Za svu decu koja su rodjena i prezivela 1950-te, 60-te & 70-te !! Prvo, preziveli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes. U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja dece" na bocicama sa lekovima, vratima i ormarima. Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali u krevet. Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolsulama. Pili smo vodu iz creva za zalivanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u supermarketu. Delili smo flasicu Coca Cole sa nasim prijateljima i NIKO nije umro zbog toga. Jeli smo mlecne sladolede, beli hlep i pravi putar, pili sokove koji su i tada bili pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI NAPOLJU.Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se ceo dan, sve dok se ne upale svetla na ulici, zmurke, partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca, preskakali konopac, penjali se na drvece i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli, Cesto, niko nije mogao da nas nadje po ceo dan. I nikad nije bilo problema... Provodili smo ceo dane praveci sanke ili od otpada iz podruma, spustali se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da resimo problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca, pa smo ipak zavrsavali nekakve skole. Nama nisu prodavali drogu ispred skole...Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box, nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva), nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere, Internet, chat rooms....... MI SMO IMALI PRIJATELJE I MI SMO ISLI NAPOLJE I DRUZILI SE SA NJIMA ! Padali smo sa drveca, znali da se posecemo na staklo, lomili zub, nogu ili ruku, ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga . Igrali smo se sa lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za Novu Godinu i sve smo to preziveli bez posledica! Isli smo biciklom ili peske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno! Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas izvuku. U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon! Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covecanstva. Nase generacije su proizvele najbolje naucnike do danas. Imali smo slobodu, pravo na greske, uspeh i odgovornost. I naucili smo da zivimo s tim ! I ti pripadas toj generaciji? CESTITAM!
17.04.2007. (18:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
Bravo Anči, komentar ti je post za sebe. Razmišljala sam pisati o današnjoj problematici mladih, tj. o poremećaju u ponašanju, kako djece tako i mladih, o novim mjerama i zakonima u školstvu koji ignoriraju te poremećaje trpajući ih u istu vreću sa zlostavljanjem djece, tj. malo strogoće prema nemogućoj djeci u razredu često završava na sudu ili gubljenjem radnog mjesta. Tako danas poremećena, destruktivna i agresivna djeca rastu bez roditeljske kontrole, uglavnom zbog njihovog neznanja kako se ponašati sa tom djecom, škole više nemaju ovlasti da se miješaju, socijalne službe također, dok jednog dana ta djeca ne zakolju ili ne unakaze nekoga i nedaj Bože poubijaju pola škole kao onaj luđak u Americi.
23.04.2007. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anka Makaranka
Za svu decu koja su rodjena i prezivela
1950-te, 60-te & 70-te !!
Prvo, preziveli smo i rodjeni smo normalni iako su nase majke kad ih je
bolela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pusile i radile do
zadnjeg dana trudnoce i nikad nisu bile testirane na dijabetes.
U to vreme nisu postojala upozorenja u stilu "Cuvati daleko od domasaja
dece" na bocicama sa lekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e i pisali u krevet.
Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zracnih jastuka i nismo
morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolsulama.
Pili smo vodu iz creva za zalivanje vrta, a ne iz flasica kupljenih u
supermarketu. Delili smo flasicu Coca Cole sa nasim prijateljima i
NIKO
nije umro zbog toga. Jeli smo mlecne sladolede, beli hlep i pravi putar, pili sokove koji su i
tada bili pune secera ali nismo bili debeli zato sto smo smo se STALNO IGRALI NAPOLJU.Izlazili smo iz kuce ujutro i igrali se ceo dan, sve dok se ne upale
svetla na ulici, zmurke, partizana i Nemaca, kauboja i Indijanaca, preskakali konopac, penjali se na drvece i svega ostalog sto je samo decija masta bila u stanju da smisli,
Cesto, niko nije mogao da nas nadje po ceo dan. I nikad nije bilo problema...
Provodili smo ceo dane praveci sanke ili od otpada iz podruma, spustali
se niz ulice zaboravljajuci da nismo napravili kocnice. Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica naucili smo kako da resimo problem. Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme sa koncentracijom u skoli. Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali skolskog psihologa i usmerivaca, pa smo ipak zavrsavali nekakve skole.
Nama nisu prodavali drogu ispred skole...Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice, nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva),
nismo imali video rekordere, surround sound, celularne telefone, kompjutere,
Internet, chat rooms.......
MI SMO IMALI PRIJATELJE
I MI SMO ISLI NAPOLJE
I DRUZILI SE SA NJIMA !
Padali smo sa drveca, znali da se posecemo na staklo, lomili zub, nogu ili
ruku, ali nasi roditelji nikada nisu isli na sud zbog toga .
Igrali smo se sa lukovima i strelama, pravili katapulte i bacali petarde za
Novu Godinu i sve smo to preziveli bez posledica!
Isli smo biciklom ili peske do prijateljeve kuce, zvonili na vrata ili
jednostavno ulazili u njihovu kucu da se druzimo i budemo zajedno!
Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu placali kauciju da nas
izvuku. U stvari, bili su cesto stroziji nego sam zakon!
Poslednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u istoriji covecanstva.
Nase generacije su proizvele najbolje naucnike
do danas. Imali smo slobodu, pravo na greske, uspeh i odgovornost.
I naucili smo da zivimo s tim !
I ti pripadas toj generaciji?
CESTITAM!
17.04.2007. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pedesetplus
Bravo Anči, komentar ti je post za sebe. Razmišljala sam pisati o današnjoj problematici mladih, tj. o poremećaju u ponašanju, kako djece tako i mladih, o novim mjerama i zakonima u školstvu koji ignoriraju te poremećaje trpajući ih u istu vreću sa zlostavljanjem djece, tj. malo strogoće prema nemogućoj djeci u razredu često završava na sudu ili gubljenjem radnog mjesta.
Tako danas poremećena, destruktivna i agresivna djeca rastu bez roditeljske kontrole, uglavnom zbog njihovog neznanja kako se ponašati sa tom djecom, škole više nemaju ovlasti
da se miješaju, socijalne službe također, dok jednog dana ta djeca ne zakolju ili ne unakaze nekoga i nedaj Bože poubijaju pola škole kao onaj luđak u Americi.
23.04.2007. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...