Svatko kadkad poželi nestati iz trenutka, i da se kazaljke na neki način ubrzaju ili uspore.... Čekati kada će tuga nestati ne doliči hrabrima.... zašto čekati i pustiti običnim kazaljkama da okreću našu sudbinu.... Istina je da vrijeme liječi rane, ali ako se mi u tom vremenu ne potrudimo da sve rane zacijele...te rane nikada i neće zacijeliti... one će uvijek biti svježe...i svakim danom sve više i više postaju ranjivije.. Ne smijemo se nadati sunčanim zrakama, jer zrake će osvijetliti sobu kadtad, zašto željeti ono što će doći.... s vremena na vrijeme... Ne smijemo čekati, ništa ne dolazi samo od sebe... za ono što želimo moramo se potruditi....i to željeti više od svega...i činiti sve da to dobijemo... Pozdrav...samo ne čekaj...trgni se...
07.02.2007. (19:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M
Kako si u pravu!!! I ja često čekam to vrijeme... da prođe bol... da otupi... ...
Odličan blog!!!!!!
07.02.2007. (19:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To Vrijeme dođe. Samo ga treba čekati. Ali, jednom i Čovjek mora zaboraviti na bol i dočekati jutro sa osmjehom na licu. Osjetiti miris svježe pokošene trave i ispiti ranojutarnju kavicu. Osjetiti one sitnice koje život čine ljepšim. I prepustiti se tome, izblijediti bol, samo na taj tren.
07.02.2007. (20:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da...poznajem taj osjećaj.... jutrom kad se budim... i uvečer kad legnem u krevet i ugasim svjetlo bol je tu... ... i čekam da dođe to vrijeme o kojem svi pričaju...
07.02.2007. (21:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Potpuno razumijem ovaj tvoj post...i ja sam se pitala kad će doći to vrijeme kad će tuga nestati, rane zacijeliti, a nova nada doći...i vjeruj, to vrijeme je ipak došlo. =)
07.02.2007. (21:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Samo postojati. I čekati. Buditi se iznova svakog jutra s istim probadanjem negdje duboko unutar svog bića i spoznati da je još uvijek tako prokleto blizu. Ta bol. I da još uvijek nije otišla, nestala. I da ono vrijeme još uvijek negdje očigledno štrajka i nikako da se dovuče do mog života.
Da... znam taj osjećaj... potpuno ga znam... Nije baš ugodno... Draga, nadam se da si mi dobro... :)
Šaljem ti pusu i osmijeh... Tvoja, V.
07.02.2007. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepo si to rekla, duga cesto ;) Nikada nije lako čekati da dođe vrijeme koje zacijeljuje rane. Postoji li, zapravo, vrijeme za zaborav?! Ne preostaje nam drugo nego čekati. Laku noć ti želim, draga cesto ;) R.
07.02.2007. (22:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svi mi nešto čekamo... ponekad je to čekanje toliko teško... ne volim to... daje mi osjećaj bespomoći... još uvijek čekam... ipak... hvala ti na komentaru... pozdrav
07.02.2007. (23:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sad sam morala izvući ovaj quote baš od prije par dana jer se jednostavno savršeno nadovezuje - Ako nemaš brod, plivaj. Ako ne znaš plivati, izgradi brod. Uspjeh je stvar stava. Brod sam od sebe možda nikada i neće doći. Vjerojatno čak. A taj osjećaj boli... ah, znam, ali ne čini li ti se da ga sami bespotrebno još produžujemo utapajući se u vlastitom samosažaljenju iz dana u dan, a bez da išta poduzimamo?
08.02.2007. (09:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako li je samo teško biti tu sada...ovdje...postojati i čekati da dođe ono vrijeme kada će tuga nestati.
da... čekamo to vrijeme, uživamo u drugim stvarima i nadamo se zaboravu ili ispunjenju priželjkivanoga... :)... pogledom uprtim u nepreglednu pučinu. ... poznat osjećaj... veliki pozdrav...
08.02.2007. (10:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uvijek se potvrdi ono da je vrijeme relativno... ja bih rekao čak jako jako relativno... kada nam je lijepo, kada smo sretni, kada imamo nekoga pored sebe, kada smo zaljubljeni, onda nam vrijeme jako brzo teče... gotovo da zaboravljamo da postoji, samo projuri pored nas i iznenadimo se kada pogledamo na sat... A opet, kada smo usamljeni, kada smo tužni, kada nas boli obuzimaju, vrijeme kao da se zaustavi, svaka sekunda traje i traje... nikako da prođe, svaki otkucaj sata nas podsjeća na sve ono bolno u nama... kao da ne želi da nas ostavi... Ipak, ljudi su valjda bića koja se moraju sa time nositi... dar koji im je dat da mogu i da vole, ali i da tuguju, na neki način mora da se plati... a cijena je možda nekim dijelom i to što bol ne možemo tek tako izbrisati iz sebe... Lijepi pozdravi!
08.02.2007. (17:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vidim da ne nalaziš site od the animals...pa.. pgledaj na www.ericburdon.com ...ako misliš na animalse iz 60-tih..poznati recimo po ''I Put a Spell On You'' :)
08.02.2007. (22:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaki puta me iznenadi dubina tvojih postova....prekrasno pišeš... A čekanje...na neki način cijeli život se na to svodi...na čekanje boljih vremena...
09.02.2007. (11:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
malaklasicarka.blog.hr
doći će,ne brini...jednom,iznenada...pozdrav;)
07.02.2007. (16:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
portret ljeta
pa da,i sama si rekla,taj trenutak dođe:)...*pusa*
07.02.2007. (17:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malena leptirica
doći će vrijeme kad će tuga nestati...moraš se malo potruditi i izbaciti sve što te muči, pričaj sam nekim i bit će bolje... pozz
07.02.2007. (18:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Insomnia
Svatko kadkad poželi nestati iz trenutka,
i da se kazaljke na neki način ubrzaju ili uspore....
Čekati kada će tuga nestati ne doliči hrabrima....
zašto čekati i pustiti običnim kazaljkama da okreću našu sudbinu....
Istina je da vrijeme liječi rane, ali ako se mi u tom vremenu ne
potrudimo da sve rane zacijele...te rane nikada i neće zacijeliti...
one će uvijek biti svježe...i svakim danom sve više i više postaju ranjivije..
Ne smijemo se nadati sunčanim zrakama,
jer zrake će osvijetliti sobu kadtad, zašto željeti ono što će doći....
s vremena na vrijeme...
Ne smijemo čekati, ništa ne dolazi samo od sebe...
za ono što želimo moramo se potruditi....i to
željeti više od svega...i činiti sve da to dobijemo...
Pozdrav...samo ne čekaj...trgni se...
07.02.2007. (19:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M
Kako si u pravu!!!
I ja često čekam to vrijeme... da prođe bol... da otupi...
...
Odličan blog!!!!!!
07.02.2007. (19:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marionette
To Vrijeme dođe. Samo ga treba čekati.
Ali, jednom i Čovjek mora zaboraviti na bol i dočekati jutro sa osmjehom na licu. Osjetiti miris svježe pokošene trave i ispiti ranojutarnju kavicu. Osjetiti one sitnice koje život čine ljepšim. I prepustiti se tome, izblijediti bol, samo na taj tren.
07.02.2007. (20:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...:::Petra:::...
eej,.. super blog... ozbiljno...
doći će to vrijeme... ali čekaj, i čekaj...
da... ajd, posjeti i ti moj blog..
i komentiraj...
pozdraf i kiss
07.02.2007. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvonjava
da...poznajem taj osjećaj....
jutrom kad se budim... i uvečer kad legnem u krevet i ugasim svjetlo bol je tu...
... i čekam da dođe to vrijeme o kojem svi pričaju...
07.02.2007. (21:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mikac_
jedva čekam da dođe neko novo,bolje vrijeme...,teško je kad navečer legneš u krevet,ne možeš zaspati,a ujutro se budiš sa još većim očajem...
07.02.2007. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Selene
Potpuno razumijem ovaj tvoj post...i ja sam se pitala kad će doći to vrijeme kad će tuga nestati, rane zacijeliti, a nova nada doći...i vjeruj, to vrijeme je ipak došlo. =)
07.02.2007. (21:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moonchild
Samo postojati. I čekati.
Buditi se iznova svakog jutra s istim probadanjem negdje duboko unutar svog bića i spoznati da je još uvijek tako prokleto blizu. Ta bol.
I da još uvijek nije otišla, nestala.
I da ono vrijeme još uvijek negdje očigledno štrajka i nikako da se dovuče do mog života.
Da... znam taj osjećaj... potpuno ga znam...
Nije baš ugodno...
Draga, nadam se da si mi dobro... :)
Šaljem ti pusu i osmijeh...
Tvoja,
V.
07.02.2007. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dream_Maker
Lijepo si to rekla, duga cesto ;)
Nikada nije lako čekati da dođe vrijeme koje zacijeljuje rane.
Postoji li, zapravo, vrijeme za zaborav?!
Ne preostaje nam drugo nego čekati.
Laku noć ti želim, draga cesto ;)
R.
07.02.2007. (22:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jekatisine
svi mi nešto čekamo...
ponekad je to čekanje toliko teško...
ne volim to... daje mi osjećaj bespomoći...
još uvijek čekam...
ipak...
hvala ti na komentaru...
pozdrav
07.02.2007. (23:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hopey
Ovo je najbestjelesniji blog na svijetu. Čisti eter. Nadam se da uživaš u nijansama, sitnim pomacima unutar stanja. Divno je.
08.02.2007. (08:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Leendeliv
Sad sam morala izvući ovaj quote baš od prije par dana jer se jednostavno savršeno nadovezuje - Ako nemaš brod, plivaj. Ako ne znaš plivati, izgradi brod. Uspjeh je stvar stava. Brod sam od sebe možda nikada i neće doći. Vjerojatno čak. A taj osjećaj boli... ah, znam, ali ne čini li ti se da ga sami bespotrebno još produžujemo utapajući se u vlastitom samosažaljenju iz dana u dan, a bez da išta poduzimamo?
08.02.2007. (09:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stajdooharica
Kako li je samo teško biti tu sada...ovdje...postojati i čekati da dođe ono vrijeme kada će tuga nestati.
da... čekamo to vrijeme, uživamo u drugim stvarima i nadamo se zaboravu ili ispunjenju priželjkivanoga... :)... pogledom uprtim u nepreglednu pučinu. ... poznat osjećaj... veliki pozdrav...
08.02.2007. (10:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
forsaken_angel
ponekad svi nesto cekamo, imamo jedno zelimo drugo...cekmao ovo cekamo ono...
ali, nadam se da svi nesto docekamo:)
ostavljam pozdrave:)
08.02.2007. (14:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajana
uvijek prođe... najgore je čekati da se to desi... šaljem zagrljaje...
08.02.2007. (15:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunlight25
Uvijek se potvrdi ono da je vrijeme relativno... ja bih rekao čak jako jako relativno... kada nam je lijepo, kada smo sretni, kada imamo nekoga pored sebe, kada smo zaljubljeni, onda nam vrijeme jako brzo teče... gotovo da zaboravljamo da postoji, samo projuri pored nas i iznenadimo se kada pogledamo na sat... A opet, kada smo usamljeni, kada smo tužni, kada nas boli obuzimaju, vrijeme kao da se zaustavi, svaka sekunda traje i traje... nikako da prođe, svaki otkucaj sata nas podsjeća na sve ono bolno u nama... kao da ne želi da nas ostavi... Ipak, ljudi su valjda bića koja se moraju sa time nositi... dar koji im je dat da mogu i da vole, ali i da tuguju, na neki način mora da se plati... a cijena je možda nekim dijelom i to što bol ne možemo tek tako izbrisati iz sebe... Lijepi pozdravi!
08.02.2007. (17:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anđeo s ružom
i proći će...strpljenje je najvažnije...sve prođe...ugodna večer...
08.02.2007. (17:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
clarisss
Dok čekamo zatočeni u vremenskom kavezu često nam promakne mnogo ljepote... Lijep pozdrav i zagrljaj ti ostavljam! :))
08.02.2007. (21:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crkveni mis
vidim da ne nalaziš site od the animals...pa.. pgledaj na www.ericburdon.com ...ako misliš na animalse iz 60-tih..poznati recimo po ''I Put a Spell On You''
:)
08.02.2007. (22:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izbjeglicaaa
mrzim čekannje...iako i ja čekam...i ne mogu više...i pokušala sam nešto promijeniti, ali je onda druga strana odlučila čekati...tako da...
pozzz
08.02.2007. (22:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
P A N T E R A
svi brodovi jednom stignu u svoju luku....
09.02.2007. (10:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tweety:)
Svaki puta me iznenadi dubina tvojih postova....prekrasno pišeš...
A čekanje...na neki način cijeli život se na to svodi...na čekanje boljih vremena...
09.02.2007. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...