Oni ˇ"preko čijih su se leđa prelomile ..." ,kako ti kažeš, sigurno ne bi bili oni, ili, opet kako ih ti nazivaš "divni ljudi", kada bi ih mučilo pitanje ili potreba oprosta, ili ne dao bog ako bi se osjećali žrtvama (Žrtva je teret, a ljubav teret nije nikada, bez obzira što nosi sa sobom i u sebi.). OK, ako čovjek misli da je nekad nekoga opteretio (a tko nije!), ili povrijedio, ili ..., u redu je tražiti oprost, ali ipak kao normalno očekivanje, izraz uljuđenosti, uvažavanja drugoga, da ne kažem kao čistu formu ili potvrdu onoga što imamao u sebi za onoga drugoga (za svaki slučaj, da se ne bi smetnulo i zametnulo). Ali bez imalo strepnje da taj oprost nemamo. Neki drugi drugi, recimo slučajni suputnici, mogu u nama izazivati strah da nećemo dobiti oprost, a "naši divni ljudi", samim tim što su to što jesu, daju nam ga, i spravom ga očekujemo, bianko! Inače ne bi zavrijedili da ih držimo "svojim divnim ljudima". Uostalom, o Drugima i drugima, nrmalan čovjek i razmišlja samo da bi upoznao svijet i sebe, našao svoje mjesto u svijetu s drugim ljudima. U tome traženju bude lutanja, skretanja, ali ... ipak je naš život, ma kako kratak bio, duuug za jedan ljudski život, bitni su trenuci koji ostavljaju bez daha (kao ovaj tvoj zapis), a oni traju jako dugo. Uživaj (pa ako treba i pati, i to je užitak), a suočiti se sa sobom u vlastitim očima i očima Drugoga Hrabrost je kojojoj ni Kant ništa zamjerio ne bi.
11.03.2007. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
No frks. To mi i ide u opis posla. I, ma kako god nas ponekad trenutna dojmologija podvucena emocijama zna omesti, znamo da ona nije Istina. "Mnoge smo se stvari u životu bojali učiniti, ali smo samo trebali živjeti." (I. Andrić)
11.03.2007. (14:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram reći da sam to i JA. Kao da sam sama pisala post. Nisam sigurna može li se čovjek u potpunosti promijeniti. Jednom mi je, davno, jedna divna osoba s kojom sam razgovarala, rekla kako moram prestati očekivati od sebe da budem netko drugi; da se prestanem pitati zašto sam ovakva, a ne onakva i da prestanem očekivati da ću se puno promijeniti i tek tada da ću moći staviti pod kontrolu stvari na sebi koje me smetaju. I to je najviše što možemo učiniti: staviti svoje mane pod kontrolu. Isto tako, u nekim svojim čudnim trenucima promatram život kao prostor između dvije točke - rođenja i smrti, a kroz obje te točke čovjek prolazi sam. Stoga bi se i u prostoru između trebao oslanjati prvenstveno na sebe. Čini mi se da sam skrenula s teme.:) I hvala na reklami.:)
11.03.2007. (19:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala, curke. prve dvije sve znaju. Nilo, nisi skrenula s teme. pogodila si točno ono čemu se treniram postavljajući navedena pitanja i iskušavajući nova iskustva. izvrsno je ono s manama pod kontrolom! da, čini mi se da je to i maksimum do kojega možemo doći - a da se pritom nepotrebno ne iscrpljujemo (jalovim?) pokušajima da se promijenimo. možda da je samo malo smanjiti očekivanja... bilo bi manje razočarenja, zar ne?
12.03.2007. (22:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ima kant pravo. svi drugi književnici imaju pravo. svi ljudi imaju pravo kada govore da trebamo ovo, ono ili šta ja znam što. ali lako je biti hrabar na papiru. možda je stvar u tome što su ljudi rasa kukavica i ja kao njihov primjer sam također kukavica. i teško da ću se promijeniti. zato, kao što si rekla, je bolje malo ili ništa očekivati. a što je najgore, bojimo se živjeti
16.03.2007. (07:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dok sam čitala tvoje riječi, sjetila sam se Fubar i toga kako biste vas dvoje sigurno imali svašta za pričati. :) Valjda jer oboje postavljate pitanja vezana za smisao, svatko na svoj način. Zašto radim ovo ili ono, to se ne pitam. Jer znam zašto - jer sam takva. Mislim da je najbitnije sebe dobro upoznati, zapravo upoznavati (jer to je trajan proces) i baš na tome raditi. I naravno, SLUŠATI druge, jer znati slušati nije baš samo ono - imati zdrav sluh.
17.03.2007. (10:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
je, pegy, i mene je fubar podsjetio na mene. jedina je razlika u tome da si ja ta pitanja o smislu vise ne postavljam. ovaj se post vise ticao nekih konkretnih malenih, svakodnevnih smislova - ne onoga velikoga :-) filozofskoga :-) smisla. divno je kad se covjek pomiri da neke stvari radi ovako ili onako jer je naprosto takav. good for you!
fubar... da, vis', bojimo se zivjeti... ali kad bismo shvatili da je lakse zivjeti nego razmisljati o zivotu, onda bismo promijenili ploču, zar ne? jednostavno bismo se prisilili (ako ne ide milom, onda ce silom:-) da se prestanemo bojati. ionako zivot ima neka svoja pravila koja uglavnom ne pitaju za kvantitetu ili kvalitetu straha. pa ti si momentalist... to je dobro... trenutak nikada ne plaši - samo ono što je bilo ili što će biti.
19.03.2007. (13:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
19.03.2007. (17:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ines
Stojan Simić Krpica rođen je u Riječanima Gornjim,BiH.
Školovao se,studirao,radio i živeo u više različitih mjesta bivše SFRJ.
Sada živi u Novom Sadu ima status slobodnog umjetnika ).
Dosad objavio 27 knjiga poezije. Posle jednog direktnog iskustva istine 1980.godine imao je otkrovenje o momentalizmu.
Tvorac je umjetnickog pravca momentalizma.
Stojan Simić Krpica je posle jedne šaljive vizije počeo da koristi (samoironijski i iz zabave) Pseudonim:Višnjislav (slavi Višnjeg) Višnjev(Božji) Vobanolec(anagram riječi nobelovac) Mikadeak (anagram riječi akademik)..
ssk(scena svih kreativnih) je scena koju svakodnevno (besplatno) organizuje i vodi knjizevnik Stojan Simic Krpica iz ljubavi prema drugom ljudskom bicu,bolje reci prvom ljudskom bicu,u cilju da kreativnost dopre do svakog ljudskog bica a i za marginalne grupe kako ih definisu(izbeglice,prognanike,romsku populaciju, bolesnike,stare,iznemogle, invalide svih kategorija,,djecu i omladinu bez roditelja i bez roditeljskog staranja,djecu i omladinu mentalno nedovoljno razvijenu i ometenu u razvoju...) na kojoj mogu a ne moraju da ucestvuju svi koji hoce a kreativni su,mogu a ne moraju i afirmisani i pocetnici,ako hoce,mogu a ne moraju i istaknuti i skrajnuti,ako hoce,bez vrijedjanja po bilo kojoj osnovi...
Po ideji Stojana Simića Krpice u saradnji sa Mr Jovanom Mihajilom u organizaciji Doma za ometenu decu i omladinu u Veterniku besplatno vodi Medjunarodnu književnu koloniju u Domu za ometene u razvoju u Veterniku, kao i Medjunarodni festival za humor i satiru MILOVAN ILIĆ MINIMAKS.
Po ideji književnika Stojana Simića Krpice, u saradnji i uz podršku Organizacije za gluve Novog Sada, besplatno organizuje i vodi Međunarodni memorijalni festival za decu oštećenog sluha "Ružica Mihajilo".
po ideji književnika Stojana Simića Krpice, u saradnji sa mr Jovanom Mihajilom, u organizaciji Dečjeg sela iz Sremske Kamenice, besplatno vodi Međunarodni festival za decu i srednjoškolsku omladinu "Duško Trifunović .
Nagradu planete Zemlje ustanovljena je prema ideji Stojana Simića Krpice uz podrsku i u saradnji sa mr Jovanom Mihajilom u cilju razvijanja svijesti o ocuvanju planete Zemlje.Nagrada je prestizna i sami dobitnik bira sledeceg dobitnika.Nema ziriranja ni lobiranja.
Po ideji Stojana Simića Krpice uz podrsku i u organizaciji Novosadskog humanitarnog centra ustanovljena je godisnja Medjunarodna nagrada Novosadskog humanitarnog centra za kreativno stvaralaštvo u izbjeglištvu i rasijanju.
Na novoj Tv Melos u okviru jutarnjeg programa SVITANJE knjizevnik Stojan Simic Krpica svakog radnog dana od 10 do 10.45 besplatno organizuje i vodi ssk(scenu svih kreativnih) dovodeci gosće i goste iz svih oblasti kreativnosti...
Volonter NSHC.
Član Društva književnika Vojvodine,Drustva pisaca BiH,Književne zajednice Jugoslavije i Saveza književnika u otadžbini i rasejanju.
19.01.2008. (22:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
m.
Oni ˇ"preko čijih su se leđa prelomile ..." ,kako ti kažeš, sigurno ne bi bili oni, ili, opet kako ih ti nazivaš "divni ljudi", kada bi ih mučilo pitanje ili potreba oprosta, ili ne dao bog ako bi se osjećali žrtvama (Žrtva je teret, a ljubav teret nije nikada, bez obzira što nosi sa sobom i u sebi.). OK, ako čovjek misli da je nekad nekoga opteretio (a tko nije!), ili povrijedio, ili ..., u redu je tražiti oprost, ali ipak kao normalno očekivanje, izraz uljuđenosti, uvažavanja drugoga, da ne kažem kao čistu formu ili potvrdu onoga što imamao u sebi za onoga drugoga (za svaki slučaj, da se ne bi smetnulo i zametnulo). Ali bez imalo strepnje da taj oprost nemamo. Neki drugi drugi, recimo slučajni suputnici, mogu u nama izazivati strah da nećemo dobiti oprost, a "naši divni ljudi", samim tim što su to što jesu, daju nam ga, i spravom ga očekujemo, bianko! Inače ne bi zavrijedili da ih držimo "svojim divnim ljudima".
Uostalom, o Drugima i drugima, nrmalan čovjek i razmišlja samo da bi upoznao svijet i sebe, našao svoje mjesto u svijetu s drugim ljudima. U tome traženju bude lutanja, skretanja, ali ... ipak je naš život, ma kako kratak bio, duuug za jedan ljudski život, bitni su trenuci koji ostavljaju bez daha (kao ovaj tvoj zapis), a oni traju jako dugo. Uživaj (pa ako treba i pati, i to je užitak), a suočiti se sa sobom u vlastitim očima i očima Drugoga Hrabrost je kojojoj ni Kant ništa zamjerio ne bi.
11.03.2007. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aktualije
No frks. To mi i ide u opis posla. I, ma kako god nas ponekad trenutna dojmologija podvucena emocijama zna omesti, znamo da ona nije Istina.
"Mnoge smo se stvari u životu bojali učiniti, ali smo samo trebali živjeti." (I. Andrić)
11.03.2007. (14:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nilo
Moram reći da sam to i JA. Kao da sam sama pisala post. Nisam sigurna može li se čovjek u potpunosti promijeniti. Jednom mi je, davno, jedna divna osoba s kojom sam razgovarala, rekla kako moram prestati očekivati od sebe da budem netko drugi; da se prestanem pitati zašto sam ovakva, a ne onakva i da prestanem očekivati da ću se puno promijeniti i tek tada da ću moći staviti pod kontrolu stvari na sebi koje me smetaju. I to je najviše što možemo učiniti: staviti svoje mane pod kontrolu. Isto tako, u nekim svojim čudnim trenucima promatram život kao prostor između dvije točke - rođenja i smrti, a kroz obje te točke čovjek prolazi sam. Stoga bi se i u prostoru između trebao oslanjati prvenstveno na sebe. Čini mi se da sam skrenula s teme.:) I hvala na reklami.:)
11.03.2007. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pipi_piaf
hvala, curke. prve dvije sve znaju.
Nilo, nisi skrenula s teme. pogodila si točno ono čemu se treniram postavljajući navedena pitanja i iskušavajući nova iskustva. izvrsno je ono s manama pod kontrolom! da, čini mi se da je to i maksimum do kojega možemo doći - a da se pritom nepotrebno ne iscrpljujemo (jalovim?) pokušajima da se promijenimo. možda da je samo malo smanjiti očekivanja... bilo bi manje razočarenja, zar ne?
12.03.2007. (22:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fubar Surabenu, Momentalist
ima kant pravo. svi drugi književnici imaju pravo. svi ljudi imaju pravo kada govore da trebamo ovo, ono ili šta ja znam što. ali lako je biti hrabar na papiru.
možda je stvar u tome što su ljudi rasa kukavica i ja kao njihov primjer sam također kukavica. i teško da ću se promijeniti. zato, kao što si rekla, je bolje malo ili ništa očekivati.
a što je najgore, bojimo se živjeti
16.03.2007. (07:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Dok sam čitala tvoje riječi, sjetila sam se Fubar i toga kako biste vas dvoje sigurno imali svašta za pričati. :) Valjda jer oboje postavljate pitanja vezana za smisao, svatko na svoj način. Zašto radim ovo ili ono, to se ne pitam. Jer znam zašto - jer sam takva. Mislim da je najbitnije sebe dobro upoznati, zapravo upoznavati (jer to je trajan proces) i baš na tome raditi. I naravno, SLUŠATI druge, jer znati slušati nije baš samo ono - imati zdrav sluh.
17.03.2007. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pipi_piaf
je, pegy, i mene je fubar podsjetio na mene. jedina je razlika u tome da si ja ta pitanja o smislu vise ne postavljam. ovaj se post vise ticao nekih konkretnih malenih, svakodnevnih smislova - ne onoga velikoga :-) filozofskoga :-) smisla.
divno je kad se covjek pomiri da neke stvari radi ovako ili onako jer je naprosto takav. good for you!
fubar... da, vis', bojimo se zivjeti... ali kad bismo shvatili da je lakse zivjeti nego razmisljati o zivotu, onda bismo promijenili ploču, zar ne? jednostavno bismo se prisilili (ako ne ide milom, onda ce silom:-) da se prestanemo bojati. ionako zivot ima neka svoja pravila koja uglavnom ne pitaju za kvantitetu ili kvalitetu straha. pa ti si momentalist... to je dobro... trenutak nikada ne plaši - samo ono što je bilo ili što će biti.
19.03.2007. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fubar Surabenu, Momentalist
vidim da si izučavala momentalizam;)
19.03.2007. (17:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ines
Stojan Simić Krpica rođen je u Riječanima Gornjim,BiH.
Školovao se,studirao,radio i živeo u više različitih mjesta bivše SFRJ.
Sada živi u Novom Sadu ima status slobodnog umjetnika ).
Dosad objavio 27 knjiga poezije. Posle jednog direktnog iskustva istine 1980.godine imao je otkrovenje o momentalizmu.
Tvorac je umjetnickog pravca momentalizma.
Stojan Simić Krpica je posle jedne šaljive vizije počeo da koristi (samoironijski i iz zabave) Pseudonim:Višnjislav (slavi Višnjeg) Višnjev(Božji) Vobanolec(anagram riječi nobelovac) Mikadeak (anagram riječi akademik)..
ssk(scena svih kreativnih)
je scena koju svakodnevno (besplatno) organizuje i vodi knjizevnik Stojan Simic Krpica iz ljubavi prema drugom ljudskom bicu,bolje reci prvom ljudskom bicu,u cilju
da kreativnost dopre do svakog ljudskog bica a i za marginalne grupe kako ih definisu(izbeglice,prognanike,romsku populaciju, bolesnike,stare,iznemogle, invalide svih kategorija,,djecu i omladinu bez roditelja i bez roditeljskog staranja,djecu i omladinu mentalno nedovoljno razvijenu i ometenu u razvoju...) na kojoj mogu a ne moraju da ucestvuju svi koji hoce a kreativni su,mogu a ne moraju i afirmisani i pocetnici,ako hoce,mogu a ne moraju i istaknuti i skrajnuti,ako hoce,bez vrijedjanja po bilo kojoj osnovi...
Po ideji Stojana Simića Krpice u saradnji sa Mr Jovanom Mihajilom u organizaciji Doma za ometenu decu i omladinu u Veterniku besplatno vodi Medjunarodnu književnu koloniju u Domu za ometene u razvoju u Veterniku, kao i Medjunarodni festival za humor i satiru MILOVAN ILIĆ MINIMAKS.
Po ideji književnika Stojana Simića Krpice, u saradnji i uz podršku Organizacije za gluve Novog Sada, besplatno organizuje i vodi
Međunarodni memorijalni festival za decu oštećenog sluha "Ružica Mihajilo".
po ideji književnika Stojana Simića Krpice, u saradnji sa mr Jovanom Mihajilom, u organizaciji Dečjeg sela iz Sremske Kamenice, besplatno vodi Međunarodni festival za decu i srednjoškolsku omladinu "Duško Trifunović .
Nagradu planete Zemlje ustanovljena je prema ideji Stojana Simića Krpice uz podrsku i u saradnji sa mr Jovanom Mihajilom u cilju razvijanja svijesti o ocuvanju planete Zemlje.Nagrada je prestizna i sami dobitnik bira sledeceg dobitnika.Nema ziriranja ni lobiranja.
Po ideji Stojana Simića Krpice uz podrsku i u organizaciji Novosadskog humanitarnog centra ustanovljena je godisnja Medjunarodna nagrada Novosadskog humanitarnog centra za kreativno stvaralaštvo u izbjeglištvu i rasijanju.
Na novoj Tv Melos u okviru jutarnjeg programa SVITANJE knjizevnik Stojan Simic Krpica svakog radnog dana od 10 do 10.45 besplatno organizuje i vodi ssk(scenu svih kreativnih) dovodeci gosće i goste iz svih oblasti kreativnosti...
Volonter NSHC.
Član Društva književnika Vojvodine,Drustva pisaca BiH,Književne zajednice Jugoslavije i Saveza književnika u otadžbini i rasejanju.
19.01.2008. (22:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...