Dugo Te nije bilo... Nedostajao si mi... :) Onaj glas razuma koji me uvijek potaknuo da kažem ono što mislim. Jer, ako si Ti već mogao sve to javno svima govoriti, zašto da ja takve stvari držim u sebi? Dovoljno sam jaka za to. Imam glas koji se čuje. Znaš, da Ti samo odgovorim na ono Tvoje "Nadam se da si dobro" - nisam dobro. Nisam i neću biti dobro jer nisam sretna. A sreću je danas teško naći. Postoji jako malo ljudi koji uistinu razumiju što je za njih sreća i kako ona dolazi. Ja znam što mi treba, ali ne mogu do toga. I vjerujem da što se više trudim da će teže moja potraga za srećom polučiti nekim uspjehom. Mislim da bih trebala pustiti i pričekati i da će onda ona sama doći. Ali u isto vrijeme dok čekam, toliko sam nesretna da se ponekad pitam ima li smisla takav život?! Provesti mladost čekajući da se pojavi nešto dobro... Jer znam da to zaslužujem. Svatko od nas zaslužuje sreću. Samo se razlikujemo u tome što je sreća za koga. A što se empatije tiče... Baš sam neki dan pričala s jako dobrim prijateljem koji sam sebe naziva čudnim. I odbijao me od sebe. Zamolila sam ga da mi objasni zašto se smatra takvim i da mi nije jasno zašto me gura od sebe. I nakon što mi je sve rekao pitao me: "I ti se još želit družit samnom nakon ovog sveg što sam ti rekao?!". Rekla sam mu samo da mu se divim. Divim mu se što ima hrabrosti priznati ono što osjeća i što iz nekih loših iskustava crpi enormnu snagu. Ne znam kako mu je, ali mogu zamisliti. I ponosna sam što mi je prijatelj. Jer, onakvi smo kakvima nas naša iskustva naprave. Jednom kad nešto proživimo to nas obilježi za čitav život. I kad je najteže, sjetim se da nisam jedina koja pati i da su moje tuge praktički mizerne naspram problema ostatka svijeta... Eto, ugnjavila sam Te malo podužim komentarom većinom od mojeg cviljenja, al oprostit ćeš mi :) nisam Ti već dugo pisala... Čujemo se :)
18.02.2007. (11:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
drago mi je što si opet tu :) nije ti ono rovinj, već moj otok rab. zar nije predivno? obožavam more, i prirodu općenito... a što se tiče empatije, slažem se sa svime što si rekao. Pogotovo što se tiče ljubavi, a pošto ja mislim kako je ljubav svuda oko nas, onda to vrijedi za sve... :) pozdrav
18.02.2007. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Empatija meni nije nepoznanica. Katkad mi se čini da nije lako živjeti s tim osjećajem, ali ne bih se mijenjala s nekim tko ne može suosjećati s drugima. Empatiju doista treba njegovati, da se ljudi više potrude, svima bi nam bilo ljepše. :-)
18.02.2007. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pozdrav prijatelju. vidis, sto se tice ovoga... mogu rec da sam i ja takav, cesto puta se znam staviti u tudju kozu, onako u mislima, i tesko je... tesko mi je recimo gledat (u biti i na samu pomisao) da netko kraj mene pati... ili tako nesto slicno... eto, mogu rec da sam i ja takav... nerazumijem ljude koji ne reagiraju (sto zbog toga sto negledaju oko sebe, ili sto zbog toga sto ne zele) na tudju patnju. ta ipak svi smo ljudi, svi smo koliko toliko slicni... trebali bi suosjecati jedni s drugima. hmm neznam sto bih dalje napisao...
19.02.2007. (00:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako kaže Big Blue, teško je živjeti s tim osjećajem. Može li se toga imati previše? U današnjem svijetu, nažalost, čini se da može. ..ma ti si Car, Matej..:P Pozdrav!
20.02.2007. (00:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pojedinac moze biti sretan sam i treba biti sam, u jednom razdoblju u zivotu, tako bar nauci cijeniti prisutnost drugih... Istina je da cesto previse razmisljamo o vlastitim problemima da bi dali pozornost onima koji ocekuju nasu potporu u odredjenim situacijama, na zalost ili na srecu svi smo mi samo ljudi i da, sve bi bilo bolje s malo vise razumjevanja... Vremena imamo i previse, samo ga vecina nas pogresno organizira.
20.02.2007. (13:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bila sam tuzna kad te nije bilo tako da sam se full iznenadila kad sam vidila tvoj komentar,u pozitivnom smislu naravno. istina,empatija je jedan osjecaj koji nam puno pomaze ako zelimo razumijeti druge,sto neke ne zanima ni ne zele. i ja znam koji put puknut i istresti se na osobu, bez da pogledam iz drugog kuta i znam da me moj temperament ne opravdava,ni najmanje. ja sam osoba koja obicno nesto kaze u naletu negativnih emocija,a poslije mi bude full krivo i ispricam se. empatija moze jako puno pomoci kad zelis nekom pomoci i sagledati to iz njegovog/njezinog kuta sto nije uvijek jednostavno jer se mi svi razlikujemo jedni od drugih i ne postupamo isto u istim situacijama. ne znam...i btw,kod mene se nije puno toga promijenilo..sve je vise-manje po starom. i hvala za pohvale,i meni se svidja :)
20.02.2007. (16:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dragi prijatelju, razletila sam se an puno strana, i dok se skupim, hehhe, treba vremena...Nisam se stigla prije javiti komentarom, iako sam procitala post. I sama njegujem taj osjecaj u sebi, mozda asm i pretjerano osjetljiva, pa se toliko znam uziviti uneciji zivot ili trenutak zivota, da gotovo mogu osjetiti bol ili radost, ovisno kako ga ta osoba zivi. I nije mi zao zbog toga, samo, voljela bih da je vise takvih ljudi. Jer, imam osjecaj, puno njih se okrece samo sebi i ne obaziru se na ljude koji ih okruzuju...zalosno, ali je tako... ugodan ti dan i isti takav vikend zelim..
23.02.2007. (16:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
napokon i ti pišeš.. već sam mislila da si propao u zemlju :D . Nego, empatija, to imam što se tiče rame za plakanje i slušanja. Sada radim na empatiju u svađi, malo pomalo mi ide, ali kad me netko počne vrijeđati, e onda baš nejde.. ali bez vrijeđanja, osobu poslušam do kraja i kažem joj ozbiljno što mislim, bez vike i galame. Gledam ju u oči i kažem joj svoje mišljenje, a o toj osobi ovisi dali će me poslušati ili ne. To je njena odluka, ne moja. ne znam šta da više napišem, to je zaista to. pusa :D
27.02.2007. (12:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja kad sam jednom obuo broj 36 sam stigao do autobusnog kolodvora.ma napili smo se u točki i onda sam zamjenio obuću sa frendicom.otpale mi noge slijedećih dana.jel to znači da imam izraženu jaku ili slabu empatiju:))))
27.02.2007. (16:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja se vratih s "godišnjeg", tj. odmora od bloga... Još jedan tvoj jako dobar post... Empatija je nekad blagoslov, nekad prokletstvo... Zapravo je užasno kad te nečija bol boli kao da je tvoja vlastita. A opet, ne možeš si pomoći jer si jednostavno takav, jer je empatija dio tebe... Been there, done that. Puno puta. I uvijek bih ja bila ta koja bi završila povrijeđena... Ali svejedno, vjerujem da je empatija jako dobra stvar. Da nema nje, ne bismo mogli razumjeti jedni druge, pružiti emocionalnu podršku jedni drugima. A to nam je svima jako potrebno. Do čitanja...
04.03.2007. (20:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hej evo naletila sam malo ovdje..ostavljam samo mali trag da znaš da sam te posjetila.E baš sam se malo nasmijala na tvom blogaču,moj broj je 36 ha ha ha....ne staneš u njih :-)))pozzdrav
19.03.2007. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jeje... to sam prvi put i napisao, ali nisam bio siguran pa sam po naputku prepravio. no to nije ni bitno, bitno je ono sto sam htio reci. a da. postovi nam se preklapaju. nego, napisi nesto novo, nebi bilo lose procitat nesto svjeze i na ovom blogu.
20.03.2007. (19:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala,ali nemoj me toliko hvaliti jer cu pocrveniti..zapravo vec jesam! :) jedan lik mi je reko da ga moj blog plasi tj.dizajn...ah,ukusi su razliciti...
20.03.2007. (21:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ostavljam jednu mudru i pametnu izreku... "Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela čovjeka koji nije imao nogu."
KAda bih se svaki čovjek zamislio na ovu izreku,svaki čovjek bi zračio srećom i svi bi bili iskreni,ali nažalost svijet je prekrila zavist i ljubomora.....
pozzdrav
21.03.2007. (10:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
koliko nisam bila kod tebe...a ni ti se ne javljaš :( nego...empatija..moram ti priznati da je kod mene jako izražena, uvijek se stavljam u "tuđu kožu" i sve pokušavam shvatiti, oraspoložiti i učiniti zanimljivijim. gdje bi stigli kad bi se svi ponašali nezainteresiranima,pesimističnima...svijet bi bio pun jadnika! pozz
22.03.2007. (09:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja njega ili on mene..? :) mi ti ubiti imamo neki cudan odnos koj nazivamo brijanjem vec 2mj.,a ne brijemo s nikim drugim...full mi je priraso srcu,ali da nekog zavolim mi treba malo dulje... naci ces ti nekog ko ce te voljeti mozda za dan,mozda za mjesec,ali sigurna sam da ces biti ispunjen...
22.03.2007. (20:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a
pozdrav veliki i nadam se nekoj kafi uskoro :)
25.03.2007. (23:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
~Secretly~
Dugo Te nije bilo... Nedostajao si mi... :) Onaj glas razuma koji me uvijek potaknuo da kažem ono što mislim. Jer, ako si Ti već mogao sve to javno svima govoriti, zašto da ja takve stvari držim u sebi? Dovoljno sam jaka za to. Imam glas koji se čuje.
Znaš, da Ti samo odgovorim na ono Tvoje "Nadam se da si dobro" - nisam dobro. Nisam i neću biti dobro jer nisam sretna. A sreću je danas teško naći. Postoji jako malo ljudi koji uistinu razumiju što je za njih sreća i kako ona dolazi. Ja znam što mi treba, ali ne mogu do toga. I vjerujem da što se više trudim da će teže moja potraga za srećom polučiti nekim uspjehom. Mislim da bih trebala pustiti i pričekati i da će onda ona sama doći. Ali u isto vrijeme dok čekam, toliko sam nesretna da se ponekad pitam ima li smisla takav život?! Provesti mladost čekajući da se pojavi nešto dobro... Jer znam da to zaslužujem. Svatko od nas zaslužuje sreću. Samo se razlikujemo u tome što je sreća za koga.
A što se empatije tiče... Baš sam neki dan pričala s jako dobrim prijateljem koji sam sebe naziva čudnim. I odbijao me od sebe. Zamolila sam ga da mi objasni zašto se smatra takvim i da mi nije jasno zašto me gura od sebe. I nakon što mi je sve rekao pitao me: "I ti se još želit družit samnom nakon ovog sveg što sam ti rekao?!". Rekla sam mu samo da mu se divim. Divim mu se što ima hrabrosti priznati ono što osjeća i što iz nekih loših iskustava crpi enormnu snagu. Ne znam kako mu je, ali mogu zamisliti. I ponosna sam što mi je prijatelj. Jer, onakvi smo kakvima nas naša iskustva naprave. Jednom kad nešto proživimo to nas obilježi za čitav život.
I kad je najteže, sjetim se da nisam jedina koja pati i da su moje tuge praktički mizerne naspram problema ostatka svijeta...
Eto, ugnjavila sam Te malo podužim komentarom većinom od mojeg cviljenja, al oprostit ćeš mi :) nisam Ti već dugo pisala... Čujemo se :)
18.02.2007. (11:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:: e - storm ::
drago mi je što si opet tu :) nije ti ono rovinj, već moj otok rab. zar nije predivno? obožavam more, i prirodu općenito... a što se tiče empatije, slažem se sa svime što si rekao. Pogotovo što se tiče ljubavi, a pošto ja mislim kako je ljubav svuda oko nas, onda to vrijedi za sve... :) pozdrav
18.02.2007. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Empatija meni nije nepoznanica. Katkad mi se čini da nije lako živjeti s tim osjećajem, ali ne bih se mijenjala s nekim tko ne može suosjećati s drugima. Empatiju doista treba njegovati, da se ljudi više potrude, svima bi nam bilo ljepše. :-)
18.02.2007. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zajebaniveliki wuk
pozdrav prijatelju.
vidis, sto se tice ovoga... mogu rec da sam i ja takav, cesto puta se znam staviti u tudju kozu, onako u mislima, i tesko je... tesko mi je recimo gledat (u biti i na samu pomisao) da netko kraj mene pati... ili tako nesto slicno... eto, mogu rec da sam i ja takav... nerazumijem ljude koji ne reagiraju (sto zbog toga sto negledaju oko sebe, ili sto zbog toga sto ne zele) na tudju patnju. ta ipak svi smo ljudi, svi smo koliko toliko slicni... trebali bi suosjecati jedni s drugima. hmm neznam sto bih dalje napisao...
19.02.2007. (00:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sam
Kako kaže Big Blue, teško je živjeti s tim osjećajem. Može li se toga imati previše? U današnjem svijetu, nažalost, čini se da može.
..ma ti si Car, Matej..:P Pozdrav!
20.02.2007. (00:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prozirna
Pojedinac moze biti sretan sam i treba biti sam, u jednom razdoblju u zivotu, tako bar nauci cijeniti prisutnost drugih... Istina je da cesto previse razmisljamo o vlastitim problemima da bi dali pozornost onima koji ocekuju nasu potporu u odredjenim situacijama, na zalost ili na srecu svi smo mi samo ljudi i da, sve bi bilo bolje s malo vise razumjevanja... Vremena imamo i previse, samo ga vecina nas pogresno organizira.
20.02.2007. (13:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bitch28
bila sam tuzna kad te nije bilo tako da sam se full iznenadila kad sam vidila tvoj komentar,u pozitivnom smislu naravno. istina,empatija je jedan osjecaj koji nam puno pomaze ako zelimo razumijeti druge,sto neke ne zanima ni ne zele. i ja znam koji put puknut i istresti se na osobu, bez da pogledam iz drugog kuta i znam da me moj temperament ne opravdava,ni najmanje. ja sam osoba koja obicno nesto kaze u naletu negativnih emocija,a poslije mi bude full krivo i ispricam se. empatija moze jako puno pomoci kad zelis nekom pomoci i sagledati to iz njegovog/njezinog kuta sto nije uvijek jednostavno jer se mi svi razlikujemo jedni od drugih i ne postupamo isto u istim situacijama. ne znam...i btw,kod mene se nije puno toga promijenilo..sve je vise-manje po starom. i hvala za pohvale,i meni se svidja :)
20.02.2007. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirisdunje
Dragi prijatelju, razletila sam se an puno strana, i dok se skupim, hehhe, treba vremena...Nisam se stigla prije javiti komentarom, iako sam procitala post. I sama njegujem taj osjecaj u sebi, mozda asm i pretjerano osjetljiva, pa se toliko znam uziviti uneciji zivot ili trenutak zivota, da gotovo mogu osjetiti bol ili radost, ovisno kako ga ta osoba zivi. I nije mi zao zbog toga, samo, voljela bih da je vise takvih ljudi. Jer, imam osjecaj, puno njih se okrece samo sebi i ne obaziru se na ljude koji ih okruzuju...zalosno, ali je tako...
ugodan ti dan i isti takav vikend zelim..
23.02.2007. (16:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Little Angel
napokon i ti pišeš.. već sam mislila da si propao u zemlju :D . Nego, empatija, to imam što se tiče rame za plakanje i slušanja. Sada radim na empatiju u svađi, malo pomalo mi ide, ali kad me netko počne vrijeđati, e onda baš nejde.. ali bez vrijeđanja, osobu poslušam do kraja i kažem joj ozbiljno što mislim, bez vike i galame. Gledam ju u oči i kažem joj svoje mišljenje, a o toj osobi ovisi dali će me poslušati ili ne. To je njena odluka, ne moja. ne znam šta da više napišem, to je zaista to. pusa :D
27.02.2007. (12:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
edopeje
ja kad sam jednom obuo broj 36 sam stigao do autobusnog kolodvora.ma napili smo se u točki i onda sam zamjenio obuću sa frendicom.otpale mi noge slijedećih dana.jel to znači da imam izraženu jaku ili slabu empatiju:))))
27.02.2007. (16:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirisdunje
lijepu i ugodnu vecer ti zelim, dragi prijatelju...
28.02.2007. (19:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirisdunje
lijepu i ugodnu vecer zelim i uzivaj u vikendu....
03.03.2007. (22:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
niniane
Ja se vratih s "godišnjeg", tj. odmora od bloga...
Još jedan tvoj jako dobar post... Empatija je nekad blagoslov, nekad prokletstvo... Zapravo je užasno kad te nečija bol boli kao da je tvoja vlastita. A opet, ne možeš si pomoći jer si jednostavno takav, jer je empatija dio tebe... Been there, done that. Puno puta.
I uvijek bih ja bila ta koja bi završila povrijeđena...
Ali svejedno, vjerujem da je empatija jako dobra stvar. Da nema nje, ne bismo mogli razumjeti jedni druge, pružiti emocionalnu podršku jedni drugima. A to nam je svima jako potrebno.
Do čitanja...
04.03.2007. (20:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bitch28
nije ni mene bilo dugo,ali tebe nema jos duze...napisi nesto kroz neko skorije vrijeme kad te pukne neka inspiracija...
10.03.2007. (21:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirisdunje
lijepu i ugodnu vecer i isti takav vikend zelim...
10.03.2007. (21:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirisdunje
dobro jutro, lijep ti i ugodan dan zelim...
15.03.2007. (09:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tanja
uvijek te rado čitam:-)
15.03.2007. (15:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annye46
hej evo naletila sam malo ovdje..ostavljam samo mali trag da znaš da sam te posjetila.E baš sam se malo nasmijala na tvom blogaču,moj broj je 36 ha ha ha....ne staneš u njih :-)))pozzdrav
19.03.2007. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zajebaniveliki wuk
jeje... to sam prvi put i napisao, ali nisam bio siguran pa sam po naputku prepravio. no to nije ni bitno, bitno je ono sto sam htio reci. a da. postovi nam se preklapaju.
nego, napisi nesto novo, nebi bilo lose procitat nesto svjeze i na ovom blogu.
20.03.2007. (19:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bitch28
hvala,ali nemoj me toliko hvaliti jer cu pocrveniti..zapravo vec jesam! :)
jedan lik mi je reko da ga moj blog plasi tj.dizajn...ah,ukusi su razliciti...
20.03.2007. (21:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
annye46
Ostavljam jednu mudru i pametnu izreku...
"Plakala sam što nisam imala cipele, dok nisam vidjela
čovjeka koji nije imao nogu."
KAda bih se svaki čovjek zamislio na ovu izreku,svaki čovjek bi zračio srećom i svi bi bili iskreni,ali nažalost svijet je prekrila zavist i ljubomora.....
pozzdrav
21.03.2007. (10:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa okusom soli
Alo! pa di si ti više?
21.03.2007. (12:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zajebanamala
koliko nisam bila kod tebe...a ni ti se ne javljaš :(
nego...empatija..moram ti priznati da je kod mene jako izražena, uvijek se stavljam u "tuđu kožu" i sve pokušavam shvatiti, oraspoložiti i učiniti zanimljivijim. gdje bi stigli kad bi se svi ponašali nezainteresiranima,pesimističnima...svijet bi bio pun jadnika!
pozz
22.03.2007. (09:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bitch28
ja njega ili on mene..? :) mi ti ubiti imamo neki cudan odnos koj nazivamo brijanjem vec 2mj.,a ne brijemo s nikim drugim...full mi je priraso srcu,ali da nekog zavolim mi treba malo dulje... naci ces ti nekog ko ce te voljeti mozda za dan,mozda za mjesec,ali sigurna sam da ces biti ispunjen...
22.03.2007. (20:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a
pozdrav veliki i nadam se nekoj kafi uskoro
:)
25.03.2007. (23:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...