Komentari

ljeskanje.blog.hr

Dodaj komentar (4)

Marketing


  • lucija9

    Naravno da ima! Imam tih osmjeha duha spremljenih, skrivenih samo za one trenutke spontanosti kada nije potrebno kontrolirati se, i kad se ne pogriješi ni trenutak, ni mjesto ni okruženje kada izađe iz nas kao smijeh i tada može biti ugodno ako netko taj impuls zna primiti ili s ugodom pustiti dalje, ali važnije je nama taj izravni dodir slobode osjetiti da si potvrdimo: Dobro je, još je tu!

    Ova nula komentara smeta!

    avatar

    16.03.2007. (11:53)    -   -   -   -  

  • viviana

    Hvala za komentar Lucija. :) To nas dvije sad stojimo na plaži kraj nasukanog ogromnog dupina i gledamo ga.... Koliko je mora proplovio, koliko dubina izronio a eto nikog, nikog tko bi i u ugaslim očima vidio odraz neba i sunca, i nešto duboko iznutra samo dušom slućeno... nešto kao osmijeh. :)

    avatar

    16.03.2007. (14:42)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Koji mir! Koja bura!
    Davno, jedan akviziter knjiga koji je redovno dolazio u firmu gdje sam radila, obrazovan, zaljubljenik u putovanja s kojih bi se vraćao obogaćen, gatao me je na način da mu najprije kažem tri životinje kojima pažljivo i s namjerom zadam mjesto., prvo, drugo, treće . I zatim mi je postavljao pitanja. Ona su bila iz kulture i života, a doticala su se sociologije, psihologije, obićaja, djetinjstva, detalja analize književnog djela i sl. i onda uz još podpitanja mi je rekao gdje sam rođena, od kud su mi korijeni, što volim, od čega bježim i čudo, čudo , pohvalila sam ga, a on je rekao nije čudo nego da je rano naučio slušati, pa i čuti, misliti i prpitkivanjem popuniti sliku.
    Moje životine su bile (i danas bih ih tako složila):
    dupin, mačke i lastavica!
    Poljubac i sunčane zrake ti šaljem što su se upravo razlile po mojoj tastaturi!

    avatar

    17.03.2007. (07:20)    -   -   -   -  

  • viviana

    Dupin, mačke, i lastavica. :) More, kamene kale s malim dvorištima, minijaturnim trgovima gdje u podnožju stepenica što vode uz lijepe starinski građene bokove kuća do ulaza u njihovu toplu zasjenjenu unutrašnjost - drijemaju mačke; i lastavice - te tople i žive uvijek vrijedne kućanice, male smeđe glavice... :) - odaju duh čovjeka što je i prostranstvo i školjka. I raširenost što se proteže u beskrajnost, i beskraj svijen u gnijezdo - malo toplo srce čovjeka. :) Hvala ti Lucija. :)

    avatar

    18.03.2007. (16:28)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se