Zašto si tako nekako tužna?... nadam se da je ta osoba iza vrata svjesna koliko je sretna kad joj netko tako divne duše kao ti to želi reći... zašto mu ne kažeš? :-)
07.03.2007. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja sam jutros pak u svemu vidjela neku skrivenu ljepotu..i u cviležu brisača o staklo, i u starim tvornicama, i u željezničkim vagonima, i u nakrivljenoj kapi čike HŽ-a, i u krmeljavim očima i užurbanim koracima..i zabavljala sam se mišlju kako sve ima smisla..jedino me činjenica da nemam kome doći na vrata redovito ubija.. nego da te pitam, jel porasla posjećenost bloga nakon dore?:)
07.03.2007. (23:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Obožavam životinje.A Najviše sam voljela svoju zamorčicu Adrianu.Zvali smo ju hrčkica. Moji mali miško više nije samnom.Ali bila je dugih 8,5 godina.Gledala me kako rastem. Za Božić i Novu Godinu bih ju umotala u ručnik i držala ju jer se bojala pucanja. Sva je drhtala. Bila je vjeran drug
08.03.2007. (04:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
... i jednoga dana ćeš doći zauvijek ... držati ruku u ruci i skakati po lokvama dok će kiša padati ... i smijati se od srca .... a negdje tamo ne tako daleko majka će brinuti ... nedostaješ ...
08.03.2007. (06:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovaj tvoj blog... tj postovi... zbilja mi je drago što sam te pronašao! Predivno... Skoro kao da se mogu poistovjetiti s trenutkom... jako jako jako dobro! I više nego dobro! :) od sada te redovito čitam
08.03.2007. (10:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zašto si tužna?doći će i taj dan kad ćeš konačno reći:da,došla sam,al ovaa put zauvjek...vjeruj mi doći će... i prekrasno je ovo sve što si napisala,i sve ono za onog Tužnog,da,sigurna sam da on to sve ne zaslužuje,al eto ponekad se događaju stvari koje nitko ne zaslužuje... ostavlajm pozdrav
08.03.2007. (18:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nekako, ali samo nekako mi je sinulo da se svi tražimo u ovom kaosu. Da lutamo, bjesomučno se tražimo u svemu oko nas, a ne shvaćamo da se nismo pokušali pronaći samo tamo gdje i možemo biti…
U SEBI.
Predivan post, draga... Predivan... Zaboravljam te sitnice, te male sitnice koje život čine. I obećala sam da to više neću dopustiti.
Nemoj si to dopustiti... niti ja si neću!! To je moja nova odluka!! Šaljem ti veliku pusu... :* Sretan dan žena... Tvoja, V.
08.03.2007. (18:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kod tvojih posteva uvijek pronađem neki neopisiv mir dok ih čitam..uvijek ostaviš onaj trag kojeg toliko volim. najgore je kad je sve u redu, sve posloženo i ćini nam se da je zapravo i sve savršeno, ali za to postić fali nam još nešto, ta rekli bi sitnica da zaokruži cijelu stvar...kao tebi to da svratiš na nečija vrata, pokucaš, uđeš i ostaneš..zauvijek. možda je to i moguće...:-) poljubac ti šaljem i jedan virtualni zagrljaj p.s dugo me nije bilo kod tebe, jer sam imala problema sa otvaranjem komentara i želim ti naravno sretan dan žena
08.03.2007. (18:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
camillica
Uvijek napišeš nešto lijepo. Kod mene isto pada kiša. I ja još uvijek tražim ono nešto posebno u životu, zapravo posebnu osobu. Pozdrave ti šaljem.
08.03.2007. (21:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ma, da.. evo, gledam tu catcherov komentar, čitam njegov post, tvoj post... i zamisli... kad pročitam bilo koja od ta dva, sretna sam i tužna u isto vrijeme.. i nijema.. a ni prsti me baš ne služe na tastaturi, tada :)) e, sad si zamisli jedan običan petak, kada pročitam oba posta u istom danu... ne da sam nijema, obamrlih prstiju, sretna i tužna, nego luda.... skroz :))
prekrasno, mila!
09.03.2007. (10:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...kod mene je bila jedna baka...koju su svi zaobilazili...bježali od nje...a ja sam je na neki neobičan način voljela...voljela sam doći do nje...i promatrati njene umorne ruke...njene oči i sijedu kosu...i bilo mi je uvijek žao one osamljenosti u njenom životu...no bila sam premalena da bih joj nekako pomogla...nema je već duuuugo...i sjetim je se svaki put kad pogledam kroz prozor...živjela je preko puta...kuća je sad prazna...prozori su razbijeni...oko kuće raste trnje...tužno je...a i ona je samo tražila svoje mjesto pod suncem... ...osmijeh ostavljam... :***
09.03.2007. (23:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neke ljudske sudbine su jako tužne.. u svom poslu mogu reći da srećem takve, a jednostavno ne mogu ostati hladna na iste. svi govore da ću se naviknuti, ali kako? nisam takva osoba da ostanem ravnodušna.. kad bi zajedno s njima pustila suzu..
10.03.2007. (09:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najteze je pronaci se u sebi,da......... Kad bi se bar pronasli putem na Tibet, u Meku,Jeruzalem,Bahame,neku cudesnu spilju ili bilo koju drugu destinaciju svijeta... Bilo bi lako...Lakse. Ali zavuci se u sebe, eh ....ponekad je strasno i pomisliti sta se sve tu skriva... Kazu da nije najsretniji tko najvise ima,vec onaj tko najmanje treba...
10.03.2007. (23:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Djeca znaju biti okrutna. Jako okrutna. Poslije shvate. Bože daj da shvate. Mnogi od nas su poznavali nekog Tužnog :-) Ostaje nam da se tražimo i vjerojatno ćemo se naći. Svi ćemo, vjerujem, pronaći vrata na koja smo odavno poželjali pokucati ili smo na to zaboravili :-)
11.03.2007. (15:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ajme, savršen post... Nažalost, ili na sreću, ovisi kako gledaš na to, stvari vrlo često nisu onakve kakve želimo ili zamišljamo. Mi ljudi možemo u neku ruku bitno utjecati na naš život, a opet s druge strane, postoje stvari na koje ne možemo utjecati, stvari koje bitno izokrenu naš život. Katkad su to velike stvari, no vrlo često je to niz sitnica koje promjene cijeli naš svjetonazor. Jednostavno, čovjek čitav svoj život traži sebe, ono što treba, želi, traži sreću... Neki od nas su u tome uspješniji, neki neuspješniji..... Ali ja i dalje se nadam da ću naći ono što tražim.... Jer u to vjerujem...... Velik pozdrav
12.03.2007. (21:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
[I]Život definitivno nije onakav kakav sam ga zamišljala kao dijete. Život definitivno ne pruža tako lako, on daje samo kad poželi, uzima kako mu drago i nikad ne igra po našim pravilima.
u nekim trenutcima sjetim se sebe kao malene djevojčice kojoj su u svakom trenutku 'ružičaste' naočale bile tu... i ostali pričali su različite priče oko mene... da ne gledam svijet tako, da ću biti previše povrijeđena u budućnosti i slično... ali nisam htjela vjerovati... jer bilo je tako divno...
i sada često se pokušavam vratiti u te misli... i osjećati barem približno slično... i tako sam sretna kada uspijem uhvatiti takve trnce ponovno...
pozdrav ti ostavljam... i navrati kada stigneš... nedostaju mi tvoji divni komentari... :)
15.03.2007. (15:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
On
Zašto si tako nekako tužna?... nadam se da je ta osoba iza vrata svjesna koliko je sretna kad joj netko tako divne duše kao ti to želi reći... zašto mu ne kažeš? :-)
07.03.2007. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
djevabajna
ja sam jutros pak u svemu vidjela neku skrivenu ljepotu..i u cviležu brisača o staklo, i u starim tvornicama, i u željezničkim vagonima, i u nakrivljenoj kapi čike HŽ-a, i u krmeljavim očima i užurbanim koracima..i zabavljala sam se mišlju kako sve ima smisla..jedino me činjenica da nemam kome doći na vrata redovito ubija.. nego da te pitam, jel porasla posjećenost bloga nakon dore?:)
07.03.2007. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blagajnica iz getroa
Obožavam životinje.A Najviše sam voljela svoju zamorčicu Adrianu.Zvali smo ju hrčkica.
Moji mali miško više nije samnom.Ali bila je dugih 8,5 godina.Gledala me kako rastem.
Za Božić i Novu Godinu bih ju umotala u ručnik i držala ju jer se bojala pucanja.
Sva je drhtala. Bila je vjeran drug
08.03.2007. (04:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
old soul
... i jednoga dana ćeš doći zauvijek ... držati ruku u ruci i skakati po lokvama dok će kiša padati ... i smijati se od srca .... a negdje tamo ne tako daleko majka će brinuti ... nedostaješ ...
08.03.2007. (06:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
diluvium
ovaj tvoj blog... tj postovi... zbilja mi je drago što sam te pronašao! Predivno... Skoro kao da se mogu poistovjetiti s trenutkom... jako jako jako dobro! I više nego dobro! :)
od sada te redovito čitam
08.03.2007. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gracia
kuc-kuc :))
najcesce je najteze napraviti takve "sitnice". nadam se da ces jednom pokucati i da ces ostati... zauvijek :-*
p.s. i moj je kisobran ostao zatvoren. kao i uvijek. i znam, upale pluca... sve to... ali volim te kapi osjetiti na kozi.
08.03.2007. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mikac_
zašto si tužna?doći će i taj dan kad ćeš konačno reći:da,došla sam,al ovaa put zauvjek...vjeruj mi doći će...
i prekrasno je ovo sve što si napisala,i sve ono za onog Tužnog,da,sigurna sam da on to sve ne zaslužuje,al eto ponekad se događaju stvari koje nitko ne zaslužuje...
ostavlajm pozdrav
08.03.2007. (18:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moonchild
Nekako, ali samo nekako mi je sinulo da se svi tražimo u ovom kaosu. Da lutamo, bjesomučno se tražimo u svemu oko nas, a ne shvaćamo da se nismo pokušali pronaći samo tamo gdje i možemo biti…
U SEBI.
Predivan post, draga...
Predivan...
Zaboravljam te sitnice, te male sitnice koje život čine.
I obećala sam da to više neću dopustiti.
Nemoj si to dopustiti... niti ja si neću!!
To je moja nova odluka!!
Šaljem ti veliku pusu... :*
Sretan dan žena...
Tvoja,
V.
08.03.2007. (18:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emanuele
kod tvojih posteva uvijek pronađem neki neopisiv mir dok ih čitam..uvijek ostaviš onaj trag kojeg toliko volim. najgore je kad je sve u redu, sve posloženo i ćini nam se da je zapravo i sve savršeno, ali za to postić fali nam još nešto, ta rekli bi sitnica da zaokruži cijelu stvar...kao tebi to da svratiš na nečija vrata, pokucaš, uđeš i ostaneš..zauvijek. možda je to i moguće...:-)
poljubac ti šaljem i jedan virtualni zagrljaj
p.s dugo me nije bilo kod tebe, jer sam imala problema sa otvaranjem komentara
i želim ti naravno sretan dan žena
08.03.2007. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
camillica
Uvijek napišeš nešto lijepo. Kod mene isto pada kiša. I ja još uvijek tražim ono nešto posebno u životu, zapravo posebnu osobu. Pozdrave ti šaljem.
08.03.2007. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catcher
N. kad cemo mi sjest negdje i pricat do zore?
09.03.2007. (00:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bobelline
imam isto pitanje ko i gringo? a?
a što se kucanja tiče, brate, nismo u srednjem vijeku, zvono je sa lijeve strane, pozvoni. najbolje kucat pa onda plakat da nitko nije otvorio.
:P
09.03.2007. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cakum pakum
ma, da.. evo, gledam tu catcherov komentar, čitam njegov post, tvoj post... i zamisli... kad pročitam bilo koja od ta dva, sretna sam i tužna u isto vrijeme.. i nijema.. a ni prsti me baš ne služe na tastaturi, tada :))
e, sad si zamisli jedan običan petak, kada pročitam oba posta u istom danu... ne da sam nijema, obamrlih prstiju, sretna i tužna, nego luda.... skroz :))
prekrasno, mila!
09.03.2007. (10:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rada čokolada
a i kiša je nekad samo kiša mrvice..
i da znaš, spremam lagano čokolino, pidžamu i filmove, pa ti vidi..:))
Jubim sreco..falis..:**
09.03.2007. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
old soul
šaljem ti nešto čisto da vidiš kako si sa mnom i kad nisi tu .... nadam se da ti se sviđa ... imaš mail ;)
09.03.2007. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bobelline
i da, ajde deder promijeni godine tu sa strane. najbolje govoriti da imaš 25 idućih 25. e.
09.03.2007. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
desert_rose
...kod mene je bila jedna baka...koju su svi zaobilazili...bježali od nje...a ja sam je na neki neobičan način voljela...voljela sam doći do nje...i promatrati njene umorne ruke...njene oči i sijedu kosu...i bilo mi je uvijek žao one osamljenosti u njenom životu...no bila sam premalena da bih joj nekako pomogla...nema je već duuuugo...i sjetim je se svaki put kad pogledam kroz prozor...živjela je preko puta...kuća je sad prazna...prozori su razbijeni...oko kuće raste trnje...tužno je...a i ona je samo tražila svoje mjesto pod suncem...
...osmijeh ostavljam... :***
09.03.2007. (23:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
brouhaha
neke ljudske sudbine su jako tužne.. u svom poslu mogu reći da srećem takve, a jednostavno ne mogu ostati hladna na iste. svi govore da ću se naviknuti, ali kako? nisam takva osoba da ostanem ravnodušna.. kad bi zajedno s njima pustila suzu..
10.03.2007. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Starcatcher
Najteze je pronaci se u sebi,da......... Kad bi se bar pronasli putem na Tibet, u Meku,Jeruzalem,Bahame,neku cudesnu spilju ili bilo koju drugu destinaciju svijeta...
Bilo bi lako...Lakse.
Ali zavuci se u sebe, eh ....ponekad je strasno i pomisliti sta se sve tu skriva...
Kazu da nije najsretniji tko najvise ima,vec onaj tko najmanje treba...
10.03.2007. (23:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smisaozivota42
Tvoje pisanje me podsjeća na nekoga tko je dijete u sebi, a ne mora biti dijete i to nije loše :) Ne gledam tako, ali mi se tvoji pogledi sviđaju!!
11.03.2007. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sklblz
Djeca znaju biti okrutna. Jako okrutna. Poslije shvate. Bože daj da shvate. Mnogi od nas su poznavali nekog Tužnog :-)
Ostaje nam da se tražimo i vjerojatno ćemo se naći. Svi ćemo, vjerujem, pronaći vrata na koja smo odavno poželjali pokucati ili smo na to zaboravili :-)
11.03.2007. (15:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
komplex
volim da čitam tvoj blog, naizgled je vrsta dnevnika, ali svaki post se može doživeti kao priča. divan stil. umeće. umetnost.
12.03.2007. (11:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vrag_s_licem_andjela
Ajme, savršen post...
Nažalost, ili na sreću, ovisi kako gledaš na to, stvari vrlo često nisu onakve kakve želimo ili zamišljamo. Mi ljudi možemo u neku ruku bitno utjecati na naš život, a opet s druge strane, postoje stvari na koje ne možemo utjecati, stvari koje bitno izokrenu naš život. Katkad su to velike stvari, no vrlo često je to niz sitnica koje promjene cijeli naš svjetonazor. Jednostavno, čovjek čitav svoj život traži sebe, ono što treba, želi, traži sreću...
Neki od nas su u tome uspješniji, neki neuspješniji.....
Ali ja i dalje se nadam da ću naći ono što tražim.... Jer u to vjerujem......
Velik pozdrav
12.03.2007. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
otkriti sebe znači otkriti svijet
imaš pravo život nije onakav kakvim ga mi zamišljamo u djetinstvo...možda je to jedan od povećih razloga zašto bih uvijek željela ostati dijete...
14.03.2007. (16:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stajdooharica
[I]Život definitivno nije onakav kakav sam ga zamišljala kao dijete. Život definitivno ne pruža tako lako, on daje samo kad poželi, uzima kako mu drago i nikad ne igra po našim pravilima.
u nekim trenutcima sjetim se sebe kao malene djevojčice kojoj su u svakom trenutku 'ružičaste' naočale bile tu... i ostali pričali su različite priče oko mene... da ne gledam svijet tako, da ću biti previše povrijeđena u budućnosti i slično... ali nisam htjela vjerovati... jer bilo je tako divno...
i sada često se pokušavam vratiti u te misli... i osjećati barem približno slično... i tako sam sretna kada uspijem uhvatiti takve trnce ponovno...
pozdrav ti ostavljam... i navrati kada stigneš... nedostaju mi tvoji divni komentari... :)
15.03.2007. (15:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...