Jako interesantan blog. Drago mi je da su ovakve stvari dostupne nama laicima. Ne znam mnogo o rakovima (hvala bogu niko u familiji do sada nije imao problema), ali sam poznavala neke ljude koji su imali problema, lijecili se na ovaj ili onaj nacin i na zalost mnogi od njih nisu prezivjeli. Poznajem jedan sretan zavrsetak, naime radi se o prijatelju moga prijatelja koji je izlijecio rak jetre kod svoga djeteta. Dijete je bilo staro samo nekoliko mjeseci kada je dijagnosticirano sa tom opakom bolescu. Doktori su radili po svome, ali napretka nije bilo. Nesretni covjek je zatim pokusao alternativnu medicinu i uspjelo je . Ne znam pojedinosti, ali cu se truditi da saznam i da napisem nesto o tome. Znam samo da je koristio knjige nekih naucnika (izmedju ostalih je bila doktorica kanadjanka koja je samu sebe izlijecila i jos mnoge druge)
23.01.2007. (17:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
to je nešto prekrasno, pogotovo kada je u pitanju maleno dijete.Mogu samo zamisliti borbu tog oca odnosno roditelja za to maleno biće.Vjerujem u Boga i da Bog djeluje preko ljudi i da svako pitanje ima odgovor ,mada ne uvijek onako kako smo to mi sebi predstavili.Isto tako vjerujem da svaka bolest odnosno poremećaj ima lijek.Taj lijek je tu oko nas kao i bolest samo ga treba naći.Neki ljudi imaju taj privilegij ili zadaću da ga nađu, a mi ostali oči, uši i hrabrosti da ga upotrijebimo.
23.01.2007. (18:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ston
Zbog poslovnih obaveza nisam u mogucnosti svakodnevno dolaziti ovdje. Priznajem, i mene ste ponukali na razmisljanje iako sam do sada uskljucivo vjerovao u znanstvenu medicinu. Sasvim slucajno sam boravio u jednoj skoli za dresuru pasa koja se nalazi izmedju Reninngena i Warmbrona 1994. Restoran i kafanu te skole drzao je covjek sa imenom Rankovic Milan. Bio sam u drustvu naseg covjeka, arhitekta po struci, koji je poznavao Milana i otkrili su mi njegove nalaze prema kojima je vec davno trebao biti medju mrtvima. Doktori mu nisu davali nikakve sanse i on se odlucio na lijecenje pod nagovorom travara nekim rijetkim kaktusom. Potom su mi poturili analize sprovedene tri godine kasnije iz kojih se vidjelo da je covjek potpuno zdrav. Moguce da je Milan Rankovic i danas ziv, tada je imao izmedju 50 i 60 godina. Supruga mu se zvala Vida, a imali su dva sina, stariji je imao 27 godina, a mladji samo dvije i zvao se Aleksandar po poznatom Rankovicu iz II WW. Jos nista konkretno ne zelim reci, ali se zahvaljujem gosn. Lepini na javljanju. Dolazit cu ovdje i citati sta nam pise, a nadam se da ce jos dugo da nam pise. Pozdrav!
23.01.2007. (20:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NV
Jako interesantan blog. Drago mi je da su ovakve stvari dostupne nama laicima.
Ne znam mnogo o rakovima (hvala bogu niko u familiji do sada nije imao problema), ali sam poznavala neke ljude koji su imali problema, lijecili se na ovaj ili onaj nacin i na zalost mnogi od njih nisu prezivjeli.
Poznajem jedan sretan zavrsetak, naime radi se o prijatelju moga prijatelja koji je izlijecio rak jetre kod svoga djeteta. Dijete je bilo staro samo nekoliko mjeseci kada je dijagnosticirano sa tom opakom bolescu. Doktori su radili po svome, ali napretka nije bilo. Nesretni covjek je zatim pokusao alternativnu medicinu i uspjelo je . Ne znam pojedinosti, ali cu se truditi da saznam i da napisem nesto o tome. Znam samo da je koristio knjige nekih naucnika (izmedju ostalih je bila doktorica kanadjanka koja je samu sebe izlijecila i jos mnoge druge)
23.01.2007. (17:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lepina
to je nešto prekrasno, pogotovo kada je u pitanju maleno dijete.Mogu samo zamisliti borbu tog oca odnosno roditelja za to maleno biće.Vjerujem u Boga i da Bog djeluje preko ljudi i da svako pitanje ima odgovor ,mada ne uvijek onako kako smo to mi sebi predstavili.Isto tako vjerujem da svaka bolest odnosno poremećaj ima lijek.Taj lijek je tu oko nas kao i bolest samo ga treba naći.Neki ljudi imaju taj privilegij ili zadaću da ga nađu, a mi ostali oči, uši i hrabrosti da ga upotrijebimo.
23.01.2007. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ston
Zbog poslovnih obaveza nisam u mogucnosti svakodnevno dolaziti ovdje. Priznajem, i mene ste ponukali na razmisljanje iako sam do sada uskljucivo vjerovao u znanstvenu medicinu.
Sasvim slucajno sam boravio u jednoj skoli za dresuru pasa koja se nalazi izmedju Reninngena i Warmbrona 1994. Restoran i kafanu te skole drzao je covjek sa imenom Rankovic Milan.
Bio sam u drustvu naseg covjeka, arhitekta po struci, koji je poznavao Milana i otkrili su mi
njegove nalaze prema kojima je vec davno trebao biti medju mrtvima. Doktori mu nisu davali nikakve sanse i on se odlucio na lijecenje pod nagovorom travara nekim rijetkim kaktusom.
Potom su mi poturili analize sprovedene tri godine kasnije iz kojih se vidjelo da je covjek potpuno zdrav. Moguce da je Milan Rankovic i danas ziv, tada je imao izmedju 50 i 60 godina. Supruga mu se zvala Vida, a imali su dva sina, stariji je imao 27 godina, a mladji samo dvije i zvao se Aleksandar po poznatom Rankovicu iz II WW.
Jos nista konkretno ne zelim reci, ali se zahvaljujem gosn. Lepini na javljanju.
Dolazit cu ovdje i citati sta nam pise, a nadam se da ce jos dugo da nam pise.
Pozdrav!
23.01.2007. (20:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...