Ej... sada ti je teško, ali pokušaj sada napraviti sebe ponosnom... Čini stvari za koje znaš da bi tvog tatu usrećile i učinile ga ponosnim i vjerujem da ćeš se tako bolje osjećati... A vjerujem da će te tvoj tata odnekud promatrati i biti ponosan...
09.03.2007. (10:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mogu samo zamisliti koliko ti je teško.i znam i sama da sutra ne pita kako je bilo jučer i da ponekad nemamo izbora doli dići glavu i pokušati opet.jednom će biti bolje.iako vjerojatno nećeš biti ona stara jer si previše toga proživjela i sve je to ostavilo traga.no bit ćeš jača i znati ćeš se nositi sa životom.tome nas nažalost svaka tragedija uči.i prirodno je što se bojiš za mamu, to je posljedica smrt tvoga tate.no popustit će taj strah s vremenom. Bit će bolje, vjeruj.samo si moraš dati vremena, a i život će ti opet dati razlog za sreću.:)
10.03.2007. (19:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala ti na komentaru.... Teško pronalazim riječi nakon svega ovog... Uistinu, osjećam se upravo kao što si ti napisala da si se osjećala... Ali vjerujem da je mama još sa mnom... I osjećam je kraj sebe... I ponekad se javi očaj i sumnja, ali trudim se odbaciti to od sebe... Čitamo se...
10.03.2007. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mishy
Ej... sada ti je teško, ali pokušaj sada napraviti sebe ponosnom... Čini stvari za koje znaš da bi tvog tatu usrećile i učinile ga ponosnim i vjerujem da ćeš se tako bolje osjećati... A vjerujem da će te tvoj tata odnekud promatrati i biti ponosan...
09.03.2007. (10:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeverica24
Mogu samo zamisliti koliko ti je teško.i znam i sama da sutra ne pita kako je bilo jučer i da ponekad nemamo izbora doli dići glavu i pokušati opet.jednom će biti bolje.iako vjerojatno nećeš biti ona stara jer si previše toga proživjela i sve je to ostavilo traga.no bit ćeš jača i znati ćeš se nositi sa životom.tome nas nažalost svaka tragedija uči.i prirodno je što se bojiš za mamu, to je posljedica smrt tvoga tate.no popustit će taj strah s vremenom.
Bit će bolje, vjeruj.samo si moraš dati vremena, a i život će ti opet dati razlog za sreću.:)
10.03.2007. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eemma
Hvala ti na komentaru.... Teško pronalazim riječi nakon svega ovog... Uistinu, osjećam se upravo kao što si ti napisala da si se osjećala... Ali vjerujem da je mama još sa mnom... I osjećam je kraj sebe... I ponekad se javi očaj i sumnja, ali trudim se odbaciti to od sebe... Čitamo se...
10.03.2007. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...