Na drugi pogled, vidim da si rado dopustam jos malo ostati u gostima, bez obzira na (gore spomenute) okolnosti.
Nije tebi vrijeme pogazilo ideale, to se odmah vidi.
Volio bih (ma cuj: "ja"!)... Bilo bi dobro (prvenstveno za Tebe, a onda i svima/svemu drugome), mislim, da Ti ideja vodilja ne bude da ikoga naljutis, jer u tome (naravno) uopce nije poanta, dapace: lezi pritajena opasnost da sami sebe ucinimo "taocima" svojeg postenja i glasa, Glasine! u okruzju (makar hinjene) politicke korektnosti (political correctness, PC). Ali, kad osjetis da je vrijeme i prigoda nekoga (natjerati ili, jos bolje, privoliti) zamisliti, a kad stvarno treba... i ZABRINUTI -- by all means!
Ne zavidim Ti (zasto bih, ikome?) na sretnome braku i djetetu, nego mi je drago da si zasluzio takvu srecu. I ja sam je zasluzio (ili, mozda ipak - jos - nisam?). (I) Ja sam samotnjak, ali unazad par godina poceo sam se osjecati usamljenim.
Dopustiti kurvinim sinovima da nam truju Srce i Um, da nam pljackaju vrijeme koje zasluzuje nasa obitelj, prijatelji i svi dobri ljudi i dobri povodi (i provodi!!) -- FUCK 'EM! -- ne zasluzuju, ne za-slu-zu-ju toliki nash emocionalni angazman. Ako mi je dopusteno da Ti dam savjet (savjete je, kako znamo, uvijek lakse dijeliti nego ih se sam pridrzavati): moras naci nacina da se malo distanciras. Odi, zaroni malo, pomiluj suprugu, poigraj se sa sinom, otfuraj se bicom na Sljeme (ako si iz blizine Agramerske), "take a step back and a deep breath" i onda, ONDA!, ih opali u njusku. Smireno. I jako. Ili upravo onoliko koliko treba. To je umjetnost kojoj valja teziti, methinks, koliko god Uzas bio nasom furkom. Nisu opaki Sicilijanci bedasti kad su primiijetili (koliko god osveta kao takva bila losom) da je "Osveta jelo koje se posluzuje hladno."
(Nazad na prethodnu poantu) Rado cu Ti ilustrirati o kakvoj paklenoj usamljenosti se radi ako mi posaljes e-mail na snaps007@yahoo.co.uk, i to poznatom pjesmom Hanka Williamsa u (znatno manje poznatoj, nazalost) izvedbi velike Diamande Galas.
I'm So Lonesome I Could Cry.
ili, jos gore:
My World Is Empty Without You (ovo posljednje, btw, nije ni Hankova stvar, niti je referenca na bilo koga, osim mozda na mojeg brata, jedinog, 12.5 godina mladjeg.)
Za kraj, a prije laku noc! da Te zamolim (iako mislim da vjerojatno nije ni potrebno, cak mozda niti isticati): Please do not put yourself down! Nemoj (nikada!) sam sebe (iz skromnosti, iz postenja iz bilo kakvih razloga) unizhavati. Uvijek (na zalost) ce se naci sasvim dovoljno ljudi koji ce to ciniti umjesto Tebe. Razumijem zasto si to ucinio u svojem prvom blogu (uostalom, i sam sam ucinio istu gresku iz istih ili slicnih pobuda).
05.03.2007. (06:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Niad mi nije bila namjera unižavati se. Sama činjenica da smo ljudska bića dovoljna je svakom sapiensu da zna da smo kao jedinke potpuno nevažni. Kada jedinka uspije shvatiti vlastitu irelevantnost tada se tek može posvetiti uživanju u svakom lijepom trenutku koji naiđe.
14.03.2007. (12:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stepska ptitchitza
Na drugi pogled, vidim da si rado dopustam jos malo ostati u gostima, bez obzira na (gore spomenute) okolnosti.
Nije tebi vrijeme pogazilo ideale, to se odmah vidi.
Volio bih (ma cuj: "ja"!)... Bilo bi dobro (prvenstveno za Tebe, a onda i svima/svemu drugome), mislim, da Ti ideja vodilja ne bude da ikoga naljutis, jer u tome (naravno) uopce nije poanta, dapace: lezi pritajena opasnost da sami sebe ucinimo "taocima" svojeg postenja i glasa, Glasine! u okruzju (makar hinjene) politicke korektnosti (political correctness, PC). Ali, kad osjetis da je vrijeme i prigoda nekoga (natjerati ili, jos bolje, privoliti) zamisliti, a kad stvarno treba... i ZABRINUTI -- by all means!
Ne zavidim Ti (zasto bih, ikome?) na sretnome braku i djetetu, nego mi je drago da si zasluzio takvu srecu. I ja sam je zasluzio (ili, mozda ipak - jos - nisam?). (I) Ja sam samotnjak, ali unazad par godina poceo sam se osjecati usamljenim.
Dopustiti kurvinim sinovima da nam truju Srce i Um, da nam pljackaju vrijeme koje zasluzuje nasa obitelj, prijatelji i svi dobri ljudi i dobri povodi (i provodi!!) -- FUCK 'EM! -- ne zasluzuju, ne za-slu-zu-ju toliki nash emocionalni angazman. Ako mi je dopusteno da Ti dam savjet (savjete je, kako znamo, uvijek lakse dijeliti nego ih se sam pridrzavati): moras naci nacina da se malo distanciras. Odi, zaroni malo, pomiluj suprugu, poigraj se sa sinom, otfuraj se bicom na Sljeme (ako si iz blizine Agramerske), "take a step back and a deep breath" i onda, ONDA!, ih opali u njusku. Smireno. I jako. Ili upravo onoliko koliko treba. To je umjetnost kojoj valja teziti, methinks, koliko god Uzas bio nasom furkom. Nisu opaki Sicilijanci bedasti kad su primiijetili (koliko god osveta kao takva bila losom) da je "Osveta jelo koje se posluzuje hladno."
(Nazad na prethodnu poantu) Rado cu Ti ilustrirati o kakvoj paklenoj usamljenosti se radi ako mi posaljes e-mail na snaps007@yahoo.co.uk, i to poznatom pjesmom Hanka Williamsa u (znatno manje poznatoj, nazalost) izvedbi velike Diamande Galas.
I'm So Lonesome I Could Cry.
ili, jos gore:
My World Is Empty Without You
(ovo posljednje, btw, nije ni Hankova stvar, niti je referenca na bilo koga, osim mozda na mojeg brata, jedinog, 12.5 godina mladjeg.)
Za kraj, a prije laku noc! da Te zamolim (iako mislim da vjerojatno nije ni potrebno, cak mozda niti isticati): Please do not put yourself down! Nemoj (nikada!) sam sebe (iz skromnosti, iz postenja iz bilo kakvih razloga) unizhavati. Uvijek (na zalost) ce se naci sasvim dovoljno ljudi koji ce to ciniti umjesto Tebe. Razumijem zasto si to ucinio u svojem prvom blogu (uostalom, i sam sam ucinio istu gresku iz istih ili slicnih pobuda).
05.03.2007. (06:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
santerior
Niad mi nije bila namjera unižavati se. Sama činjenica da smo ljudska bića dovoljna je svakom sapiensu da zna da smo kao jedinke potpuno nevažni.
Kada jedinka uspije shvatiti vlastitu irelevantnost tada se tek može posvetiti uživanju u svakom lijepom trenutku koji naiđe.
14.03.2007. (12:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...