mi shta mislish prichaj mi o ljubaviiiiiiiiiiiiiiiiii
hladan, osecam se tako gladan u tvojim rukama.....
pitanje je passe jer ovde niko ne odstupa od svojih samo povrshinski zabetoniranih stavova-stopala. passe i uzaludno, dakle. kada kazem niko, mislim na vas "sa one strane Drine".
a shto se "demontaze uzasa" tiche, to je samo jedan kratki i dinamichni, nedovrsheni stav ove krvave simfonije. nemojte misliti da ima srba koji nisu detaljno upoznati sa raznim oblicima potiskivanja i nerviranja. to iz hrvatske perspektive izgleda nemoguce- jer imaju i hrvtai svoje teveje, ne ?
josh jednom vam kazem ja = nepristrasan: ni srbin ni hrvat- il kastrato dakle. mozda otuda odbojnost; od sablasnog.
(ispis)
17.03.2007. (15:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
o chemu se ovde radi: ja vam ne ukazujem na preispitavanje hrvatske uloge iz ljubavi spram srpstva, vec naklonosti ISTINI. jer, kako izgleda, hrvati su po vama sasvim nevini, gotovo kao jadni jagnjici koji su se udruzili protiv zlog i ogromnog vuka koji je godinama dolazio po svoj danak u krvi, i konachno ga proterali da se vishe nikada ne vrati. jel tako ?
ja kazem- srbi i hrvati su dve sile onog fukoovog klatna.
ali, to vama ne odgovara- zbog chega ?
zbog odsustva volje sa suochavanjem sa groznim stvarima koje su deshavale- na OBE strane. jedino mi nije jasno kako vi mozete da volite svoju drzavu (ili zemlju- to je sito); bez obzira na njenu proshlost i profil- sve da je i gvadalahara- kako mozete da je volite ? opet radi sopstvene komotnosti ?
17.03.2007. (15:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne, Igra, to si sam rekao: "Hrvati su po vama sasvim nevini" - to je tvoja verzija i tvoje uporno inzistiranje na nečemu što nije istina. Razmisli malo, nisu li tvoji stavovi ti koji su zabetonirani.
17.03.2007. (16:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Igra, ja sam rođen dovoljno dugo nakon drugog svjetskog rata. S ustašama nemam ama baš ništa, čak ni familijarno, dakle hereditarno: nema kod mene čak ni 'nasljednje krivice'. Jednostavno, rođen sam kao Hrvat. Koncem osamdesetih činio sam sve što sam znao i mogao da dođe do osamostaljenja Hrvatske. U to sve ne spada nošenje Stepinčevih relikvija Jugoslavijom. Niti provaljivanje u stanove mojih prijatelja, Srba, ili nekih drugih, nepoznatih Srba. Čuj, zbog toga što sam htio Hrvatsku kao samostalnu državu ne samo da se ne osjećam krivim, nego se njome i ponosim. Nema tu na našoj strani nikakve krivnje: moja strana nije samim time ustaška, jer je hrvatska! U tome je vaš, srpski problem! Ali, i u tom specifičnom odbijanju suočenja s groznom istinom o Srbima kao narodu s kojim nitko ne želi dijeliti stol i krevet: čuj, da nisu i Slovenci alpske ustaše? Ili su, konačno, i Crnogorci nekakvi planinske ustaše, jer, eto, čak ni Crnogorci ne žele sa Srbima živjeti u istoj državi? Da niste ipak nešto pogrešno napravili, kad nitko ne želi s vama pod isti krov? Igra, ne znam čemu su tebe u životu učili, ali mene nisu učili da u Beogradu žive četnici. Ti očito misliš da su svi Hrvati ustaše, jer su se usudili osamostaliti od Jugoslavije. Ova generacija nema nikakve veze s NDH, i nitko tu ne snosi ama baš nikakvu krivicu ni za kakav Jasenovac ni Gradišku Staru. Što se tiče Krajine, meni je sasvim irelevantno tko je tamo živio, Srbi ili Čerkezi: njihova općenitija odrednica jest: teroristi! U tome je problem: jedan dio moje domovine bio je okupioran u trenutku emancipacije Hrvatske od Jugoslavije. Jesu li ga okupirali Srbi ili Borg, meni je bilo svejedno: zato jer su to bili Prečani, ja nisam poželio ubiti svog prijatelja, vlasnika lokala u kojemu sam bio svaki dan ili na ručku ili barem na kavi! Ja znam da je tebi štošta nejasno, jer se nikada o tome nisi pitao, ali, zapitaj se za početak koliko je majora rodom iz Krapine i Zaboka otišlo u mirovinu u Nišu i Kragujevcu, a koliko ih pak znaš koji su penziju poželjeli provesti na lijepom plavom Jadranu. Čuj, Miloše, a zašto ti misliš da bi Srbi mogli Hrvatsku u Jugoslaviji tretirati kao svoju zemlju? Jesi li možda ikada čuo da je netko u Hrvatskoj spremao nekakve divizije za napad na Vranje? Da nisi čuo za nekakav plan aneksije Vojvodine? O čemu se Igra radi? Možda o tome da je Krajina srpska zemlja! Čuj, stari, jest kurac moj! Srbi su se u 20. stoljeću ponijeli kao idioti: hrvatsku ideju jugoslavenstva i Jugoslavije - jer to je izvorno hrvatska ideja, nitko je nije zagovarao kao Hrvati, samo treba konzultirati 19. stoljeće - Beograd je svojim velikosrpstvom razarao i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji do maksimuma: to što ti o tome ama baš ništa ne znaš, meni je jasno, jer, sasvim je shvatljivo da u Srbiji nitko nije imao potrebu posebno tumačiti čin Puniše Račića kad se on, je l' te, nekako podrazumjeva! Vidiš, stari moj, stvari su već brzo nakon 1918. otišle u kurac i samo te tvoje nepoznavanje elementarne povijesti prijeći da shvatiš što se zapravo dogodilo devedesetih: Hrvati nisu htjeli Jugoslaviju desetljećima, Igra, i to je to! Nisu je htjeli ni 1971., baš kao što je nije htio više niti Maček, u okviru svojih mogućnosti, 1938.! Srbi su je, naravno, htjeli: jer, tako su s divnim alibijem mogli biti Srbi svi i svuda! Koliko vidim, više nisu. Umjesto da pomišljaju na novo ćeranje, mogli bi se zapitati: A zašto mi stalno gledamo preko granica, u susjedno dvorište? Zašto mi posežemo za tuđim zemljama? Otkud nama ta imbecilna vjekovna ideja da je Balkan Srpski? Zašto bi bio? Kako to da mi mislimo da su svi oko nas Srbi, samo različite vere? Nismo li mi kreteni, jer tako mislimo: ta, otkud bi Slovenci bili Srbi, ili Bog mi dušu prosti - Hrvati!? Zašto bi bili braća, pobogu!? Pa zar su nam Mađari braća? Ili je to možda tekovina one divne slobodarske Prosvjetiteljske revolucije, koja je giljotinirana prosvjetitelje jedne za drugim dok više nitko nije preostao!? Igra: Ja nemam ama baš nikakvu osobnu grižnju savjesti zbog Jasenovca: mislim da NDH nije vrijedila kapi krvi neke male Sare ili Jelisavete, ali ja zaista nemam ništa s Francetićem samo zato jer sam pedeset godina kasnije poželio samostalnu Hrvatsku. Ideja da je svako osamostaljenje Hrvatske fašistoidni, genocidni čin, mjera je idiotizma, perfidije i podmuklosti tog specifičnog gedžo-fašizma: eto, i se čudiš što smo se oteli iz zagrljaja, jer, jasno, za vas smo uvijek trebali ostati u zagrljaju, kako bi se i dalje Dubrovnik nalazio u Velikoj Srbiji! U tome je stvar! Hrvati su zlikovci jer su Srbima oteli srpski Dubrovnik, je li? I nemoš čoek više ni da se penzioniše lepo u Poreč, ko što red nalaže, majkumujebem da mu jebem! Što ćeš, stari, ćeraćemo se još, pa možda opet bude moguće. A možda Srbi shvate nešto stravično: takva imbecilna politika prouzročila je u 20. stoljeću nevjerojatan skor: ovdje u Hrvatskoj, Srba je na ovaj ili onaj način pola milijuna manje no što ih je bilo! Tko je kriv?
17.03.2007. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne znam zashto pricah sad o ustasama; i zashto mi poturash neznanje, ideju da je ceo balkan srpski, teritorijalne pretenzije etc. kada dobro znash da sam ja i vishe (obuhvatnije) zgrozen nad takvim i slichnim idejama i prichama od vas: naprosto- po prirodi stvari; dakle, ako sam ja budan, poimam i usud srpskog jednog mnoshtva - naroda koji je neodluchno zastao negde izmedju mita i istorije, izmedju bajke i istoriografije, izmedju izmashtanog i realnog, da bi se strovalio u istoriju-klonuo, upravo se na nos sruchio. uz razne verbalne shibicare i hochstaplere sve je to uzelo jedno teshko podnoshljivo i tromo ubrzanje_ e, tih i takvih ima i na vashoj strani, bash kao i na srpskoj. a ti kazesh da si zahvalan dr tudjmanu: i njegovim ubrusima, valjda.
i ja ne kazzem da su hrvati trebali ostati u tom zagrljaju vec se iz njega izvuci spretnije i bez izazivanja pomahnitalog obgrljivacha unutar kojeg je sve bilo uskomeshano- "vishestarnachka skupshtina", lazi, istine, zlochin i savest...; hrvatski su predstavnici slavodobitno zakljuchili da se tu nema shta vishe prichati i napustili dalje razgovore, dobro znajuci kako ce na to reagovati smusheni obgrljivach- e to je to. ne bi li onda udarili zalopojke i optuzbe spram onih trecih, zapada chija je uloga u chitavom ovom pichvajzu takodje jako sumnjiva: a hrvatski narod je to oberucke dochekao, kao retrojektivno i zakasnelo opravdanje za NDH. da li to vidim pogreshno ?
17.03.2007. (18:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
vidish , sada se vec razumemo.
a da cemo se cerati, ceracemo se.
ahahahahaahahahah
koliko ja tebe volim ne moze stati
ni u sto ovakvih grohota
iz dubine mrtvoga srca.
16.03.2007. (05:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
... herr magister.
16.03.2007. (05:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inhibitor
Ovo "ajde da se ćeramo" me podsjetilo na pjesmu "Hajde da se drogiramo" Baretove narkomanske skupine Hali Gali Halid.
16.03.2007. (07:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
inhibitor
P.S.
Nietzsche je bolovao od shizofrenije.
16.03.2007. (07:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Igra, zar ne vidiš da nikome osim tebi ovo nije zabavno ni smiješno?
Kakvo smijanje pod četničkim obećanjem nove krvi? Kome je to smiješno?
Meni?
Čuj, stari, nije. Imam više osobnih razloga da ostanem vrlo, vrlo ozbiljan.
16.03.2007. (15:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
meni je smeshno. kada je "ispevano" ceranje ?
16.03.2007. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
gde ti tu vidish "chetnichko obecanje nove krvi"?
Niko ne moze, niti, verujem, zeli da porekne magijsku moc Beckovicevog pesnickog govora; nazalost, bar ja nisam mogao da pronadjem ironicnu distancu prema ideji o neminovnosti »ceranja« . Kao da je etika onog epskog sveta negde nepopravljivo napukla i svela se na resantiman, otpornost svakoj logici i nepristupacnost svakoj toleranciji. Tu naprslinu pesnik samo opisuje, ne cini nista da ukaze na njenu tragiku. Kao da je ceranje po svaku cenu i vrlina, i mudrost, i pozitivna odlika jednog mentaliteta. Da li je to poruka ove zbirke? U to, i pored ociglednosti, ne mogu da verujem. Ali, citam stihove: »Ako se ne moze ziveti/Moze se cerati« ili »Trebalo ne trebalo/Kao da mi ne znamo/Da je sve propalo« ili »Ne treba nas uciti/Kako da se ceramo/Ni cerati da se ceramo«.
Ili je zagonetka ove zbirke u samom znacenju kljucne reci? Naime, znaci li cerati se i to beskrajno nesto drugo nego vecito udarati glavom o zid bez obzira na logiku i realnost?
Nikolaj Timcenko
16.03.2007. (17:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
jel ono Beckovic pretio NATO paktu da ce upotrebili 'Teslino oruzje' i porusti Ameriku... palo mi na pamet danas, ima onaj srpski izraz - 'stati da', kao poceti raditi, krenuti... pa onda 'stadoše da beže' ili 'stadoše da trče'... he he... a jos mi je palo na pamet da imam negdje doma dvije male single vinilke sa Jozom Karamatićem, narodnim guslarom i njegovim odguslanim epom 'Smrt u Dallasu', o atentatu na Kennedyja... nisam ih našao ali ne odustajem... 'ubiše Žaklini čovjeka..naa-naa-naaaaa-na-na...'
16.03.2007. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Čuj, Igra, ti si lud! Takvo poricanje realnosti nisam vidio odavno! Ovaj opis Bećkovićeva opusa posudio sam s Betonovog sitea, pa, ako sami Srbi ne znaju s kim imaju posla - a oni to nazivaju ontološkom omrazom! - onda ja zaista ne razumijem Bećkovićevo pesništvo!
Pooka, oružje se svalo elipton!
Ovo sa stadoše momci cure prositi jedan je od paradoksalnih oblika gramatike srpskog jezika. Drugi je svakako prošlo buduće vreme.
Prošlo buduće vreme je ono u kojem seljak, koji je nakanio zaklati svinju, gleda odbjeglo svinjče preko potoka i ljutito prijeteći veli: Jeb'o sam ti mater, čim te uvatim!
To mi je super, ali ni ovaj prvi nepokretni pokretač radnje nije za odbaciti: stadoše da...! Odlično uočeno!
Pooka, ti si vrlo pametan čovjek koji je život posvetio psihodeličnim regionima ljudskoga razuma, uma, svijesti, podsvijesti i nesvijesti: molim te, što hoće moj prijatelj Igra kazati svojom analizom pojma "ćeranja"?
Igra, kod nas postoji pojam "tjeranja" u smislu: kučka se tera (vjerujem i u sprskome je slicno, se su kučke iste!). Možda je tako i u Crnoj Gori, možda Bećković hoće kazati: jebaćemo se mi još!?
16.03.2007. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
realnost je ta da sam ja nepristrasan !
jebe mi se i za srbiju i hrvatsku, a ponajvishe za beckovica !
svako gaji ubedjenja koja ga ne zuljaju, i to je razumljivo.
vec sam vecheras iz razgovora sa jednom Hrvaticom zakljuchio da su stvari koje se tichu hrvatsko-srpskog nerazuma zapechacene i da ih se hoce, pa makar i na silu, zaboraviti. a to ne ide tek tako. eventulano ce opet izbiti rat; ovaj put ne bi li se utvrdilo ko je (VISHE) kriv za prethodni.
aneta je primetlia, uzgred, ono shto je definitivno istina, kada je o ovim stvarima rech- evo shta ona kazze:" mislim da je to pitanje passe... niko o tome ne moze da govori, ni oni tamo, ni ovi ovde. jedino ljudi koji se zaista zalažu za utvrđivanje istine".
shto se mene tiche ovim je tema jednom zanavek pojedena.
God`s Will is the Reason of all Reasons.
(Increase Mather)
Lukavi su dani nastali;
Probaljujte vreme;
vashe svake rechi,
nek su vam sa solju razblazene,
Znano i vesto svakom po sebi,
Dobro znajuci,
Sta ce ko kome,
I svakome na svashto,
odgovor dati.
(Gavril St Venclovic)
Da najzad su doplovili svi znaju,
U zemlju shto cilj bese sviju zelja,
(Luis de Kamoens, Luzijadi, VII)
eto.
ps. daj pojavi se na skypetu- imam neke video poslastice za tebe: Richard Kern.
17.03.2007. (02:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
... i ne uvedi ih u iskushenije
no izbavi ih od zloga.
(amin)
17.03.2007. (02:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Nemam više ni volje ni potrebe odgovarati.
O razgovoru da i ne govorimo.
17.03.2007. (03:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
ja-vi - se, Zapad !
17.03.2007. (04:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
e jebiga... pravilo broj JEDAN! NEMA PROMJENE AVNOJEVSKIH GRANICA! i tu su srbi u pravu kad ne daju Kosovu nezavisnost, iako ne znam koji će im kurac osim da opet zakuhaju neko lokalno sranje, a Albanci ga šutnu u zapadnu Makedoniju... toliko o 'realnoj' ''passe'' interpretaciji. a nije passe... samo što svi moramo očistiti prvo ispred svojih vrata, tu su ljudi kao Ika Šarić jedini način... a da Srbi imaju problem sa demontažom užasa puno veći nego mi, Hrvati... to bi barem njima samima trebalo biti jasno. nije passe... i jebeš te povijesne dimenzije... demontirali su vam bili mozak televizijom u tri godine. kakav passe... reci to onom Đinđićevom ministru vanjskih poslova koji ponavlja i ponavlja da niste 'voljno' nego 'na mestu voljno'. jebo te passe zbog Glavaša kojeg hoću u zatvoru. nema 'passe'. NO PASARAN passe! evo se iznervirah... grizi ih, jebote, grizi ih, ustreliće te ko Đinđića, ali GRIZI! passe su frizure, a ne živinčad crknute duše koja MORA, MORA, MORA u zatvor jer je klala i palila, a tumaraju među nama nekažnjeni... fuj!
17.03.2007. (05:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pooka
elem, nemanja... jozo karamatić, legenda hrvatskog guslarstva, djelo se zove 'Smrt u Dallasu', poludit ću, imam to negdje doma na vinilu, ne mogu naći on line tekst... ja i meni slični mi prijatelji smo ga satima slušali i umirali od smijeha...
17.03.2007. (05:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Gödel, Escher, Bach
Gödel, Escher, Bach: an Eternal Golden Braid: A metaphorical fugue on minds and machines in the spirit of Lewis Carroll (commonly GEB) is a Pulitzer Prize-winning book by Douglas Hofstadter, published in 1979 by Basic Books. A new preface by Hofstadter accompanied a 20th anniversary re-edition (ISBN 0465026567), which was released in 1999.
At one level, it is a book about how the creative achievements of logician Kurt Gödel, artist M. C. Escher and composer Johann Sebastian Bach interweave. As the author states: "I realized that to me, Gödel and Escher and Bach were only shadows cast in different directions by some central solid essence. I tried to reconstruct the central object, and came up with this book."
The central theme of the book is more abstract. Hofstadter asks: "Do words and thoughts follow formal rules, or do they not?" In the preface to the twentieth-anniversary edition, Hofstadter laments that his book has been misperceived as a hodge-podge of neat things with no central theme. He stated: "GEB is a very personal attempt to say how it is that animate beings can come out of inanimate matter. What is a self, and how can a self come out of stuff that is as selfless as a stone or a puddle?"
Waterfall, a 1961 lithograph by M. C. Escher, is used by Hofstadter as an example of a six-step strange loop.
The book takes the form of an interweaving of various narratives. The main chapters alternate with dialogues between imaginary characters, inspired by Lewis Carroll's "What the Tortoise Said to Achilles", which is featured in the book. In this, Achilles and the Tortoise discuss a paradox related to modus ponens. Hofstadter bases the other dialogues on this one, introducing the Crab and a Genie, among others. These narratives frequently dip into self-reference and metafiction.
Word play features prominently in the work. Puns are occasionally used to connect ideas: "the Magnificrab, Indeed" (Bach's Magnificat in D), "SHRDLU, Toy of Man's Designing" (Bach's Jesu, Joy of Man's Desiring), and "Typographical Number Theory", which inevitably reacts explosively when it attempts to make statements about itself, thus "TNT". One Dialogue contains a story about a genie (the name comes from the Arabic "Djinn") and various "tonics" (of both the liquid and musical varieties). The story is titled "Djinn and Tonic". Another example of the book's word play combines a double pun and a Spoonerism with an analogy, whilst simultaneously expressing the main metaphysical theme of the book: "Is the soul greater than the sum of its parts?"
TNT is an illustration of Gödel's incompleteness theorem and further analogies for it occur in the book, for example a phonograph which destroys itself by playing a record entitled "I Cannot Be Played on Record Player X". This is an example of a strange loop, a term coined by Hofstadter to describe things which speak about or refer back to themselves, such as Escher's lithograph of two hands drawing each other. (Cf. recursion and self-reference.)
Hofstadter drives readers along many kinds of routes to escape such contradictions stemming from logic. Discussion about Zen koans aims to show us how to perceive reality outside the normal confines of our own experience and embrace such paradoxical questions by rejecting the premise, termed "unasking", with the answer Mu (無).
There are other colorful stories about SHRDLU, the Alternative Structure of the Union, self-engulfing TV screens, and canon form in music. Other topics range from Zeno's paradoxes to sentient ant colonies. A key question asked by the book is, "When are two things the same?" Another paradox, the self-referential Hofstadter's law, made its way into geek culture:
It always takes longer than you expect, even when you take into account Hofstadter's Law.
Call stacks are also discussed in GEB as one dialog describes the adventures of Achilles and the Tortoise as they make use of "pushing" and "popping" tonics. Entering a picture in a book would count as "pushing", entering a picture in a book within a picture in a book would have caused a double "pushing", and "popping" refers to an exit back to the previous layer of reality. The Tortoise humorously remarks that a friend of his performed a "popping" while in their current state of reality and has never been heard from since; the implied question is, "Did the friend simply cease to exist, or has the friend achieved a higher state of reality?" And since the reader would visit the Tortoise and Achilles, would the friend have ascended to the same level of reality that the readers of GEB currently reside in? Subsequent sections discuss the basic tenets of logic, self-referring statements ("typeless"), systems, and even programming.
17.03.2007. (07:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
One puzzle (in the dialogue Aria with Diverse Variations) is a speculation concerning an author who writes a book and chooses to end the book without actually stopping the text, as is the usual procedure. That an author cannot make a sudden ending (sudden from considerations of plot, that is) comes as a surprise, when the physical fact that there are only a few pages left in the book is obvious to the reader; so such an author might wrap up the main point, and then continue writing, but drop clues to the reader that the end has already passed, such as wandering and unfocused prose, misstatements, or contradictions. Then, when reading the last parts of that same dialogue—or, some might say, GEB as a whole—peculiarities may be noticed. Also, few readers have noticed that the book begins with a cue to the "Author." This follows from the end of the final dialogue whereby the whole book is the author's response to Tortoise's prompt (the last line in the text). In this way, the entire book takes the form of an endlessly rising canon where the author quotes the author, quotes the author, etc.
Translation
The book was for some time considered untranslatable, as it relies heavily on so-called "structural puns", such as the "Crab Canon" dialogue[1], which reads almost exactly the same, sentence-for-sentence, both forwards and backwards.
Translation has been a complex task, which has resulted in new material and interplay between the translators and Hofstadter. For instance, in Chinese, the subtitle is not a translation of an Eternal Golden Braid, but a seemingly unrelated (and nonsense) phrase Jí Yì Bì (literally "collection of exotic jade") which is homophonic to GEB in Chinese. Some material regarding this interplay is to be found in Hofstadter's later book Le Ton beau de Marot, which is mainly about translation.
17.03.2007. (08:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Pooka....Escher.
17.03.2007. (08:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Vječno drndanje uokolo.
17.03.2007. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
"Vječno ponovno došašće najdublja je i najstrašnija misao – misao o prokletstvu i besmislu bivanja, ali istovremeno to je oslobađajuća misao. Već prema tome kako na kruženje gledamo, uočavamo li u njemu koordinatni sustav ili ne. Nietzscheovo vječno ponovno došašće se može shvatiti različito. To može biti vječno vraćanje istog, ali i vječno vraćanje jednakog. Misao o točki koja kruži bez orijentacije je nepodnošljiva. Ona postaje podnošljiva, i ne samo podnošljiva već oslobađajuća, radosna potvrda života, sveto kazivanje da ako se vidi kao vječno vraćanje jednakoga, kao vraćanje dijela koji je cjelina, koji vrijedi za cjelinu. To je život koji nije neki segment razvoja života u stalnom napredovanju povijesti, već život u kojem je dohvaćeno ono vrijedno, bilo u prošlosti, bilo u budućnosti. Kad Nietzsche govori o kruženju ima u vidu jedno i drugo: prokletstvo bivanja u svijetu mrtvih vrijednosti i radost življenja u bilo kojem razdoblju povijesnog vremena, ukoliko su na djelu autentične vrijednosti. Te vrijednosti ne sazrijevaju negdje na kraju povijesti već su moguće u bilo kojem njenom segmentu."
Kakvo isprazno blebetanje. Nije nimalo čudno da je luđak u Torinu zaplakao zagrlivši konja.
Jaaaaa seee, konjaaaa bojiim, jaaaaa see... pjevao je Nietzsche, dok je sve te spise razgrtao noćni vjetar u hramu sudbine.
17.03.2007. (08:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
....blah blah blah blah blah
ljubav si prodala za kratko vreme
ostao je samo okvir za prazan
razgovor ...
gladni smo sedeli u polumraku
i vecherali hladne rechi
o tome je ko je kriv
prichaj mi o sebi
prichaj mi shta mislish
prichaj mi o ljubaviiiiiiiiiiiiiiiiii
hladan, osecam se tako gladan
u tvojim rukama.....
pitanje je passe jer ovde niko ne odstupa od svojih samo povrshinski zabetoniranih stavova-stopala.
passe i uzaludno, dakle. kada kazem niko, mislim na vas "sa one strane Drine".
a shto se "demontaze uzasa" tiche, to je samo jedan kratki i dinamichni, nedovrsheni stav ove krvave simfonije. nemojte misliti da ima srba koji nisu detaljno upoznati sa raznim oblicima potiskivanja i nerviranja. to iz hrvatske perspektive izgleda nemoguce- jer imaju i hrvtai svoje teveje, ne ?
josh jednom vam kazem ja = nepristrasan: ni srbin ni hrvat- il kastrato dakle. mozda otuda odbojnost; od sablasnog.
(ispis)
17.03.2007. (15:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
o chemu se ovde radi: ja vam ne ukazujem na preispitavanje hrvatske uloge iz ljubavi spram srpstva, vec naklonosti ISTINI. jer, kako izgleda, hrvati su po vama sasvim nevini, gotovo kao jadni jagnjici koji su se udruzili protiv zlog i ogromnog vuka koji je godinama dolazio po svoj danak u krvi, i konachno ga proterali da se vishe nikada ne vrati. jel tako ?
ja kazem- srbi i hrvati su dve sile onog fukoovog klatna.
ali, to vama ne odgovara- zbog chega ?
zbog odsustva volje sa suochavanjem sa groznim stvarima koje su deshavale- na OBE strane.
jedino mi nije jasno kako vi mozete da volite svoju drzavu (ili zemlju- to je sito); bez obzira na njenu proshlost i profil- sve da je i gvadalahara- kako mozete da je volite ? opet radi sopstvene komotnosti ?
17.03.2007. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baka
Ne, Igra, to si sam rekao: "Hrvati su po vama sasvim nevini" - to je tvoja verzija i tvoje uporno inzistiranje na nečemu što nije istina. Razmisli malo, nisu li tvoji stavovi ti koji su zabetonirani.
17.03.2007. (16:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Igra, ja sam rođen dovoljno dugo nakon drugog svjetskog rata.
S ustašama nemam ama baš ništa, čak ni familijarno, dakle hereditarno: nema kod mene čak ni 'nasljednje krivice'.
Jednostavno, rođen sam kao Hrvat.
Koncem osamdesetih činio sam sve što sam znao i mogao da dođe do osamostaljenja Hrvatske.
U to sve ne spada nošenje Stepinčevih relikvija Jugoslavijom.
Niti provaljivanje u stanove mojih prijatelja, Srba, ili nekih drugih, nepoznatih Srba.
Čuj, zbog toga što sam htio Hrvatsku kao samostalnu državu ne samo da se ne osjećam krivim, nego se njome i ponosim.
Nema tu na našoj strani nikakve krivnje: moja strana nije samim time ustaška, jer je hrvatska!
U tome je vaš, srpski problem!
Ali, i u tom specifičnom odbijanju suočenja s groznom istinom o Srbima kao narodu s kojim nitko ne želi dijeliti stol i krevet: čuj, da nisu i Slovenci alpske ustaše? Ili su, konačno, i Crnogorci nekakvi planinske ustaše, jer, eto, čak ni Crnogorci ne žele sa Srbima živjeti u istoj državi?
Da niste ipak nešto pogrešno napravili, kad nitko ne želi s vama pod isti krov?
Igra, ne znam čemu su tebe u životu učili, ali mene nisu učili da u Beogradu žive četnici. Ti očito misliš da su svi Hrvati ustaše, jer su se usudili osamostaliti od Jugoslavije.
Ova generacija nema nikakve veze s NDH, i nitko tu ne snosi ama baš nikakvu krivicu ni za kakav Jasenovac ni Gradišku Staru.
Što se tiče Krajine, meni je sasvim irelevantno tko je tamo živio, Srbi ili Čerkezi: njihova općenitija odrednica jest: teroristi! U tome je problem: jedan dio moje domovine bio je okupioran u trenutku emancipacije Hrvatske od Jugoslavije.
Jesu li ga okupirali Srbi ili Borg, meni je bilo svejedno: zato jer su to bili Prečani, ja nisam poželio ubiti svog prijatelja, vlasnika lokala u kojemu sam bio svaki dan ili na ručku ili barem na kavi!
Ja znam da je tebi štošta nejasno, jer se nikada o tome nisi pitao, ali, zapitaj se za početak koliko je majora rodom iz Krapine i Zaboka otišlo u mirovinu u Nišu i Kragujevcu, a koliko ih pak znaš koji su penziju poželjeli provesti na lijepom plavom Jadranu. Čuj, Miloše, a zašto ti misliš da bi Srbi mogli Hrvatsku u Jugoslaviji tretirati kao svoju zemlju?
Jesi li možda ikada čuo da je netko u Hrvatskoj spremao nekakve divizije za napad na Vranje?
Da nisi čuo za nekakav plan aneksije Vojvodine?
O čemu se Igra radi? Možda o tome da je Krajina srpska zemlja!
Čuj, stari, jest kurac moj!
Srbi su se u 20. stoljeću ponijeli kao idioti: hrvatsku ideju jugoslavenstva i Jugoslavije - jer to je izvorno hrvatska ideja, nitko je nije zagovarao kao Hrvati, samo treba konzultirati 19. stoljeće - Beograd je svojim velikosrpstvom razarao i u prvoj i u drugoj Jugoslaviji do maksimuma: to što ti o tome ama baš ništa ne znaš, meni je jasno, jer, sasvim je shvatljivo da u Srbiji nitko nije imao potrebu posebno tumačiti čin Puniše Račića kad se on, je l' te, nekako podrazumjeva!
Vidiš, stari moj, stvari su već brzo nakon 1918. otišle u kurac i samo te tvoje nepoznavanje elementarne povijesti prijeći da shvatiš što se zapravo dogodilo devedesetih: Hrvati nisu htjeli Jugoslaviju desetljećima, Igra, i to je to! Nisu je htjeli ni 1971., baš kao što je nije htio više niti Maček, u okviru svojih mogućnosti, 1938.!
Srbi su je, naravno, htjeli: jer, tako su s divnim alibijem mogli biti Srbi svi i svuda!
Koliko vidim, više nisu.
Umjesto da pomišljaju na novo ćeranje, mogli bi se zapitati: A zašto mi stalno gledamo preko granica, u susjedno dvorište? Zašto mi posežemo za tuđim zemljama? Otkud nama ta imbecilna vjekovna ideja da je Balkan Srpski? Zašto bi bio? Kako to da mi mislimo da su svi oko nas Srbi, samo različite vere? Nismo li mi kreteni, jer tako mislimo: ta, otkud bi Slovenci bili Srbi, ili Bog mi dušu prosti - Hrvati!? Zašto bi bili braća, pobogu!? Pa zar su nam Mađari braća? Ili je to možda tekovina one divne slobodarske Prosvjetiteljske revolucije, koja je giljotinirana prosvjetitelje jedne za drugim dok više nitko nije preostao!?
Igra: Ja nemam ama baš nikakvu osobnu grižnju savjesti zbog Jasenovca: mislim da NDH nije vrijedila kapi krvi neke male Sare ili Jelisavete, ali ja zaista nemam ništa s Francetićem samo zato jer sam pedeset godina kasnije poželio samostalnu Hrvatsku. Ideja da je svako osamostaljenje Hrvatske fašistoidni, genocidni čin, mjera je idiotizma, perfidije i podmuklosti tog specifičnog gedžo-fašizma: eto, i se čudiš što smo se oteli iz zagrljaja, jer, jasno, za vas smo uvijek trebali ostati u zagrljaju, kako bi se i dalje Dubrovnik nalazio u Velikoj Srbiji! U tome je stvar! Hrvati su zlikovci jer su Srbima oteli srpski Dubrovnik, je li? I nemoš čoek više ni da se penzioniše lepo u Poreč, ko što red nalaže, majkumujebem da mu jebem!
Što ćeš, stari, ćeraćemo se još, pa možda opet bude moguće.
A možda Srbi shvate nešto stravično: takva imbecilna politika prouzročila je u 20. stoljeću nevjerojatan skor: ovdje u Hrvatskoj, Srba je na ovaj ili onaj način pola milijuna manje no što ih je bilo! Tko je kriv?
17.03.2007. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
ne znam zashto pricah sad o ustasama; i zashto mi poturash neznanje, ideju da je ceo balkan srpski, teritorijalne pretenzije etc. kada dobro znash da sam ja i vishe (obuhvatnije) zgrozen nad takvim i slichnim idejama i prichama od vas: naprosto- po prirodi stvari; dakle, ako sam ja budan, poimam i usud srpskog jednog mnoshtva - naroda koji je neodluchno zastao negde izmedju mita i istorije, izmedju bajke i istoriografije, izmedju izmashtanog i realnog, da bi se strovalio u istoriju-klonuo, upravo se na nos sruchio. uz razne verbalne shibicare i hochstaplere sve je to uzelo jedno teshko podnoshljivo i tromo ubrzanje_ e, tih i takvih ima i na vashoj strani, bash kao i na srpskoj. a ti kazesh da si zahvalan dr tudjmanu: i njegovim ubrusima, valjda.
i ja ne kazzem da su hrvati trebali ostati u tom zagrljaju vec se iz njega izvuci spretnije i bez izazivanja pomahnitalog obgrljivacha unutar kojeg je sve bilo uskomeshano- "vishestarnachka skupshtina", lazi, istine, zlochin i savest...; hrvatski su predstavnici slavodobitno zakljuchili da se tu nema shta vishe prichati i napustili dalje razgovore, dobro znajuci kako ce na to reagovati smusheni obgrljivach- e to je to. ne bi li onda udarili zalopojke i optuzbe spram onih trecih, zapada chija je uloga u chitavom ovom pichvajzu takodje jako sumnjiva: a hrvatski narod je to oberucke dochekao, kao retrojektivno i zakasnelo opravdanje za NDH.
da li to vidim pogreshno ?
17.03.2007. (18:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...