pa lijepo je znati da imaš svoje utočište...i nema veze ako je tam osa denšto novo,neke druge cigle,za tebe će to uvijek biti tvoje omiljene stube,stube koje su te uvijek slušale i slušale... ostavlajm pozdrav draga; I.
01.03.2007. (18:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljivo... Nadam se da ću i ja tako sjediti ispred svoje škole, no ispred moje škole ima klupa, stapenice nam i nisu baš nešto... Najbolje mi je ovo : Da ne postoji Biblija, pomislila bih kako je ovo jedina stvar na planeti koja je toliko dugo «živjela» i toliko toga prošla. Lijepo... Popzdrav najveći, :)
01.03.2007. (18:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga moja, te priče koju ti pričaju neki prostori ili samo najmanje stvari su najljepše i tako iskrene... možda i ja večeras čujem jednu takvu priču... večeras se sastajem sa zvijezdama na mom balkonu... tradicija..možda čujem neku priču... možda o ljubavi, možda o hrabrosti, možda o zagrljaju... nitko ne zna... Nadam se da će te krhotine vječno sjati i pričati ti najljepše priče.. Laku noć!!
01.03.2007. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U život na uvijek dolaze nove stepenice. One po kojima se nekad spuštamo, a nekad padamo. To je život, nešto od čega, koliko god se trudili, ne možemo pobjeći.
01.03.2007. (23:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Godine koje će prolaziti činiti će da nove stepenice postanu Utočište nekim novim licima. A tebi, mila moja, ostaje da se sjećaš kako je lijepo bilo imati svoj kutak svemira koji te je štitio i ispunjavao mirom. Potraži novo Utočište, pronađi ga u nekom skrivenom dijelu sebe, oživi ga i oboji bojama svoga srca - tako će biti tvoje, samo tvoje.Novo, staro Utočište.
R.
02.03.2007. (00:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi mi imamo neko svoje Utočište koje je uvijek sa nama, koje uvijek nosimo sa sobom gdje god bili, šta god radili...I obično kada ostanemo sami sa svojim mislima ili dođemo na to samo nama znano mjesto, koje samo nama priča tu priču našeg života... Uspomene se tako snažno osvježe, sjetimo se nekih davnih vremena, sjetimo se djetinjstva, mladosti... U nama je tada onaj osjećaj zadovoljstva jer znamo da nam život nije prošao tek tako, već je bio ispunjen mnogim lijepim trenucima... Ali, eto... nekad se desi da nam odnesu to naše Utočište, ali ono uvijek ostaje da živi u našim sjećanjima... Lijepi sunčani pozdravi!
02.03.2007. (08:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zanimljivo...vidiš i ja imam jedne stube uz koje sam jako vezana i gdje idem uvijek kad trebam razmišljati, plakati ili jednostavno disati pod zvjezdanim nebom...volim taj osjećaj beskraja, mir koji tamo imam...provela sam tamo toliko noći da mi to mjesto stvarno puno znači..ipak je podijelilo sa mnom sve moje snove... ...i sad kad pišeš o tome kako su se promijenile...mogu samo zamisliti kako je čudan osjećaj... ...ali pokušaj to gledati na način da, iako se stvari mijenjaju, vječnost je u nama..postoji nešto što se ne može pregraditi i izmijeniti - uspomene... ...opet jako ljiep tekst...uživaj...
02.03.2007. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jednog dana možda će te krhotine opet zablistati pod vedrim noćnim nebom. Draga moja, vjerujem u tebe i nadam se da oće. Ljudi su pokvareni.. srušiti će sve.. neki su bahati.. i te skaline im nisu ništa značile.. ALi ostale su u tvom sjećanju, to nitko unišititi ne može!! :** I HVALA TI...
02.03.2007. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uvijek se divno vratiti na neka naša mjesta... možda i dijelićem ponovno proživjeti one davne trzaje... takva su mjesta upravo tu da bi nekada bila naša utočišta... i grozan je osjećaj vratiti se i ugledati drugačiju sliku...
ali vratit će se... ipak si ti sanjarka i znam da vjeruješ u to... :) i to je divno...
pozz
02.03.2007. (16:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.. i ja isto.. tamo gdje sam nekada živjela.. također stara škola.. niske stepenice.. i uvijek smo se tamo okupljali.. i bilo mi je to drago mjesto.. jer baš tamo osjećala sam se nekako sigurnom.. a u.. u ljeti.. kada je znala biti ona sparina.. ostajala sam dokasno.. ali sama jer prijatelji su morali kući.. bili su ogranićeni.. a tada sam ja stvarala svoju vezu između neba i mene.. uvijek me je očaravalo... povezanost .. prelijep osjećaj...
02.03.2007. (20:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.. i divan pogled prema svemiru.. ah.. to je bilo nekada.. a sada..vrijeme se promijenilo. na drugome sam mjestu.. i više ne mogu stvoriti taj osjećaj kao nekada.. kao da je sve nestalo i nikada nije ni postojalo... ..ali... nebo je isto.. škola je na starome mjestu.. stepenice također...
02.03.2007. (21:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.. još uvijek dolazim na to mjesto.. još uvijek.. samo ne mogu da ne pustim suzu.. tužna kada god sjednem na te stepenice.. a nekada su me baš one usrećivale.. hvala ti što si me podsjetila .. mada sam se jako rastužila.. jer sam jako vezana za njih.. i općenito za mjesto u kojem nekada živjela.. eto.. potkraj travnja biti će godina otkada ne živim više tamo.. godina.. samo riječ.. ali bilo je teško.. razdvojenost od onih ljudi koje sam smatrala prijateljima.. ali nema veze.. pa onda.. moja mjesta.. i sama kuća gdje sam živjela... eto. raspričala se.. jer ne mogu to više podnijeti u sebi.. pusa i pozdrav....
02.03.2007. (21:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobro veče, anđele moj... evo mene natrag... :) ima kod nas stari grad -- dvorac iz nekog tamo 16 stoljeća (ja mislim) ... obožavam to mjesto... sve te kamenove i bršljan na zidinama, svaku tratinčicu i svaku kapljicu kiše koja tamo padne... čini mi se da sve mogu kad promatram rijeku sa bedema... nedavno su počeli obnavljati dvorac i bedeme su prelili betonom... užasno je... porušili su drveće oko dvorca, kao da pogled bude bolji... i više nema one čarolije... sad je to obično turističko mjesto ko i tisuće drugih... šaljem zagrljaj...
02.03.2007. (23:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suuuuper post. baš odlično opisano, ispreplitanje vremena, prostor,ljudi, događanja. sad je na novim stubama da se izližu, urežu u njih crtice, ogrebotine, što već... ostavi i ti koju svoju...i te nove ću dugo trajati:)
pozdrav
03.03.2007. (00:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marionette
Možda su cigle nove, ali mjesto na kojemu su stajale strare je ostalo isto.
01.03.2007. (16:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mikac_
pa lijepo je znati da imaš svoje utočište...i nema veze ako je tam osa denšto novo,neke druge cigle,za tebe će to uvijek biti tvoje omiljene stube,stube koje su te uvijek slušale i slušale...
ostavlajm pozdrav draga;
I.
01.03.2007. (18:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sophie Wolf
Zanimljivo...
Nadam se da ću i ja tako sjediti ispred svoje škole, no
ispred moje škole ima klupa, stapenice nam i nisu baš nešto...
Najbolje mi je ovo : Da ne postoji Biblija, pomislila bih kako je ovo jedina stvar na planeti koja je toliko dugo «živjela» i toliko toga prošla.
Lijepo...
Popzdrav najveći, :)
01.03.2007. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sophie Wolf
P
01.03.2007. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sophie Wolf
O
01.03.2007. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sophie Wolf
O
01.03.2007. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sophie Wolf
Z
01.03.2007. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moonchild
Sve nestaje. Sve se mijenja. Sve se ruši.
Lijepo je što si imala svoje Utočište. Imala sam i ja svoje Utočiste, ali sam ga izgubila. :(
Jednog dana možda će te krhotine opet zablistati pod vedrim noćnim nebom.
Nadam se da hoće. Iskreno se nadam. Budi uporna, ja vjerujem u tebe.
Tvoja,
V.
01.03.2007. (18:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shinpou
mozda se trudechi obnoviti utochishte shvatish da si odavno sagradila drugo samo toga nisi bila svjesna
01.03.2007. (21:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Insomnia
Draga moja, te priče koju ti pričaju
neki prostori ili samo najmanje stvari
su najljepše i tako iskrene...
možda i ja večeras čujem jednu takvu priču...
večeras se sastajem sa zvijezdama na mom balkonu...
tradicija..možda čujem neku priču...
možda o ljubavi, možda o hrabrosti, možda o zagrljaju...
nitko ne zna...
Nadam se da će te krhotine vječno sjati i pričati ti najljepše priče..
Laku noć!!
01.03.2007. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
U život na uvijek dolaze nove stepenice. One po kojima se nekad spuštamo, a nekad padamo. To je život, nešto od čega, koliko god se trudili, ne možemo pobjeći.
01.03.2007. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Godine koje će prolaziti činiti će da nove stepenice postanu Utočište nekim novim licima.
A tebi, mila moja, ostaje da se sjećaš kako je lijepo bilo imati svoj kutak svemira koji te je štitio i ispunjavao mirom.
Potraži novo Utočište, pronađi ga u nekom skrivenom dijelu sebe, oživi ga i oboji bojama svoga srca - tako će biti tvoje, samo tvoje.Novo, staro Utočište.
R.
02.03.2007. (00:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunlight25
Svi mi imamo neko svoje Utočište koje je uvijek sa nama, koje uvijek nosimo sa sobom gdje god bili, šta god radili...I obično kada ostanemo sami sa svojim mislima ili dođemo na to samo nama znano mjesto, koje samo nama priča tu priču našeg života... Uspomene se tako snažno osvježe, sjetimo se nekih davnih vremena, sjetimo se djetinjstva, mladosti... U nama je tada onaj osjećaj zadovoljstva jer znamo da nam život nije prošao tek tako, već je bio ispunjen mnogim lijepim trenucima... Ali, eto... nekad se desi da nam odnesu to naše Utočište, ali ono uvijek ostaje da živi u našim sjećanjima... Lijepi sunčani pozdravi!
02.03.2007. (08:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SONATA O LJUBAVI
.KRHOTINE valaj čuvati.........
tko zna, možda će jednom - ponovno sljepljene, na sasvim nov način
- činiti NOVO UMJETNIČKO DJELO...
....sve se događa s razlogom!
:) pozdrav
02.03.2007. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
volim crvenu
meni je tuzno...
mrzim kad se nesto promijeni..
i kad nesto nestane, kad nesto zamijene, kad se nesto nametne...
staro je dobro.
02.03.2007. (10:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
soulconfusion
zanimljivo...vidiš i ja imam jedne stube uz koje sam jako vezana i gdje idem uvijek kad trebam razmišljati, plakati ili jednostavno disati pod zvjezdanim nebom...volim taj osjećaj beskraja, mir koji tamo imam...provela sam tamo toliko noći da mi to mjesto stvarno puno znači..ipak je podijelilo sa mnom sve moje snove...
...i sad kad pišeš o tome kako su se promijenile...mogu samo zamisliti kako je čudan osjećaj...
...ali pokušaj to gledati na način da, iako se stvari mijenjaju, vječnost je u nama..postoji nešto što se ne može pregraditi i izmijeniti - uspomene...
...opet jako ljiep tekst...uživaj...
02.03.2007. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gospe
Jednog dana možda će te krhotine opet zablistati pod vedrim noćnim nebom.
Draga moja, vjerujem u tebe i nadam se da oće. Ljudi su pokvareni.. srušiti će sve.. neki su bahati.. i te skaline im nisu ništa značile.. ALi ostale su u tvom sjećanju, to nitko unišititi ne može!!
:**
I HVALA TI...
02.03.2007. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nema pakla poslje smrti. Raj je poslje smrti a pak
jako nice post. pozzz.
02.03.2007. (15:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stajdooharica
uvijek se divno vratiti na neka naša mjesta... možda i dijelićem ponovno proživjeti one davne trzaje... takva su mjesta upravo tu da bi nekada bila naša utočišta... i grozan je osjećaj vratiti se i ugledati drugačiju sliku...
ali vratit će se... ipak si ti sanjarka i znam da vjeruješ u to... :) i to je divno...
pozz
02.03.2007. (16:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
portret ljeta
...imam i ja jedno svoje posebno mjesto,
i tamo uvijek dođem kad trebam
donijeti neku važnu odluku
...to me mjesto jednostavno ispunjava:)...
02.03.2007. (16:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZK
.. i ja isto.. tamo gdje sam nekada živjela.. također stara škola.. niske stepenice..
i uvijek smo se tamo okupljali.. i bilo mi je to drago mjesto.. jer baš tamo osjećala sam se nekako sigurnom.. a u.. u ljeti.. kada je znala biti ona sparina.. ostajala sam dokasno.. ali sama jer prijatelji su morali kući.. bili su ogranićeni.. a tada sam ja stvarala svoju vezu između neba i mene.. uvijek me je očaravalo... povezanost .. prelijep osjećaj...
02.03.2007. (20:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZK
.. i divan pogled prema svemiru.. ah.. to je bilo nekada..
a sada..vrijeme se promijenilo. na drugome sam mjestu.. i više ne mogu stvoriti taj osjećaj kao nekada.. kao da je sve nestalo i nikada nije ni postojalo...
..ali... nebo je isto.. škola je na starome mjestu.. stepenice također...
02.03.2007. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ZK
.. još uvijek dolazim na to mjesto.. još uvijek.. samo ne mogu da ne pustim suzu..
tužna kada god sjednem na te stepenice.. a nekada su me baš one usrećivale..
hvala ti što si me podsjetila .. mada sam se jako rastužila.. jer sam jako vezana za njih.. i općenito za mjesto u kojem nekada živjela.. eto.. potkraj travnja biti će godina otkada ne živim više tamo..
godina.. samo riječ.. ali bilo je teško.. razdvojenost od onih ljudi koje sam smatrala prijateljima.. ali nema veze..
pa onda.. moja mjesta.. i sama kuća gdje sam živjela...
eto. raspričala se.. jer ne mogu to više podnijeti u sebi..
pusa i pozdrav....
02.03.2007. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajana
dobro veče, anđele moj... evo mene natrag... :)
ima kod nas stari grad -- dvorac iz nekog tamo 16 stoljeća (ja mislim) ... obožavam to mjesto... sve te kamenove i bršljan na zidinama, svaku tratinčicu i svaku kapljicu kiše koja tamo padne... čini mi se da sve mogu kad promatram rijeku sa bedema... nedavno su počeli obnavljati dvorac i bedeme su prelili betonom... užasno je... porušili su drveće oko dvorca, kao da pogled bude bolji... i više nema one čarolije... sad je to obično turističko mjesto ko i tisuće drugih...
šaljem zagrljaj...
02.03.2007. (23:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma ja:)
suuuuper post. baš odlično opisano, ispreplitanje vremena, prostor,ljudi, događanja.
sad je na novim stubama da se izližu, urežu u njih crtice, ogrebotine, što već...
ostavi i ti koju svoju...i te nove ću dugo trajati:)
pozdrav
03.03.2007. (00:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...